Kažu da nema veće tragedije nego sahraniti vlastito dijete. Svaki takav životni udarac ostavlja neizbrisiv trag i zauvijek mijenja čovjeka. Kanađanin hrvatskog podrijetla George Chuvalo ili Juraj Čuvalo, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća jedan od najboljih svjetskih boksača teške kategorije, triput je morao spoznati tu strašnu istinu.
U 11 godina, od 1985. do 1996. Chuvalo je izgubio tri sina, a da njegova nesretna životna priča bude još tragičnija u isto vrijeme ostao je bez supruge Lynne. Sve četvero njegovih najbližih otišlo je s ovog svijeta nasilno, puno prije svog vremena. Georgeovi sinovi Jesse, Georgie Lee i Steven umrli su kao ovisnici o heroinu, a supruga Lynne oduzela si je život ne mogavši podnijeti nesretnu sudbinu svojih sinova.
Iako ni sam ne zna kako, George je preživio sva četiri udarca. Nakon suprugine smrti 45 dana nije izlazio iz postelje. Ni danas se ne može prisjetiti kako se zapravo uspio oporaviti i pronaći snage za život. Kad mu je bilo najteže, osim dvoje preživjele djece, sina Mitchella i kćeri Vanesse, pomagali su mu osobni vozač Marvin Elkind i Lynneina prijateljica Joanne O'Hara, koja će mu 1995. godine postati drugom suprugom.
Dolazak iz Hercegovine
- počeo je boksati kao profesionalac 1956. i ostao je u ringu pune 22 godine
- tijekom karijere izborioje 73 pobjede (64 nokautima), izgubio je 18 borbi, a dvije su završile neodlučeno
- dvaput je boksao za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i oba puta izgubio odlukom bodovnih sudaca
- tijekom 93 profesionalne borbe nikada nije bio oboren s nogu
- boksao je sa svim najboljim teškašima svog vremena (Muhammad Ali, Joe Frazier, George Foreman, Floyd Patterson, Oscar Bonavena) i uglavnom gubio
- jednom je boksao u Jugoslaviji, 1970. na stadionu Koševo u Sarajevu
- gotovo 20 godina bio je najbolji kanadski teškaš
Ne mogavši zadržati u sebi toliku bol, Chuvalo je odlučio posvetiti život borbi protiv ovisnosti. Uz pomoć druge supruge Joanne, medicinske sestre koja je nekoliko godina prije izgubila dijete zbog sindroma iznenadne dojenačke smrti, George je osnovao dobrotvornu fondaciju (www.fightagainstdrugs.ca), počeo obilaziti škole i fakultete, te držati predavanja o opasnostima što ih nosi ovisnost o narkoticima, alkoholu, cigaretama...
- Još se žalostim, ali u fragmentima. Ne mogu sve to progutati odjednom. Plačem svakog dana. Osjećaji su tako jaki, tako veliki da ne mogu vjerovati što mi se događa. To je poput plimnog vala, previše da bi se moglo podnijeti. Probudim se svakog jutra i ne mogu vjerovati što se zbilo. Ne znam kako sve to podnosim i što će se dogoditi sutra. Tako je teško podnijeti toliko mnogo boli. Kad klincima po školama ispričam svoju priču, oni plaču. Prilaze mi i grle me - rekao je George o tragediji svoje obitelji.
Nekadašnji šampion pred mladima govori protiv zabavljačke industrije koja sa simpatijama prati ovisničke ispade u showbusinessu i filmovima poput "Pulp Fictiona" iskrivljuje predodžbu o opasnosti od droga, upozorava ih da ne zagađuju svoje tijelo narkoticima, alkoholom i duhanom, te poziva na ljubav, pažnju prema bližnjima i zdrav život.
A prije točno 80 godina, u vrijeme dok su se Georgeovi roditelji Stipan i Kata vjenčavali, ništa nije ukazivalo na kasniji vrtlog nesreća u obitelji Chuvalo. Stipan Čuvalo u Kanadu je emigrirao 1926. godine iz hercegovačkog sela Proboj, nedaleko od Ljubuškog. Deset godina kasnije u predgrađe Toronta, gdje je 12. rujna 1937. rođen George-Juraj, stigla je i Stipanova supruga Kata.
Unatoč očevu protivljenju, mali George već se kao desetogodišnjak počeo baviti boksom. Nastupajući kao amater bio je kanadski prvak u teškoj kategoriji i u 19. godini odlučio se profesionalno posvetiti boksu. Do 1978. godine, kad je napustio ring, dvaput je boksao za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i oba puta izgubio odlukom bodovnih sudaca, prvo 1965. godine od Erniea Terrella, a godinu kasnije od legendarnog Muhammada Alija.
Dječačka ljubav
Imao je nesreću da je karijeru morao graditi u vrijeme kad je teška kategorija bila najbolja u povijesti. George nije izbjegavao nikoga, boksao je protiv velikana kao što su Joe Frazier, George Foreman, Jerry Quarry, Jimmy Ellis, Pete Rademacher, Floyd Patterson, Oscar Bonavena i uglavnom gubio, ali nijednom u profesionalnoj karijeri nije bio oboren s nogu.
MEČ ŽIVOTADvoboj za titulu svjetskog prvaka protiv Mohammada (tada se zvao Cassius Clay), Chuvalo nije dobio. Poslije je izjavio da je on nakon meča otišao na ples sa ženom, a Ali je završio u bolnici
NOKAUTERImao je nesreću da je karijeru morao graditi u vrijeme kad je teška kategorija bila najbolja u povijesti, nijednom u profesionalnoj karijeri nije bio oboren s nogu
Boks je brutalan i ponekad okrutan sport, međutim nijedan suparnički udarac u ringu nije ga mogao pripremiti na udarce koje mu je život pripremio i zadao nakon što je zauvijek odbacio rukavice. Korijeni Georgeove obiteljske katarze sežu još u vrijeme kad je počeo profesionalno boksati. Već 1958. oženio se 15-godišnjom bolničkom tehničarkom Lynne, koja je napustila školu i do svoje 25. godine rodila četiri sina: Jessea, Georgieja Leeja, Stevena i Mitchella, te kćer Vanessu.
Dok su djeca odrastala uz majku, George je putovao svijetom i gradio boksačku karijeru. Kasnije se posvetio trenerskom poslu, a okušao se i kao filmski glumac. Okrutna stvarnost pokucala je na vrata bogatog i slavnog kanadskog boksača 1984. godine. Georgeov najmlađi sin Jesse pretrpio je lakše ozljede u prometnoj nezgodi, počeo uzimati analgetike i uskoro postao ovisan o njima. Požalivši se potom jednom prijatelju na bolove u koljenu, ponuđen mu je heroin kao "lijek" za sve tegobe.
Smrtonosna spirala pokrenuta je u veljači 1985. godine. Postavši ovisnik o heroinu i skrivajući tu istinu od obitelji, Jesse je izlaz pronašao u samoubojstvu. Ustrijelio se iz puške ležeći u postelji obiteljske kuće u Torontu. Imao je samo 20 godina.
Otprilike u isto vrijeme u pakao ovisnosti kročila su još dva Georgeova sina - Steven i Georgie Lee. Obojica su napustila školu i povremeno tinejdžersko eksperimentiranje s lakim drogama zamijenili svakodnevnim uzimanjem heroina. Tata George ovog je puta pronašao vremena za obitelj i grčevito se borio za svoje sinove. Mnoge je noći provodio lutajući po Torontu i tražeći drogirane Stevena i Georgiea Leeja, tjerao ih je na odvikavanje, vodio u rehabilitacijske centre...
Dva brata potonula su još dublje 1987. godine. Uhvaćeni su nakon provalne pljačke jedne ljekarne u Torontu. Steven je dobio 10 godina zatvora, a Georgie Lee tri godine manje. Iako fotografije iz zatvorskih dana kazuju suprotno, braća Chuvalo nisu se riješila ovisnosti. Samo tridesetak dana nakon izlaska iz kaznionice Georgie Lee je pronađen mrtav u hotelu Parkdale. Iz ruke mu je virila injekcija. Imao je samo 30 godina.
Posljednja poruka
Chuvalova supruga Lynne nije željela živjeti bez dvojice sinova. Samo četiri dana nakon smrti Georgieja Leeja, 50-godišnja Lynne legla je u njegov krevet, napisala posljednju poruku obitelji i popila smrtonosnu dozu tableta za spavanje. Činilo se tada da je obitelj Chuvalo pretrpjela dovoljno tragedija za jedan životni vijek.
Mitchell i Vanessa nisu bili ovisnici, a Stevenova zatvorska kazna bila je pri kraju. Štoviše, Steven je završio srednju školu i namjeravao započeti studij, govorio je o novom životu bez droge i prepun optimizma čekao izlazak iz zatvora. Tata George bio je presretan, zajedno sa Stevenom osmislio je program predavanja protiv ovisnosti po kanadskim školama, a onda je došao novi udarac.
RODITELJIStipan Čuvalo u Kanadu je emigrirao 1926. godine iz hercegovačkog sela Proboj. 1936. u predgrađe Toronta stigla je i majka Kata
DANI SREĆEObiteljska idila dokumentirana 1965. godine
U kolovozu 1996. godine kći Vanessa u svom je stanu u Torontu pronašla beživotno Stevenovo tijelo. I on je smrt dočekao s injekcijom u veni. Imao je samo 35 godina.
George Chuvalo danas ima 69 godina. Iza njega je velika sportska karijera i serija teških osobnih tragedija. Međutim, baš kao i tijekom boksačkih iskušenja, Chuvalo je uspio ostati na nogama. I danas uspješno prenosi poruku ljubavi, već punih deset godina putuje sjevernoameričkim kontinentom i neumorno istupa protiv pošasti koja mu je odnijela tri sina i suprugu.
Slobodan Mufić
U 11 godina, od 1985. do 1996. Chuvalo je izgubio tri sina, a da njegova nesretna životna priča bude još tragičnija u isto vrijeme ostao je bez supruge Lynne. Sve četvero njegovih najbližih otišlo je s ovog svijeta nasilno, puno prije svog vremena. Georgeovi sinovi Jesse, Georgie Lee i Steven umrli su kao ovisnici o heroinu, a supruga Lynne oduzela si je život ne mogavši podnijeti nesretnu sudbinu svojih sinova.
Iako ni sam ne zna kako, George je preživio sva četiri udarca. Nakon suprugine smrti 45 dana nije izlazio iz postelje. Ni danas se ne može prisjetiti kako se zapravo uspio oporaviti i pronaći snage za život. Kad mu je bilo najteže, osim dvoje preživjele djece, sina Mitchella i kćeri Vanesse, pomagali su mu osobni vozač Marvin Elkind i Lynneina prijateljica Joanne O'Hara, koja će mu 1995. godine postati drugom suprugom.
Dolazak iz Hercegovine
- počeo je boksati kao profesionalac 1956. i ostao je u ringu pune 22 godine
- tijekom karijere izborioje 73 pobjede (64 nokautima), izgubio je 18 borbi, a dvije su završile neodlučeno
- dvaput je boksao za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i oba puta izgubio odlukom bodovnih sudaca
- tijekom 93 profesionalne borbe nikada nije bio oboren s nogu
- boksao je sa svim najboljim teškašima svog vremena (Muhammad Ali, Joe Frazier, George Foreman, Floyd Patterson, Oscar Bonavena) i uglavnom gubio
- jednom je boksao u Jugoslaviji, 1970. na stadionu Koševo u Sarajevu
- gotovo 20 godina bio je najbolji kanadski teškaš
|
BOKSAČKA KARIJERA
|
- Još se žalostim, ali u fragmentima. Ne mogu sve to progutati odjednom. Plačem svakog dana. Osjećaji su tako jaki, tako veliki da ne mogu vjerovati što mi se događa. To je poput plimnog vala, previše da bi se moglo podnijeti. Probudim se svakog jutra i ne mogu vjerovati što se zbilo. Ne znam kako sve to podnosim i što će se dogoditi sutra. Tako je teško podnijeti toliko mnogo boli. Kad klincima po školama ispričam svoju priču, oni plaču. Prilaze mi i grle me - rekao je George o tragediji svoje obitelji.
Nekadašnji šampion pred mladima govori protiv zabavljačke industrije koja sa simpatijama prati ovisničke ispade u showbusinessu i filmovima poput "Pulp Fictiona" iskrivljuje predodžbu o opasnosti od droga, upozorava ih da ne zagađuju svoje tijelo narkoticima, alkoholom i duhanom, te poziva na ljubav, pažnju prema bližnjima i zdrav život.
A prije točno 80 godina, u vrijeme dok su se Georgeovi roditelji Stipan i Kata vjenčavali, ništa nije ukazivalo na kasniji vrtlog nesreća u obitelji Chuvalo. Stipan Čuvalo u Kanadu je emigrirao 1926. godine iz hercegovačkog sela Proboj, nedaleko od Ljubuškog. Deset godina kasnije u predgrađe Toronta, gdje je 12. rujna 1937. rođen George-Juraj, stigla je i Stipanova supruga Kata.
Unatoč očevu protivljenju, mali George već se kao desetogodišnjak počeo baviti boksom. Nastupajući kao amater bio je kanadski prvak u teškoj kategoriji i u 19. godini odlučio se profesionalno posvetiti boksu. Do 1978. godine, kad je napustio ring, dvaput je boksao za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i oba puta izgubio odlukom bodovnih sudaca, prvo 1965. godine od Erniea Terrella, a godinu kasnije od legendarnog Muhammada Alija.
Dječačka ljubav
Imao je nesreću da je karijeru morao graditi u vrijeme kad je teška kategorija bila najbolja u povijesti. George nije izbjegavao nikoga, boksao je protiv velikana kao što su Joe Frazier, George Foreman, Jerry Quarry, Jimmy Ellis, Pete Rademacher, Floyd Patterson, Oscar Bonavena i uglavnom gubio, ali nijednom u profesionalnoj karijeri nije bio oboren s nogu.
MEČ ŽIVOTADvoboj za titulu svjetskog prvaka protiv Mohammada (tada se zvao Cassius Clay), Chuvalo nije dobio. Poslije je izjavio da je on nakon meča otišao na ples sa ženom, a Ali je završio u bolnici
NOKAUTERImao je nesreću da je karijeru morao graditi u vrijeme kad je teška kategorija bila najbolja u povijesti, nijednom u profesionalnoj karijeri nije bio oboren s nogu
|
|
|
Dok su djeca odrastala uz majku, George je putovao svijetom i gradio boksačku karijeru. Kasnije se posvetio trenerskom poslu, a okušao se i kao filmski glumac. Okrutna stvarnost pokucala je na vrata bogatog i slavnog kanadskog boksača 1984. godine. Georgeov najmlađi sin Jesse pretrpio je lakše ozljede u prometnoj nezgodi, počeo uzimati analgetike i uskoro postao ovisan o njima. Požalivši se potom jednom prijatelju na bolove u koljenu, ponuđen mu je heroin kao "lijek" za sve tegobe.
Smrtonosna spirala pokrenuta je u veljači 1985. godine. Postavši ovisnik o heroinu i skrivajući tu istinu od obitelji, Jesse je izlaz pronašao u samoubojstvu. Ustrijelio se iz puške ležeći u postelji obiteljske kuće u Torontu. Imao je samo 20 godina.
Otprilike u isto vrijeme u pakao ovisnosti kročila su još dva Georgeova sina - Steven i Georgie Lee. Obojica su napustila školu i povremeno tinejdžersko eksperimentiranje s lakim drogama zamijenili svakodnevnim uzimanjem heroina. Tata George ovog je puta pronašao vremena za obitelj i grčevito se borio za svoje sinove. Mnoge je noći provodio lutajući po Torontu i tražeći drogirane Stevena i Georgiea Leeja, tjerao ih je na odvikavanje, vodio u rehabilitacijske centre...
Dva brata potonula su još dublje 1987. godine. Uhvaćeni su nakon provalne pljačke jedne ljekarne u Torontu. Steven je dobio 10 godina zatvora, a Georgie Lee tri godine manje. Iako fotografije iz zatvorskih dana kazuju suprotno, braća Chuvalo nisu se riješila ovisnosti. Samo tridesetak dana nakon izlaska iz kaznionice Georgie Lee je pronađen mrtav u hotelu Parkdale. Iz ruke mu je virila injekcija. Imao je samo 30 godina.
Posljednja poruka
Chuvalova supruga Lynne nije željela živjeti bez dvojice sinova. Samo četiri dana nakon smrti Georgieja Leeja, 50-godišnja Lynne legla je u njegov krevet, napisala posljednju poruku obitelji i popila smrtonosnu dozu tableta za spavanje. Činilo se tada da je obitelj Chuvalo pretrpjela dovoljno tragedija za jedan životni vijek.
Mitchell i Vanessa nisu bili ovisnici, a Stevenova zatvorska kazna bila je pri kraju. Štoviše, Steven je završio srednju školu i namjeravao započeti studij, govorio je o novom životu bez droge i prepun optimizma čekao izlazak iz zatvora. Tata George bio je presretan, zajedno sa Stevenom osmislio je program predavanja protiv ovisnosti po kanadskim školama, a onda je došao novi udarac.
RODITELJIStipan Čuvalo u Kanadu je emigrirao 1926. godine iz hercegovačkog sela Proboj. 1936. u predgrađe Toronta stigla je i majka Kata
DANI SREĆEObiteljska idila dokumentirana 1965. godine
|
|
U kolovozu 1996. godine kći Vanessa u svom je stanu u Torontu pronašla beživotno Stevenovo tijelo. I on je smrt dočekao s injekcijom u veni. Imao je samo 35 godina.
George Chuvalo danas ima 69 godina. Iza njega je velika sportska karijera i serija teških osobnih tragedija. Međutim, baš kao i tijekom boksačkih iskušenja, Chuvalo je uspio ostati na nogama. I danas uspješno prenosi poruku ljubavi, već punih deset godina putuje sjevernoameričkim kontinentom i neumorno istupa protiv pošasti koja mu je odnijela tri sina i suprugu.
•
18. veljače 1985.
Georgeov 20-godišnji sin Jesse oduzeo si je život ustrijelivši se iz puške
•
31. listopada 1993.
Georgeov 30-godišnji sin Georgie Lee pronađen je mrtav s injekcijom u podlaktici
•
4. studenoga 1993.
Georgeova 50-godišnja supruga Lynne izvršila je samoubojstvo popivši smrtonosnu količinu tableta za spavanje
•
12. kolovoza 1996.
Georgeov 35-godišnji sin Steven pronađen je mrtav s injekcijom u podlaktici
TRAGEDIJE OBITELJI CHUVALO
|
Slobodan Mufić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....