BERLIN - Strast koju su istočni Nijemci gajili prema nudizmu manje je poznati aspekt života u nekadašnjoj Njemačkoj Demokratskoj Republici, a koji u posljednje vrijeme doživljava neku vrstu revivala.
FKK, odnosno Freikörperkultur, kultura slobodnog tijela, istočnih Nijemaca tema je knjige Thomasa Kupfermanna “Sommer, Sonne Nackedeis - FKK in der DDR” berlinske izdavačke kuće Eulenspiegel Verlag.
Zanimljivost je knjige, koja je nastala u suradnji s Muzejem u Prerowu, na poluotoku Darß, gdje se nalazila najveća nudistička plaža Istočne Njemačke, u tome što sadrži i brojne privatne fotografije istočnih Nijemaca koji su se odazvali pozivu izdavača da za potrebe knjige stave na raspolaganje svoje fotografije s nudističkih piknika, plaža i kampova u doba DDR-a.
Iz knjige i brojnih fotografija vidljiva je gola činjenica da pred brojem građana DDR-a koji su odmore provodili na jednoj od brojnih nudističkih plaža na obalama Baltičkog mora ili istočnonjemačkih jezera, mnogi Nijemci koji su živjeli na zapadu mogu samo pocrvenjeti.
I jedna knjižara u malom Pasewalku zaradila je na nostalgiji istočnih Nijemaca: najavivši “prvo nudističko čitanje”. Ono što se kasnije ispostavilo kao prvoaprilska šala, a to je da će
knjižari goli predstavljati Kupfermannovu knjigu goloj publici, privuklo je naime dosta zainteresiranih: i to ne samo među novinarima (za događaj se akreditiralo više od 30 radio i TV ekipa), nego i među publikom.
Kupfermannova knjiga život građana DDR-a prikazuje kao veselu razbibrigu, ne samo na plaži, već i pri golišavom kuhanju, roštiljanju ili čak dobrovoljnim radnim zadaćama na godišnjem odmoru. Prema navodima knjige, 80 posto obitelji iz DDR-a, ponajviše iz velikih gradova - Dresdena, Chemnitza, Leipziga, Hallea i Berlina - barem je jednom bilo na nudističkoj plaži ili u kampu.
Općenito, istočni su Nijemci barem u ovom smislu ponosni na prošlost, u kojoj je FKK propagiran kao neka vrsta tekovine socijalizma, koji je rano odbacio lažno zapadnjačko čistunstvo. Kako u knjizi navodi i bivši novinar istočnonjemačke televizije, Hans-Joachim Wolle, barem u smislu nudizma, zabava je prestala s padom Berlinskog zida.
Danas, kad na Baltičko more putuju i zapadnjaci, više nema onoliko mjesta za golaće kao nekad, kad je za FKK bilo rezervirano deset posto plaža, od kojih su najveće bile u Prerowu, te u Dranskeu na otoku Rügen i Ückeritzu na Usedomu. Danas se kulturni jaz između zapadnih i istočnih Nijemaca vidi i na kupanju, gdje su kostimi i kupaće gaće postali norma na otprilike 50 posto nekada nudističkih plaža, kako navodi Savez njemačkih naturista.
Knjiga uz brojne fotografije nudi i povijesne podatke. Ondje tako stoji da je prvi njemački nudistički klub osnovan 1906. godine u Berlinu, nakon čega se nova moda polako proširila na cijelu Njemačku, a vrhunac doživjela dvadesetih godina. Dolaskom nacista na vlast nudizam je zabranjen, no 1942. godine donesena je odredba koja je dopuštala golo kupanje, “ako je diskretno”. Nakon rata, naturizam je na zapadu brzo zamro što se ima zahvaliti i vlastima, koje su 1954. godine uvele prvu zabranu golog kupanja: šef policije nudizam na kupalištima smatrao je štetnim za moral. Nakon javne debate koja je uslijedila, 1956. godine je izdana “Odredba o javnim kupalištima”, koja je ponovno dopustila golotinju.
No, tek je u DDR-u “kultura slobodnog tijela”, koja je ondje imala i socijalno značenje, doživjela pravi procvat. Šezdesetih godina nudizam je bio skoro masovni pokret, tvrdi primjerice povjesničar Hans Bergemann, koji je već organizirao prvu njemačku izložbu o FKK pokretu 2000. godine. O popularnosti FKK govore i brojke - u zadnjoj godini prije pada Berlinskog zida u DDR-u je bilo popisano 60 službenih nudističkih plaža - kao i to da muzej DDR-a u Berlinu, koji dokumentira svakodnevni život na socijalističkom istoku, uključuje i dio o nudizmu.
Od pada komunizma, baltička je obala doživjela turistički boom, koji je uključio i porast broja zapadnih turista s oko dva milijuna prije petnaest godina, na preko pet milijuna danas. Uz to je došao i rast cijena nekretnina, a uz dobrostojeće vlasnike i antipatija prema golaćima na plažama.
Iako je od ponovnog ujedinjenja Njemačke, broj nudističkih plaža na istoku drastično smanjen, turistički savezi ipak navode da ih ima po cijeloj baltičkoj obali, a očito je da interes posjetitelja postoji. O ponovnom buđenju interesa za FKK svjedoči i najava prvog nudističkog leta na baltičku obalu, koji organizira turistička agencija OssiUrlaub, a koji će u srpnju putnike iz Erfurta prevesti na otok Usedom. U sat vremena dugom letu putnici mogu “uživati posve goli”, kako stoji u prospektu turističke agencije - ali, kako dodaje organizator puta, razodjenuti se ipak smiju tek u avionu.
Iva Krtalić Muiesan
FKK, odnosno Freikörperkultur, kultura slobodnog tijela, istočnih Nijemaca tema je knjige Thomasa Kupfermanna “Sommer, Sonne Nackedeis - FKK in der DDR” berlinske izdavačke kuće Eulenspiegel Verlag.
Zanimljivost je knjige, koja je nastala u suradnji s Muzejem u Prerowu, na poluotoku Darß, gdje se nalazila najveća nudistička plaža Istočne Njemačke, u tome što sadrži i brojne privatne fotografije istočnih Nijemaca koji su se odazvali pozivu izdavača da za potrebe knjige stave na raspolaganje svoje fotografije s nudističkih piknika, plaža i kampova u doba DDR-a.
Iz knjige i brojnih fotografija vidljiva je gola činjenica da pred brojem građana DDR-a koji su odmore provodili na jednoj od brojnih nudističkih plaža na obalama Baltičkog mora ili istočnonjemačkih jezera, mnogi Nijemci koji su živjeli na zapadu mogu samo pocrvenjeti.
I jedna knjižara u malom Pasewalku zaradila je na nostalgiji istočnih Nijemaca: najavivši “prvo nudističko čitanje”. Ono što se kasnije ispostavilo kao prvoaprilska šala, a to je da će
knjižari goli predstavljati Kupfermannovu knjigu goloj publici, privuklo je naime dosta zainteresiranih: i to ne samo među novinarima (za događaj se akreditiralo više od 30 radio i TV ekipa), nego i među publikom.
Kupfermannova knjiga život građana DDR-a prikazuje kao veselu razbibrigu, ne samo na plaži, već i pri golišavom kuhanju, roštiljanju ili čak dobrovoljnim radnim zadaćama na godišnjem odmoru. Prema navodima knjige, 80 posto obitelji iz DDR-a, ponajviše iz velikih gradova - Dresdena, Chemnitza, Leipziga, Hallea i Berlina - barem je jednom bilo na nudističkoj plaži ili u kampu.
Općenito, istočni su Nijemci barem u ovom smislu ponosni na prošlost, u kojoj je FKK propagiran kao neka vrsta tekovine socijalizma, koji je rano odbacio lažno zapadnjačko čistunstvo. Kako u knjizi navodi i bivši novinar istočnonjemačke televizije, Hans-Joachim Wolle, barem u smislu nudizma, zabava je prestala s padom Berlinskog zida.
Danas, kad na Baltičko more putuju i zapadnjaci, više nema onoliko mjesta za golaće kao nekad, kad je za FKK bilo rezervirano deset posto plaža, od kojih su najveće bile u Prerowu, te u Dranskeu na otoku Rügen i Ückeritzu na Usedomu. Danas se kulturni jaz između zapadnih i istočnih Nijemaca vidi i na kupanju, gdje su kostimi i kupaće gaće postali norma na otprilike 50 posto nekada nudističkih plaža, kako navodi Savez njemačkih naturista.
Knjiga uz brojne fotografije nudi i povijesne podatke. Ondje tako stoji da je prvi njemački nudistički klub osnovan 1906. godine u Berlinu, nakon čega se nova moda polako proširila na cijelu Njemačku, a vrhunac doživjela dvadesetih godina. Dolaskom nacista na vlast nudizam je zabranjen, no 1942. godine donesena je odredba koja je dopuštala golo kupanje, “ako je diskretno”. Nakon rata, naturizam je na zapadu brzo zamro što se ima zahvaliti i vlastima, koje su 1954. godine uvele prvu zabranu golog kupanja: šef policije nudizam na kupalištima smatrao je štetnim za moral. Nakon javne debate koja je uslijedila, 1956. godine je izdana “Odredba o javnim kupalištima”, koja je ponovno dopustila golotinju.
|
Nekad i sad
|
|
|
|
|
Ines Cornelia samo je jedna od brojnih stanovnika Istočne Njemačke koji su se odazvali pozivu izdavača i pristali dati svoje privatne fotografije s nudističkih plaža i iz kampova
|
|
No, tek je u DDR-u “kultura slobodnog tijela”, koja je ondje imala i socijalno značenje, doživjela pravi procvat. Šezdesetih godina nudizam je bio skoro masovni pokret, tvrdi primjerice povjesničar Hans Bergemann, koji je već organizirao prvu njemačku izložbu o FKK pokretu 2000. godine. O popularnosti FKK govore i brojke - u zadnjoj godini prije pada Berlinskog zida u DDR-u je bilo popisano 60 službenih nudističkih plaža - kao i to da muzej DDR-a u Berlinu, koji dokumentira svakodnevni život na socijalističkom istoku, uključuje i dio o nudizmu.
Od pada komunizma, baltička je obala doživjela turistički boom, koji je uključio i porast broja zapadnih turista s oko dva milijuna prije petnaest godina, na preko pet milijuna danas. Uz to je došao i rast cijena nekretnina, a uz dobrostojeće vlasnike i antipatija prema golaćima na plažama.
Iako je od ponovnog ujedinjenja Njemačke, broj nudističkih plaža na istoku drastično smanjen, turistički savezi ipak navode da ih ima po cijeloj baltičkoj obali, a očito je da interes posjetitelja postoji. O ponovnom buđenju interesa za FKK svjedoči i najava prvog nudističkog leta na baltičku obalu, koji organizira turistička agencija OssiUrlaub, a koji će u srpnju putnike iz Erfurta prevesti na otok Usedom. U sat vremena dugom letu putnici mogu “uživati posve goli”, kako stoji u prospektu turističke agencije - ali, kako dodaje organizator puta, razodjenuti se ipak smiju tek u avionu.
|
|
|
Monika je ustupila svoju fotografiju s nudističke plaže na obalama Baltičkog mora
|
|
Iva Krtalić Muiesan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....