Jesu li liječnici u KBC-u Rijeka učinili grešku tijekom operacije slijepog crijeva ili se radi o komplikacijama, kao što tvrdi Povjerenstvo za unutarnji nadzor? Za Miroslava Maškarina, dvadesetogodišnjeg Rabljanina, potpuno je svejedno. Ništa više ne može promijeniti gorku činjenicu - Miroslav je takoreći iz punog zdravlja ostao bez noge, a njegovo zdravstveno stanje i dalje je vrlo ozbiljno. Nogu nitko ne može vratiti. Doživotno ostaje invalid jer je kirurg troakarom povrijedio aortu tijekom operacije.
No, posljednjih dana javnost je bila svjedokom izjava čelnih ljudi riječke bolnice koje su ponekad bile kontradiktorne, a nerijetko i nedovoljno transparentne, zbog čega je stvoren dojam da se slučaj nastoji zataškati. Najlošije se na žalost snašao ravnatelj prof. dr. Herman Haller, krenuvši u rat s medijima otvarajući tako nepotrebnu frontu na štetu svih, a ponajprije svoje bolnice.
Povjerenstvo za unutarnji nadzor završilo je rad. Tvrde - nije bilo liječničke pogreške, jer je tijekom operacije sve učinjeno po pravilima struke, a "takve su komplikacije kod laparoskopske opreracije slijepog crijeva već opisane u stručnoj literaturi". Istina je da opisi takvih komplikacija postoje, što su nam potvrdili drugi kirurzi, međutim jednako je tako istina da je komplikacija nastala zato što je kirurg zarezao aortu, što dakako u protokolu operacije slijepog crijeva nije predviđeno. Liječnici u Rijeci vjerojatno će i dalje inzistirati na tome da je to komplikacija, a javnost će i dalje govoriti da je to greška. Naime, objavom greški u stručnim časopisima, kako onih u postupku i liječenju, tako i u dijagnostici, liječnici se "pokrivaju" za slučaj nemilih događanja tijekom svoga rada, od plaćanja velikih odšteta do gubljenja licence za rad. Tek kada se utvrdi liječnički nemar u liječenju, govori se o grešci i posiže za najstrožim sankcijama. Sve ostalo pokriva se sintagmom komplikacije.
U riječkom slučaju teško da se radi o nemaru, ali da je liječnik pogriješio, nema dvojbe - zarezao je aortu, a operirao je slijepo crijevo! Za koji dan o nalazu bolničkog povjerenstva očitovat će se Hrvatska liječnička komora čiji će nezavisni stručnjaci sigurno neutralnije odlučivati o svakom potezu kirurga tijekom Miroslavove operacije. I Državno odvjetništvo na temelju dokumenata koje je dijelom već prikupilo dat će svoj sud o toj tragediji, odnosno reći ima li elemenata kaznenog djela. No, bez obzira na to hoće li se obje institucije prikloniti tome da je riječ o komplikaciji ili se ipak radi o grešci, ostaje činjenica da se u ovom slučaju u riječkoj bolnici reagiralo vrlo nespretno i nespremno. Svaki čovjek u svom poslu može pogriješiti, pa i liječnici, ma koliko se trudili da se to ne dogodi. Međutim, kada se šteta već dogodi, treba je priznati i sve učiniti da ona u konačnici bude što manja. Prebacivanje krivnje, njezino umanjivanje i zatvaranje informacija sigurno nisu put ka tom cilju, nego potpuno suprotno. Samo bude bijes građana koji već dulje vrijeme nemaju bogzna kakvo mišljenje o liječničkoj struci.
Goranka Jureško
No, posljednjih dana javnost je bila svjedokom izjava čelnih ljudi riječke bolnice koje su ponekad bile kontradiktorne, a nerijetko i nedovoljno transparentne, zbog čega je stvoren dojam da se slučaj nastoji zataškati. Najlošije se na žalost snašao ravnatelj prof. dr. Herman Haller, krenuvši u rat s medijima otvarajući tako nepotrebnu frontu na štetu svih, a ponajprije svoje bolnice.
Povjerenstvo za unutarnji nadzor završilo je rad. Tvrde - nije bilo liječničke pogreške, jer je tijekom operacije sve učinjeno po pravilima struke, a "takve su komplikacije kod laparoskopske opreracije slijepog crijeva već opisane u stručnoj literaturi". Istina je da opisi takvih komplikacija postoje, što su nam potvrdili drugi kirurzi, međutim jednako je tako istina da je komplikacija nastala zato što je kirurg zarezao aortu, što dakako u protokolu operacije slijepog crijeva nije predviđeno. Liječnici u Rijeci vjerojatno će i dalje inzistirati na tome da je to komplikacija, a javnost će i dalje govoriti da je to greška. Naime, objavom greški u stručnim časopisima, kako onih u postupku i liječenju, tako i u dijagnostici, liječnici se "pokrivaju" za slučaj nemilih događanja tijekom svoga rada, od plaćanja velikih odšteta do gubljenja licence za rad. Tek kada se utvrdi liječnički nemar u liječenju, govori se o grešci i posiže za najstrožim sankcijama. Sve ostalo pokriva se sintagmom komplikacije.
U riječkom slučaju teško da se radi o nemaru, ali da je liječnik pogriješio, nema dvojbe - zarezao je aortu, a operirao je slijepo crijevo! Za koji dan o nalazu bolničkog povjerenstva očitovat će se Hrvatska liječnička komora čiji će nezavisni stručnjaci sigurno neutralnije odlučivati o svakom potezu kirurga tijekom Miroslavove operacije. I Državno odvjetništvo na temelju dokumenata koje je dijelom već prikupilo dat će svoj sud o toj tragediji, odnosno reći ima li elemenata kaznenog djela. No, bez obzira na to hoće li se obje institucije prikloniti tome da je riječ o komplikaciji ili se ipak radi o grešci, ostaje činjenica da se u ovom slučaju u riječkoj bolnici reagiralo vrlo nespretno i nespremno. Svaki čovjek u svom poslu može pogriješiti, pa i liječnici, ma koliko se trudili da se to ne dogodi. Međutim, kada se šteta već dogodi, treba je priznati i sve učiniti da ona u konačnici bude što manja. Prebacivanje krivnje, njezino umanjivanje i zatvaranje informacija sigurno nisu put ka tom cilju, nego potpuno suprotno. Samo bude bijes građana koji već dulje vrijeme nemaju bogzna kakvo mišljenje o liječničkoj struci.
Goranka Jureško
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....