Još sredinom devedesetih, studio Disney u svijetu kino animacije bio je faktički monopolist. Danas, petnaest godina poslije, od toga je ostalo malo ili ništa.
«Mišji studio» propustio je prepoznati 3D animaciju, za razliku od konkurenata nije otvorio svoj 3D ogranak, nego se ograničio na to da daje suport Johnu Lasseteru i njegovom «Pixaru». Dok je «Pixar» proizvodio bitne filmove poput «Toy Story», «Nema» i «Cars», Disney je nizao poluuspjehe ili neuspjehe. Kao posljedica, dogodila se čudna mezalijansa u kojoj je roditelj (Disney) postao dijete, a dijete (Pixar) roditeljev skrbnik.
Ocjena: 3 i po
Rezultat tog čudnog skrbničkog odnosa je crtić «Bolt», prvi animirani film kojeg je John Lasseter proizveo ne kao šef «Pixara», nego kao kreativni direktor «Disneyeva» animacijskog odjela. «Bolt» je film koji je nastao s očitom nakanom da pokaže novi duh studija. Od tvrtke koja odbija promjene Disney nastoji postati kuća koja ih anticipira, pa je tako i «Bolt» zamišljen kao tehnološka avangarda: prvi animirani film koncipiran i napravljen za Real D (ili – 3D) gledanje. No- ako tehnologija možda i jest avangardna, na scenarističkoj razini «Bolt» je umirujuće staromodan film, tipični disneyevski proizvod sa ljupkim životinjicama, djecom i vječnim moralnim vrednotama.
Naslovni junak filma – Grom (Bolt) pas je koji je junak vlastitog televizijskog serijala, i koji živi u svijetu fikcije: uvjeren je da njegovoj vlasnici Penny prijete zli negativci, te da je on svakodnevno mora spašavati. Grom, međutim, spletom okolnosti dospije u zbiljski New York i otkriva izvanjski svijet u kojem nema nikakve supermoći, ali zato postoje glad i kiša. Siroti Bolt se ipak poduhvati putovanja preko SAD ne bi li «spasio» svoju glumačku partnericu.
«Bolt» je, ukratko, križanac Lasssie i Don Quijotea, a junaci filmova ljupki su vunasti kučići, mace i hrčci. Ni ćud ni dlaku Disney ne mijenja rado, pa se i ovaj put proizvod bazira na pravim disneyevskim zasadama: kompilatorskom posuđivanju iz kulturne tradicije u spoju s dopadljivim krznenim bićima. Iskreno, da nije Real D-a, «Grom» ne bi spadao čak ni u srednji rang Disneyevih proizvoda – jer, priča mu je apsurdna preko ruba uvjerljivosti, rasplet nerazrađen, a likovi (osim jedne izvrsne, cinične mačke) nezapamtivi.
Real D, međutim, atrakcija je sam po sebi, a «gledanje s naočalama» u ovom slučaju nije tegobna tlaka, nego gušt. Akcijski prizori u trećoj dimenziji izgledaju efektno, a film je armiran i dosjetkama kojima je jedini smisao eksploatirati trodimenzionalnost: recimo, u jednom prizoru lik prema publici špricne sprej za omamljivanje, što na 3D projekciji izgleda kao slap kapljica koji vam ide u lice. Stoga je «Grom» film koji ima smisla gledati doista jedino u «s naočalama», u dvoranama opremljenim za 3D projekciju.
Jurca Pavičić
«Mišji studio» propustio je prepoznati 3D animaciju, za razliku od konkurenata nije otvorio svoj 3D ogranak, nego se ograničio na to da daje suport Johnu Lasseteru i njegovom «Pixaru». Dok je «Pixar» proizvodio bitne filmove poput «Toy Story», «Nema» i «Cars», Disney je nizao poluuspjehe ili neuspjehe. Kao posljedica, dogodila se čudna mezalijansa u kojoj je roditelj (Disney) postao dijete, a dijete (Pixar) roditeljev skrbnik.
Ocjena: 3 i po
| GROM (Bolt, SAD 2008), režija: Chris Williams, Byron Howard, glasovi: Rakan Rushaidat, Ana Begić, Davor Gobac, Mile Kekin
|
Naslovni junak filma – Grom (Bolt) pas je koji je junak vlastitog televizijskog serijala, i koji živi u svijetu fikcije: uvjeren je da njegovoj vlasnici Penny prijete zli negativci, te da je on svakodnevno mora spašavati. Grom, međutim, spletom okolnosti dospije u zbiljski New York i otkriva izvanjski svijet u kojem nema nikakve supermoći, ali zato postoje glad i kiša. Siroti Bolt se ipak poduhvati putovanja preko SAD ne bi li «spasio» svoju glumačku partnericu.
«Bolt» je, ukratko, križanac Lasssie i Don Quijotea, a junaci filmova ljupki su vunasti kučići, mace i hrčci. Ni ćud ni dlaku Disney ne mijenja rado, pa se i ovaj put proizvod bazira na pravim disneyevskim zasadama: kompilatorskom posuđivanju iz kulturne tradicije u spoju s dopadljivim krznenim bićima. Iskreno, da nije Real D-a, «Grom» ne bi spadao čak ni u srednji rang Disneyevih proizvoda – jer, priča mu je apsurdna preko ruba uvjerljivosti, rasplet nerazrađen, a likovi (osim jedne izvrsne, cinične mačke) nezapamtivi.
Real D, međutim, atrakcija je sam po sebi, a «gledanje s naočalama» u ovom slučaju nije tegobna tlaka, nego gušt. Akcijski prizori u trećoj dimenziji izgledaju efektno, a film je armiran i dosjetkama kojima je jedini smisao eksploatirati trodimenzionalnost: recimo, u jednom prizoru lik prema publici špricne sprej za omamljivanje, što na 3D projekciji izgleda kao slap kapljica koji vam ide u lice. Stoga je «Grom» film koji ima smisla gledati doista jedino u «s naočalama», u dvoranama opremljenim za 3D projekciju.
Jurca Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....