Gudelju 20 godina zatvora za ubojstvo Reihl-Kira

OSIJEK - Antun Gudelj nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 20 godina za ubojstvo načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira i dvojice predstavnika lokalne vlasti Milana Kneževića i Gorana Zobundžije te za pokušaj ubojstva Mirka Tubića 1. srpnja 1991. u Tenji. Sudsko je vijeće, naime, Gudelju za svakog ubijenog odredilo po 20 godina, a za pokušaj ubojstva 10 godina zatvora.



Iako su bili na svim ročištima, udovica Jadranka Reihl-Kir i njezin opunomoćenik Slobodan Budak nisu se pojavili na osječkom Županijskom sudu, i to “isključivo iz protesta i nezadovoljstva procesom”.







- Ogorčena sam što Odvjetništvo nije proširilo optužnicu na naručitelja ubojstva. Neću odustati, očekujem pokretanje istražnog postupka protiv naručitelja. Nisam došla na izricanje presude u znak prosvjeda protiv suda. Zadovoljna sam što je dobio maksimalnu kaznu koja se može dati, ali pravosuđe se nije potrudilo doznati istinu o naručiteljima. Usto, vidjet ćemo što će se s Gudeljem dalje događati - izjavila je supruga Josipa Reihl-Kira nakon prvih vijesti o izrečenoj presudi.



S obzirom na borbu protiv Gudeljeva pomilovanja, pa potom za Gudeljevo izručenje iz Australije, udovica likvidiranog osječkog načelnika ne vjeruje da će zločinac zatvorsku kaznu izdržati u cijelosti.  - Vidjet ćemo što mu je obećano - rekla je skeptično.  Jadranka Reihl-Kir ogorčena je što sudsko vijeće nije saslušalo nekoliko svjedoka koje je njezin opunomoćenik predlagao, a među njima je i Slavko Degoricija, tadašnji drugi čovjek MUP-a.





Neću odustati, očekujem pokretanje istražnog postupka protiv naručitelja

Kir mi je osobno rekao da mu prijete Vladimir Šeks i Branimir Glavaš

J adranka Reihl-Kir, supruga ubijenog:

Josip Boljkovac, svjedok na suđenju:

Podsjećala je i da je bivši ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac na sudu izjavio da se Kir njemu i Degoriciji nekoliko dana prije tragičnog događaja požalio da mu je život ugrožen. Boljkovac je ustvrdio da je potom pitao načelnika tko mu prijeti, na što mu je on “spomenuo ime Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša”.



Sudsko vijeće, na čijem je čelu bio sudac Damir Krahulec, smatra da je Gudelj, tada

Marica Huber, Gudeljeva sestra

Nemamo što reći, pitajte Kirovicu! Ovo mu je HOS sudio, hoću reći komunjare su mu sudile

pripadnik pričuvnog sastava policije, ubojstva počinio iz bezobzirne osvete, kriveći pregovarače za situaciju u selu i navodnu sudbinu njegove obitelji.



- Optuženi je prepoznao vozilo i znao je tko je u njemu jer je dvaput toga dana prošlo punktom. Pucanjem je pokazao svoj stav prema vođenju pregovora - obrazložio je sudac Damir Krahulec.  Vijeće je, pak, odbacilo navode iz optužnice da je ubojstvo počinjeno na podmukao način. Okrivljeniku je produžen pritvor, a njegov je odvjetnik najavio žalbu.



U svojoj je obrani Gudelj isticao kako su ubojstva bila nesretni slučaj, da nije imao namjeru pucati te da je puška opalila jer je vjerojatno bila nategnuta ranije. No, nije znao objasniti zašto je ispucao čak 30 metaka. Tvrdio je i kako je imao zapovijed pucati na svako vozilo koje se ne zaustavi na punktu, a da automobil u kojemu je bio načelnik nije stao. Naglašavao je, pak, kako nije znao tko se nalazi u vozilu, niti je znao za pregovore s pobunjenim Srbima u Tenji. Gudelj na presudu nije rekao ni riječi, a njegova je obitelj kratko komentirala kako je očekivala manju kaznu.



- Nemamo što reći, pitajte Kirovicu! Ovo mu je HOS sudio, hoću reći komunjare su mu sudile. Znate kako Kip slobode ima povez na očima - govorila je uzbuđeno Marica Huber, Gudeljeva sestra. Strašna se scena, pak, odigrala pred zgradom suda, gdje se medijima obratio Gudeljev školski kolega Jozo Pralija.







- Taj isti Kir htio je na mene izvršiti atentat, Gudelj me spasio. Da ga on nije ubio, ubio bih ga ja. Još prije toga sama molio Gudelja da mi da kalašnjikov - vikao je Pralija, ogorčen presudom, nazivajući pokojnog Kira pogrdnim imenima.

Osuđen u odusutnosti pa mu oprošteno

Bilo je ovo treće suđenje za ubojstvo načelnika Kira, Zobundžije i Kneževića. Prvi je puta osuđen na 20 godina 1994., ali u odsutnosti. Dvije godine kasnije, uhićen je na frankfurtskom aerodromu, vraćen je u Hrvatsku i uslijedilo je novo suđenje. Taj je postupak završio primjenom Zakona o općem oprostu 1997., odlukom Vrhovnog suda, zbog čega je udovica Jadranka Reihl Kir iste godine podnijela ustavnu tužbu. Ustavni je sud, pak, 2001. poništio odluku Vrhovnog suda te predmet vratio na početak, a za Gudeljom, koji je boravio u Australiji, raspisana je tjeralica. Australske su ga vlasti prošloga ljeta izručile Hrvatskoj, a u listopadu je počelo novo, treće suđenje.

Treće suđenje

17 godina za komadić pobjede



Punih sedamnaest jadnih godina čekala je Jadranka Reihl-Kir na ovaj trenutak pobjede. Ubojica Antun Gudelj konačno je dobio ukupno 70 godina zatvora za likvidaciju trojice i teško ranjavanje jednoga.



Moglo bi se, dakle, reći: točno je da kazna kasni 17 godina, jest da je Kirova kći u međuvremenu posve odrasla, jest da su roditelji pobijenih poumirali, ali pravosuđe je društvu napokon poslalo jasnu i pravednu poruku. Pravda je, kako snuždeno voli reći naš narod, “spora, ali dostižna”.



Moglo bi se tako reći da ne znamo kako je bilo, ali znamo, i to dobro. A budući da znamo, ova je presuda samo žalosna utjeha i Jadranki Reihl-Kir, i obiteljima drugih žrtava, i ideji pravde u Hrvatskoj, a napokon i samim sucima osječkog Županijskog suda koji su Gudelja sada osudili na maksimalnu kaznu.



Jer, gledano u cijelosti, slučaj Reihl-Kir je nešto najsramotnije što se moglo dogoditi u jednoj državi i u jednom pravosuđu. Postoji naprosto milijun elemenata za takvu ocjenu. Od toga je da je Gudelj u ljeto 1991., nakon što je sa 30 hitaca izrešetao Kira i njegovu pratnju, pušten da mirno odšeta s mjesta zločina, do toga da je Tuđmanov establišment činio sve da ga zaštiti i opravda, pa do toga da je taj nedvojbeni ubojica Gudelj čak bio i oslobođen krivnje primjenom zakona o oprostu.



A još je najveća sramota to da Gudelj ni danas nikada, nikada ne bi bio osuđen da Jadranka Reihl-Kir nije bila tako jaka, tako uporna i tako odlučna. To nitko neće htjeti priznati, ali to je zapravo jedina istina.



Iako Hrvatska postaje bolja država nego što je bila devedesetih, za ovo zakašnjelo kažnjavanje Antuna Gudelja zaslužna je samo i isključivo Kirova žena i zato joj treba skinuti šešir do poda. Ona je ta koja nikad nije odustala i ona je ta koja je sustav prisilila da djeluje. Njena je pobjeda velika, ali još uvijek djelomična i ona s razlogom nije zadovoljna ovime što je konačno ipak postigla na osječkom sudu.



Naručeni ubojica, naime, ide iza rešetaka, ali oni koji su ga poslali da ubije Kira i njegovu pratnju i oni koji su znali što se sprema, ti su slobodni i za njih presude nema. Sramota koju nosi hrvatska država može se donekle sprati samo ako i oni budu dovedeni u sudnicu. A u to je, nakon svega, teško vjerovati.  ( [email protected])

KOMENTAR SANJE MODRIĆ

S. Lepan;J. Babić/EPEHA