Hiperaktivno dijete: Jesam li ga krivo odgajao?

Iako u Hrvatskoj ne postoje službene statistike, pretpostavlja se da jedno do dvoje djece na 1000 odnosno pet posto školske djece ima ADHD, poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću koji se manifestira kroz pojačanu impulzivnost djeteta, pomanjkanje koncentracije i hiperaktivnost.



Takva djeca u pravilu se dijagnosticiraju tek kada krenu u školu, odnosno do tog doba ostaju neprepoznata, a okolina roditelje doživljava kao osobe koje nisu dobro odgojile svoje dijete.



- Ovakva djeca zahtjevaju 24-satnu brigu, mora im se isplanirati svaki trenutak, i to najbolje kroz sportske aktivnosti. To znači da morate dobro osluškivati i pratiti potrebe svoga djeteta kako biste mu pomogli i usmjerili ga u područje koje mu leži - rekao je Ivan Pilaš, otac osmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranim ADHD-om, na jučerašnjem okruglom stolu posvećenom ovoj temi.

Ustaljeni dnevni ritam

Smatra se da pomanjkanje dopamina dovodi do poremećaja koji se očituje u simptomima ADHD-a. Simptomi se počinju pojavljivati nakon treće godine života



doc.dr. Biserka Rešić, neuropedijatrica, KB Split

75 posto neliječene djece postaju adolescenti, bez prijatelja, samopoštovanja, a vrlo često se priključuju neadekvatnim skupinama ili postaju osobe koje češće mijenjaju partnere



prof. dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja, psihijatrica

Terapija se planira individualno, a kroz godine se smanjuje frustracija koju djeca trpe. S medikacijom se obično ne započinje prije polaska u školu



Dinka Vučković, defektologica, Klinika za dječje bolesti Zagreb Naime, mnogi ne znaju da su djeca s ADHD-om izuzetno inteligentna pa tako, primjerice, Pilašev sin već s osam godina zna dva strana jezika. Najvažnije mu je da ima ustaljeni dnevni ritam, kaže, jer takva djeca ne reagiraju dobro na promjene. Prepoznavanje talenata, kažu stručnjaci, vrlo je bitno jer takva djeca onda postižu i vrhunske rezultate.



Djetetovi problemi očitovali su se kao nemir, impulzivnost, a događali su se i razni incidenti i kod kuće i u školi.



- Nakon problema koji su se počeli pojavljivati s polaskom u školu, bili smo prisiljeni zatražiti i stručnu pomoć. No do postavljanja dijagnoze trebalo je proći osam mjeseci i to je ustvari najveći problem - kaže I. Pilaš. Sve više dokaza upućuje na to da ADHD (Atention Deficit Hiperactivity Disorder) nije uzrokovan okruženjem u obitelji, odnosno "lošim odgojem", već je podloga poremećaja biološka.



- Razne teorije navode genetsku podlogu te poremećaje u neurotransmiterskoj vezi, odnosno smatra se da pomanjkanje dopamina dovodi do poremećaja koji se očituje u simptomima ADHD-a - rekla je doc. dr. Biserka Rešić, neuropedijatrica iz KB-a Split. Uzrok može biti i pušenje majke u trudnoću te konzumiranje alkohola, ali i droga. Simptomi se počinju pojavljivati nakon treće godine života, ali u toj je dobi teško dijagnosticirati ADHD jer se simptomi pripisuju razvoju.



Stoga se stručnjaci slažu da je u dijagnostiku bolesti, ali i kasnije liječenje, potrebno uključiti čitav tim specijalista: neuropedijatra, dječjeg psihijatra, psihologa i defektologa. Kada se krene s terapijom, u njoj moraju sudjelovati i roditelji te tete iz vrtića ili učitelji da bi svatko iz svog kuta pomogao djetetu da se lakše nosi s poremećajem.

Zloporaba droga



- 75 posto neliječene djece postaju hiperaktivni adolescenti, bez prijatelja, bez samopoštovanja, a vrlo često se priključuju neadekvatnim skupinama. Čak 75 posto ih postaje i hiperaktivnim odraslim osobama koje češće mijenjaju partnere, posao, ali i mjesto življenja - objašnjava psihijatrica prof. dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja dodajući kako je činjenica da ono što smo kad odrastemo ima korijene u našoj najranijoj životnoj dobi.



Impulzivnost je jedan od najuočljivijih simptoma koji se često krivo tumači kao da je dijete namjerno "zločesto".



- Hiperaktivna djeca nisu zločesta niti prkosna, ali postaju problematična jer ih ne prepoznajemo - objašnjava dr. Kocijan-Hercigonja.



Neprepoznavanje bolesti i izostanak liječenja u prvom redu značajno utječu na djetetovo školovanje, pa i na zanimanje kasnije u životu. Zbog prirode poremećaja, dijete ne može adekvatno pratiti nastavu, što rezultira znatno slabijim rezultatima u školi. Europske statistike govore da mnoga takva djeca napuštaju školovanje ili čak budu izbačena iz škole. Neuspjeh u školi i nemogućnost praćenja nastave rezultiraju u konačnici i lošijom edukacijom te "lošijim" poslom. Djeca s ADHD-om, koja se ne liječe adekvatno, imaju dva puta veći rizik za zloporabu zabranjenih supstanci (alkohol, droga), ranije počinju sa zloporabom i imaju manje izglede za uspješno odvikavanje, a povećan je i rizik od maloljetničkih trudnoća. Posljedice obuhvaćaju i veći rizik za nesreće u prometu, veći rizik za alkoholizam u starijoj dobi, a značajan broj neliječene djece u odrasloj dobi ima problema s kriminalom.

Raspad obitelji



Neizbježan je i utjecaj bolesti na roditelje, obitelj takvog djeteta, pa i na cijelu zajednicu. Čak su tri do pet puta češći razvodi roditelja takve djece, a roditelji su često prisiljeni izostajati s posla, pa čak i prestati raditi da bi se mogli brinuti o takvom djetetu. U osjetljivoj dobi razvoja dijete zapravo ne uspijeva izgraditi socijalne veze unutar obitelji i unutar zajednice, što rezultira lošim samopouzdanjem, i može čak dovesti do depresivnog poremećaja.



U dječjoj dobi omjer dječaci - djevojčice iznosi 3 naprema 1 pri dijagnosticiranju. Međutim, kod djevojčica je isto tako teže dijagnosticirati ADHD budući da kod njih češće prevladavaju simptomi poremećaja pažnje (tihog sanjarenja) nego oni impulzivnosti i hiperaktivnosti koji su češći kod dječaka.



Multimodalna studija Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje u SAD-u (najobuhvatnija opservacijska studija o terapijskom pristupu ADHD-u) u kojoj je promatrano gotovo 600 djece školske dobi, pokazala je da je farmakoterapija u kombinaciji s bihevioralnom i edukacijskom terapijom ključna za uspješnost liječenja.



- Terapija se planira individualno, a kroz godine se kao odgovor na tu terapiju smanjuje frustracija koju djeca trpe. Od tehnika se primjenjuju kognitivno-bihevioralne tehnike, terapija igrom, terapija u zajednici i farmakoterapija. S medikacijom se obično ne počinje prije polaska u školu - kaže Dinka Vučković, defektologica iz Klinike za dječje bolesti Zagreb. U terapiju se uključuju i nastavnici, a s nekoliko zagrebačkih škola odlično surađuju. No situacija je puno teža i dramatičnija u ostalim dijelovima Hrvatske.

Nužni psihostimulansi



Roditelji se za lijekove odlučuju u pravilu kada iscrpe sve mogućnosti i nađu se pred zidom.



- Lijekovi prvog reda su psihostimulansi, no kod nas ih do nedavno nije bilo pa su se roditelji snalazili tako što su ih kupovali u Sloveniji. No nedavno je kod nas registrirana Concerta, ali se još ne nalazi na listi HZZO-a - kaže dr. Kocijan-Hercigonja. Dodaje kako je prednost ovog novog lijeka u činjenici da djeluje 12 sati pa je jednostavan za primjenu. Iako ne stvara ovisnost, liječnici preporučuju da se terapija ne daje tijekom vikenda i školskih praznika. Lijek pomaže u stabilizaciji pažnje, smanjuje hiperaktivnost te daje kognitivni efekt. Lijek ima i neke nuspojave poput pojaćavanja tikova, gubitka apetita ili bolova u trbuhu, no oni ubrzo prolaze.

Neprepoznavanje bolesti (te izostanak adekvatnog liječenja) u takvog djeteta mogu voditi prema ozbiljnim, dugoročnim posljedicama za njegov razvoj, kako u smislu problema u akademskom napredovanju, problema u socijalnom funkcioniranju, tako i u smislu povećanog rizika od ozljeda te od zloporabe različitih supstanci.



* 46% djece bude izbačeno iz škole

* 35% djece napustilo školovanje

* 2 puta je veći rizik zloporabe zabranjenih supstanci 

* djeca s ADHD-om imaju 50% više nesreća u prometu 

* 3-5 puta češći razvod roditelja čije dijete boluje od ADHD-a

* 2-4 puta češći su sukobi među braćom i sestrama

Posljedice neliječenja ADHD-a

Andreja Šantek