Michel Montignac proslavio se diljem svijeta svojim knjigama o pravilnoj prehrani i zdravom mršavljenju. Njegova knjiga “Jedem dakle mršavim” u Hrvatskoj je prodana u više od 10 tisuća primjeraka i već godinama ne silazi s top-lista najčitanijih knjiga o prehrani. Ponukan popularnošću u našoj zemlji, autor je napisao knjigu “Montignac za Hrvate”. Knjiga je, kao i njegova četiri naslova do sada, izišla u nakladi Zadro, a jučer ju je u Zagrebu predstavio sam Montignac.
Odlično crno vino
- Vi Hrvati prehranjujete se slično kao stanovnici drugih zemalja koje izlaze na Mediteran, dakle poput Španjolaca, Talijana ili kao kod nas na jugu Francuske. U vašoj sam zemlji, nažalost, samo jedan dan i ne stignem otići do slavne tržnice Dolac u centru grada o kojoj sam toliko čuo. Ali zato vam je vino odlično. Nisam znao da imate i crno vino, mislio sam da ste poznati samo po bijelom - divio se Montignac ispijajući čašu vina.
U zvjezdanu orbitu, među ostalim, lansiralo ga je i to što u svom načinu prehrane ne zabranjuje vino. Dapače, preporučuje čašicu uz ručak i večeru. Montignacova metoda u biti ništa ne zabranjuje. Bazira se jedino na pravilnom kombiniranju namirnica. Kod njega je kvaliteta mnogo važnija od brojenja kalorija, što smatra pomalo smiješnim.
- Ako unesete, primjerice, 400 kalorija jedući krumpir, to je potpuno drugačije nego da ste ih unijeli 400 jedući leću. Kemijska struktura ugljikohidrata u tim je namirnicama potpuno različita te stoga i tijelo drugačije reagira - objašnjava Montignac. Kad pojedemo krumpir, naglo nam skoči razina šećera u krvi.
Pogubni fast food
Ako pojedemo veće količine ili stalno jedemo hranu s visokim udjelom šećera, tijelo ga jednostavno ne može preraditi i dolazi do hipoglikemije te taloženja masnoća. Kad jedemo leću, gušterača nema toliko posla i nema hipoglikemije. Montignac cijelu svoju metodu prehrane bazira na tzv. glikemijskom indeksu (GI). Visok glikemijski indeks imaju namirnice poput hamburgera, gaziranih pića i rafiniranog brašna -uostalom sva hrana koja je procesuirana i prerađena. Najpogubniji je “fast food” koji je raširen od polovice 20. stoljeća.
- Gotovo sto posto Amerikanaca jede i pije prerađenu hranu s visokim udjelom šećera i visokim GI-em. Kad su smislili tzv. light verzije gaziranih napitaka učinili su još veće zlo, jer ona sadrže aspartam koji povećava glikemiju u organizmu pri svakom sljedećem obroku. Globalizacijom je i ostatak svijeta glupavo preuzeo prehrambene navike Amerikanaca - rekao je Montignac. Mi Hrvati, prema njegovim riječima, vrlo lako svoju kontinentalnu i dalmatinsku kuhinju možemo prilagoditi njegovoj metodi.
Među najveće prehrambene “grijehe” Hrvata spada to što obožavaju bijeli kruh, koji, je li potrebno reći, ima jako visok glikemijski indeks. Montignac preporučuje da se kruh od rafiniranog bijelog brašna zamijeni onim cjelovitim. Upozorava i da tamna boja kruha ne znači da je umiješan od cjelovita brašna. Što je kruh spužvastiji i “prozračniji”, to je veća vjerojatnost da je načinjen je od rafiniranijeg brašna i samim time - nezdraviji. Raširen “hrvatski” doručak - pašteta s kruhom - prema Montignacovoj je metodi pravi grijeh, ali može se zamijeniti raženim kruhom i tunom.
Još neka od hrvatskih omiljenih jela - sarma, punjena paprika ili faširanci trebali bi se prilagoditi kako bi ih naše tijelo što lakše apsorbiralo. Montignac tako za nadjev tih tradicionalnih jela kontinentalne Hrvatske umjesto bijele riže predlaže basmati rižu ili soju. Popularni pohanci - meso ili riba uvaljani u krušne mrvice, brašno i jaja te prženi u dubokoj masnoći - još je jedno jelo koje svakako treba izbjegavati. Prehrambeni guru navodi da kombinacija tih loših ugljikohidrata za paniranje na visokoj temperaturi postaje štetna. Stoga predlaže žumanjke, sir ribanac i brašno od suhih vrganja, kao i ulja koja manje oksidiraju.
Vitkost i uživanje u hrani
Montignac je izraziti protivnik krumpira. Smatra ga pravom “glikemičnom bombom” koja toliko provocira gušteraču na prekomjerno izlučivanje inzulina da ga se svakako treba odreći. Iako Hrvati u svom ručku uz fino pečeno meso najviše vole krumpir na sto načina - restani, pečeni, pire, pekarski - Montignac smatra da ga se treba odreći i jesti u zaista rijetkim prilikama. Kao prilog umjesto njega predlaže kuhanu cvjetaču, brokulu, blitvu, kelj, kupus, grašak, leću... Osobito ga zabrinjava sve veća pretilost kod djece i za to krivi promijenjeni način ishrane - djeca konzumiraju sve više gaziranih pića i loše, visoko procesuirane hrane.
U Sjedinjenim Državama od 1980. do 2005. broj debele djece povećao se za 120 posto, u Velikoj Britaniji za 80 posto, a u Kini - za 500 posto. Dva razloga koja su se smatrala nabitnijim za debljanje - previše jela i premalo fizičke aktivnosti - pokazala su se, prema Montignacovim riječima, nakon godina istraživanja, potpuno krivima. Anglosaksonci, Nijemci i Skandinavci, primjerice, vježbaju puno više od stanovnika mediteranskih zemalja, ali su svejedno u prosjeku deblji.
- Greška je bila u tome što su se nutricionisti fokusirali na faktor energije i kalorije koje nisu presudne. Bitnija je kvaliteta i kemijska struktura hrane te njeno kombiniranje. Francuzi su i dalje jedna od najvitkih nacija zato što više kuhaju, uzmu si vremena da jedu i uživaju u hrani te uz svaki obrok pijuckaju vino - tvrdi Montignac. Poručuje da su u tome slični Hrvatima, kod kojih je obiteljski ručak još bitan dio tradicije. Nabolje piće za žeđ - voda - u Hrvatskoj se još pije iz slavine, što je još jedno izuzetno blago. Montignac stoga našoj naciji savjetuje: Hrvati, ne brojite kalorije, uživajte u svojim izvrsnim vinima i maslinovim uljima, tradicionalnim receptima prema kojima su pripremale vaše bake i ne dajte da vas pojede zapadni način prehrane!
Nađa Irena Fišić
Odlično crno vino
- Vi Hrvati prehranjujete se slično kao stanovnici drugih zemalja koje izlaze na Mediteran, dakle poput Španjolaca, Talijana ili kao kod nas na jugu Francuske. U vašoj sam zemlji, nažalost, samo jedan dan i ne stignem otići do slavne tržnice Dolac u centru grada o kojoj sam toliko čuo. Ali zato vam je vino odlično. Nisam znao da imate i crno vino, mislio sam da ste poznati samo po bijelom - divio se Montignac ispijajući čašu vina.
U zvjezdanu orbitu, među ostalim, lansiralo ga je i to što u svom načinu prehrane ne zabranjuje vino. Dapače, preporučuje čašicu uz ručak i večeru. Montignacova metoda u biti ništa ne zabranjuje. Bazira se jedino na pravilnom kombiniranju namirnica. Kod njega je kvaliteta mnogo važnija od brojenja kalorija, što smatra pomalo smiješnim.
- Ako unesete, primjerice, 400 kalorija jedući krumpir, to je potpuno drugačije nego da ste ih unijeli 400 jedući leću. Kemijska struktura ugljikohidrata u tim je namirnicama potpuno različita te stoga i tijelo drugačije reagira - objašnjava Montignac. Kad pojedemo krumpir, naglo nam skoči razina šećera u krvi.
Pogubni fast food
Ako pojedemo veće količine ili stalno jedemo hranu s visokim udjelom šećera, tijelo ga jednostavno ne može preraditi i dolazi do hipoglikemije te taloženja masnoća. Kad jedemo leću, gušterača nema toliko posla i nema hipoglikemije. Montignac cijelu svoju metodu prehrane bazira na tzv. glikemijskom indeksu (GI). Visok glikemijski indeks imaju namirnice poput hamburgera, gaziranih pića i rafiniranog brašna -uostalom sva hrana koja je procesuirana i prerađena. Najpogubniji je “fast food” koji je raširen od polovice 20. stoljeća.
- Gotovo sto posto Amerikanaca jede i pije prerađenu hranu s visokim udjelom šećera i visokim GI-em. Kad su smislili tzv. light verzije gaziranih napitaka učinili su još veće zlo, jer ona sadrže aspartam koji povećava glikemiju u organizmu pri svakom sljedećem obroku. Globalizacijom je i ostatak svijeta glupavo preuzeo prehrambene navike Amerikanaca - rekao je Montignac. Mi Hrvati, prema njegovim riječima, vrlo lako svoju kontinentalnu i dalmatinsku kuhinju možemo prilagoditi njegovoj metodi.
Među najveće prehrambene “grijehe” Hrvata spada to što obožavaju bijeli kruh, koji, je li potrebno reći, ima jako visok glikemijski indeks. Montignac preporučuje da se kruh od rafiniranog bijelog brašna zamijeni onim cjelovitim. Upozorava i da tamna boja kruha ne znači da je umiješan od cjelovita brašna. Što je kruh spužvastiji i “prozračniji”, to je veća vjerojatnost da je načinjen je od rafiniranijeg brašna i samim time - nezdraviji. Raširen “hrvatski” doručak - pašteta s kruhom - prema Montignacovoj je metodi pravi grijeh, ali može se zamijeniti raženim kruhom i tunom.
Još neka od hrvatskih omiljenih jela - sarma, punjena paprika ili faširanci trebali bi se prilagoditi kako bi ih naše tijelo što lakše apsorbiralo. Montignac tako za nadjev tih tradicionalnih jela kontinentalne Hrvatske umjesto bijele riže predlaže basmati rižu ili soju. Popularni pohanci - meso ili riba uvaljani u krušne mrvice, brašno i jaja te prženi u dubokoj masnoći - još je jedno jelo koje svakako treba izbjegavati. Prehrambeni guru navodi da kombinacija tih loših ugljikohidrata za paniranje na visokoj temperaturi postaje štetna. Stoga predlaže žumanjke, sir ribanac i brašno od suhih vrganja, kao i ulja koja manje oksidiraju.
Vitkost i uživanje u hrani
Montignac je izraziti protivnik krumpira. Smatra ga pravom “glikemičnom bombom” koja toliko provocira gušteraču na prekomjerno izlučivanje inzulina da ga se svakako treba odreći. Iako Hrvati u svom ručku uz fino pečeno meso najviše vole krumpir na sto načina - restani, pečeni, pire, pekarski - Montignac smatra da ga se treba odreći i jesti u zaista rijetkim prilikama. Kao prilog umjesto njega predlaže kuhanu cvjetaču, brokulu, blitvu, kelj, kupus, grašak, leću... Osobito ga zabrinjava sve veća pretilost kod djece i za to krivi promijenjeni način ishrane - djeca konzumiraju sve više gaziranih pića i loše, visoko procesuirane hrane.
U Sjedinjenim Državama od 1980. do 2005. broj debele djece povećao se za 120 posto, u Velikoj Britaniji za 80 posto, a u Kini - za 500 posto. Dva razloga koja su se smatrala nabitnijim za debljanje - previše jela i premalo fizičke aktivnosti - pokazala su se, prema Montignacovim riječima, nakon godina istraživanja, potpuno krivima. Anglosaksonci, Nijemci i Skandinavci, primjerice, vježbaju puno više od stanovnika mediteranskih zemalja, ali su svejedno u prosjeku deblji.
- Greška je bila u tome što su se nutricionisti fokusirali na faktor energije i kalorije koje nisu presudne. Bitnija je kvaliteta i kemijska struktura hrane te njeno kombiniranje. Francuzi su i dalje jedna od najvitkih nacija zato što više kuhaju, uzmu si vremena da jedu i uživaju u hrani te uz svaki obrok pijuckaju vino - tvrdi Montignac. Poručuje da su u tome slični Hrvatima, kod kojih je obiteljski ručak još bitan dio tradicije. Nabolje piće za žeđ - voda - u Hrvatskoj se još pije iz slavine, što je još jedno izuzetno blago. Montignac stoga našoj naciji savjetuje: Hrvati, ne brojite kalorije, uživajte u svojim izvrsnim vinima i maslinovim uljima, tradicionalnim receptima prema kojima su pripremale vaše bake i ne dajte da vas pojede zapadni način prehrane!
Nađa Irena Fišić