TISNO - “Sad s neba nam svijetle i srca nam griju, neke nove zvijezde sad nad nama bdiju.” Stihovi su to koji se pojavljuju, među još četrdesetak pjesničkih uradaka, u zbirci “Plamene zvijezde” koju je KUD Hartić iz Tisnoga na Murteru izdao u povodu prve godišnjice pogibije dvanaestorice vatrogasaca na Kornatima, a koju je inicirao i uredio tišnjanski novinar
Branko Pavlov.
- Ovo je naš pozdrav našim prijateljima, a pjesme su nam stizale iz cijele Hrvatske, i od poznatih i od nepoznatih - priča nam Pavlov.
Godinu dana nakon tragedije Tisno se ni izbliza još nije oporavilo od gubitka petorice mještana, kako i bi kad nam je nakon njihove smrti jedan Tišnjanin rekao da bi to bilo isto kao da u, recimo, Splitu u jednom trenutku nestane 200 ljudi.
- Puno će mora još proć ispod ovog našeg mosta dok se oporavimo - kazuje nam jedan Murteranin.
Nezaobilazni mladići
Recimo, Dino Obratov, voditelj lokalne limene glazbe, priča nam kako se na svakoj probi ne mogu ne sjetiti dvojice svojih članova, Ivice i Tomislava Crvelina, koji su na mjesnim feštama, kako je to u Dalmaciji običaj, svirali eufonij odnosno trubu.
- Uvijek ćemo osjećati da ih nema tu, među nama, svuda su bili prisutni, zato nas to tim više i boli.
- Kad sam vidio što je Torcida priredila na Poljudu protiv Deportiva, trnci su me prošli - kaže nam Vilim Lučić, Franin otac, moleći nas da mu ne uznemiravamo sina.
- Svi su uvijek s nama, ljudi nam prilaze, a vidim da im je teško pitati nas kako smo, znaju da se to ne može opisati - priča Marina Crvelin, majka Tomislava Crvelina, čije slike same govore: gora od čovjeka, vaterpolist, veslač, trubač i što sve ne.
Svaki dan na groblju
Svake večeri i danas ona odlazi do tišnjanskoga groblja, a svake večeri tamo su i brojni znani i neznani, pale svijeće i stavljaju cvijeće na grobove njezina 23-godišnjeg sina, oca i sina Ivice (52) i Ante (24) Crvelina, Josipa Lučića(19) i Marka Stančića(17). Gospođa Marina nam kaže da joj je danas teže nego kad se sve dogodilo, jer se tek sad osvijestila i shvatila da joj sina više nema.
- Sa 23 godine proživio je sve što jedan mladić može proživjeti, a onda ga je odnijelo. Zato se i ne mogu pomiriti sa svim onim što nam govore da se tamo desilo. Kakav eruptivni požar, moralo je tamo nešto biti proliveno, ne mogu takvi ljudi poginuti od ono malo trave. Ne krivim ja Dražena Slavicu, nego one koji su ih ostavili da satima leže onako opečeni, bez vode, prije nego što su ih otpremili u bolnicu - kaže. Nema, priča, snage ni Franu Lučićapitati što se sve događalo, znajući koliko je i njemu teško, ali i zato što u njemu vidi i svoga i sve druge sinove koji se s Kornata nisu vratili.
Drugima je i nakon godinu dana o tragediji još uvijek teško pričati, posebno kolegama vatrogascima u čijem domu stoje slike poginulih.
Zavjet šutnje
- Mi smo se prije godinu dana zarekli da nećemo ni riječi reći što mislimo o svemu, i toga se držimo - kaže nam jedan od tišnjanskih vatrogasaca dok sjedi u društvu s Ajkom Crvelin, čiji su muž Ivica i sin Ante poginuli. Možda je mogu shvatiti svi oni koji na tišnjanskim grobovima, među čempresima oko crkve Gospe od Karavaja, donose cvijeće i svijeće, ili pak vatrogasni automobilčić koji je netko ostavio. A na uzglavlju pod kojim vječno leži mali Marko Stančić jednako će vječno stajati zavjet njegova oca: “Vodu ću ti donijeti ja u prostranstva nebeska”. Kad mu je već satima nitko drugi na Kornatu nije donio.
Plinska smjesa, drže stručnjaci, nastala je kao rezultat višesatnog požara koji je do trenutka stradavanja vatrogasaca poharao područje od uvale Vrulje do uvale Šipnate u dubini većoj od 6,5 kilometara. Kao produkt izgaranja i pirolize vegetacije pritom su se generirali plinovi i pare (vodika, metana, etana, ugljikova monoksida, metanola i dr.), koji su, nošeni vjetrom, pronašli najviše kote brda Veli vrh. Ondje su, prema mišljenju stručnjaka, ostali “zarobljeni” u klancu te su se s vremenom akumulirali.
U svom širenju uzbrdo požar je vrlo brzo stigao do akumuliranih plinova i para te svojom značajnom energijom izgaranja zapalio plinsku smjesu u klancu iznad uvale Šipnate, čime je počeo proces naglog izgaranja te smjese. ( Marina Jurković/EPEHA)
Operativni centar između 12 i 12.15 sati alarmira vatrogasce te JVP-u Šibenik i DVD-ima Vodica, Tisnog i Zablaća daje nalog za okupljanje ekipa za desant na Kornat.
Na Kornat se prevozi 23 vatrogasca. Grupa od 17 vatrogasaca čeka da helikopter u njihovoj blizini izbaci “krušku” s vodom. Dino Klarić, zapovjednik požarišta, oko 14 sati javlja da će vidjeti što dalje treba činiti, a zatim zaključuje da na mjestu gdje su iskrcani nema objekata koje treba braniti i zove helikopter da ih preveze na drugo mjesto. Helikopter odvozi 13 vatrogasaca na drugo mjesto. Gdje ih je helikopter iskrcao nakon premještanja, u tom trenutku nitko nije znao. Četvorica zaostalih trebaju im se pridružiti pješice. Napokon je nakon sat i pol, a možda i puna dva sata potrage Klarić ugledao stradale kolege. Pronašli su 12 opečenih vatrogasaca. ( Stanko Ferić)
Ivica Profaca/EPEHA
- Ovo je naš pozdrav našim prijateljima, a pjesme su nam stizale iz cijele Hrvatske, i od poznatih i od nepoznatih - priča nam Pavlov.
Godinu dana nakon tragedije Tisno se ni izbliza još nije oporavilo od gubitka petorice mještana, kako i bi kad nam je nakon njihove smrti jedan Tišnjanin rekao da bi to bilo isto kao da u, recimo, Splitu u jednom trenutku nestane 200 ljudi.
- Puno će mora još proć ispod ovog našeg mosta dok se oporavimo - kazuje nam jedan Murteranin.
Nezaobilazni mladići
Recimo, Dino Obratov, voditelj lokalne limene glazbe, priča nam kako se na svakoj probi ne mogu ne sjetiti dvojice svojih članova, Ivice i Tomislava Crvelina, koji su na mjesnim feštama, kako je to u Dalmaciji običaj, svirali eufonij odnosno trubu.
- Uvijek ćemo osjećati da ih nema tu, među nama, svuda su bili prisutni, zato nas to tim više i boli.
|
|
|
|
Marko Stančić
|
Ivica Crvelin |
Ivica Marinović
|
 |
 |
 |
| Hrvoje Strikoman | Gabrijel Skočić | Dino Klarić |
|
|
|
| Tomislav Crvelin | Karlo Severdija | Josip Lucić |
|
|
|
|
|
Ante Crvelin
|
Ante Juričev Mikulin | Marinko Knežević | Tajnik Gordan Alfirev |
- Kad sam vidio što je Torcida priredila na Poljudu protiv Deportiva, trnci su me prošli - kaže nam Vilim Lučić, Franin otac, moleći nas da mu ne uznemiravamo sina.
- Svi su uvijek s nama, ljudi nam prilaze, a vidim da im je teško pitati nas kako smo, znaju da se to ne može opisati - priča Marina Crvelin, majka Tomislava Crvelina, čije slike same govore: gora od čovjeka, vaterpolist, veslač, trubač i što sve ne.
Svaki dan na groblju
Svake večeri i danas ona odlazi do tišnjanskoga groblja, a svake večeri tamo su i brojni znani i neznani, pale svijeće i stavljaju cvijeće na grobove njezina 23-godišnjeg sina, oca i sina Ivice (52) i Ante (24) Crvelina, Josipa Lučića(19) i Marka Stančića(17). Gospođa Marina nam kaže da joj je danas teže nego kad se sve dogodilo, jer se tek sad osvijestila i shvatila da joj sina više nema.
- Sa 23 godine proživio je sve što jedan mladić može proživjeti, a onda ga je odnijelo. Zato se i ne mogu pomiriti sa svim onim što nam govore da se tamo desilo. Kakav eruptivni požar, moralo je tamo nešto biti proliveno, ne mogu takvi ljudi poginuti od ono malo trave. Ne krivim ja Dražena Slavicu, nego one koji su ih ostavili da satima leže onako opečeni, bez vode, prije nego što su ih otpremili u bolnicu - kaže. Nema, priča, snage ni Franu Lučićapitati što se sve događalo, znajući koliko je i njemu teško, ali i zato što u njemu vidi i svoga i sve druge sinove koji se s Kornata nisu vratili.
Drugima je i nakon godinu dana o tragediji još uvijek teško pričati, posebno kolegama vatrogascima u čijem domu stoje slike poginulih.
Zavjet šutnje
- Mi smo se prije godinu dana zarekli da nećemo ni riječi reći što mislimo o svemu, i toga se držimo - kaže nam jedan od tišnjanskih vatrogasaca dok sjedi u društvu s Ajkom Crvelin, čiji su muž Ivica i sin Ante poginuli. Možda je mogu shvatiti svi oni koji na tišnjanskim grobovima, među čempresima oko crkve Gospe od Karavaja, donose cvijeće i svijeće, ili pak vatrogasni automobilčić koji je netko ostavio. A na uzglavlju pod kojim vječno leži mali Marko Stančić jednako će vječno stajati zavjet njegova oca: “Vodu ću ti donijeti ja u prostranstva nebeska”. Kad mu je već satima nitko drugi na Kornatu nije donio.
Plinska smjesa, drže stručnjaci, nastala je kao rezultat višesatnog požara koji je do trenutka stradavanja vatrogasaca poharao područje od uvale Vrulje do uvale Šipnate u dubini većoj od 6,5 kilometara. Kao produkt izgaranja i pirolize vegetacije pritom su se generirali plinovi i pare (vodika, metana, etana, ugljikova monoksida, metanola i dr.), koji su, nošeni vjetrom, pronašli najviše kote brda Veli vrh. Ondje su, prema mišljenju stručnjaka, ostali “zarobljeni” u klancu te su se s vremenom akumulirali.
U svom širenju uzbrdo požar je vrlo brzo stigao do akumuliranih plinova i para te svojom značajnom energijom izgaranja zapalio plinsku smjesu u klancu iznad uvale Šipnate, čime je počeo proces naglog izgaranja te smjese. ( Marina Jurković/EPEHA)
Uzrok smrti vatrogasaca - prirodna pojavaMultidisciplinarnim vještačenjem okolnosti nastanka, razvoja i širenja požara na otoku Kornatu 30. kolovoza prošle godine, koje je proveo tim sudskih vještaka pod vodstvom dr. sc. Miodraga Drakulića, utvrđeno je da je u prvoj fazi požarnog incidenta na Kornatu došlo do fenomena poznatog kao “izgaranje nehomogenske plinske smjese” te da je upravo on primarni uzrok stradavanja 13 vatrogasaca. |
Operativni centar između 12 i 12.15 sati alarmira vatrogasce te JVP-u Šibenik i DVD-ima Vodica, Tisnog i Zablaća daje nalog za okupljanje ekipa za desant na Kornat.
Na Kornat se prevozi 23 vatrogasca. Grupa od 17 vatrogasaca čeka da helikopter u njihovoj blizini izbaci “krušku” s vodom. Dino Klarić, zapovjednik požarišta, oko 14 sati javlja da će vidjeti što dalje treba činiti, a zatim zaključuje da na mjestu gdje su iskrcani nema objekata koje treba braniti i zove helikopter da ih preveze na drugo mjesto. Helikopter odvozi 13 vatrogasaca na drugo mjesto. Gdje ih je helikopter iskrcao nakon premještanja, u tom trenutku nitko nije znao. Četvorica zaostalih trebaju im se pridružiti pješice. Napokon je nakon sat i pol, a možda i puna dva sata potrage Klarić ugledao stradale kolege. Pronašli su 12 opečenih vatrogasaca. ( Stanko Ferić)
Od lakšeg požara do smrti - Pronašli svoje opečene kolege30. kolovoza - Između 11 i 11.30 sati djelatnik JU NP-a Kornati navodno baca opušak u grmlje i izaziva požar koji se širi otokom Kornatom. |
Ivica Profaca/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....