U posljednje vrijeme iz Italije se neprestano vrši pritisak na Hrvatsku, čak toliki da se prijeti uskraćivanjem podrške članstvu u EU. Rim neprestano otvara pitanja između dviju zemalja koja prijete zahlađenjem odnosa. Hrvatska, doduše, na sve to više-manje lakonski odgovara da je riječ o predizbornoj taktici talijanske desnice te na sve pritiske i zahtjeve iz Rima gleda isključivo iz te perspektive.
RAZVOJ ODNOSA HRVATSKE I ITALIJE TIJEKOM 20. STOLJEĆA: NAPETOSTI U OČEKIVANJU POVRATKA 'JADRANSKOG MIRA'
ČLANOVI TALIJANSKE ZAJEDNICE U ISTRI: PODVOJENA LOJALNOST JE IZMIŠLJOTINA POLITIČARA
No, pogledajmo o kakvim sve pretenzijama prema Hrvatskoj, ali i Sloveniji, Italija, odnosno njezina sadašnja, desničarska vlada, progovara, najčešće putem svog ministra vanjskih poslova Ginafranca Finija. To su pitanja fojbi, optanata i njihove imovine, dvojnog državljanstva te kupovanje nekretnina u Hrvatskoj od strane Talijana.
Fojbe u filmovima
Preko problematiziranja fojbi, jama u koje su nakon rata partizani bacali, kako kažu, tijela ubijenih Talijana, želi se djelomice amnestirati talijansko sudjelovanje u zločinima u Drugom svjetskom ratu. U tu je svrhu čak snimljen propagandni igrani film u kojem su Hrvati i Slovenci prikazani u izrazito negativnom svjetlu, a žrtve su im kao mirni talijanski civili i djeca. Talijanska strana, međutim, ne problematizira sve ono što je njezina fašistička vlast činila u Istri od 1919. godine, a pogotovo ono što se događalo na okupiranim područjima Dalmacije i Gorskog kotara tijekom Drugog svjetskog rata.
Na fojbe se nadovezalo i pitanje optanata, odnosno nekoliko desetaka tisuća Talijana koji su nakon Drugog svjetskog rata optirali za Italiju i napustili Hrvatsku, točnije Istru, Rijeku i Zadar, te područje slovenskog primorja. Posljednjih godina Italija je uvela obilježavanje dana sjećanja na taj veliki egzodus.
Stare rane
Sadašnja talijanska vlada na to želi senzibilizirati cijelu Italiju, koja za to ni sada nema puno sluha jer to pitanje, zapravo, zanima samo Trst i njegovu bližu okolicu.
Povjesničar Marino Manin smatra da je nakon raspada Jugoslavije, prema nekim publicistima u Italiji, došlo vrijeme da se otvore "stare rane" i zato što se o mnogim stvarima nije smjelo, kako oni kažu, govoriti zbog "prešutnog dogovora s Jugoslavijom", ali to je pitanje otvoreno ne samo zbog odnosa s Hrvastskom nego i da bi se na talijanskoj unutarnjoj političkoj sceni kontriralo domaćoj ljevici.
KAJIN
Svatko dobronamjeran mora priznati da je egzodus Talijana tragičan događaj koji je nanio nepravdu ovim prostorima i duhovno ih osiromašio. Samo je stradanje 17.000 Istrana u Drugom svjetskom ratu veća tragedija od toga, upozorava Kajin
Italija je Hrvatsku nedavno tužila Europskoj komisiji zbog nemogućnosti pristupa talijanskih građana hrvatskom tržištu nekretnina, a u Hrvatsku je svima koji su živjeli na području koje je držala Italija (Istra, Rijeka i Zadar) ili njihovim potomcima stigla i ponuda za pravo na dvojno državljanstvo. Zbog svih tih pritisaka i prijetnji otkazan je i dugo pripreman sastanak predsjednika Italije, Slovenije i Hrvatske - Ciampia, Drnovšeka i Mesića - na kojem bi se zajedničkom deklaracijom zatvorila ta sporna povijesna pitanja. Nakon svega toga postavlja se pitanje jesu li Hrvatska i Italija dosegnule najnižu točku u svojim odnosima.
Optanti u Trstu
Damir Kajin, zastupnik IDS-a, smatra kako je pretjerano govoriti da su odnosi dviju zemlja na toj razini. Misli, naime, da je pokretanje tih pitanja uglavnom predizborna demagogija talijanske desnice jer je svima jasno da su sva ta pitanja zapravo riješena, a prema gospodarskim pokazateljima Italija je Hrvatskoj najvažniji trgovinski partner, opseg njihove robne razmjene stalno se povećava i približio se 6 milijardi američkih dolara, Italija jedan od najvećih investitora, Talijani su vlasnici brojnih privrednih subjekata, pa i nekretnina u Hrvatskoj, Italija preko Uni Credita kontrolira gotovo 45 posto hrvatskog bankarskog tržišta, Talijani su već godinama među najbrojnijim turistima na našoj obali.
Kajin smatra da je Hrvatska napravila distinkciju kad je riječ o kupnji nekretnina u Hrvatskoj. Naime, 1800 Talijana ima dozvolu za rad u Hrvatskoj, što im omogućuje i kupnju nekretnina, što je puno u odnosu na druge strane državljane u Hrvatskoj. Primjerice, Austrijanaca s takvom dozvolom u Hrvatskoj je 1100.
- Fini bez obzira na svoju sadašnju retoriku, ne bi bio ministar da nije svjestan da mora poštivati sve potpisane međunarodne ugovore, a Rimski i Osimski sporazumi su važeći i relevantni za funkcioniranje odnosa dviju zemalja. Sjetite se kako su optanti u Trstu Finija izviždali kad im je spomenuo da se ugovori moraju poštivati - kaže Kajin.
Kada je riječ o političkim odnosima, postoje neke nedoumice, kaže Kajin, i oni zaostaju za gospodarskima, ali ta, nazovimo ih, sporna pitanja obje strane, i talijanska i hrvatska, povremeno otvaraju uglavnom zbog svojih unutarnjih potreba.
Kajin tvrdi da pitanje esula ili optanata nema stvarnu političku težinu u Italiji izuzmemo li Trst, a i prijavu Europskoj komisiji Kajin smatra predizbornim trikom jer to ni na koji način ne može nauditi Hrvatskoj. Fini se nada da će time homogenizirati i senzibilizirati talijansko biračko tijelo, koje je, čini se, sve sklonije promjeni vlasti, nastavlja Kajin.
- I sam je Fini, vjerojatno, svjestan da na tim pitanjima ne može okupiti velik broj birača, ali želi privući sve one koji su na bilo koji način za to zainteresirani jer pretpostavlja da će rezultati izbora biti prilično tijesni i svaki će glas biti presudan - objašnjava Kajin. Giacomo Scotti, jedan od vodećih ljudi talijanske zajednice u Hrvatskoj, smatra da će po Hrvatskoj udarati sve žešće kako se izbori budu približavali, pogotovo ako pozicija desnice bude sve lošija. Ovakvom politikom u Italiji, a pogotovo Finijevim istupima talijanska je manjina u Hrvatskoj, koja je jedna od najlojalnijih i najmirnijih, dovedena, kaže Scotti, u neugodnu situaciju da sada mora odgovarati na prozivke i pitanja s kojima, zapravo, nema izravne veze.Giacomo Scotti kaže da se broj stradalih u fojbama preuveličava, ali se često svjesno zaboravlja činjenica da su tijekom talijanske fašističke vlasti u Istri u Drugom svjetskom ratu u njih pobacani i mnogi hrvatski, slovenski i talijanski antifašisti. Dio problema je i u tome, smatra Scotti, što se Italija još nije na pravi način suočila sa svojim sudjelovanjem u Drugom svjetskom ratu, odnosno s onim što su talijanski fašisti, pa i vojska činili na okupiranim područjima.
- Ova je problematika u Italiji nedavno aktualizirana i zato što se o tim povijesnim problemima dugo šutjelo. Time su, smatraju, našli izlaz ili opravdanje za ono što se događalo u fašističkoj Italiji kako bi se umanjila krivnja ili se, pak, izjednačila s onim što su nakon rata radili hrvatski i slovenski partizani - kaže povjesničar Marino Manin. On smatra da obje strane koriste povijest u dnevnopolitičke svrhe i da se nijedna ne želi otvoreno suočiti s problemom talijanske okupacije, fojbi i egzodusa Talijana. Kad je, pak, riječ o dvojnom državljanstvu koje Italija nudi, Kajin smatra da se i iz toga može iščitati određena politička poruka, ali nitko, kaže, ne smije sumnjati u lojalnost građana Istre, Rijeke i Gorskog kotara Hrvatskoj.
- Ta mogućnost postoji još od 2002. godine i ne shvaćam zašto se sada stvara tolika jagma za talijanskim putovnicama. U ovom trenutku imamo 8047 građana Istre, Rijeke i Primorsko-goranske županije - i Hrvata i Talijana - koji su iskoristili pravo na dvojno, hrvatsko-talijansko državljanstvo, a pretpostavljam da će ga iskoristiti još najviše 20.000 ljudi - kaže Kajin. Najave iz Italije o 200.000 do 250.000 zahtjeva za talijanskim putovnicama smatra čistom glupošću, a oni koji uzmu talijansko državljanstvo neće biti ništa manji Istrani i Hrvati.
Kajin je osobno protiv mogućnosti dvojnog državljanstva te smatra da Hrvatska treba imati standard samo jednog državljanstva, kao što je u Austriji. Hrvatska je vrlo negativno reagirala na ovaj talijanski zahtjev, ali budimo iskreni pa recimo da je samo u BiH podijelila 722.644 državljanstva, pri čemu je hrvatsku putovnicu dobilo više od 200.000 Bošnjaka.
Status Istre, Rijeke i Zadra definiran je 1947. godine na mirovnoj konferenciji u Parizu, a Slobodni teritorij Trsta (ili Zona A), koji je tada obuhvaćao Bujštinu i slovensko primorje, riješen je Londonskom konferencijom 1954.
Odšteta za imovinu
SCOTTI
Smatra da se u Italiji optantima stalno manipuliralo. Njih se tada, podsjeća, kao prognanike iz komunističke države htjelo naseliti u talijanskim komunističkim 'uporištima' poput Bologne, i to kao nositelje lokalnoga antikomunističkog glasačkog tijela.
Svatko dobronamjeran mora priznati da je egzodus Talijana tragičan događaj koji je nanio nepravdu ovim prostorima i duhovno ih osiromašio. Samo je stradanje 17.000 Istrana u Drugom svjetskom ratu veća tragedija od toga, upozorava Kajin. On, nadalje, podatak o 186.000 ljudi koji su napustili hrvatsku obalu. Od njih je 131 tisuća optanata iz Istre, među kojima se iz općine Buje, odnosno hrvatskog dijela Zone A, iselilo 27.408 ljudi. U Rijeci je optiralo 30.386 Talijana, još je 5236 osoba dobilo otpust iz jugoslavenskog državljanstva, a oko 30.000 ljudi pobjeglo je prije toga. Pridodamo li tome optante iz Slovenije, u Italiju je tada otišlo oko 220.000 ljudi! To su egzaktne brojke, a to što spominju Talijani - 350.000, pa i više - netočno i nerealno.
Prema Scottijevim riječima, među tim talijanskim optantima našlo se i oko 30.000 do 35.000 Hrvata i Slovenaca koji su situaciju iskoristili naprosto da odu iz Jugoslavije.
U vezi s egzodusom, Kajin, pak, ističe kako treba reći da je to posljednji čin velikotalijanske politike prema ovim našim prostorima i tu činjenicu Rim mora priznati i prihvatiti. Između toga i egzodusa Srba nakon Oluje Kajin bi stavio znak jednakosti, jer je to, prema njegovu mišljenju, također bio zadnji čin veliksrpske politike prema našim prostorima.
Pitanje imovine optanti, smatra Kajin, trebaju rješavati isključivo u Rimu, i to zato što je ona 1965. konačno prebijena ratnom odštetom od 120 milijuna američkih dolara koju je Italija trebala isplatiti bivšoj Jugoslaviji. Ostavljena imovina od Rijeke i Zadra pa do rijeke Mirne procijenjena je na 122 milijuna dolara, a razliku od dva milijuna dolara bivša je Jugoslavija isplatila u nekoliko rata i to je pitanje Tito zatvorio, zaključuje Kajin.
Imovina u Zoni A, riješena na Londonskoj konferenciji 1954., procijenjena je na 110 milijuna dolara, koje su Slovenija i Hrvatska nakon osamostaljenja podijelile tako da 70 posto vrati Slovenija, a 30 posto Hrvatska. Bivša Jugoslavija isplatila je dvije rate tog dugovanja do 1990., a nakon toga Italija je odbila dati broj računa na koji bi joj se ta sredstva uplatila jer je nastojala revidirati sporazum.
Slovenija je, međutim, u jednoj luksemburškoj banci otvorila rezidentni račun na koji uplaćuje ta sredstva, a Hrvatska svoj dug od 35 milijuna dolara još nije počela rješavati.
Hrvatska priznaje i spremna je isplatiti svoje dugovanje koje se odnosi na imovinu optanata iz Buja, Umaga, Novigrada, Oprtlja, Brtonigle i Gračišća. Italiji je 1993. preko Hrvoja Šarinića ponudila da se taj dug plati prepuštanjem određene imovine u Hrvatskoj, ali talijanska strana na to, srećom, nije pristala, kaže Kajin.
Ono što nas plaši, kaže on, jest da se, prođe li presedan za povrat imovine folksdojčerima, može otvoriti pitanje tih 5236 Talijana kojima je oduzeto jugoslavensko državljanstvo, a imovina nacionalizirana. A držimo li se striktno Zakona o denacionalizaciji, tu obvezu nećemo moći izbjeći jer je njih 1500 do 2000 posjedovalo imovinu, 85 posto u Istri. Time se može dovesti u pitanje normalno funkcioniranje lokalne samouprave jer, primjerice, u Puli je 1809 takvih osoba, u Poreču 1115, u Opatiji 65, a u Zadru 650. Ti ljudi, koji su dobili otpust iz jugoslavenskog državljanstva, mogu biti predmet pravnog, odnosno imovinskog spora Zagreba i Rima, a ne optanti, jer je njihovo pitanje davno riješeno.
Zastrašivanje ljevicom
Giacomo Scotti kaže je da je podizanje prašine oko problema optanata za Italiju, izuzev Trsta, minorno i posve nebitno, ali desnica želi "trstizirati" Italiju zbog unutarpolitičkih potreba. Giacomo Scotti smatra da se u Italiji optantima stalno manipuliralo. Njih se tada, podsjeća, kao prognanike iz komunističke države htjelo naseliti u talijanskim komunističkim "uporištima" poput Bologne, i to kao nositelje lokalnoga antikomunističkog glasačkog tijela. - Osim toga, zašto se šuti da je u mnogima od tih mjesta bilo i demonstracija protiv njihova naseljavanja? Optanti su se koristili kao ogledni primjer zastrašivanja Talijana ljevicom - zaključuje Scotti.
Vlado Vurušić
RAZVOJ ODNOSA HRVATSKE I ITALIJE TIJEKOM 20. STOLJEĆA: NAPETOSTI U OČEKIVANJU POVRATKA 'JADRANSKOG MIRA'
ČLANOVI TALIJANSKE ZAJEDNICE U ISTRI: PODVOJENA LOJALNOST JE IZMIŠLJOTINA POLITIČARA
No, pogledajmo o kakvim sve pretenzijama prema Hrvatskoj, ali i Sloveniji, Italija, odnosno njezina sadašnja, desničarska vlada, progovara, najčešće putem svog ministra vanjskih poslova Ginafranca Finija. To su pitanja fojbi, optanata i njihove imovine, dvojnog državljanstva te kupovanje nekretnina u Hrvatskoj od strane Talijana.
Fojbe u filmovima
Preko problematiziranja fojbi, jama u koje su nakon rata partizani bacali, kako kažu, tijela ubijenih Talijana, želi se djelomice amnestirati talijansko sudjelovanje u zločinima u Drugom svjetskom ratu. U tu je svrhu čak snimljen propagandni igrani film u kojem su Hrvati i Slovenci prikazani u izrazito negativnom svjetlu, a žrtve su im kao mirni talijanski civili i djeca. Talijanska strana, međutim, ne problematizira sve ono što je njezina fašistička vlast činila u Istri od 1919. godine, a pogotovo ono što se događalo na okupiranim područjima Dalmacije i Gorskog kotara tijekom Drugog svjetskog rata.
Na fojbe se nadovezalo i pitanje optanata, odnosno nekoliko desetaka tisuća Talijana koji su nakon Drugog svjetskog rata optirali za Italiju i napustili Hrvatsku, točnije Istru, Rijeku i Zadar, te područje slovenskog primorja. Posljednjih godina Italija je uvela obilježavanje dana sjećanja na taj veliki egzodus.
Stare rane
Sadašnja talijanska vlada na to želi senzibilizirati cijelu Italiju, koja za to ni sada nema puno sluha jer to pitanje, zapravo, zanima samo Trst i njegovu bližu okolicu.
Povjesničar Marino Manin smatra da je nakon raspada Jugoslavije, prema nekim publicistima u Italiji, došlo vrijeme da se otvore "stare rane" i zato što se o mnogim stvarima nije smjelo, kako oni kažu, govoriti zbog "prešutnog dogovora s Jugoslavijom", ali to je pitanje otvoreno ne samo zbog odnosa s Hrvastskom nego i da bi se na talijanskoj unutarnjoj političkoj sceni kontriralo domaćoj ljevici.
KAJIN
Svatko dobronamjeran mora priznati da je egzodus Talijana tragičan događaj koji je nanio nepravdu ovim prostorima i duhovno ih osiromašio. Samo je stradanje 17.000 Istrana u Drugom svjetskom ratu veća tragedija od toga, upozorava Kajin
|
Optanti u Trstu
Damir Kajin, zastupnik IDS-a, smatra kako je pretjerano govoriti da su odnosi dviju zemlja na toj razini. Misli, naime, da je pokretanje tih pitanja uglavnom predizborna demagogija talijanske desnice jer je svima jasno da su sva ta pitanja zapravo riješena, a prema gospodarskim pokazateljima Italija je Hrvatskoj najvažniji trgovinski partner, opseg njihove robne razmjene stalno se povećava i približio se 6 milijardi američkih dolara, Italija jedan od najvećih investitora, Talijani su vlasnici brojnih privrednih subjekata, pa i nekretnina u Hrvatskoj, Italija preko Uni Credita kontrolira gotovo 45 posto hrvatskog bankarskog tržišta, Talijani su već godinama među najbrojnijim turistima na našoj obali.
Kajin smatra da je Hrvatska napravila distinkciju kad je riječ o kupnji nekretnina u Hrvatskoj. Naime, 1800 Talijana ima dozvolu za rad u Hrvatskoj, što im omogućuje i kupnju nekretnina, što je puno u odnosu na druge strane državljane u Hrvatskoj. Primjerice, Austrijanaca s takvom dozvolom u Hrvatskoj je 1100.
- Fini bez obzira na svoju sadašnju retoriku, ne bi bio ministar da nije svjestan da mora poštivati sve potpisane međunarodne ugovore, a Rimski i Osimski sporazumi su važeći i relevantni za funkcioniranje odnosa dviju zemalja. Sjetite se kako su optanti u Trstu Finija izviždali kad im je spomenuo da se ugovori moraju poštivati - kaže Kajin.
Kada je riječ o političkim odnosima, postoje neke nedoumice, kaže Kajin, i oni zaostaju za gospodarskima, ali ta, nazovimo ih, sporna pitanja obje strane, i talijanska i hrvatska, povremeno otvaraju uglavnom zbog svojih unutarnjih potreba.
Kajin tvrdi da pitanje esula ili optanata nema stvarnu političku težinu u Italiji izuzmemo li Trst, a i prijavu Europskoj komisiji Kajin smatra predizbornim trikom jer to ni na koji način ne može nauditi Hrvatskoj. Fini se nada da će time homogenizirati i senzibilizirati talijansko biračko tijelo, koje je, čini se, sve sklonije promjeni vlasti, nastavlja Kajin.
- I sam je Fini, vjerojatno, svjestan da na tim pitanjima ne može okupiti velik broj birača, ali želi privući sve one koji su na bilo koji način za to zainteresirani jer pretpostavlja da će rezultati izbora biti prilično tijesni i svaki će glas biti presudan - objašnjava Kajin. Giacomo Scotti, jedan od vodećih ljudi talijanske zajednice u Hrvatskoj, smatra da će po Hrvatskoj udarati sve žešće kako se izbori budu približavali, pogotovo ako pozicija desnice bude sve lošija. Ovakvom politikom u Italiji, a pogotovo Finijevim istupima talijanska je manjina u Hrvatskoj, koja je jedna od najlojalnijih i najmirnijih, dovedena, kaže Scotti, u neugodnu situaciju da sada mora odgovarati na prozivke i pitanja s kojima, zapravo, nema izravne veze.Giacomo Scotti kaže da se broj stradalih u fojbama preuveličava, ali se često svjesno zaboravlja činjenica da su tijekom talijanske fašističke vlasti u Istri u Drugom svjetskom ratu u njih pobacani i mnogi hrvatski, slovenski i talijanski antifašisti. Dio problema je i u tome, smatra Scotti, što se Italija još nije na pravi način suočila sa svojim sudjelovanjem u Drugom svjetskom ratu, odnosno s onim što su talijanski fašisti, pa i vojska činili na okupiranim područjima.
- Ova je problematika u Italiji nedavno aktualizirana i zato što se o tim povijesnim problemima dugo šutjelo. Time su, smatraju, našli izlaz ili opravdanje za ono što se događalo u fašističkoj Italiji kako bi se umanjila krivnja ili se, pak, izjednačila s onim što su nakon rata radili hrvatski i slovenski partizani - kaže povjesničar Marino Manin. On smatra da obje strane koriste povijest u dnevnopolitičke svrhe i da se nijedna ne želi otvoreno suočiti s problemom talijanske okupacije, fojbi i egzodusa Talijana. Kad je, pak, riječ o dvojnom državljanstvu koje Italija nudi, Kajin smatra da se i iz toga može iščitati određena politička poruka, ali nitko, kaže, ne smije sumnjati u lojalnost građana Istre, Rijeke i Gorskog kotara Hrvatskoj.
- Ta mogućnost postoji još od 2002. godine i ne shvaćam zašto se sada stvara tolika jagma za talijanskim putovnicama. U ovom trenutku imamo 8047 građana Istre, Rijeke i Primorsko-goranske županije - i Hrvata i Talijana - koji su iskoristili pravo na dvojno, hrvatsko-talijansko državljanstvo, a pretpostavljam da će ga iskoristiti još najviše 20.000 ljudi - kaže Kajin. Najave iz Italije o 200.000 do 250.000 zahtjeva za talijanskim putovnicama smatra čistom glupošću, a oni koji uzmu talijansko državljanstvo neće biti ništa manji Istrani i Hrvati.
Kajin je osobno protiv mogućnosti dvojnog državljanstva te smatra da Hrvatska treba imati standard samo jednog državljanstva, kao što je u Austriji. Hrvatska je vrlo negativno reagirala na ovaj talijanski zahtjev, ali budimo iskreni pa recimo da je samo u BiH podijelila 722.644 državljanstva, pri čemu je hrvatsku putovnicu dobilo više od 200.000 Bošnjaka.
Status Istre, Rijeke i Zadra definiran je 1947. godine na mirovnoj konferenciji u Parizu, a Slobodni teritorij Trsta (ili Zona A), koji je tada obuhvaćao Bujštinu i slovensko primorje, riješen je Londonskom konferencijom 1954.
Odšteta za imovinu
SCOTTI
Smatra da se u Italiji optantima stalno manipuliralo. Njih se tada, podsjeća, kao prognanike iz komunističke države htjelo naseliti u talijanskim komunističkim 'uporištima' poput Bologne, i to kao nositelje lokalnoga antikomunističkog glasačkog tijela.
|
|
Prema Scottijevim riječima, među tim talijanskim optantima našlo se i oko 30.000 do 35.000 Hrvata i Slovenaca koji su situaciju iskoristili naprosto da odu iz Jugoslavije.
U vezi s egzodusom, Kajin, pak, ističe kako treba reći da je to posljednji čin velikotalijanske politike prema ovim našim prostorima i tu činjenicu Rim mora priznati i prihvatiti. Između toga i egzodusa Srba nakon Oluje Kajin bi stavio znak jednakosti, jer je to, prema njegovu mišljenju, također bio zadnji čin veliksrpske politike prema našim prostorima.
Pitanje imovine optanti, smatra Kajin, trebaju rješavati isključivo u Rimu, i to zato što je ona 1965. konačno prebijena ratnom odštetom od 120 milijuna američkih dolara koju je Italija trebala isplatiti bivšoj Jugoslaviji. Ostavljena imovina od Rijeke i Zadra pa do rijeke Mirne procijenjena je na 122 milijuna dolara, a razliku od dva milijuna dolara bivša je Jugoslavija isplatila u nekoliko rata i to je pitanje Tito zatvorio, zaključuje Kajin.
Imovina u Zoni A, riješena na Londonskoj konferenciji 1954., procijenjena je na 110 milijuna dolara, koje su Slovenija i Hrvatska nakon osamostaljenja podijelile tako da 70 posto vrati Slovenija, a 30 posto Hrvatska. Bivša Jugoslavija isplatila je dvije rate tog dugovanja do 1990., a nakon toga Italija je odbila dati broj računa na koji bi joj se ta sredstva uplatila jer je nastojala revidirati sporazum.
Slovenija je, međutim, u jednoj luksemburškoj banci otvorila rezidentni račun na koji uplaćuje ta sredstva, a Hrvatska svoj dug od 35 milijuna dolara još nije počela rješavati.
Hrvatska priznaje i spremna je isplatiti svoje dugovanje koje se odnosi na imovinu optanata iz Buja, Umaga, Novigrada, Oprtlja, Brtonigle i Gračišća. Italiji je 1993. preko Hrvoja Šarinića ponudila da se taj dug plati prepuštanjem određene imovine u Hrvatskoj, ali talijanska strana na to, srećom, nije pristala, kaže Kajin.
Ono što nas plaši, kaže on, jest da se, prođe li presedan za povrat imovine folksdojčerima, može otvoriti pitanje tih 5236 Talijana kojima je oduzeto jugoslavensko državljanstvo, a imovina nacionalizirana. A držimo li se striktno Zakona o denacionalizaciji, tu obvezu nećemo moći izbjeći jer je njih 1500 do 2000 posjedovalo imovinu, 85 posto u Istri. Time se može dovesti u pitanje normalno funkcioniranje lokalne samouprave jer, primjerice, u Puli je 1809 takvih osoba, u Poreču 1115, u Opatiji 65, a u Zadru 650. Ti ljudi, koji su dobili otpust iz jugoslavenskog državljanstva, mogu biti predmet pravnog, odnosno imovinskog spora Zagreba i Rima, a ne optanti, jer je njihovo pitanje davno riješeno.
Zastrašivanje ljevicom
Giacomo Scotti kaže je da je podizanje prašine oko problema optanata za Italiju, izuzev Trsta, minorno i posve nebitno, ali desnica želi "trstizirati" Italiju zbog unutarpolitičkih potreba. Giacomo Scotti smatra da se u Italiji optantima stalno manipuliralo. Njih se tada, podsjeća, kao prognanike iz komunističke države htjelo naseliti u talijanskim komunističkim "uporištima" poput Bologne, i to kao nositelje lokalnoga antikomunističkog glasačkog tijela. - Osim toga, zašto se šuti da je u mnogima od tih mjesta bilo i demonstracija protiv njihova naseljavanja? Optanti su se koristili kao ogledni primjer zastrašivanja Talijana ljevicom - zaključuje Scotti.
Vlado Vurušić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....