Hrvatska je kao cvrčak. Teško ‘cvrči’ odnosno pristojno zarađuje ako je temperatura niža od 25 stupnjeva. Potvrđuju to i najnovije statistike koje bilježe pad zaposlenosti u ‘zimskom periodu’ u obrtu i slobodnim profesijama potkraj prosinca u odnosu na studeni prošle godine, i to u 12 područja. Doda li se tome i podatak da je krajem prošle godine bilo ukupno 1,36 milijuna zaposlenih ili 15.166 manje nego mjesec ranije, odnosno da je sve manja ukupna brojka onih koji trebaju ‘servisirati’ potrošnju bez koje se ne može, poput mirovina, zdravstva, socijale... jasno je zašto se u ovim sibirskim danima čeka ‘sunce i more’, ne samo da se zagrijemo, već da se negativni trendovi u zapošljavanju, barem na koji mjesec, zaustave sezonskim otvaranjem radnih mjesta i nakratko podigne optimizam, tj. ‘zacvrči’ punija državna blagajna.
Činjenica je da se odlaskom zadnjeg turista hrvatska statistika vraća u negativne trendove - i to godinama. Prema ovim najnovijima, čini se da se obrti i slobodne profesije sve teže snalaze u tom toplo-hladnom načinu poslovanja. Naime, na kraju godine bilo je 182.436 zaposlenih u obrtu i slobodnim profesijama, što je za 1,2 posto, ili 2239 osoba, manje nego u studenome. Pao je broj zaposlenih i zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, ali i u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu, turizmu, trgovini, građevinarstvu. Zanimljivo je da se pad zaposlenih bilježi u svim županijama osim u gradu Zagrebu gdje se brojka nije mijenjala.
Turobna je to vijest nakon koje teško ‘sve može biti isto’ pa onda ne čudi da u stvarnosti ‘puna usta’ demografije ne mogu funkcionirati. Naime, stvarna provedba demografskih mjera je nedvojbeno skupa i ne sastoji se od palijativnih koje funkcioniraju ‘od trenutka do trenutka’, nastojeći zakrpati poneku teoretsku rupu. Demografska je bačva bez kuna šuplja i to ne vidi samo sad već bivši državni tajnik Strmota, nego cijela Hrvatska viče ‘car je gol’ kad je riječ o nastojanjima da se rađa više djece. Nema jeftinih kredita za stanove, nema primjereno plaćenih radnih mjesta za nove mame i tate, nema vrtića u blizini tvrtki u kojima ti isti tate ili mame rade, nema sigurnosti radnih mjesta... Koliko je stvarnost okrutna govori i nedavna kratka vijest jedne velike i bogate tvrtke koja unatoč ozbiljnoj dobiti smanjuje plaće i tvrdi da će nagrađivati zaposlene prema radu! Riječju, mlada obitelj koja je baš nedavno digla kredit na svoju tada važeću plaću, ne bude li se za isti iznos netko ozbiljno ubijao radeći možda i prekovremeno, najvjerojatnije će se naći u nevoljama koje se zovu ovrhe. Takvi ‘poslovni potezi’ uglavnom znače da će ‘glavom platiti’ najprije demografija. S kakvom-takvom plaćicom djeca sve češće i ‘s veseljem’ ostaju u ‘hotelu s četiri zvjezdice’, odnosno kod mame i tate, a to tko će raditi ‘poslije potopa’ nije njihova briga.
Činjenica da nas i bez demografske rupe premalo radi za mršave plaće uzima danak i, primjerice, u zdravstvu koje je više na infuzijama, a manje na kakvom-takvom toplom obroku. Da su plaće u Hrvatskoj u prosjeku veće za samo pet posto, a da se o više zaposlenih i ne govori, u zdravstvenom bi proračunu bila milijarda kuna više, a to je u besparici ozbiljan novac s kojim bi se i ozbiljno moglo razmišljati o smanjenu lista čekanja.
Naime, ovih su se dana ‘probudili’ oni koji imaju privatne prakse i nude HZZO-u svoje usluge ne bi li pacijenti prije došli na red za dijagnostiku. No, činjenica je da su redovi sve duži ne samo zato što dio pacijenata neke preglede uopće ne treba, već i zato što se bolnice, htjele ne htjele, u ovoj godini moraju snaći s gotovo identičnim proračunima kakve su imale lani. Drugim riječima, džaba tražite, novca nema, jer da bolnice mogu više potrošiti i bez ‘male pomoći svojih prijatelja’ liste čekanja bile bi kraće. Uostalom, da je vrag uvijek u novcu kad se radi o zdravstvu, potvrđuju i podaci po kojima je, primjerice, veći dio operacijskih dvorana u Hrvatskoj češće skuplja prašinu nego pacijente, i to ne zato što se ne želi raditi, već zato što nema tko platiti.
Sve u svemu, u začaranom krugu u kojem je sve manje onih koji rade i primjereno zarađuju u Hrvatskoj se stvara sve duža ogrlica nevolja u svakom segmentu života građana, ma koliko se šutjelo ili teoretiziralo o tome.