Hrvatski sportaši svjedočili masakru na OI 1972.

ZAGREB - Jučer je u Hrvatskoj počelo prikazivanje filma Stevena Spielberga o napadu palestinskih terorista iz skupine Crni rujan na izraelske sportaše u Olimpijskom selu u Muenchenu 1972. U vrijeme napada u Olimpijskom selu boravili su mnogobrojni hrvatski sportaši, tada reprezentativci bivše Jugoslavije.



 - Kuća gdje smo bili smješteni bila je točno između Sovjetskog i Američkog paviljona i sjećam se da smo se znali šaliti je li to prednost ili ne. Naša kuća bila je nedaleko od kuće gdje su bili smješteni izraelski sportaši, možda 100 metara, prisjeća se Mirko Novosel, tada trener košarkaške reprezentacije Jugoslavije.



Ulaz bez akreditacija

Prema rekonstrukciji događaja, palestinski teroristi najprije su upali u kuću izraelske reprezentacije u Olimpijskom selu i tamo ih neko vrijeme držali kao taoce.

INCIDENT

- Bili smo na doručku kad smo čuli da se nešto dogodilo, mada se nije moglo zaključiti što se zapravo zbiva, niti da je stvar toliko dramatična kako je kasnije ispalo. U ostatku Sela odvijao se normalan život. I dalje smo se kretali posve slobodno, priča Novosel i dodaje kako su često razgovarali kako sigurnosna situacija nije baš najbolja.



Nije bilo neke posebne kontrole, a u Olimpijskom selu uopće nije bilo naoružanih policajaca. I oni su šetali u trenirkama, kaže Novosel. Prisjeća se kako je na finalnu utakmicu košarkaškog turnira SSSR - SAD uspio bez ulaznica i akreditacija uvesti juniorsku reprezentaciju Jugoslavije!



Ozren Bonačić, hrvatska vaterpolska legenda, živo se sjeća tog dana jer to su događaji koji se urežu za čitav život. - Neki sportaši uspijevali su dovoditi svoje rođake i prijatelje na ručak u restoran u Olimpijsko selo, kaže Bonačić o stanju sigurnosti na tadašnjim Igrama.



Hrvatski sportaši svjedočili su kada se jedan od terorista pojavio na prozoru apartmana i zapucao iz oružja u zrak. Snimke terorista pod kukuljicama, ali i otkrivenih lica, postoje u arhivima, prema kojima je Steven Spielberg i rekonstruirao scene za svoj film

PUCNJAVA

Njegov ništa manje legendarni reprezentativni kolega i današnji izbornik reprezentacije Hrvatske Ratko Rudić sjeća se da je ograda oko Sela bila puna rupa koje su radili sami sportaši ili službenici kako bi skratili put do svojih "kuća". On i mnogi drugi sportaši, kada bi "zaglavili" malo duže u gradu, noću bi bez ikakvih problema preskakali ogradu ili se provlačili kroz rupe koje nitko nije popravljao.



- Nas nekoliko smo se baš tu noć, doslovce nekoliko sati prije nego je izvršen napad, vratili u Selo kroz rupe u ogradi, prepričava nam događaje od te noći Rudić.



Ozren Bonačić kaže kako se odmah, čim je čuo za napad, zajedno s vaterpolistom Zoranom Jankovićem i košarkašem Krešom Ćosićem uputio pred izraelsku kuću kako bi vidjeli što se ondje zbiva.



- Mislim da su svi bili nespremni za tu situaciju jer smo bez ikakvih problema došli na nekih 50 metara do zgrade, a okolo se okupilo još puno znatiželjnih sportaša, priča. 





Nelagoda i mučnina



Konačni obračun arapskih terorista i njemačke policije dogodio se na vojnom aerodromu izvan Münchena, gdje je ubijeno devet sportaša, od njih 11 ubijenih. Prva dva ubijena su u sobi u Olimpijskom selu, u kojoj su Palestinci držali Izraelce kao taoce

MASAKR

- Sve nam je to bilo zanimljivo, nismo osjećali nikakvu paniku, jer nismo shvaćali što se zapravo zbiva, a i ta vrsta terorizma bila je za nas novost, tako da se nismo mogli ni uplašiti, prisjeća se Bonačić.



Kada je jedan od terorista izašao na prozor i zapucao u zrak, tek tada smo donekle bili svjesni opasnosti, pa smo se malo povukli, ali smo i dalje ostali ondje i gledali što se zbiva, nastavlja Bonačić.



Mirko Novosel kaže kako je iznenađenje ubrzo zamijenio šok, a zatim nelagoda i mučnina.



- Pratili smo sve na TV-u, a kada smo vidjeli da teroristi sa sportašima ulaze u vozila, izašli smo van i gledali. Bilo smo uz žičanu ogradu i kolona je prošla nedaleko od nas. Sjećam se da smo to gledali u tišini i postali svjesni da je stvar postala preozbiljna, nastavlja Novosel.



Zanimljivo je, kažu naši sugovornici, da nitko iz tadašnje jugoslavenske delegacije, ali ni drugih reprezentacija, nije posebno tražio sportaše raštrkane po Selu ili im davao neke suvisle obavijesti.



- Bilo je to veliko iznenađenje. Takvo što nitko nije očekivao i sve su se reprezentacije zapravo ponašale isto. Panike nije bilo. Svi smo bili iznenađeni, prisjeća se Rudić. Novosel dodaje da je nevjerica zavladala tek na aerodromu, kad su saznali što se dogodilo.

Mate Parlov: Ne ponovilo se

Prisjećajući se terorističkog napada Palestinaca na izraelske sportaše u olimpijskom selu davne 1972. godine u Münchenu, na Igrama na kojima je osvojio titulu olimpijskog pobjednika, najbolji hrvatski boksač svih vremena, legendarni poluteškaš Mate Parlov, kaže da su svi sportaši osjećali veliku tugu i bol.



- Sjećam se da sam tada bio maksimalno pripremljen i kada se počelo nagađati da se Olimpijske igre neće nastaviti, da će zbog terorističkog napada biti prekinute, nije mi bilo svejedno - sjeća se Parlov. Kaže kako vjerojatno nikad ne bi bio olimpijski pobjednik da su igre bile prekinute.



- Ne sjećam se točno gdje sam bio i što sam radio u trenutku napada, ali znam da sam bio u Olimpijskom selu i da je taj napad na sve nas strašno djelovao. Pričalo se samo o napadu i strahovalo se od bombi - govori danas, nakon gotovo 34 godine, Mate Parlov.



Dodaje da za život nije strahovao jer su tada svi bili mladi, puni snage i želje za uspjehom te uopće nisu razmišljali o tome. Parlov kaže da danas može drukčije govoriti o tom terorističkom činu, koji i danas osuđuje. -  Nadam se da se takvi teroristički činovi nikad više neće ponoviti.



  Silvana Fable

Vlado Vurušić