Huligan je “grub, divlji, ob. mlađi muškarac sklon destrukciji, nasilništvu i sitnom kriminalu [navijački huligani]; nasilnik, siledžija, skitnica”, tvrdi Hrvatski jezični portal, svrstavajući taj izraz u žargonske.
Za razliku od nasilna lopova (razbojnika), kojemu je nasilje ponajprije svrha pri ostvarivanju kriminalnog čina, huligan je obično nasilnik iz obijesti, divljaštva, asocijalno shvaćenog pojma slobode.
Takva huligana je književnost znala prikazivati kao romantična buntovnika. Bilo je, napokon, i velikih umjetnika čije je huliganstvo zagazilo u mračan zločin (pjesnik Villon, kipar Cellini, slikar Caravaggio…). Njihova zlodjela znaju izazvati simpatije, pa su i atributi zločinaca - obješenjak, mangup (nesreća) itd. - katkad korišteni kao nazivi od milja (usp. vragolan). “Umekšavanju” značenja pojma pridonio je i ruski pjesnik Esenin svojom “Ispovijedi huligana”.
Huliganstvo je gori prijestup od nasilničkog ponašanja, jer implicira otegotnu okolnost nikakva ili neznatna motiva. Za razliku od pijanstva ili inog drogiranja, koje nije olakotna okolnost nego zapravo eventualni pristanak na loše posljedice, huliganstvo bi se moralo tretirati kao eventualni umišljaj i biti otegotna okolnost pri težim kaznenim djelima, kao što su nanošenje težih ozljeda, unakazivanje, izazivanje trajnog invaliditeta - a svime time su se u Hrvatskoj ukaljali huligani predstavljeni kao “navijači”.
“Huligan” je u hrvatskome posuđenica.
Riječ “hooligan” je prvi put zabilježena u crnoj kronici engleskih novina 1898., vjerojatno kao izvedenica iz irskog prezimena Houlihan, korištenoga u tadašnjim varijetetskim popijevkama.