Hvala Bogu da prava ljubav nema rok trajanja!

Odmah da napomenem, uopće nisam sklon proslavi svih mogućih godišnjica. Pretpostavljam da mi se ne sviđa forsiranost darivanja. Tako sam nekoliko puta zanemario božićno darivanje, tek sam prije nekoliko dana supruzi dao rođendanski poklon (sa zakašnjenjem od samo tri mjeseca), a Valentinovo sam tek dvaput obilježio darom. Prvi put se to dogodilo u srednjoj školi. U skladu sa svojom pobunom protiv svega običnog i prosječnog, odlučio sam baciti rukavicu u lice svim srčekastim čokoladicama, medvjedićima i slađahnim buketima ruža. I tako sam svojoj tadašnjoj djevojci oslikao divovski crtež bubrega. Nećete vjerovati, nije to shvatila kao iznimnu romantičnu gestu. Iz ove perspektive mi to i nije tako čudno...

Drugi dar je ipak uspješnije dočekan. Prije nekoliko sam godina na zamolbu jednog hrvatskog mjesečnika napisao ljubavno pismo svojoj supruzi.

Umjesto suza s okusom očaja, ovaj je dar ispraćen radosnicama. A najbolje od svega jest što i danas 100 posto stojim iza svega napisanog. Prenijet ću vam samo dio tog pisma...

Ljepotice moja,

Volim te zato što si svoja, a ne moja!

Volim te zato što poštuješ moj ritam i obožavam te zato što poštuješ svoj!

Volim te zato što s jednakom jasnoćom znaš koliko volim dinstani luk i svoje samotne trenutke kojima vladaju čiste ideje!

Volim te zato što si spremna nositi svoje srce na dlanu!

Volim te zato što ćeš meni ostaviti zadnju fetu pršuta!

Volim te zato što znaš cijeniti svoju dragocjenost; čak i kad te ponesu stvari pa se malo zaboravi, nikad ne odluta previše!

Volim te zato što si me naučila ljubiti ženu!

Volim te zato što u meni nehotice stvaraš stihove!

Volim te zato što se bar 363 dana u godini želim ponovno oženiti s tobom!

Volim te zato što znaš voljeti moje prijatelje!

Volim te zato što si svjesna da naša ljubav i dalje svakim danom raste!

Volim te zato što jasno osjećaš moju ljubav i kad se uopće ne vidimo!

Volim te zato što ti je slatko što ti popravljaš stvari po kući!

Volim te zato što cijeniš moju ljubav prema pisanoj riječi i moju svemirsku romansu s idejama!

Volim te zato što znam da ti anđeli zavide!

Volim te zato što znaš da tvoj seksepil ne ovisi o vrlo ružnim, bapskim krznenim šlapicama!

Volim te zato što znaš pokloniti najveće darove!

Volim te zato što ne podnosiš ženske časopise, ženske serije, ženske filmove!

Volim te zato što se znaš smijati!

Volim te zato što znaš postaviti prioritete!

Volim te zato što znaš srcem uloviti ljepotu trenutka!

Volim te zato što prekrasno buncaš na španjolskom!

Volim te zato što si izuzetno stvarna!

Volim te zato što znaš biti tu kad je potrebno!

Volim te zato što dok ti pjevam, osjećam da imam sluha jer znam da slušaš moje srce!

Volim te zato što me znaš voljeti!

Pismo je bilo osjetno duže, a bilo bi i još duže da članak nije bio ograničen na tih nekoliko stotina riječi. Danas ga mogu nastaviti...

Ljepotice moja, prekrasno je što smo primjerom potvrdili sve što smo vjerovali o ljubavi.

Sjajno je što smo dokazali da možeš biti potpuno predan vezi i ne izgubiti sebe. Izvrsno je što smo dokazali da ljubav, ali i zaljubljenost, nemaju rok trajanja.

Nadahnjujuće je što smo dokazali da se prava ljubav rađa iz sličnosti te da tada naše različitosti, kojih itekako ima, obogaćuju vezu, umjesto da je unište.

Prekrasno je što smo dokazali da je ljubav satkana od želje da budemo zajedno, bez da moramo biti. I zato, jednako sigurno kao i prije točno tri godine, mogu reći: Uzimam!