Ikona

Ikona je i dan danas ono što je njezin grčki izvornik - eikón - značio prije 2-3 tisućljeća: lik, prikaz nekoga ili nečega.

Možemo pratiti barem tri veoma popularna značenja tog pojma.

Prvi, najuobičajeniji, odnosi se na slike svetih osoba (Božjih i ljudskih) te predmeta (npr. križa) u kršćanstvu.

Kroz ikone iskazivalo se obožavanje ili veleštovanje onome “na nebu” - Isusu, Bogorodici, nekom svecu - kroz njegov prikaz na Zemlji.

Vjerovalo se, i još se vjeruje, da ikona može pripomoći da Bog, zagovorom lika na ikoni, udijeli čudesnu milost onome tko za to moli.

I dan danas pločice sa zahvalama (ex voto) i nakit na ikonama (poput Gospe sinjske ili Majke Božje s Kamenitih vrata) svjedoče o zahvalnosti onih koji su uvjereni da imaju za što zahvaliti. Ikonoklasti su ikone uništavali, smatrajući ih idolatrijom koja se protivi Božjoj zapovijedi (muslimani su istog mnijenja, a i poneki protestanti), ali se čini da su prevladali ikonoduli, štovatelji ikona.

Drugi pojam zahvaljujemo tvorcima operativnog sustava za Appleov kompjuter Macintosh, koji su smatrali da je korisniku lakše koristiti grafičko sučelje sa slikama nego tekst, pa su grafičke simbole nazvali ikonama.

Treći pak pripada u kolektivni imaginarij u kojemu se lik tretira kao simbol, pa se ikonom naziva osoba koja simbolizira neki masovan ili ionako privlačan fenomen (pa onda Madonna biva ikona popa odnosno rocka, a Dudu hrvatskog nogometa).