Stručni tim bosanskih i hrvatskih arheologa, na čelu sa Snježanom Vasilj, uzbunio je ovih dana Europu objavivši vijesti da su na granicama Parka prirode Hutovo blato u zapadnoj Hercegovini otkrili pravu senzaciju - ilirske brodove stare 2200 godina.
Arheolozi su na osam četvornih metara jezerskog dna na lokalitetu Desilo, pet kilometara od Čapljine, pronašli pravo arheološko bogatstvo. Uz dva broda dugačka 15-ak metara, koji su jedini dosad pronađeni brodovi Ilira, pronašli su i 30-ak amfora te jedno drveno koplje, izvrsno očuvano ispod jezerskog mulja, a na obali jezera, sasvim slučajno, prilikom iskopavanja, pronađeno je i drevno groblje sa zasad otkrivenih sedam kamenih grobnica.
Nemoguće je da ovdje ne pronađemo nešto veliko, riječi su kojima nas je dočekala arheologinja Snježana Vasilj. Moguće da je tu bio grad ili ilirska luka
Loše vrijeme, kiša koja je danima vlažila nalazište, ali više od toga i nedostatak financijskih sredstava, nakratko su zaustavili radove na lokalitetu koji bi uskoro zlatnim slovima mogao biti upisan u arheološku kartu Europe.
Mr. Snježana Vasilj, profesorica na sarajevskom Filozofskom fakultetu i mostarskom Sveučilištu, smatra, naime, da lokalitet Desilo skriva mnogo više od samo dva broda.
- Nemoguće je da ovdje ne pronađemo nešto veliko - riječi su s kojima nas je dočekala S. Vasilj, arheologinja koja je posljednjih 25 godina svojeg znanstvenog rada posvetila drevnim stanovnicima Balkana - Ilirima.
Neprirodna, prestrma konstrukcija obale jezera, kameni blokovi, očito obrađivani za gradnju, koji su razasuti duž nalazišta, i tisuće komadića keramike i rimske cigle, upućuju ovu stručnjakinju da se pod površinom jezera skriva senzacija.
- Tu su boravila ilirska plemena Ardijejaca i Daorsa. Moguće je da je tu bio čitav grad ili ilirska luka jer je ovo nalazište izuzetno bogato - naglas razmišlja Snježana Vasilj dok joj mobitel neprestano zvoni.
Zovu kolege, čestitaju na uspjehu, a zovu i novinari. Mogući skriveni grad nadomak Čapljine bio bi baš tu. U njegovu je otkrivanju izuzetno važan trag bio to što su na dnu, uz brodove, otkrivene i amfore, teret koji su prevozili, najvjerojatnije na relaciji od Narone (današnjeg Metkovića) prema zasad još neotkrivenom gradu upravo u zapadnoj Hercegovini.
- Propustili smo najveću bevandu u BiH - kaže kroz šalu S. Vasilj koja sumnja da su brodovi Ilira potopljeni u bitki s Rimljanima.
Ilirska plemena, uz uobičajene poslove, bavila su se i gusarenjem, pa je moguće da su upravo tu bili prikriveni u jednom od svojih pohoda, a kada ih je neka rimska izvidnica otkrila, vjerojatno ih je i potopila.
To ne znači da se na tom istom mjestu ne skriva još brodova, a ni luka ili grad u blizini ne čine se nevjerojatnim. Na njih upućuju i kamene grobnice, pronađene uz jezero.
Već letimičnim pregledom lokaliteta pronađena je izuzetna arheološka vrijednost. No, budući da je Ministarstvo obrazovanja odobrilo novac za daljnja istraživanja, lokalitetu će se pristupiti mnogo znanstvenije - georadarom.
- Snimit ćemo dno kako bismo vidjeli što se sve ovdje skriva. Brodovi su dobro očuvani, kao i koplje, jer su na neki način bili konzervirani pod muljem.
No, nećemo ih moći vaditi iz vode, da se ne bi raspali - objašnjava S. Vasilj.
Amfore su smještene kod obitelji Krešić, a brigu o njima vodi baka Ane. Nju amfore i ne zanimaju, pa je i prilikom našeg obilaska izrazila čuđenje zašto slikamo vrčeve koji nisu ni čitavi.
Ali, arheolozima koji će ih na fakultetima istraživati te su amfore bogatstvo i redom će biti sastavljene. Razumljiva je stoga ljutnja Snježane Vasilj kada priča o skrnavljenjima ovog nalazišta, krađama vrijednih amfora i drugih predmeta, koje su zabilježene od 70-ih naovamo.
U njima su, navodno, sudjelovali i pripadnici međunarodnih snaga. Mještani, naime, pričaju da su prošlo ljeto (a tvrde da je riječ o pripadnicima EUFOR-a) došli s oklopnjacima, okružili jezero i ronili. Magistrica Vasilj pribojava se da su deseci artefakata zauvijek izgubljeni zahvaljujući krađama.
Vjerojatno je to bilo pristanište
Mario Jurišić, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, vođa je tima s hrvatske strane, koji radi na lokalitetu Desilo.
- BiH nema ekipu i mogućnosti za podvodnu arheologiju. Pozvali su nas da im pomognemo i drago nam je da smo to mogli. Lokacija je izuzetno zanimljiva, a znanstveno je vrlo važna jer dosad nigdje nisu pronađeni ilirski brodovi - objašnjava Jurišić. Njegov tim dosad je utvrdio da su brodovi konstrukcijom gotovo jednaki lađama koje i danas plove Neretvom. Karakteristika koja dodatno otežava njihovo istraživanje jest što su građeni bez ijednog čavlića - materijal je isključivo drvo. U vodi su pronađeni i ostaci drvenog predmeta za koji se pretpostavlja da je monoksil - karakteristični izdubljeni ilirski čamac.
- S obzirom na takvu konstrukciju pronađenih brodova, moramo raditi vrlo polako i nježno. Odmah smo zaustavili iskop čim smo otkrili brod, a sad čekamo povoljne vremenske uvjete i dobru vidljivost u vodi. Cilj nam je posebnom sondom utvrditi radi li se o cijelom brodu s opatom ili samo rebrima, jer smo zasad sa sigurnošću otkrili samo rebra. Onda ćemo dalje razmišljati. Neovisno o radovima na kopnu, poslu ćemo moći pristupiti tek krajem jeseni kad je vidljivost u jezeru najbolja - objašnjava šef podvodnih arheologa.
On podržava teoriju o naselju Ilira u Desilu. Kaže da je vrlo vjerojatno riječ o pristaništu, a prisutnost grobova potvrđuje da se radi o organiziranom životu i da će ostaci gradine vjerojatno biti pronađeni.
No, ako je gradina ondje, što se zapravo dogodilo brodovima? Očigledno je, smatra Jurišić, da su potopljeni, a i amfore to dokazuju. No, najzanimljivije koplje pronađeno je na dnu. Rimsko koplje je dokaz sukoba koji se u Desilu odvijao pred više od dva tisućljeća, a čije povijesne ostatke civilizacija tek sada otkriva. Ako se radilo o pristaništu koje su napali Rimljani, moguće je da se ispod površine skriva još potopljenih brodova.
Ime Iliri zbirni je naziv za skupinu plemena i plemenskih saveza koji su nastanjivali prostor Balkana, od Panonske nizine do Jadranskog mora i Italije. Plemena su bila sačinjena od bratstava i bila su brojna, a u praktičnom životu Iliri su se bavili mnogim poslovima. Bili su vješti graditelji brzih brodova, gusarili su, rudarili, bavili se stočarstvom i poljoprivredom, lovom i ribolovom, čak i metalurgijom. Proizvodili su i pivo, ali im je omiljeno piće bila medovina, koju su u velikim količinama ispijali na svečanostima.
Podjednako spektakularna vijest, poput ove o otkrivenim brodovima, bila je i otkriće dvije tisuće godina starog ilirskog svetišta u špilji Spila na poluotoku Pelješcu.
Tada je tim hrvatskih, britanskih i kanadskih arheologa iza gomile kamenja pronašao zatrpan ulaz u špilju, nadomak najvišeg vrha na Pelješcu, Sv. Ilije. To je svetište izazvalo veliki interes javnosti, jer se radilo o potpuno očuvanom primjeru "stana" ilirske elite. To je otkriće bilo još važnije jer se radilo o prvom dosad otkrivenom svetištu tog jedinstvenog naroda. Ulaz u svetište otkriven je potpuno slučajno. Sva ta nalazišta upućuju arheologe na činjenicu da je cijelo hercegovačko, i područje krajnjeg hrvatskog juga, prebogato još neistraženim lokalitetima.
Tomislav Kukec
Arheolozi su na osam četvornih metara jezerskog dna na lokalitetu Desilo, pet kilometara od Čapljine, pronašli pravo arheološko bogatstvo. Uz dva broda dugačka 15-ak metara, koji su jedini dosad pronađeni brodovi Ilira, pronašli su i 30-ak amfora te jedno drveno koplje, izvrsno očuvano ispod jezerskog mulja, a na obali jezera, sasvim slučajno, prilikom iskopavanja, pronađeno je i drevno groblje sa zasad otkrivenih sedam kamenih grobnica.
Nemoguće je da ovdje ne pronađemo nešto veliko, riječi su kojima nas je dočekala arheologinja Snježana Vasilj. Moguće da je tu bio grad ili ilirska luka
|
Mr. Snježana Vasilj, profesorica na sarajevskom Filozofskom fakultetu i mostarskom Sveučilištu, smatra, naime, da lokalitet Desilo skriva mnogo više od samo dva broda.
- Nemoguće je da ovdje ne pronađemo nešto veliko - riječi su s kojima nas je dočekala S. Vasilj, arheologinja koja je posljednjih 25 godina svojeg znanstvenog rada posvetila drevnim stanovnicima Balkana - Ilirima.
Neprirodna, prestrma konstrukcija obale jezera, kameni blokovi, očito obrađivani za gradnju, koji su razasuti duž nalazišta, i tisuće komadića keramike i rimske cigle, upućuju ovu stručnjakinju da se pod površinom jezera skriva senzacija.
- Tu su boravila ilirska plemena Ardijejaca i Daorsa. Moguće je da je tu bio čitav grad ili ilirska luka jer je ovo nalazište izuzetno bogato - naglas razmišlja Snježana Vasilj dok joj mobitel neprestano zvoni.
Zovu kolege, čestitaju na uspjehu, a zovu i novinari. Mogući skriveni grad nadomak Čapljine bio bi baš tu. U njegovu je otkrivanju izuzetno važan trag bio to što su na dnu, uz brodove, otkrivene i amfore, teret koji su prevozili, najvjerojatnije na relaciji od Narone (današnjeg Metkovića) prema zasad još neotkrivenom gradu upravo u zapadnoj Hercegovini.
- Propustili smo najveću bevandu u BiH - kaže kroz šalu S. Vasilj koja sumnja da su brodovi Ilira potopljeni u bitki s Rimljanima.
Ilirska plemena, uz uobičajene poslove, bavila su se i gusarenjem, pa je moguće da su upravo tu bili prikriveni u jednom od svojih pohoda, a kada ih je neka rimska izvidnica otkrila, vjerojatno ih je i potopila.
To ne znači da se na tom istom mjestu ne skriva još brodova, a ni luka ili grad u blizini ne čine se nevjerojatnim. Na njih upućuju i kamene grobnice, pronađene uz jezero.
Već letimičnim pregledom lokaliteta pronađena je izuzetna arheološka vrijednost. No, budući da je Ministarstvo obrazovanja odobrilo novac za daljnja istraživanja, lokalitetu će se pristupiti mnogo znanstvenije - georadarom.
- Snimit ćemo dno kako bismo vidjeli što se sve ovdje skriva. Brodovi su dobro očuvani, kao i koplje, jer su na neki način bili konzervirani pod muljem.
No, nećemo ih moći vaditi iz vode, da se ne bi raspali - objašnjava S. Vasilj.
Amfore su smještene kod obitelji Krešić, a brigu o njima vodi baka Ane. Nju amfore i ne zanimaju, pa je i prilikom našeg obilaska izrazila čuđenje zašto slikamo vrčeve koji nisu ni čitavi.
Ali, arheolozima koji će ih na fakultetima istraživati te su amfore bogatstvo i redom će biti sastavljene. Razumljiva je stoga ljutnja Snježane Vasilj kada priča o skrnavljenjima ovog nalazišta, krađama vrijednih amfora i drugih predmeta, koje su zabilježene od 70-ih naovamo.
U njima su, navodno, sudjelovali i pripadnici međunarodnih snaga. Mještani, naime, pričaju da su prošlo ljeto (a tvrde da je riječ o pripadnicima EUFOR-a) došli s oklopnjacima, okružili jezero i ronili. Magistrica Vasilj pribojava se da su deseci artefakata zauvijek izgubljeni zahvaljujući krađama.
Vjerojatno je to bilo pristanište
Mario Jurišić, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, vođa je tima s hrvatske strane, koji radi na lokalitetu Desilo.
- BiH nema ekipu i mogućnosti za podvodnu arheologiju. Pozvali su nas da im pomognemo i drago nam je da smo to mogli. Lokacija je izuzetno zanimljiva, a znanstveno je vrlo važna jer dosad nigdje nisu pronađeni ilirski brodovi - objašnjava Jurišić. Njegov tim dosad je utvrdio da su brodovi konstrukcijom gotovo jednaki lađama koje i danas plove Neretvom. Karakteristika koja dodatno otežava njihovo istraživanje jest što su građeni bez ijednog čavlića - materijal je isključivo drvo. U vodi su pronađeni i ostaci drvenog predmeta za koji se pretpostavlja da je monoksil - karakteristični izdubljeni ilirski čamac.
- S obzirom na takvu konstrukciju pronađenih brodova, moramo raditi vrlo polako i nježno. Odmah smo zaustavili iskop čim smo otkrili brod, a sad čekamo povoljne vremenske uvjete i dobru vidljivost u vodi. Cilj nam je posebnom sondom utvrditi radi li se o cijelom brodu s opatom ili samo rebrima, jer smo zasad sa sigurnošću otkrili samo rebra. Onda ćemo dalje razmišljati. Neovisno o radovima na kopnu, poslu ćemo moći pristupiti tek krajem jeseni kad je vidljivost u jezeru najbolja - objašnjava šef podvodnih arheologa.
On podržava teoriju o naselju Ilira u Desilu. Kaže da je vrlo vjerojatno riječ o pristaništu, a prisutnost grobova potvrđuje da se radi o organiziranom životu i da će ostaci gradine vjerojatno biti pronađeni.
No, ako je gradina ondje, što se zapravo dogodilo brodovima? Očigledno je, smatra Jurišić, da su potopljeni, a i amfore to dokazuju. No, najzanimljivije koplje pronađeno je na dnu. Rimsko koplje je dokaz sukoba koji se u Desilu odvijao pred više od dva tisućljeća, a čije povijesne ostatke civilizacija tek sada otkriva. Ako se radilo o pristaništu koje su napali Rimljani, moguće je da se ispod površine skriva još potopljenih brodova.
|
Mario Jurišić, šef podvodnih arheologa:
|
Ime Iliri zbirni je naziv za skupinu plemena i plemenskih saveza koji su nastanjivali prostor Balkana, od Panonske nizine do Jadranskog mora i Italije. Plemena su bila sačinjena od bratstava i bila su brojna, a u praktičnom životu Iliri su se bavili mnogim poslovima. Bili su vješti graditelji brzih brodova, gusarili su, rudarili, bavili se stočarstvom i poljoprivredom, lovom i ribolovom, čak i metalurgijom. Proizvodili su i pivo, ali im je omiljeno piće bila medovina, koju su u velikim količinama ispijali na svečanostima.
|
Kakvi su bili starosjedioci?
|
Podjednako spektakularna vijest, poput ove o otkrivenim brodovima, bila je i otkriće dvije tisuće godina starog ilirskog svetišta u špilji Spila na poluotoku Pelješcu.
Tada je tim hrvatskih, britanskih i kanadskih arheologa iza gomile kamenja pronašao zatrpan ulaz u špilju, nadomak najvišeg vrha na Pelješcu, Sv. Ilije. To je svetište izazvalo veliki interes javnosti, jer se radilo o potpuno očuvanom primjeru "stana" ilirske elite. To je otkriće bilo još važnije jer se radilo o prvom dosad otkrivenom svetištu tog jedinstvenog naroda. Ulaz u svetište otkriven je potpuno slučajno. Sva ta nalazišta upućuju arheologe na činjenicu da je cijelo hercegovačko, i područje krajnjeg hrvatskog juga, prebogato još neistraženim lokalitetima.
|
Svetište Ilira na Pelješcu
|
Tomislav Kukec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....