Inćun će uskoro istisnuti legendarnu srdelu s menija

JELSA, ZAGREB - Športski ribolovni klub Pic inicirao je podizanje spomenika srdeli na jelšanskom Puntinu, a začetnik ideje je tajnik kluba Goran Srhoj, zaljubljenik u svoje mjesto u kojem je, kao i svugdje na otocima, ribolov generacijama prisutan kao zanimanje i tradicija. Nije nepoznato da su Hvarani nekoć u potrazi za srdelom stigli čak i do daleke Lampeduse, a to je nadasve kvalitetna i zdrava riba koja je othranila mnoge generacije naših otočana.

Potrošnja i način ulova su isti pa nam se inćuni više isplate



Ante Fabijanić

Danas, na žalost, srdeli prijeti ozbiljna opasnost da je iz tanjura hrvatskih građana, ali i iz svjetskih menija, istisne njezin blizak srodnik inćun. Iako je srdela zbog jeftinoće i brojnosti stoljećima othranjivala generacije siromašnijih stanovnika naše obale i otoka te postala simbolom pristupačne i zdrave hrane iz Jadrana, zbog skupog goriva i globalne krize našim ribarima lov na tu kraljicu riba postaje sve neisplativiji.



Jednostavnom računicom je to potvrdio Ante Fabijanić, predsjednik Ceha za ribarstvo, akvakulturu i poljodjelstvo. - Otkupna cijena srdele je već godinama oko tri kune kuna po kilogramu, dok je cijena inćuna, koji se jednako lovi i ima ga čak i više nego srdele, čak 10 do 12 kuna. Jednostavno nemamo izbora i gledamo na čemu možemo više zaraditi. Osim toga, inćuna je svake godine sve više u Jadranu. S obzirom na to da je potrošnja goriva i način lova isti za srdelu i za inćune, normalno je da se ribarima više isplati loviti inćune - objašnjava Fabijanić. Iako je otkupna cijena inćuna četiri puta veća od cijene srdele, u maloprodaji razlike gotovo i nema ! Cijena tih dviju vrsti riba je ista - 20 do 30 kuna, ovisno o kvaliteti.



Razlog tome je što je svijetu u zadnje vrijeme veća potražnja za inćunima, pa tvrtke prerađivači radije sole i konzerviraju tu ribu nego srdelu. Stoga je poslovno ponašanje ribara razumljivo. - U svijetu potražnja za inućnima konstantno raste, dok ga kod nas u ribaricama gotovo i nema. Razlog tome je što se većina ulova izvozi, ali i to što što trgovci imaju mnogo manju maržu na inćunima, kaže Fabijanić.



Tako na kilogramu srdele ribari dobiju 2,70 kuna, oko 2,5 kuna se potroši na transport i

Lov inćuna je posljednjih desetak godina u stalnom porastu. Međutim, upravo smanjeno zanimanje za srdelu mogao bi biti njezin spa

skladištenje, a trgovačka marža je nevjerojatnih od 10 do 15 kuna po kilogramu. Na inćunu, pak, trgovci zarade “svega” 5 do 7 kuna. Iako je ove godine ulov srdele bio 30 posto veći nego lani, a ulov inćuna 30 posto manji, Fabijanić tvrdi da je to iznimka koja potvrđuje pravilo te da ribari uvijek radije love inćune.



U globalu, lov inćuna je posljednjih desetak godina u stalnom porastu. Međutim, upravo smanjeno zanimanje za srdelu mogao bi biti njezin spas. Prije deset godina je, naime, srdela naglo i nenadano nestala iz Jadrana, nakon čega je zavladala panika. - Tada su svi pričali da je za nestanak srdele krivo globalno zatopljenje, talijanske koćarice i drugo. To nije bilo točno. Radilo se vjerojatno o nekom prirodnom ciklusu. Krajem 1999. godine srdela se počela vraćati, kaže Fabijanić.





Svježu ribu ukupno jede 89 posto građana (od 77 posto u Lici, Kordunu i Banovini do 95 posto u Dalmaciji i Zagrebu). Svaki dan ribu jede tri posto Hrvata, a jednom na tjedan 33 posto. Istraživanje je pokazalo i da su velike razlike u potrošnji svježe ribe na kontinentu i na moru. Tjedna potrošnja je najviša u Dalmaciji, Istri i Primorju , slijedi Zagreb i sjeverna Hrvatska,  a podjednako je najmanja u Slavoniji te Lici, Kordunu i Banovini.

Dalmatinci svježu ribu najviše vole

Sergej Trajković