Jedna od pametnijih narodnih uzrečica jest ona da je bolje svašta pojesti nego svašta govoriti. Ipak, to zrnce pučke mudrosti vjerojatno je zaobišlo sveprisutnog hrvatskog ekonomista/političara/menadžerskog eksperta Ljubu Jurčića koji se proteklih dana u domaćoj javnosti afirmirao kao vodeći kritičar Vladinih planova otkupa dionica Ine od MOL-a. - Ina je izgubila prednosti koje je imala i zato ne treba ići u otkup dionica - tako je Vladi poručio Jurčić, uz kratku prigodnu ex cathedra pouku o tome kako "nafta nije biznis budućnosti". Bio bi to legitiman stav - postoji cijeli niz razloga zbog kojih građani imaju razloga biti skeptični prema toj transakciji - samo da internet ne pamti odgovor istog tog hrvatskog ekonomista/političara/menadžerskog eksperta iz 2013. na pitanje novinara Slobodne Dalmacije o tome kako reagirati na mađarske najave da će prodati svoj udjel u Ini. "Hrvatska treba iskoristiti trenutak i kupiti mađarski udjel u Ini. Mađarski premijer Viktor Orbán svojedobno je iz MOL-a izgurao Ruse, isplatio im njihov udjel i sad ima čistu situaciju. Ne vidim razlog zašto naša Vlada to isto ne bi napravila u Ini i osigurala zemlji energetsku neovisnost", ispalio je bezrezervno Jurčić, da bi na potpitanje novinara o tome kako će Hrvatska oslabljena petogodišnjom recesijom to platiti lakonski sumirao:
- "Takve stvari su uvijek pitanje političke volje".
Jedna od pametnijih narodnih uzrečica jest ona da je bolje svašta pojesti nego svašta govoriti. Ipak, to zrnce pučke mudrosti vjerojatno je zaobišlo sveprisutnog hrvatskog ekonomista/političara/menadžerskog eksperta Ljubu Jurčića koji se proteklih dana u domaćoj javnosti afirmirao kao vodeći kritičar Vladinih planova otkupa dionica Ine od MOL-a. - Ina je izgubila prednosti koje je imala i zato ne treba ići u otkup dionica - tako je Vladi poručio Jurčić, uz kratku prigodnu ex cathedra pouku o tome kako "nafta nije biznis budućnosti". Bio bi to legitiman stav - postoji cijeli niz razloga zbog kojih građani imaju razloga biti skeptični prema toj transakciji - samo da internet ne pamti odgovor istog tog hrvatskog ekonomista/političara/menadžerskog eksperta iz 2013. na pitanje novinara Slobodne Dalmacije o tome kako reagirati na mađarske najave da će prodati svoj udjel u Ini. "Hrvatska treba iskoristiti trenutak i kupiti mađarski udjel u Ini. Mađarski premijer Viktor Orbán svojedobno je iz MOL-a izgurao Ruse, isplatio im njihov udjel i sad ima čistu situaciju. Ne vidim razlog zašto naša Vlada to isto ne bi napravila u Ini i osigurala zemlji energetsku neovisnost", ispalio je bezrezervno Jurčić, da bi na potpitanje novinara o tome kako će Hrvatska oslabljena petogodišnjom recesijom to platiti lakonski sumirao: "Takve stvari su uvijek pitanje političke volje".
Dakako, moguće je da je dobri profesor međunarodne ekonomije promijenio mišljenje, da je naftni biznis u tri godine od vodeće globalne industrije postao "biznis prošlosti", da je Ina "izgubila prednosti koje je imala", no nijedan od tih izgovora ne može objasniti pravu tiradu ekscentričnih istupa i tvrdnji o Ini kojima je posljednjih godina obasipao hrvatske građane. Tako je 2013. nacionalizacija Ine bila "dugoročno isplativ potez i za Vladu i za građane", a 2016. "emocionalna, a ne racionalna odluka". Već 2014., pak, prvu fazu privatizacije Ine - koju je sam vodio - proglasio je uzornim procesom vođenim u skladu sa svjetskim standardima, da bi dvije godine kasnije mrtav-hladan zaključio da je Zakon o privatizaciji Ine - "prevara". Kompaniju koju je nekoć proglašavao strateški važnom - toliko da bi njezinim preuzimanjem država osigurala energetsku neovisnost (!?), eto tek pedesetak tjedana kasnije okarakterizirao je kao "u svakom pogledu strateški nevažnu tvrtku". Na koncu - možda i simbolično - Inu koju je prvo prodavao, pa onda lobirao za njezin ponovni otkup - ovih je dana proglasio "žrtvom politike". Ljubo Jurčić ekonomist tako je prokazao Ljubu Jurčića bivšeg ministra. Hoće li prozvani uzvratiti? I kome vjerovati? Jurčiću profesoru ili Jurčiću političkom kandidatu? Jurčiću iz 2003., onom iz 2013. ili inkarnaciji iz 2016.? Utoliko je priča o ringišpil ekspertizi Ljube Jurčića tek simptom mnogo dublje društvene patologije, one iste koja je u konačnici izrodila Brexit u Velikoj Britaniji, Donalda Trumpa u SAD-u i sto tisuća glasača Živog zida u Hrvatskoj.
Razni svjetski sociolozi i teoretičari društvenih pojava brzo su zasluge za trend uspona populističkih prvaka i njihovih ideja utemeljenih na evidentno lažnim, neprovjerenim i dokazano netočnim tvrdnjama požurili atribuirati promjenama u komunikacijskim kanalima, gdje nove decentralizirane platforme - poput društvenih mreža - onemogućavaju ekspertima da nametnu svoje argumente u šumi dezinformacija i neutemeljenih stavova. Ipak, ako se već u široj javnosti stvorila odbojnost prema "stručnom mišljenju", dobar dio krivnje za to snosi i sama stručna zajednica koja - barem u Hrvatskoj - nije štedjela truda da svoj status i javnu vjerodostojnost upregne u smjeru ostvarenja raznih partikularnih interesa, pa i vlastitih najprofanijih osobnih koristi.
Jer, primjerice, ako predsjednik Hrvatskog društva ekonomista smatra da je nacionalizacija dionica naftne kompanije dobra ideja u trenutku kad je prosječna svjetska cijena barela nafte oko sto dolara i država kupac bilježi pet uzastopnih godina pada bruto nacionalnog proizvoda, a onda se protivi kupnji tih istih dionica u situaciji kad barel stoji 40 dolara, a BDP raste stopom od tri posto, nije li shvatljivo zašto obični građanin - oboružan tek zdravim razumom - izgubi povjerenje u ekonomiste i ekonomsku znanost općenito. Novi politički trendovi u državne strukture zaista bi nam mogli dovesti razne lakrdijaše, oportuniste, zaluđene amatere i slične likove lišene osnovnog osjećaja vlastite odgovornosti za društvenu ulogu koju imaju. Ipak, razlika između njih i mnogih njihovih prethodnika zapravo će biti samo u tome što se ovi novi i neće predstavljati kao stručnjaci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....