Redovito kušanje vina, na žalost, ali gotovo nužno, dovodi i do velikih pogrešaka.
Najtežu takvu pogrešku učinila je skupina profesionalnih kušača londonskog magazina Decanter, koja je prije otprilike dvije godine dala iznimno nisku ocjenu Dom Perignonu iz 1996. godine, svrstavši ga na otprilike devedeseto mjesto od oko sto i pedeset vintage šampanjaca ocijenjenih u tom broju.
Posebno je apsurdno što je glavni Decanterov kušač, legendarni Steven Spurrier, mjesec ili dva ranije u tom istom magazinu, i gotovo na istim stranicama, proglasio Perignon iz '96. ne samo pjenušcem mjeseca, nego i jednim od vodećih šampanjaca iz te nedvojbeno vrhunske berbe.
Decanteru je previd ili skandal s bezrazložno lošom ocjenom za uistinu sjajan Dom Perignon uvelike narušio vjerodostojnost.
Utjecaj vinske kritike u Hrvatskoj toliko je malen da se zasad ne može govoriti o jasnim kriterijima i o načelno postignutom standardu vjerodostojnosti.
Uz ovu kolumnu u Jutarnjem listu, jedina redovita recenzentska rubrika o vinima izlazi samo u Globusu, gdje je ispisuje iznimno kompetentna Danijela Kramarić.
No, nepostojanje jasnijih standarda za ocjenjivanje vina ne smije biti prepreka da se ne bih ispričao Ivanu Enjingiju, čijem sam Venju napravio zamalo jednak previd kao Decanter s Dom Perignonom.
Ivan Enjingi postao je svjetski prvak u klasi kupažiranih bijelih vina u nižoj cjenovnoj kategoriji, s Venjem iz 1998.
Baš je Decanter, koji je Enjingiju dodijelio titulu svjetskog prvaka, objavio veći članak pod naslovom "Hvala Bogu za hrvatska bijela!" Venje iz 1998. doista je bilo posebno vino. Prije otprilike dvije godine Enjingi me u Okrugljaku, gdje smo se slučajno susreli, uvjeravao kako će Venje iz 2002., koje je u ono vrijeme ležalo u podrumu, biti još ekspresivnije.
Kada sam, dakle, prije otprilike godinu dana, pun visokih očekivanja, probao Venje iz 2002., bio sam duboko razočaran: vino je u tom trenutku bilo prearomatično, neusklađeno, te je zbog nekontroliranog vodoskoka svih mogućih voćnih i cvjetnih aroma više podsjećalo na voćnu salatu s alkoholom, nego na ozbiljno vino.
Stoga sam ga relativno loše ocijenio. Srećom, u posljednja sam dva mjeseca, što spletom okolnosti, a što zato jer sam se najednom zaljubio u to vino, popio desetak buteljki Venja.
Voćna salata od prije godinu dana pretvorila se u teško, izražajno, jedinstveno bogato, ovisnički neodoljivo bijelo vino, u ovom trenutku, uz neetiketirane Coronicine malvazije iz barriquea, nedvojbeno najsuperiornije na našem tržištu.
Enjingijevo Venje iz 2002., mješavina rizlinga, sauvignona, traminca, sivog pinota i graševine, danas je vino ozbiljne međunarodne klase.
I zato mi je drago što se mogu i moram ispričati Ivanu Enjingiju zbog svoje lanjske pogrešne procjene. Nisam predvidio da će Venje nastaviti dozrijevati u boci.
Danas bih rekao da Venje (Venje je naziv položaja) iz 2002. pred sobom ima još barem tri do četiri godine punog hedonističkog života.
Proizvođač:Ivan Enjingi, Slavonija
Alkohol: oko 14 posto
Gastronomska preporuka: Venje sam posljednjih tjedana pio uz pohane srdele i marinirane inčune, uz foie gras i paštu s vrganjima, i uz šanpjera i oradu na šaru. Jaka, ali sada zaokružena aromatičnost traminca, sauvignona i rizlinga perfektan je partner za gusja jetra, ali se Venje uistinu dobro slaže i s ribama. Pretpostavljam, ipak, da je premočno za školjke.
Cijena:oko 180 kuna
Ocjena: 8,5/10
Davor Butković
Najtežu takvu pogrešku učinila je skupina profesionalnih kušača londonskog magazina Decanter, koja je prije otprilike dvije godine dala iznimno nisku ocjenu Dom Perignonu iz 1996. godine, svrstavši ga na otprilike devedeseto mjesto od oko sto i pedeset vintage šampanjaca ocijenjenih u tom broju.
Posebno je apsurdno što je glavni Decanterov kušač, legendarni Steven Spurrier, mjesec ili dva ranije u tom istom magazinu, i gotovo na istim stranicama, proglasio Perignon iz '96. ne samo pjenušcem mjeseca, nego i jednim od vodećih šampanjaca iz te nedvojbeno vrhunske berbe.
Decanteru je previd ili skandal s bezrazložno lošom ocjenom za uistinu sjajan Dom Perignon uvelike narušio vjerodostojnost.
Utjecaj vinske kritike u Hrvatskoj toliko je malen da se zasad ne može govoriti o jasnim kriterijima i o načelno postignutom standardu vjerodostojnosti.
Uz ovu kolumnu u Jutarnjem listu, jedina redovita recenzentska rubrika o vinima izlazi samo u Globusu, gdje je ispisuje iznimno kompetentna Danijela Kramarić.
No, nepostojanje jasnijih standarda za ocjenjivanje vina ne smije biti prepreka da se ne bih ispričao Ivanu Enjingiju, čijem sam Venju napravio zamalo jednak previd kao Decanter s Dom Perignonom.
Ivan Enjingi postao je svjetski prvak u klasi kupažiranih bijelih vina u nižoj cjenovnoj kategoriji, s Venjem iz 1998.
Baš je Decanter, koji je Enjingiju dodijelio titulu svjetskog prvaka, objavio veći članak pod naslovom "Hvala Bogu za hrvatska bijela!" Venje iz 1998. doista je bilo posebno vino. Prije otprilike dvije godine Enjingi me u Okrugljaku, gdje smo se slučajno susreli, uvjeravao kako će Venje iz 2002., koje je u ono vrijeme ležalo u podrumu, biti još ekspresivnije.
Kada sam, dakle, prije otprilike godinu dana, pun visokih očekivanja, probao Venje iz 2002., bio sam duboko razočaran: vino je u tom trenutku bilo prearomatično, neusklađeno, te je zbog nekontroliranog vodoskoka svih mogućih voćnih i cvjetnih aroma više podsjećalo na voćnu salatu s alkoholom, nego na ozbiljno vino.
Stoga sam ga relativno loše ocijenio. Srećom, u posljednja sam dva mjeseca, što spletom okolnosti, a što zato jer sam se najednom zaljubio u to vino, popio desetak buteljki Venja.
Voćna salata od prije godinu dana pretvorila se u teško, izražajno, jedinstveno bogato, ovisnički neodoljivo bijelo vino, u ovom trenutku, uz neetiketirane Coronicine malvazije iz barriquea, nedvojbeno najsuperiornije na našem tržištu.
Enjingijevo Venje iz 2002., mješavina rizlinga, sauvignona, traminca, sivog pinota i graševine, danas je vino ozbiljne međunarodne klase.
I zato mi je drago što se mogu i moram ispričati Ivanu Enjingiju zbog svoje lanjske pogrešne procjene. Nisam predvidio da će Venje nastaviti dozrijevati u boci.
Danas bih rekao da Venje (Venje je naziv položaja) iz 2002. pred sobom ima još barem tri do četiri godine punog hedonističkog života.
Proizvođač:Ivan Enjingi, Slavonija
Alkohol: oko 14 posto
Gastronomska preporuka: Venje sam posljednjih tjedana pio uz pohane srdele i marinirane inčune, uz foie gras i paštu s vrganjima, i uz šanpjera i oradu na šaru. Jaka, ali sada zaokružena aromatičnost traminca, sauvignona i rizlinga perfektan je partner za gusja jetra, ali se Venje uistinu dobro slaže i s ribama. Pretpostavljam, ipak, da je premočno za školjke.
Cijena:oko 180 kuna
Ocjena: 8,5/10
Osobna iskaznica
Vino: Venje 2002.godina
|
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....