Jutra poslije nikad mi nisu bila ugodna. Pod tim mislim na ona jutra kad se probudiš, a u krevetu pokraj tebe leži nepoznata žena, gola i često ne baš privlačna, s razmazanom šminkom i dahom koji smrdi na alkohol i koja te, čim otvori oči, obaspe opravdanjima tipa "inače se ne ponašam tako" i "ne znam kako se to dogodilo" ili želi komentirati kako nam je seks bio super.
U takvim sam se trenucima uvijek osjećao umorno, iscrpljeno i nekako prljavo. Imao sam potrebu istuširati se, izbaciti dotičnu iz svoje kuće i više je nikad ne vidjeti jer bi me previše podsjećala na noć pripitog blebetanja, prozirnog zavođenja i, na kraju, na tijelo pripijeno uz moje koje mi je donijelo sat, možda dva, užitka.
I počeo bih se pitati zašto se i dalje nastavljam uvlačiti u to, zašto i dalje svaki put završim u krevetu s drugom ženom ako se jutro nakon toga osjećam tako loše?
Jutro o kojem pričam ni po čemu nije bilo drugačije od ostalih. Imao sam sklopljene oči, praveći se da spavam, u nadi da će dotična ustati i otići, bez pokušaja da razgovara sa mnom.
No, ona se uopće nije micala, blaženo je spavala, opružena na trbuhu, golih ruku koje su joj virile ispod pokrivača i plave kose rasute po golim ramenima.
Nisam znao što da radim. Vrlo dobro sam se sjećao našeg upoznavanja u jednoj diskoteci. Neko smo vrijeme plesali, a zatim sam joj ponudio da odemo k meni i ona je odmah pristala.
Vrlo dobro se sjećam kako smo stigli u moj stan. Izvukao sam iz hladnjaka pivo koje sam čuvao za takve prilike i ona ga je popila ravno iz boce, smijući se. Zatim se svukla, pretvarajući se da izvodi striptiz i na kraju smo završili u krevetu. Sjećam se samo da sam nakon seksa zaspao.
Kad sam se probudio, prva pomisao bila mi je kako da je se što prije riješim. Osjetio sam njezino meškoljenje pokraj sebe i začuo promukao glas:
- Gdje je kupaonica?
Rukom sam joj pokazao i ne okrenuvši se. Oduvijek sam mrzio žene ujutro, nepočešljane i s podočnjacima. Ona je ustala i pošla prema kupaonici. Hvala Bogu da se nije pokušala opravdavati.
Sklopljenih očiju slušao sam šum vode. Nakon nekog vremena ponovno se pojavila, umotana u moj ogrtač i s mojim ručnikom omotanim oko mokre kose i svojim pomalo promuklim glasom upitala:
- Jesi za kavu?
To je bila odlična ideja pa sam joj pokazao kuhinju i ona se bez riječi i bosonoga zaputila tamo. Čuo sam je kako otvara ormariće, jedan za drugim, zatim kako uključuje plamenik i nakon manje od petnaest minuta ponovno se pojavila, s dvije šalice u jednoj ruci i posudicom za šećer u drugoj.
- Mlijeka?
Odmahnuo sam glavom i ona se ponovno uvukla pod pokrivač i počela piti kavu, opušteno kao da je kod svoje kuće. I ja sam počeo piti kavu i pažljivo je promatrao. Bila je zaista zgodna i nenašminkana, pomalo blijeda, i pitao sam se kako to da sam je doveo k sebi, jer sam obično više volio jedrije tipove, s oblinama. Iznenada je još više problijedjela. Pažljivo je odložila svoju šalicu na noćni ormarić, otrčala u kupaonicu i čuo sam je kako povraća. Nakon nekoliko minuta vratila se u krevet.
Podrugljivo sam joj se nasmiješio.
- Događa se kad se previše popije.
Ona je ozbiljno odgovorila:
- Događa se i kad si u drugom stanju.
Zagrcnuo sam se i počeo kašljati, dok me ona smireno promatrala.
Kad sam konačno uspio progovoriti, upitao sam je nervozno:
- Želiš reći da si ti u drugom stanju?
Ona je potvrdno kimnula glavom. Imala je prekrasne tamne oči i duge crne trepavice.
- Ženama se to često događa, znaš li? Udaju se i ostaju trudne. Ja sam trudna već pet tjedana.
- Udaju se. Zar si i udana?
- Jesam. Već godinu dana i tri mjeseca.
- I bila si u diskoteci sa svojim mužem?
- Ne, došla sam sama. Da bih se malo opustila i ispraznila. Zatim si se pojavio ti i pomislila sam da bih mu se mogla osvetiti, na neki način. To mi je bilo prvi put.
Bio sam zbunjen, ne samo da nije bila moj tip, već me sigurno pokušavala nasamariti. Još nisam znao kako, ali bojao sam se da bi me mogla optužiti da sam je silovao, da je zbog mene pretrpjela traumu, da sam joj ugrozio trudnoću. Suho sam primijetio:
- Sinoć mi nisi djelovala kao djevica!
Ona je smireno odvratila, bez ikakve zlobe:
- Nisam mislila na prvi put u tom smislu, očigledno je da više nisam djevica ako sam udana i trudna. Sinoć mi je bilo prvi put da sam pristala otići s muškarcem kojeg sam vidjela prvi put u životu u njegov stan. Zapravo, u krevet s njim. Dobro sam prošla, na kraju krajeva, izgledao si mi sasvim u redu.
Došlo mi je da se nasmijem.
- A što si očekivala?
Ona je slegnula ramenima, ogledavši se oko sebe.
- Mogao si biti nekakav manijak, perverznjak…
Ispila je zadnji gutljaj kave, odložila šalicu i upitala me:
- Jesi li popio kavu? Mogu li odnijeti šalice u kuhinju? Eh, da, zovem se Agata, ne znam jesam li to već rekla.
Agata? Kakvo je to bilo ime, prije bi pristajalo nekoj časnoj sestri! Da mi se sinoć predstavila, sigurno je ne bih odveo kući. Ona je iščekivala moj odgovor sa šalicama u ruci. Kimnuo sam glavom neka odnese sve u kuhinju. Osjećao sam se kao da sam upao u zamku i ona mi se činila poput lovca koji me dugo muči, uživajući u mojoj nelagodi i strahu.
Što je htjela od mene? Pokušao sam se prisjetiti je li nas netko vidio kako izlazimo zajedno, kako bi, eventualno, kasnije mogao posvjedočiti da je nisam ni na što prisilio i da je dobrovoljno otišla sa mnom. Promatrao sam dok je hodala prema kuhinji i zatim se vratila u sobu pospremiti krevet. Izgledala je kao da se vrlo dobro osjeća u svojoj koži.
- Nećeš me ništa pitati?
Htio sam je pitati mnogo toga, ali zadovoljio sam se postaviti joj samo jedno pitanje, praveći se da me sve to ni najmanje ne zanima:
- Koga vraga želiš od mene?
Ona je slegnula ramenima, ne skidajući pogled s mene.
- Ne znam.
Nesigurno sam je pogledao.
- Zar se ne sjećaš ničega od sinoć?
Uzdahnula je.
- Ne baš. Kad si mi prišao za šankom, već sam bila popila jedno pivo, lozu, votku i dvije čaše džina.
Zločesto sam se nasmijao.
- Bila si jako žedna, vidim! Često toliko piješ?
- Ne, ne pijem nikad. Ali sinoć sam pomislila da bih se trebala napiti ako želim završiti s neznancem, jer me takve stvari inače uopće ne privlače.
Bio sam iznenađen, nisam očekivao tako glupo objašnjenje.
- Pa zašto si onda to učinila?
Odmahnula je glavom. Naslonila je glavu na jastuke i izgledala poput nezaštićene djevojčice.
- Ne znam ni sama. Osjećala sam se tako izgubljenom… Ne bih htjela ići na pobačaj. Želim zadržati svoje dijete. On je taj koji to ne želi.
- Pretpostavljam da misliš na svoga muža, zar ne?
- Točno. Bilo bi bolje da kažem na svog bivšeg muža. Ostavio me prije tjedan dana.
Sada sam se i ja bolje namjestio na jastucima i budući da me jako zainteresirala njezina priča, znatiželjno sam upitao:
- Kako to? Što se dogodilo?
Ona je dohvatila sušilo i počela si sušiti kosu. Polako, i ne pogledavši me.
- Rekao je da je konačno shvatio što mora učiniti sa svojim životom i da se ne vidi sa mnom u budućnosti. Niti s djetetom, ako me to zanima. Sinoć je došao po neke svoje stvari i zaprijetio mi da će me gurnuti niz stepenice ne odem li na pobačaj.
Lecnuo sam se. Tko je mogao biti tako okrutan i izgovoriti tako grozne stvari?
- Ali zašto? Zašto ne želi dijete?
- Zato što ne želi samo razvod, već i poništenje braka, a kao razlog kani navesti da smo se dogovorili da nemamo djecu, a ja sam, kao, izigrala dogovor. Zapravo, postoje dvije mogućnosti, ili neće dobiti poništenje ili će morati lagati da sam ga prevarila, a to nikako neće moći dokazati. Ja sam ga voljela.
- I dalje ne razumijem. Zar nije isto ako se razvedete? Sigurno je našao drugu, želi se oženiti njome, ali ako se razvedete, ništa mu ne stoji na putu, zašto želi poništenje?
Ona me pogledala kao da je moje nerazumijevanje zabavlja.
- Ah, nemoj me to pitati! - odgovorila je. - Što se tiče druge žene, vidiš, Goran se zaljubio u muškarca, a ne u ženu. Vole se. Žele živjeti zajedno. A ja bih trebala nestati jer sam dio svijeta koji je oduvijek mrzio, koji mu je potkresao krila, tako mi je rekao. Koji ga je prisilio da živi na način koji mu ne odgovara. Drugim riječima, Goran je gay.
Došlo mi je da se nasmijem vidjevši je ondje, ozbiljnu i zabrinutu, omotanu mojim ogrtačem, kako mi priča tu fantastičnu priču o mužu homoseksualcu i trudnoći. Rekao sam, suzdržavajući se da joj se ne nasmijem u lice:
- Što kažeš na to da se odjeneš i odeš kući? Uskoro moram na posao, ne živim od rente, ne mogu si priuštiti izostanak s posla.
Ona je uzdahnula i promrmljala:
- Naravno, ne vjeruješ mi.
- Nije važno vjerujem li ti ili ne, lutko. Hajde, budi tako dobro, odjeni se i nestani!
Agata mi je dobacila dug, optužujući pogled, a zatim je učinila kako sam joj rekao. Uzela je svoju odjeću i zatvorila se u kupaonicu. Izašla je nakon desetak minuta, odjevena i spremna za odlazak.
Vidjevši je odjevenu, sjetio sam se trenutka kad sam je primijetio za šankom diskoteke. Duge noge u uskim trapericama i plavi topić od svjetlucavog materijala koji je otkrivao pupak. Pila je pivo i ogledavala se oko sebe kao da se izgubila i ja sam je odmah primijetio jer sam imao dobar nos da prepoznam djevojku raspoloženu za provod.
Ona se smijala mojim šalama i dopustila da joj se udvaram, a kad sam joj ponudio da proba odlično pivo koje sam imao u kućnom hladnjaku, smijući se pristala je poći za mnom.
Muž? Nisam primijetio da je netko s njom niti da je ikoga obavijestila da odlazi. Trudna? Nisam u to bio upućen, ali koliko sam ja znao, trudnice su drugačije izgledale. Navodno su posebno zračile i prije nego što bi se zaoblile. Ona pak, s tim golim i ravnim trbuščićem, uopće nije nalikovala trudnici. S ironijom u glasu, Agata mi se obratila:
- I, jesi li završio sa svojim rendgenskim promatranjem? Znaš li, možda, gdje sam ostavila torbicu?
- Pokušavam samo shvatiti kako sam završio s tobom. Uopće nisi moj tip.
Ona se vrtjela po sobi tražeći svoju torbicu i odgovorila mi i ne okrenuvši se.
- Zaista? A kako izgleda tvoj tip?
- Vamp žena. Bujne obline, visoke potpetice, mini suknja… sve drugačije od tebe.
- Vidi se da si pao na moj skriveni šarm! Misliš li da sam je ostavila u autu?
- Što to?
- Pa torbicu, što drugo? U njoj su mi ključevi od stana.
- Dodaj mi ogrtač, idem pogledati u auto u garažu.
Ona mi ga je pružila, upozorivši me:
- Mokar ti je.
Zaista je bio vlažan i nervozno sam ga navukao. Je li bilo moguće da je se nikako neću moći riješiti?
- Pođi dolje sa mnom. Ako je torbica u autu, dat ću ti je i odmah možeš ići, u redu?
Šutjela je i to sam protumačio kao potvrdan odgovor. Stegnuo sam ogrtač oko struka i spustili smo se u garažu, ali torbice nije bilo ni u autu i Agata me izgubljeno promatrala, baš kao i prethodne večeri.
- I što ću sad?
- Jesi li sigurna da nije gore? Jesi li dobro pogledala?
- Ne znam, sigurna sam da nije u sobi.
S uzdahom sam otvorio dizalo.
- Pođimo onda gore, možda je u dnevnom boravku ili kuhinji, ondje smo pili pivo.
Pronašao sam je ja, na podu iza kauča, i bez riječi joj je pružio. Jedva čujnim glasom mi je zahvalila i krenula prema vratima, ali u tom trenutku u glavi mi se iskristaliziralo nekoliko pitanja na koja sam želio odgovor.
- Reci mi, zaista si udana? I trudna?
Ona se okrenula da me pogleda. Imala je tako velike, ozbiljne, tamne oči. Nešto je tražila po torbici i zatim mi gurnula u ruku papirić presavijen na tri dijela koji je, to se dobro vidjelo, bio nekoliko desetaka puta otvoren i zatvoren. Brzo sam preletio pogledom preko njega, bili su to rezultati pretrage krvi, koji su potvrđivali da je trudna četiri tjedna.
- Rekla si pet…
Ona je slegnula ramenima.
- Prošlo je tjedan dana.
- A tvoj muž? Zaista je gay? I ti to nisi znala? - sumnjičavo sam je upitao.
Agata je uzdahnula, uzela mi papir iz ruke i otvorila vrata.
- Oprosti ako sam te uznemirila svojim problemima. Hvala ti, bio si ljubazan prema meni.
- Hej, ne možeš sada samo tako otići!
Iznenađeno me pogledala.
- A zašto ne?
- Zato jer si i mene, protiv moje volje, uvukla u sve to! Kako te mogu pustiti da se vratiš mužu koji te želi prisiliti da abortiraš i prijeti ti da će te gurnuti niz stepenice? Ako se to zaista dogodi, svi će me optužiti da sam to mogao spriječiti, a nisam.
Agata je pritvorila vrata i smireno odvratila:
- Slušaj, Pavel. Rekao si da se zoveš Pavel, zar ne? Zaboravi sve što sam ti ispričala, jutros mi je bilo jako neugodno, nikad mi se nije dogodilo da se probudim u krevetu potpunog neznanca i, da budem iskrena, nisam znala kako bih se ponašala.
Činilo mi se boljim pričati o bilo čemu drugom nego o protekloj noći pa sam ti zato i pričala o Goranu i svemu ostalom. Ali ti zaista nemaš veze s tim, bio si samo tako drag da me saslušaš i od tebe ništa drugo ne očekujem.
- A ti? Što će biti s tobom?
Uzdahnula je.
- Samo znam da žarko želim to dijete i da me Goran neće uspjeti natjerati da pobacim.
- Pa kako to da si se udala za njega? - upitao sam je. - Je li moguće da nisi primijetila da je homoseksualac? A on? Kako je mogao voditi ljubav s tobom ako mu se sviđaju muškarci?
Agata se nasmiješila krajičkom usana.
- Slušaj, vrijeme leti, a ti ne živiš od milostinje, već od svog posla na koji ćeš, kako vidim, zakasniti.
Otvorila je vrata i pozvala dizalo, a ja sam je otpratio do prizemlja.
- Mogli bismo se naći večeras, otići nekamo na večeru i malo razgovarati.
- Iako nisam tvoj tip?
- Koliko se sjećam, noćas nam je bilo lijepo zajedno, iako nisi moj tip!
- Možda ti je samo trebala žena, bilo kakva.
- Možda, ali o tome možemo večeras. Onda?
Izgledalo je kao da razmišlja, zatim je pristala. Kosa joj se već bila osušila i bila je bujna i meka.
- U redu, idemo na pizzu i malo ćemo se družiti, ali kao prijatelji.
- Dogovoreno. Gdje ćemo se naći? Gdje da dođem po tebe?
- Ja ću doći k tebi, zapamtila sam put.
Pozdravili smo se i ja sam se vratio u svoj stan.
Mora da sam poludio, jedno od mojih zlatnih pravila bilo je da se nikad ponovno ne nalazim s djevojkama s kojima sam proveo noć. No ja sam već bio nestrpljiv da ponovno vidim Agatu, s tom prekrasnom kosom i ozbiljnim, nježnim licem.
Bila je udana za homoseksualca i trudna! Da, mora da sam definitivno skrenuo s uma!
Dan mi se činio nevjerojatno dugim. Bio sam savjetnik u jednom informatičkom poduzeću i toga mi se dana činilo da su se svi urotili u želji da me izlude čudnim pitanjima i zahtjevima. Točno u šest izjurio sam iz ureda, bojeći se da me netko ne zaustavi i sat kasnije bio sam kod kuće i čekao Agatu.
Nisam znao hoće li uistinu doći ili mi je to obećala samo da bi me se riješila. Ako je ovo zadnje bilo u pitanju, to je značilo da je više neću vidjeti. Ne, znao sam kako se zove, a i pročitao sam njezino prezime na laboratorijskom nalazu koji je potvrđivao da je trudna. Bio sam siguran da ću je pronaći. Ali, nije bilo potrebe. U tom se trenutku oglasilo zvono na vratima. Otvorio sam ih i Agata mi je prilično suzdržano pružila ruku.
- Dobra večer.
- Uđi. Hoćeš li nešto popiti?
Odložila je torbicu na stolić u dnevnom boravku i sjela na kauč. Djelovala je vrlo napeto i nervozno.
- Ne, hvala, ne pijem alkohol.
- Neki sok…
- Ne, hvala. Slušaj, Pavel…
Sjeo sam pokraj nje, pažljivo je promatrajući. Nije bila klasična ljepotica, ali je bila zgodna. Imala je prekrasne, iskrene oči i djelovala je preplašeno, izgubljeno. Uputio sam joj ohrabrujući pogled.
- Slušaj, ne mora ti biti neugodno… Ako želiš otići, slobodno idi, neću se uvrijediti.
Ona je pocrvenjela i spustila pogled, duboko uzdahnuvši.
- Ma problem je u tome što kad te pogledam, odmah se sjetim protekle noći i tko zna što smo sve radili.
Nasmijao sam se i rekao:
- Hoćeš li da ti nabrojim što smo sve radili?
Ona je još jače pocrvenjela.
- Ne, molim te! Mislim da je najbolje da odem.
- Ali moraš mi još toliko toga objasniti. I kao što sam ti jutros rekao, osjećam se upletenim u sve to i ne možeš me sada isključiti. Osjećam se odgovornim, razumiješ li? Što kažeš na to da ne idemo nikamo nego da naručimo pizzu? Tako bismo mogli u miru razgovarati.
Agata me sumnjičavo pogledala.
- Nadam se da nakon večere nećeš očekivati da ostanem kod tebe i da zajedno provedemo noć.
Stavio sam ruku na srce i uozbiljio se.
- Imaš moju časnu riječ!
Ona je prasnula u smijeh.
- Časnu riječ prekaljenog lisca!
- Lisac ili ne, nema veze, časna riječ je časna riječ! Onda, kakvu pizzu hoćeš?
- Svejedno, ionako nisam gladna.
- Ali zar ne bi trebala jesti zbog bebe?
- Što si ti, stručnjak za trudnoću?
- Ne, ali imam dvije sestre s djecom i čuo sam da žena u drugom stanju mora jesti za dvoje.
- Nije to baš tako, ali nema veze. U svakom slučaju, već tjedan dana ništa ne jedem, otkad je Goran otišao.
Telefonski sam naručio pizzu i zatim se vratio i sjeo pokraj nje.
- Pričaj mi malo o tom Goranu.
Ona je rukom prošla kroz kosu, koja je još uvijek mirisala po mom šamponu.
- Nema se tu puno što pričati. Upoznala sam ga prije dvije godine, zajedno smo studirali. Nije imao djevojku, uvijek je bio sam. Odmah sam bacila oko na njega, bio mi je jako privlačan. Prvih mjesec dana uopće me nije primjećivao, zatim me, sasvim neočekivano, pozvao na kavu, pa u kino i na kraju na večeru. Tada smo se prvi put poljubili. Rekao mi je da nema vremena za ljubav, da najprije želi diplomirati i da ga nakon toga čeka posao u uredu njegova oca, poznatog arhitekta. No za tjedan dana je promijenio mišljenje. Odveo me k svojim roditeljima i upoznao s njima te rekao da je najbolje da se odmah vjenčamo i ja sam pristala. Bila sam jako zaljubljena, iako mi se ponekad znao činiti odsutnim, hladnim…
- Ne mogu vjerovati da nisi primijetila da je homoseksualac.
Ona je uzdahnula.
- Ne, nisam primijetila. Čula sam neke glasine na fakultetu, ali kad smo se zaručili, utihnule su. Ubrzo smo se i vjenčali.
- A medeni mjesec? Je li bilo sve u redu? - zanimalo me. - Je li uopće bilo seksa između vas?
Ona je potvrdila, ozbiljna.
- Medeni mjesec je bio prekrasan, on je bio prilično strastven, iako ne toliko koliko sam očekivala i često smo vodili ljubav, iako ne baš svake noći. Njegov nam je otac poklonio kompletno namješten stan u blizini svog ureda i Goran je počeo pripremati diplomski rad, iako je već radio s ocem. Uvijek je bio umoran, kasno je odlazio na spavanje i nije imao volje za seksom, ali ja sam ga opravdavala i imala razumijevanja za njega. Zatim su nas, prije mjesec dana, pozvali na Hvar i činilo mi se da je Goran ponovno onaj stari, zaljubljen i strastven. Ali kad smo se vratili, počeo me izbjegavati, izgledalo je da uopće ne podnosi moju blizinu. A onda je prije osam dana, kad sam mu otkrila da sam trudna, poludio.
- I zatražio je poništenje braka.
- Točno. Rekao mi je da se oženio sa mnom samo zato da ljudi prestanu govorkati da je gay i jer je htio svog oca uvjeriti da je normalan. No da više ne može izdržati život pod takvim pritiskom. Godinama je svima lagao i bio prisiljen biti ono što nije kako ljudima ne bi dao povoda za ogovaranje. Rekao mi je i da me ne voli i da me nikad nije volio, da se grozi dodirnuti me, voditi ljubav sa mnom.
Zajecala je i ja sam sjeo pokraj nje i zagrlio je.
- Hajde, nemoj sada razmišljati o tome.
Agata je skočila na noge.
- Ma nemoj! A kada bih to, po tebi, trebala razmišljati o tome? Prije ili nakon što me gurne niz stepenice?
Upravo kad sam joj htio odgovoriti, oglasilo se zvono na vratima. Bio je to dostavljač koji nam je donio pizze. Odnio sam ih u kuhinju, a zatim se vratio Agati, koja je brisala oči i šmrcala.
- Nema smisla da se vraćaš na pojedinosti koje ti teško padaju. Očigledno je da te ne voli, ako ga privlače muškarci. I meni bi, budući da volim žene, bilo grozno spavati s muškarcem. Dakle, pokušaj se uživjeti u njegovu ulogu i shvatiti ga. Nije ti to rekao zato da te povrijedi, već da bi shvatila kakav mu je život bio proteklih godina.
- A kakav je bio moj život? To se nitko ne pita? Udala sam se na njegovo navaljivanje! Ostavila sam studij kako bih mu bila što bliže, kako bih bila dobra žena! I sada sam trudna i bez muža. I bez stana, najvjerojatnije. Njegov otac sigurno mi neće dopustiti da ostanem ondje.
- Zna li njegov otac?
Odmahnula je glavom.
- Njegov otac ne zna ništa. I Goran mi je zaprijetio da će me, ako mu išta ispričam, umjesto niz stepenice, baciti kroz prozor!
- Ali kako misli riješiti taj problem?
- Već sam ti rekla: poništenjem braka. Zatim će se odseliti u inozemstvo kako bi zaboravio tu ružnu priču. Sa svojim ljubavnikom, naravno. No budući da sam ja sada trudna i namjeravam zadržati dijete, on je jako ljut na mene. Smatra da ga time želim vezati uz sebe i zauvijek mu uništiti život.
Situacija je očigledno bila vrlo zamršena. Uhvatio sam je za ruku i pokušao zadobiti njezino povjerenje:
- Hajdemo pojesti pizzu dok je još topla, pa ćemo pokušati pronaći nekakvo rješenje.
Ona je bez riječi pošla za mnom. Sjeli smo za stol i počeli jesti. Nakon nekoliko prvih, nevoljkih zalogaja Agata je navalila na svoju pizzu, a zatim je pojela i polovicu moje dok sam je ja zadovoljno promatrao. S punim se trbuhom lakše razmišlja, uvijek je govorila moja baka!
- Vidiš li da si bila gladna?
Ona se nasmiješila, oblizujući prste umrljane rajčicom.
- Imao si pravo, bila sam gladna kao vuk!
- Hoćeš li sira? Ili nešto slatko? Imam u hladnjaku…
- Ne, ne, možda samo komadić sira. I malo kruha.
Pojela je sve što sam imao u hladnjaku i na kraju se s uzdahom zavalila u stolac.
- Sada sam mirna idućih tjedan dana!
- Morat ću te upoznati sa svojim sestrama, da ti objasne da se ne smiješ tako neredovito hraniti. Moraš svaki dan kvalitetno jesti. Ali što tvoja mama misli o svemu?
Agata je odmahnula glavom.
- Mama i tata žive u Njemačkoj i ne viđamo se često, samo se telefonski čujemo. Oni ne znaju ništa o Goranu i meni. Niti o djetetu.
- Zar ni njima nemaš namjeru to reći?
Sklopila je oči i njezino blijedo lice bilo je vidno umorno.
- Ne znam, Pavel, ništa više ne znam. Željela bih zaspati i probuditi se za sto godina, u nekom drugom svijetu, u drugom životu.
Shvaćao sam je, ponekad me i samog znao uhvatiti isti taj osjećaj jada, kad bih poželio pobjeći od nečeg neodređenog što me prisiljavalo da se krećem u svijetu koji mi se, zapravo, uopće nije sviđao. Kao što mi se nije sviđalo ni provoditi noći s djevojkama s velikim grudima, u štiklama, nakon kojih bih se osjećao praznim, prljavim i beskorisnim.
Tiho sam promrmljao, onako više za sebe nego za nju:
- Bilo bi lijepo, ali, na žalost, nemoguće je. No ono što je u našoj mogućnosti jest da pokušamo promijeniti stvari, jednu po jednu.
- Kako?
- Odlično pitanje.
Ali iznenada mi je na pamet pao odgovor, toliko jednostavan da sam prasnuo u smijeh, dok me ona iznenađeno promatrala.
- Kako? Pa to je jednostavno da jednostavnije ne može biti!
Agata me nastavila promatrati kao da sam sišao s uma.
- Vidiš, besmisleno je boriti se protiv vjetrenjača jer ih nikad nećeš pobijediti. I voditi rat je besmisleno ako ga vodiš protiv jačeg i moćnijeg neprijatelja! Ali može se pokušati nešto promijeniti u životu. Na primjer, ne bi bilo pametno da odeš Goranovu ocu i otkriješ mu da mu je sin gay, da si trudna i da on ne želi to dijete, već poništenje braka kako bi što prije pobjegao u inozemstvo sa svojim ljubavnikom, je li tako?
Ona je nesigurno ponovila:
- Tako je.
- Onda, što možeš učiniti? Samo jedno. Sve drugo će poslije doći samo po sebi.
Ona je sumnjičavo upitala.
- A što je to?
Slegnuo sam ramenima, raspoložen.
- Ah, nemam pojma. Ovisi o tebi. Odaberi nešto, bilo što, ionako će tvoja odluka izazvati lančanu reakciju.
Agata me promatrala, ali vidio sam da počinje shvaćati što mislim. Nakon nekoliko trenutaka sramežljivo mi se nasmiješila i rekla:
- Mogla bih ja zatražiti razvod. Reći da sam se zaljubila u drugog i da čekam njegovo dijete. Da više ne volim Gorana. On bi mi bio prisiljen dati razvod, njegov otac nikad ne bi saznao da mu je sin gay i Goran bi mogao otići u inozemstvo sa svojim ljubavnikom i više ne bi imao razloga zahtijevati od mene da napravim pobačaj.
Nasmiješio sam joj se, smireno je promatrajući.
- Njegov otac imat će loše mišljenje o tebi, a vjerojatno i tvoji roditelji.
Ona je slegnula ramenima, a oči su joj blistale.
- Baš me briga, ja ću znati istinu, baš kao i Goran.
Ustala je, krenula prema kuhinji, a onda je naglo zastala i uozbiljila se.
- Moram se odmah odseliti iz Goranove kuće.
Kimnuo sam glavom, nije joj bilo druge.
- Naravno. Kamo ćeš otići?
Ona je veselo odgovorila:
- U hotel, a zatim ću nazvati svoje roditelje i otići k njima.
Nisam bio ni svjestan da sam već imao spreman odgovor.
- Zašto ne dođeš k meni? Stan je velik, mene nema po cijeli dan i neću ti smetati…
Ona me pogledala i pocrvenjela. Nikada nisam vidio ženu koja je mogla toliko pocrvenjeti, od obraza do čela. Tiho je odgovorila:
- Pavel, ne želim te ni u što upletati. Ljudi bi mogli misliti da je dijete tvoje, da smo ti i ja…
Nasmiješio sam se, sav razdragan.
- Da smo vodili ljubav? Ali to je istina, Agata! Nitko ne zna da si već bila trudna, a ti ne možeš poricati da nam je bilo baš dobro u krevetu, zar si zaboravila? Dakle, mirne duše možeš ostati ovdje. Time će tvoj zahtjev za razvod biti vjerodostojniji.
- Ali što će biti poslije?
Prišao sam joj i nježno je privukao k sebi.
Definitivno nije bila moj tip, ali osjećao sam kao da moje srce oduvijek pripada njoj.
- Pa ja više sigurno neću hodati uokolo i tražiti žene koje bih odveo u krevet. Bilo bi neozbiljno dovoditi ih u stan u kojem živi trudnica!
- Ali preokrenut ću ti život naopačke, a tek kad se rodi dijete.
Držao sam je čvrsto uza se i razmišljao u nevjerici: dijete! Imat ću dijete u kući, koje će puzati po podu, plakati noću. Dijete koje će trebati odvesti u šetnju, hraniti, mijenjati mu pelene. I to čak neće biti ni moje dijete!
Osjetio sam kako me preplavio vrtlog emocija i ponovno shvatio važnost svog otkrića: treba rješavati probleme jedan po jedan! Potražio sam Agatine usne i ona mi je uzvratila poljubac, isprva sramežljivo, a onda s neočekivanom strašću. Polako sam je poveo prema spavaćoj sobi i počeo je svlačiti, dok me ona pokušavala zaustaviti.
- Pavel, ne bismo smjeli…
- Zašto ne? Ti se ne sjećaš ničega od sinoć, a ja bih volio sve to ponovno iskusiti s budnom ženom. Znaš li da si zaspala dok sam se trudio dati najbolje od sebe?
Ona se nasmijala, položivši glavu na moje grudi.
- Zaista? To je neoprostivo!
- To je definitivno neoprostivo! Dakle, počnimo iz početka…
Uvukli smo se među plahte i naša su se tijela ispreplela, usne pronašle i spojile. Bili smo dvije srodne duše koje su se našle i koje su bile na dobrom putu da nastave zajednički život.
Bio sam siguran da se idućeg jutra više neću probuditi s osjećajem beskorisnosti koji me pratio uvijek kad bih se probudio uz nepoznatu ženu i da ću, ako se sve bude odvijalo onako kako sam se nadao, svakoga jutra uza se imati istu ženu. Ženu koju volim!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....