I tog je jutra, kao uostalom i svakog drugog posljednjih godinu dana, doručak u našoj kući protjecao tiho. Stanko, moj muž, šutke je žvakao svoj prepečeni tost, povremeno ga zalijevajući kavom i ne dižući pogled s tanjura. Na kraju je doručak i završio a da nismo prozborili ni riječi. Obratio mi se tek kad sam već počela raspremati stol.
- Nemoj mi danas zaboraviti kupiti jogurt kad budeš išla u trgovinu - rekao je. - Onaj sa žitaricama. Znaš da mi treba za probavu, a već mi ga danima nisi kupila.
Podigla sam pogled i prvi put toga jutra svjesno pogledala svoga muža. Kako su mu samo crte lica postale tvrde. I kako je izgledao staro! Mirovina mu nije činila dobro. Ionako velika razlika u godinama među nama u posljednje je vrijeme postala još očitija - kako u izgledu, tako i u ponašanju. Otkad je prestao raditi, kao da je izgubio svu životnu radost. Istina, već je i ranije imao zdravstvenih problema koji su se odražavali na naš intimni život, ali barem je bio nasmijan i pažljiv prema meni. Sada kao da je svu svoju pažnju usmjerio na sebe.
Čim sam zatvorila vrata za sobom, osjetila sam olakšanje. Nikad ranije nisam obraćala pažnju na dobnu razliku između mog muža i mene, no unatrag godinu dana činilo mi se kao da živim sa starcem. O čemu smo mi to još uopće razgovarali, osim o njegovoj probavi i osjetljivom želucu? Kad me je posljednji put pogledao kao ženu? Ili dotaknuo? Davno, vrlo davno. Nakon niza neuspjeha u krevetu, jedne je večeri konačno kapitulirao i službeno mi objavio:
- Što smo imali od seksa, imali smo. Očito sam previše star i bolestan za to.
Očito je bilo jedino to da mu je mirovina lupila u glavu! Praktički preko noći proglasio se starcem i počeo tako ponašati. Da me barem htio kojiput pomaziti ili priviti u zagrljaj. No, prestao je činiti i to.
Dijetalni jogurt! Probava! Čir na želucu! Zar on stvarno nije imao više ništa drugo na pameti!
Bila sam ljuta dok sam se vozila prema trgovačkom centru, no sa svakim prijeđenim kilometrom Stanko je pomalo iščezavao iz mojih misli. Sjetivši se da je četvrtak i da me još samo jedan dan dijeli od petka, moje raspoloženje se naglo popravilo. Petak je, naime, bio rezerviran za muškarca kojeg je u moj život donio internet. Pri samoj pomisli na Nevena moje je srce brže zakucalo. Da mi je netko rekao da ću ponovno osjetiti taj zanos, tu strast i te duboke osjećaje, ne bih mu vjerovala. No, sve je to došlo zajedno u paketu s Nevenom. Grižnja savjesti koja me povremeno znala mučiti toga je dana iščezla. Suviše hladno i bezosjećajno se Stanko proteklih dana odnosio prema meni da bi me bilo što grizlo.
Parkirala sam auto ispred trgovačkog centra i ušla. Na odjelu sa sirevima uzela sam sirne listiće sa smanjenim udjelom masnoće zbog Stankova visokog kolesterola. Dok sam ih spuštala u kolica, odjednom sam se stresla: naš je brak postao jednako tako bljutav kao i taj sir! Prodavačica iza pulta sumnjičavo me pogledala. Vjerojatno je mislila da sam luda, no što je ona znala što se meni mota po glavi!
Dok sam u kolica stavljala i jogurt, koji je Stanko tražio da mu kupim, misli su mi otplovile u prošlost. Ponovno sam se sjetila večeri koja je unijela promjenu u moj život.
Bio je petak kad me moja prijateljica Renata pozvala da dođem k njoj. Kako je još bilo rano proljeće i dani relativno kratki, produljila sam k njoj odmah poslije posla. Stanko se te večeri ionako trebao sastati sa svojim društvom na partiji karata.
- Izgledaš umorno - rekla mi je dok sam ulazila pokraj nje u hodnik. U sobi nas je na stolu već čekala lagana večera i butelja crnog vina. Ulila mi je jednu čašu i pružila.
- Ovo će ti dati snage - rekla je i namignula mi.
Nekoliko trenutaka smo šutke pijuckale vino kad me Renata sasvim iznenada upitala:
- Zašto se Stanko ne potrudi malo više oko tebe? Na kraju krajeva, sad je u mirovini i ima sve vrijeme ovoga svijeta!
Zar je bilo toliko očito koliko sam nesretna? Zar sam zaista tako loše izgledala? Istina je bila da se moj muž preko noći pretvorio u oronulog starca i povukao mene sa sobom u taj mrak, ali...
- Hej, hej… - kad je ugledala suze u mojim očima, Renata se u trenu našla pokraj mene i obgrlila me rukom oko ramena.
- Zar je tako loše?
- Nakon sedamnaest godina braka ja još jedino razmišljam o razvodu. Sad tek vidim kakva je to bila greška udati se za toliko starijeg muškarca.
Naravno da mi je mogla predbaciti kako mi je lijepo govorila, kao uostalom i svi ostali, no to nije bio Renatin stil. Umjesto toga, pokušala mi je skrenuti misli i počela mi pripovijedati o svom novom dečku.
- Zdenko je prekrasan! - rekla mi je oduševljeno. - Nikad još nisam bila ovako zaljubljena ni u jednog muškarca. - Potpuno je drukčiji od drugih…
Ako je Renata tako govorila o njemu, onda je stvarno morao biti poseban. Konačno, Renata je bila vrlo, vrlo izbirljiva.
- Uvijek svi misle kako je meni dobro: imam dobar posao, stan, ne zavisim ni o kome, slobodna sam. No, nije to baš tako - zatresla je glavom.
Iznenadila sam se kad mi je rekla da ga je upoznala preko interneta.
- Zašto ne bi i ti pokušala? - iznenada je ispalila. - Ne možeš ni zamisliti koliko se dobrih veza, pa čak i brakova, izrodi putem interneta!
- Ali ja već jesam u braku! - rekla sam zbunjeno.
- Znam da jesi, draga - nije se dala zbuniti, već je privukla svoj stolac bliže meni.
- Pa što! I ti imaš pravo na sreću. Budući da te Stanko više ne usrećuje, moraš se osvrnuti oko sebe!
Dolila je još vina u moju čašu i dodala sliježući ramenima:
- Ako mene pitaš, ne bi trebala imati grižnju savjesti!
Renata je znala kako stoje stvari između Stanka i mene. Da on mora uzimati lijekove za snižavanje tlaka i da zbog toga imamo poteškoće u krevetu. No, prije nego što je otišao u mirovinu, barem je bio pažljiv i nježan prema meni.
- Možda ti pronađemo muškarca s kojim ćeš ponovno biti sretna. Možda se i razvedeš od Stanka - nagovarala me.
Moram priznati da mi je zvučalo imaginarno to što je govorila, no nisam joj proturječila jer mi je zagolicala maštu. Vidjevši moju neodlučnost, energičnim je korakom otišla do kuta sobe u kojem je bio kompjutor.
- Evo, sad ćemo te odmah registrirati na neku stranicu za uspostavljanje kontakata. Najbolje na onu moju preko koje sam upoznala Zdenka!
U tren oka bila sam zavedena kao "slobodna ženska osoba, željna druženja i u potrazi za srodnom dušom".
- I što sad? - upitala sam hihoćući se pod utjecajem vina.
- Sad čekamo! - rekla je Renata i nazdravila mi.
U danima koji su uslijedili nakon te večeri moj život se iz monotonog pretvorio u pravu avanturu. Svakog popodneva poslije posla jurila bih najprije k Renati, gdje bismo zajedno na njenom kompjutoru provjeravale tko se od muških kandidata javio na moju stranicu. Bilo je tu, moram priznati, svega i svačega. Golobradih mladića kojima sam mogla biti mama, tipova od kojih mi se dizala kosa na glavi, pa čak i žena koji su mi nudile prijateljstvo. Već sam bila sigurna da ne postoji šansa da mi se itko svidi kad se javio Neven. Već u prvom pismu objasnio mi je da je razveden, no da održava civiliziran kontakt sa svojom bivšom ženom i da redovito posjećuje svoje dvoje djece. Takva iskrenost osvojila me jednako kao i priložena fotografija zgodnog muškarca. Dogovorili smo sastanak za petak.
- Tada obično odlazim u teretanu i nikome neću nedostajati - otvoreno mi je priznao.
Za razliku od mene, Renata je postala sumnjičava.
- Kakav je to odnos s njegovom bivšom kad joj mora tajiti gdje je i s kim se nalazi? - pitala se.
- Možda je naprosto tako osjećajan da je ne želi povrijediti - branila sam ga iz nekog razloga.
Kad sam u petak izlazila iz kuće lažući da idem Renati, Stanko me začuđeno pogledao.
- Nije li to previše truda zbog običnog izlaska s Renatom? - upitao me gledajući u moje crvene cipele visokih potpetica.
Izbjegla sam odgovor, kao i njegov pogled, te pod izlikom da žurim izjurila van.
Dok sam ulazila u restoran, od uzbuđenja sam jedva disala. Čim sam ušla, prišao mi je nasmiješen muškarac.
- Melanija, zar ne? U prirodi ste još ljepši nego na fotografiji - rekao mi je.
I tako je sve počelo. Moram priznati da sam se još te iste večeri zaljubila u Nevena. I sama sam bila iznenađena svojim osjećajima, no on je bio tako pun života i komplimenata na moj račun da mu jednostavno nisam odoljela.
- S obzirom na okolnosti, morat ćemo paziti na diskreciju. U našem malom mjestu to baš i neće biti lako. Svakako će biti najbolje da se nalazimo kod mene. Od razvoda živim u malom, unajmljenom stanu.
- Onda, sljedeći petak? - upitala sam ga uzbuđeno na rastanku. Jedva sam čekala ponovni susret s Nevenom!
- Da! Petak će odsad biti naš dan!
Tada mi se takav dogovor činio u redu, no kasnije sam se pitala zašto se ne možemo viđati češće. Ako sam mogla ja koja sam bila u braku, onda je valjda mogao i on koji je bio razveden?
Već prilikom našeg sljedećeg susreta u njegovu stanu Neven i ja smo postali ljubavnici. Da bi mi dokazao da mu je zaista stalo do mene, nakon nekoliko mjeseci skrivanja predložio mi je izlazak u obližnji veći grad.
- Želim se pokazati s tobom u javnosti, a to je u ovoj našoj selendri nemoguće - rekao je.
I tako, dok smo zagrljeni poput tinejdžera šetali širokim gradskim ulicama, nisam ni sanjala da će upravo ta nova nesputanost doći glave našoj idili.
Kad sam se jednog petka kasno navečer vratila kući, Stanko nije kao obično već spavao. Dočekao me budan i ljutit.
- Što je? Što se događa? - upitala sam ga nesigurno vidjevši njegovo namršteno lice.
- Koliko si me još dugo mislila vući za nos? - glas mu je zvučao ledeno kad je konačno progovorio, a iz očiju mu je izbijala mržnja i gađenje.
- Jedan stari prijatelj vidio te danas u gradu i otvorio mi oči.
Isprva sam bila toliko prestrašena da sam zanijemjela. Na trenutak sam pomislila da bih mogla sve zanijekati. Mogla bih mu primjerice slagati da sam bila u gradu poslovno, s kolegom s posla. No, onda sam shvatila da bi to bilo glupo jer sam mu već rekla da ću se naći s Renatom. Stjerana u kut, priznala sam mu istinu. Cijelo vrijeme dok sam govorila, Stankovo lice bilo je kao od kamena.
- Želiš razvod? - upitao me kad sam završila.
Razvod? Trgnula sam se na njegove riječi. Istina, Neven je bio taj za kojim sam ludjela, no pomisao da ću zauvijek izgubiti Stanka me zaboljela.
- Mislim da bi razvod za nas bio najbolje rješenje - rekla sam poprilično nesigurno. - Možemo ostati prijatelji.
- Teško - odgovorio je. Te je noći spavao u dnevnom boravku.
Ni ja nisam cijele noći oka sklopila, kao ni moj muž. Čula sam ga kako se prevrće i uzdiše. Možda je ovako ipak najbolje, razmišljala sam. Barem će konačno prestati ta agonija i moći ću imati otvorenu vezu s Nevenom. Pri pomisli na Stankovo razočarano lice osjećala sam doduše bol, ali tu se više ništa nije dalo učiniti.
Ujutro sam htjela javiti Nevenu novost, no pretekla me Renata svojim pozivom. Bilo je čudno što me zove tako rano, a i glas joj je zvučao čudno, kao da je plakala.
- Dođi večeras k meni - rekla je samo i prekinula vezu.
Te večeri, čim sam je ugledala, znala sam da sam bila u pravu. Renatino lice bilo je otečeno od plača.
- Te svinje - škrgutala je zubima sjedajući ispred svog kompjutora.
Svinje? O kome je to govorila?
Trenutak kasnije saznala sam da se radilo o njenom Zdenku, ali, na moje nemalo iznenađenje, i o Nevenu.
- Zamisli, otkrila sam da obojica i dalje surfaju po internetu u potrazi za novim kontaktima. Kao da nas nema!
Zbunjeno sam je gledala.
- Osim toga, tvoj Neven uopće nije razveden. Onaj stan, u kojem ste se petkom nalazili, pripada nekom njegovom prijatelju. Shvaćaš li sad o čemu ti govorim? Ni jedan od njih dvojice nema ozbiljne namjere s nama!
Bila sam duboko potresena njezinim riječima. Nisam mogla vjerovati da sam bila tako prevarena. Sve je, dakle, bila laž. Sad je bilo jasno i zašto je za mene imao vremena samo petkom.
- Zbog njega sam sve stavila na kocku - mrmljala sam ogorčeno. - Stanko mi nikad neće oprostiti. Ne postoji više put povratka…
Međutim, i opet se sve odigralo drukčije nego što sam mislila.
Kad sam se te večeri vratila od Renate, ispred kuće su me zatekla rotirajuća svjetla hitne pomoći. Stanko je doživio srčani udar! Sreća u nesreći je bila što se to dogodilo pred našim ulaznim vratima, tako da su ga susjedi vidjeli i pozvali pomoć.
U bolnici, dok sam ga gledala onako blijedog i bespomoćnog kako leži u krevetu, shvatila sam da ga volim. Za Nevena me vezala strast, no ono što sam osjećala prema Stanku bila je ljubav. Ponovno sam se sjetila onog razdoblja svog života kad sam se suprotstavila cijelom svijetu samo da bih bila s njim. Svi su govorili da je prestar za mene, no ja sam ga voljela. Ta ljubav nije mogla tek tako nestati. Možda i nismo bili jedno za drugo, no zar bih bila sretnija s mlađim i zdravijim lažljivcem?
Kad je Stanko konačno bio otpušten iz bolnice, čekao nas je dug, otvoren razgovor.
- Jasno mi je da te ja više ne mogu usrećiti kao ženu - rekao mi je tiho. - Shvatit ću ako zaista želiš razvod. No, htio sam ti reći…
I onda mi je predložio nešto što me oborilo s nogu.
- Ako ti nedostaje seks, slobodno ga potraži negdje drugdje. Samo, molim te, budi diskretna jer me previše boli.
Gledala sam u svog muža širom otvorenih očiju. Zar me doista toliko volio da mi je bio spreman gledati kroz prste, samo da me ne bi izgubio? A ja sam mislila da je zaokupljen samo sobom i da više ništa ne osjeća prema meni.
- Znam da sam u posljednje vrijeme bio naporan - rekao je kao da je pročitao moje misli. - Uz zdravstvene probleme, mirovina je bila točka na "i" koja mi je dala osjećaj da sam otpisan. No, ti si me trgnula iz obamrlosti. Tek sad, kad sam te zamalo izgubio, shvaćam da imam razloga za život!
- I ja sam kriva - rekla sam bacivši mu se u zagrljaj. - Trebala sam imati više razumijevanja za teškoće kroz koje si prolazio. Tebe sam optužila za sebičnost, a sama se nisam potrudila doprijeti do tebe.
Čvrsto zagrljeni, više nismo morali ništa govoriti. I bez riječi smo znali da nam se ljubav vratila. Ovaj put snažnija no ikad, jer tek se u teškim trenucima dokazuje njena snaga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....