Prema istraživanju koje je prošle godine provela lezbijska udruga LORI iz Rijeke, 62 posto ispitanika gay orijentacije reklo je kako su primorani živjeti skrivajući svoj seksualni identitet, a svaka druga gay osoba doživjela je negativnu reakciju majke i oca.
Istraživanje je obavljeno za kampanju "Obitelj bez predrasuda" u sklopu koje je proveden jedan od opsežnijih projekata. Riječ je o brojnim pismima koja su homoseksualci i lezbijke iz cijele Hrvatske poslali u udrugu, a u kojima su opisali svoje osjećaje i razmišljanja te ih uputili svojim obiteljima. Putem tih pisama mnogo njih je roditeljima priznalo da su gay, ali bez punog imena. Neki su opisali svoja iskustva otkrivanja pravog identiteta, koja nisu nimalo lijepa, a neka su gotovo i tragična. Za razliku od priče objavljene prije tjedan dana u Jutarnjem listu, u kojoj su tri osobe otvoreno progovorile o iskustvima svoga "coming outa" u obitelji, koja su uglavnom bila pozitivna, ova pisma pokazuju potpuno različitu stranu - okrutnu realnost neprihvaćanja, pa čak i u obitelji.
Pisma su iskrena, otvorena i autentična svjedočanstva onih koji su, unatoč svemu, odlučili obiteljima otkriti svoju homoseksualnost, ali nisu naišli na razumijevanje, te su ujedno i način na koji su neki drugi odlučili objasniti svojim roditeljima da su homoseksualci. U jednom od njih 23-godišnji Ivan opisuje kako mu je majka, nakon što joj je rekao da je gay, kazala da joj je žao što se nije ubio kada je imao priliku, a otac mu je rekao da mu se gadi i da mu je žao što ga ima.
Ono što je zajedničko svima koji su se uključili u taj projekt pišući pisma roditeljima jest odbačenost koju osjećaju zato što su "drukčiji". Neki se žele što prije odseliti od roditelja jer misle da će im biti lakše ako ne žive zajedno i da će tada roditeljska "ljutnja" zbog njihovih homoseksualnih sklonosti brže proći. Iz pisama se vidi da često te osobe dolaze iz obitelji u kojima im nije bilo teško živjeti dok su skrivali svoju tajnu, dok život cijele obitelji nije poremetila jedna istina koja je zapravo cijelo vrijeme bila prisutna, ali se o njoj nije govorilo.
Iz pisma 22-godišnje Ane vidljivo je kako nikada nije očekivala odbacivanje svoje majke jer su njezini stavovi o homoseksualnosti oduvijek bili prihvatljivi. No, homoseksualnost joj je bila prihvatljiva samo dok se "događala nekome drugom" jer stav da "toga u našoj obitelji nema" očito još prevladava.
razumjeli
Udruga LORI na tu se akciju odlučila zbog stravičnih iskustava mnogo homoseksualaca koje su roditelji slali na liječenje, zlostavljali i kažnjavali na razne načine, a kao glavni razlog takvih "obračuna" sa svojom djecom, koja su bila žrtve emocionalnog nasilja, u udruzi navode neinformiranost i nerazumijevanje roditelja koji po svaku cijenu žele "ispraviti" ponašanje svoje djece.
U Hrvatskoj ne postoji nikakva grupa za podršku roditelja čija su djeca homoseksualci, niti im je dostupna kvalitetna literatura na hrvatskom jeziku, pa se tom akcijom roditelje želi potaknuti na prihvaćanje gay osoba u obitelji.
S druge strane, u anketi koju su provele djevojke iz udruge LORI, gotovo je za 80 posto homoseksualaca prihvaćanje obitelji jedna od najvažnijih stvari. Sudeći prema sadržaju pisama koje objavljujemo, postotak roditelja koji prihvaćaju homoseksualnost svoje djece mnogo je manji.
Petra Kovač
Istraživanje je obavljeno za kampanju "Obitelj bez predrasuda" u sklopu koje je proveden jedan od opsežnijih projekata. Riječ je o brojnim pismima koja su homoseksualci i lezbijke iz cijele Hrvatske poslali u udrugu, a u kojima su opisali svoje osjećaje i razmišljanja te ih uputili svojim obiteljima. Putem tih pisama mnogo njih je roditeljima priznalo da su gay, ali bez punog imena. Neki su opisali svoja iskustva otkrivanja pravog identiteta, koja nisu nimalo lijepa, a neka su gotovo i tragična. Za razliku od priče objavljene prije tjedan dana u Jutarnjem listu, u kojoj su tri osobe otvoreno progovorile o iskustvima svoga "coming outa" u obitelji, koja su uglavnom bila pozitivna, ova pisma pokazuju potpuno različitu stranu - okrutnu realnost neprihvaćanja, pa čak i u obitelji.
| Za razliku od priče objavljene prije tjedan dana u Jutarnjem listu, u kojoj su tri homoseksualne osobe otvoreno progovorile o iskustvima svoga 'coming outa' u obitelji, koja su uglavnom bila pozitivna, udruga LORI prikupila je desetke pisama, autentičnih svjedočanstava koja opisuju strašna iskustva koja su proživjeli s roditeljima |
Ono što je zajedničko svima koji su se uključili u taj projekt pišući pisma roditeljima jest odbačenost koju osjećaju zato što su "drukčiji". Neki se žele što prije odseliti od roditelja jer misle da će im biti lakše ako ne žive zajedno i da će tada roditeljska "ljutnja" zbog njihovih homoseksualnih sklonosti brže proći. Iz pisama se vidi da često te osobe dolaze iz obitelji u kojima im nije bilo teško živjeti dok su skrivali svoju tajnu, dok život cijele obitelji nije poremetila jedna istina koja je zapravo cijelo vrijeme bila prisutna, ali se o njoj nije govorilo.
Iz pisma 22-godišnje Ane vidljivo je kako nikada nije očekivala odbacivanje svoje majke jer su njezini stavovi o homoseksualnosti oduvijek bili prihvatljivi. No, homoseksualnost joj je bila prihvatljiva samo dok se "događala nekome drugom" jer stav da "toga u našoj obitelji nema" očito još prevladava.
razumjeli
|
Odlučili su obiteljima otkriti istinu, ali nisu ih
|
U Hrvatskoj ne postoji nikakva grupa za podršku roditelja čija su djeca homoseksualci, niti im je dostupna kvalitetna literatura na hrvatskom jeziku, pa se tom akcijom roditelje želi potaknuti na prihvaćanje gay osoba u obitelji.
S druge strane, u anketi koju su provele djevojke iz udruge LORI, gotovo je za 80 posto homoseksualaca prihvaćanje obitelji jedna od najvažnijih stvari. Sudeći prema sadržaju pisama koje objavljujemo, postotak roditelja koji prihvaćaju homoseksualnost svoje djece mnogo je manji.
Petra Kovač
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....