Zar ću ja cijeli život provesti iza rešetaka? Je li to država za koju smo se borili? Ja sam u zatvor ušao kao mladić, a hoću li izaći kao djed? Bila su to neka od pitanja Branka Markovca koja je autoru ovog teksta postavio u srpnju 1990. godine kao predvodnik lepoglavske pobune zatvorenika. Autoritet među zatvorenicima tada mu je bio neupitan. Iza sebe je imao 23 godine zatvorskog staža, smrtnu kaznu koja mu je bila preinačena u 20 godina zatvora i tri ubojstva, od toga dvojice zatvorenika: u Staroj Gradiški i na Golom otoku.
Ovog je utorka Branko Markovac svojim kaznama dodao još 15 godina. Presuda još nije pravomoćna, ali poznavajući Markovca, nije isključeno da će brzo zatražiti povratak u staro okruženje, iza zidina lepoglavske kaznionice, među 740 zatvorenika od kojih 50-ak služi dugotrajne kazne zatvora koje im istječu u drugom desetljeću ovog stoljeća.
Jedan je od njih i sisački ubojica Srđan Mlađan, koji je u zatvorenom odjelu i ima dvije mogućnosti povratka na slobodu, ovisno o tumačenju pravnika. S obzirom na njegove najave da će ubiti kad izađe iz zatvora, svaka od njih izaziva jednaku nelagodu. Prema jednoj mogućnosti, ako mu se ne objedine kazne, Srđan će na slobodu izaći 2. svibnja 2027. godine kao 46-godišnjak, s više od polovice života provedenoga iza rešetaka. Prema drugoj, ako mu se objedine kazne, a zahtjev još nije podnio, na slobodi će se naći 4. svibnja 2013. u dobi od 32 godine. Dovoljno za novi početak života ili put u novi zločin.
Branko Markovac, koji će 18. travnja ove godine napuniti 58 godina, svoju je priliku za novi životni početak s polovicom života iza rešetaka definitivno prokockao. Doduše, neplanirano ju je i dobio. Jer kad je 31. svibnja prošle godine na gradilištu hotela u Puli ubio svojeg sugrađanina, 56-godišnjeg Antona Graša, trebao je biti u zatvoru. Naime, osječki ga je Općinski sud osudio u travnju prošle godine na dvije godine zatvora zbog spaljivanja kuće svoje nevjenčane supruge. Iz lepoglavske je kaznionice s teretom ubojstava na leđima izašao 1996. godine, kada mu je amnestirana četvrtina zatvorske kazne.
Skrasio se u Osijeku. Živio je s prognanicom Sadikom Mušanović u stanu koji je ona dobila kao izbjeglica, a 1999. godine i 2002. godine s njom je dobio i dva sina. Živjeli su od socijalne pomoći, a nešto novca Branko je zarađivao prodajući robu na osječkom buvljaku. No, nakon što je "pukao" i zapalio nekoliko gradskih stanova u osječkoj Gundulićevoj ulici, ponovno je osvanuo na stranicama crnih kronika. S obzirom na to da mu je pravomoćna presuda od dvije godine zatvora poslana tek 29. svibnja prošle godine, neko je vrijeme bio na slobodi. Četvrti put je ubio zbog toga jer je Antun Graš prokockao njegovih 2000 zarađenih kuna. U lepoglavskom "klubu 50" dugotrajnih osuđenika Markovac je jedan od onih s kratkim fitiljem i nekad velikim autoritetom. Njegov psihološki profil najbolje je opisala dr. Ivana Peko Čović, psihijatrijski vještak PB-a Vrapče.
Za Markovca je rekla da je prosječne inteligencije. On je disocijalna osoba s obilježjima narcisoidnosti, bešćutne ravnodušnosti prema osjećajima drugih, niskog praga tolerancije na frustracije i sklon je optuživanju drugih. Rekla je da je to velikim dijelom posljedica teško narušenih obiteljskih odnosa još iz najranijeeg djetinjstva. Markovac se jednom tako samoozlijedio probadanjem nožem da je izgubio tri litre krvi i skoro iskrvario, jednom si je sam slomio ruku, a jednom je prilikom iz svoga koljena izvadio čašicu. Psihološki profil i zatvorski imidž priskrbili su mu tijekom prijašnjih desetljeća autoritet u lepoglavskim zidinama. Početkom devedesetih tadašnji je upravitelj lepoglavske kaznionice za Markovca predskazao: "Opasan je i nepopravljiv. On će nakon izlaska iz zatvora kad-tad ponovno ubiti". A on je o sebi govorio:
- U najranijoj sam mladosti počeo krasti i bježati od kuće. Jednom sam prilikom ocu, koji me strašno tukao, iz osvete zapalio kuću, a stavljao sam mu i otrov u hranu. Ravnatelju popravnog doma u Ivancu sam provalio u stan, a osuđenika s kojim sam izdržavao kaznu u Staroj Gradiški sam ubio sjekirom. Prije toga sam 29. srpnja 1969. godine ubio zatvorenika na Golom otoku.
SLučaj Branka Markovca, koji je iza rešetaka proveo više od pola života i ovog je tjedna osuđen na 15 godina zatvora, otvara pitanje može li zatvorska ustanova preodgojiti ponavljače najtežih zločina
I dok bi laici, ali i dio političara, slučaj Branka Markovca, Srđana Mlađana, Vlatka Meseka, Vinka Pintarića i druge povratnike, kojih je 50 posto u lepoglavskoj kaznionici, bez razmišljanja uzeli kao argument za dizanje ruke za uvođenje doživotne zatvorske kazne, u zatvorima takvim osuđenicima ne smiju pristupati kao nepopravljivima. Jedan od onih koji će uskoro opet u lepoglavsku kaznionicu je i Darko Keleminović, koji se u kriminalnim dosjeima vrti već dvadesetak godina, a koji je u petak ponovno osuđen na devet godina zatvora, nakon što je silovao nedugo nakon izdržane 13-godišnje zatvorske kazne zbog silovanja.
Stjepan Loparić, upravitelj lepoglavske kaznionice koji je u zatvorskom sustavu još od 1986. godine, o tretmanu takvih osuđenika rekao nam je:
- Nas i zakon obvezuje da i takvim osuđenicima moramo pomoći u integriranju u društvo nakon izdržavanja kazne. U kojoj životnoj dobi će izaći na slobodu, ovisi o tome kada su ušli u zatvorski sustav. Trenutačno imamo 50-ak osuđenika na dugotrajne zatvorske kazne. Jesu li to ljudi bez perspektive? Kad bismo prihvatili takvu tvrdnju, onda i tretman u zatvorima ne bi imao smisla. Presudno je da kod onih čija se obitelj nije raspala prije ili nakon počinjenja kaznenog djela održimo taj kontakt s obitelji. To može pomoći i nama i njima. Što će se pak dogoditi kad oni izdrže kaznu zatvora, nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Bilo je onih koji su bili osuđeni na dugotrajni zatvor, a nedugo nakon izlaska počinili su novo teško kazneno djelo. Većina ih je uključena u radne programe jer su svjesni da su osuđeni na dugotrajne kazne. Oni nisu u zasebnom odjelu, što nekima čak i predstavlja opterećenje pogotovo ako ćeliju dijele s nekim tko će brzo izaći iz zatvora - rekao nam je Loparić.
I dok su neki dugogodišnji osuđenici iz "kluba 50", kao što je Srđan Mlađan, postali sinonim nepopravljivih kriminalaca i javnost strepi od njihova izlaska iz zatvora, neki, poput Vlatka Meseka, ubojice slikara Slavka Stolnika, ako i dožive izlazak iza lepoglavskih rešetaka, teško da će u dobi od 84 godine koliko će taj osuđenik imati 12. prosinca 2020. godine razmišljati i imati snage za novi zločin iz koristoljublja ili osvete. Neki su, poput provalnika Šime Rogića, iza rešetaka naučili umijeće žongliranja i pokazivali ga u mozaičnim TV emisijama. Surađivala Silvana Fable
DRAŽEN DORČEC (33), bešćutni ubojica i pljačkaš iz đurđevačke poslovnice Fine koji je u utorak osuđen na 40 godina zatvora, najnoviji je član kluba osuđenika na dugotrajne zatvorske kazne. Izdvojili smo neke od najpoznatijih iz tog 'kluba'.
LJUBOMIR ZORIĆ GRANČICA - nedavno je osuđen na sisačkom Županijskim sudu zbog ubojstva nevjenčane supruge i njezine trudne kćerke.
VLADIMIR DUVNJAK (25) - nepravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora zbog ubojstva supružnika Katarine (66) i Janoša Sić (72) u njihovoj kući u Vukovaru 20. veljače 2004. godine. Umirovljenike je usmrtio sa 27 uboda nožem, iz koristoljublja, a ukradenih 5000 kuna potrošio na heroin.
VLASTIMIR KIHALIĆ - osuđen je u prosincu prošle godine na 40 godina zatvora zbog ubojstva supruge Željke i njezinih prijateljica Nade Kušan i Vesne Mokrović 21. ožujka 2005. u Petrinji.
MATO ORAŠKIĆ - pravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora zbog masakra u zagrebačkoj Palači pravde 22. rujna 1999.
MARSEL BUDIMIR - osuđen je na 40 godina zatvora zbog ubojstva policajca Željka Murka, pokušaja ubojstva njegovog kolege te pljačke banke u Nedelišću u veljači 2003.
HUSEJIN BEGANOVIĆ (63) - ubio je nevjenčanu suprugu Violete Jovanović (17) te dobio 35 godina zatvora. Majku dvoje male djece ubio je na spavanju udarcima sjekirom po glavi.
KRUNOSLAV VAJČNER I ZVONKO JAKOPČEVIĆ - dobili su 35 i 30 godina zatvora za trostruko ubojstvo u obitelji Vajčner u travnju 1999.
IVAN KRIŠTO - pravomoćno osuđen na 28 godina zatvora za ubojstvo Ante Čuljka u listopadu 1999. godine u Osnovnoj školi Sesvete.
MATE BOROZ (43) - za ubojstvo svećenika Vjekoslava Mićude hicem u glavu prilikom pljačke u crkvi u vinkovačkom Novom Selu 24. ožujka osuđen je na 28 godina zatvora.
ŽELJKO PUDIĆ - Zbog ubojstva prodavačice Božice Vladić u kolovozu 2001. godine u Slavonskom Brodu dobio je kaznu od 26 godina zatvora.
STJEPAN JURIĆ - služi kaznu od 25 godina zatvora za ubojstvo svoja dva nećaka u odvjetničkom uredu u Zagrebu u prosincu 1999.
DAVOR CELČIĆ - osuđen je na 25 godina zatvora zbog ubojstva trudne djevojke Lucije Topalović u prosincu 2003.
PETAR GEGIĆ - osuđen je na 25 godina zbog ubojstva svoga šogora Zefa Cojkića i njegova oca Nikole kod Vrbovca u svibnju 2001. Pripremio M. Penavić
Dušan Miljuš
Ovog je utorka Branko Markovac svojim kaznama dodao još 15 godina. Presuda još nije pravomoćna, ali poznavajući Markovca, nije isključeno da će brzo zatražiti povratak u staro okruženje, iza zidina lepoglavske kaznionice, među 740 zatvorenika od kojih 50-ak služi dugotrajne kazne zatvora koje im istječu u drugom desetljeću ovog stoljeća.
Jedan je od njih i sisački ubojica Srđan Mlađan, koji je u zatvorenom odjelu i ima dvije mogućnosti povratka na slobodu, ovisno o tumačenju pravnika. S obzirom na njegove najave da će ubiti kad izađe iz zatvora, svaka od njih izaziva jednaku nelagodu. Prema jednoj mogućnosti, ako mu se ne objedine kazne, Srđan će na slobodu izaći 2. svibnja 2027. godine kao 46-godišnjak, s više od polovice života provedenoga iza rešetaka. Prema drugoj, ako mu se objedine kazne, a zahtjev još nije podnio, na slobodi će se naći 4. svibnja 2013. u dobi od 32 godine. Dovoljno za novi početak života ili put u novi zločin.
Branko Markovac, koji će 18. travnja ove godine napuniti 58 godina, svoju je priliku za novi životni početak s polovicom života iza rešetaka definitivno prokockao. Doduše, neplanirano ju je i dobio. Jer kad je 31. svibnja prošle godine na gradilištu hotela u Puli ubio svojeg sugrađanina, 56-godišnjeg Antona Graša, trebao je biti u zatvoru. Naime, osječki ga je Općinski sud osudio u travnju prošle godine na dvije godine zatvora zbog spaljivanja kuće svoje nevjenčane supruge. Iz lepoglavske je kaznionice s teretom ubojstava na leđima izašao 1996. godine, kada mu je amnestirana četvrtina zatvorske kazne.
Skrasio se u Osijeku. Živio je s prognanicom Sadikom Mušanović u stanu koji je ona dobila kao izbjeglica, a 1999. godine i 2002. godine s njom je dobio i dva sina. Živjeli su od socijalne pomoći, a nešto novca Branko je zarađivao prodajući robu na osječkom buvljaku. No, nakon što je "pukao" i zapalio nekoliko gradskih stanova u osječkoj Gundulićevoj ulici, ponovno je osvanuo na stranicama crnih kronika. S obzirom na to da mu je pravomoćna presuda od dvije godine zatvora poslana tek 29. svibnja prošle godine, neko je vrijeme bio na slobodi. Četvrti put je ubio zbog toga jer je Antun Graš prokockao njegovih 2000 zarađenih kuna. U lepoglavskom "klubu 50" dugotrajnih osuđenika Markovac je jedan od onih s kratkim fitiljem i nekad velikim autoritetom. Njegov psihološki profil najbolje je opisala dr. Ivana Peko Čović, psihijatrijski vještak PB-a Vrapče.
Za Markovca je rekla da je prosječne inteligencije. On je disocijalna osoba s obilježjima narcisoidnosti, bešćutne ravnodušnosti prema osjećajima drugih, niskog praga tolerancije na frustracije i sklon je optuživanju drugih. Rekla je da je to velikim dijelom posljedica teško narušenih obiteljskih odnosa još iz najranijeeg djetinjstva. Markovac se jednom tako samoozlijedio probadanjem nožem da je izgubio tri litre krvi i skoro iskrvario, jednom si je sam slomio ruku, a jednom je prilikom iz svoga koljena izvadio čašicu. Psihološki profil i zatvorski imidž priskrbili su mu tijekom prijašnjih desetljeća autoritet u lepoglavskim zidinama. Početkom devedesetih tadašnji je upravitelj lepoglavske kaznionice za Markovca predskazao: "Opasan je i nepopravljiv. On će nakon izlaska iz zatvora kad-tad ponovno ubiti". A on je o sebi govorio:
- U najranijoj sam mladosti počeo krasti i bježati od kuće. Jednom sam prilikom ocu, koji me strašno tukao, iz osvete zapalio kuću, a stavljao sam mu i otrov u hranu. Ravnatelju popravnog doma u Ivancu sam provalio u stan, a osuđenika s kojim sam izdržavao kaznu u Staroj Gradiški sam ubio sjekirom. Prije toga sam 29. srpnja 1969. godine ubio zatvorenika na Golom otoku.
SLučaj Branka Markovca, koji je iza rešetaka proveo više od pola života i ovog je tjedna osuđen na 15 godina zatvora, otvara pitanje može li zatvorska ustanova preodgojiti ponavljače najtežih zločina
|
Stjepan Loparić, upravitelj lepoglavske kaznionice koji je u zatvorskom sustavu još od 1986. godine, o tretmanu takvih osuđenika rekao nam je:
- Nas i zakon obvezuje da i takvim osuđenicima moramo pomoći u integriranju u društvo nakon izdržavanja kazne. U kojoj životnoj dobi će izaći na slobodu, ovisi o tome kada su ušli u zatvorski sustav. Trenutačno imamo 50-ak osuđenika na dugotrajne zatvorske kazne. Jesu li to ljudi bez perspektive? Kad bismo prihvatili takvu tvrdnju, onda i tretman u zatvorima ne bi imao smisla. Presudno je da kod onih čija se obitelj nije raspala prije ili nakon počinjenja kaznenog djela održimo taj kontakt s obitelji. To može pomoći i nama i njima. Što će se pak dogoditi kad oni izdrže kaznu zatvora, nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Bilo je onih koji su bili osuđeni na dugotrajni zatvor, a nedugo nakon izlaska počinili su novo teško kazneno djelo. Većina ih je uključena u radne programe jer su svjesni da su osuđeni na dugotrajne kazne. Oni nisu u zasebnom odjelu, što nekima čak i predstavlja opterećenje pogotovo ako ćeliju dijele s nekim tko će brzo izaći iz zatvora - rekao nam je Loparić.
I dok su neki dugogodišnji osuđenici iz "kluba 50", kao što je Srđan Mlađan, postali sinonim nepopravljivih kriminalaca i javnost strepi od njihova izlaska iz zatvora, neki, poput Vlatka Meseka, ubojice slikara Slavka Stolnika, ako i dožive izlazak iza lepoglavskih rešetaka, teško da će u dobi od 84 godine koliko će taj osuđenik imati 12. prosinca 2020. godine razmišljati i imati snage za novi zločin iz koristoljublja ili osvete. Neki su, poput provalnika Šime Rogića, iza rešetaka naučili umijeće žongliranja i pokazivali ga u mozaičnim TV emisijama. Surađivala Silvana Fable
DRAŽEN DORČEC (33), bešćutni ubojica i pljačkaš iz đurđevačke poslovnice Fine koji je u utorak osuđen na 40 godina zatvora, najnoviji je član kluba osuđenika na dugotrajne zatvorske kazne. Izdvojili smo neke od najpoznatijih iz tog 'kluba'.
LJUBOMIR ZORIĆ GRANČICA - nedavno je osuđen na sisačkom Županijskim sudu zbog ubojstva nevjenčane supruge i njezine trudne kćerke.
VLADIMIR DUVNJAK (25) - nepravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora zbog ubojstva supružnika Katarine (66) i Janoša Sić (72) u njihovoj kući u Vukovaru 20. veljače 2004. godine. Umirovljenike je usmrtio sa 27 uboda nožem, iz koristoljublja, a ukradenih 5000 kuna potrošio na heroin.
VLASTIMIR KIHALIĆ - osuđen je u prosincu prošle godine na 40 godina zatvora zbog ubojstva supruge Željke i njezinih prijateljica Nade Kušan i Vesne Mokrović 21. ožujka 2005. u Petrinji.
MATO ORAŠKIĆ - pravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora zbog masakra u zagrebačkoj Palači pravde 22. rujna 1999.
MARSEL BUDIMIR - osuđen je na 40 godina zatvora zbog ubojstva policajca Željka Murka, pokušaja ubojstva njegovog kolege te pljačke banke u Nedelišću u veljači 2003.
HUSEJIN BEGANOVIĆ (63) - ubio je nevjenčanu suprugu Violete Jovanović (17) te dobio 35 godina zatvora. Majku dvoje male djece ubio je na spavanju udarcima sjekirom po glavi.
KRUNOSLAV VAJČNER I ZVONKO JAKOPČEVIĆ - dobili su 35 i 30 godina zatvora za trostruko ubojstvo u obitelji Vajčner u travnju 1999.
IVAN KRIŠTO - pravomoćno osuđen na 28 godina zatvora za ubojstvo Ante Čuljka u listopadu 1999. godine u Osnovnoj školi Sesvete.
MATE BOROZ (43) - za ubojstvo svećenika Vjekoslava Mićude hicem u glavu prilikom pljačke u crkvi u vinkovačkom Novom Selu 24. ožujka osuđen je na 28 godina zatvora.
ŽELJKO PUDIĆ - Zbog ubojstva prodavačice Božice Vladić u kolovozu 2001. godine u Slavonskom Brodu dobio je kaznu od 26 godina zatvora.
STJEPAN JURIĆ - služi kaznu od 25 godina zatvora za ubojstvo svoja dva nećaka u odvjetničkom uredu u Zagrebu u prosincu 1999.
DAVOR CELČIĆ - osuđen je na 25 godina zatvora zbog ubojstva trudne djevojke Lucije Topalović u prosincu 2003.
PETAR GEGIĆ - osuđen je na 25 godina zbog ubojstva svoga šogora Zefa Cojkića i njegova oca Nikole kod Vrbovca u svibnju 2001. Pripremio M. Penavić
Lepoglavski klub 25+
|
Dušan Miljuš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....