'Iza kulisa': Sjaj i bijeda iza kulisa

Ako je prije "Big Brothera" netko i sumnjao, sumnji više nema mjesta. Trideset godina nakon Andyja Warhola ušli smo konačno u svijet u kojem svatko, ali zaista svatko, može biti zvijezda - barem na 15 minuta, ako ne i dulje. Slike Matka, Saše i drugih "zvijezda" s otomana koje krase tinejdžerske sobe neminovno su pred kulturologe nametnuli pitanje: što uopće znači biti zvijezda? Je li za zvijezdu uopće potreban sadržaj? Koji ekonomski i psihološki mehanizmi stvaraju "fanove"? Jesu li oni prazna posuda, koju možete ispuniti bilo čime?

Iracionalno ponašanje

(Backstage)



Francuska 2005.



Režija: Emmanuelle Bercot

Scenarij: E. Bercot i Jerome Tannerre

Uloge: Emmanuelle Seigner, Isild Le Bresco, Noemie Lvovsky, Valery Zeitoun

IZA KULISA

- Već me dulje intrigira fenomen "fanova" - izjavila je u jednom pretpremijernom razgovoru francuska redateljica Emmanuell Bercot - intrigira me njihovo iracionalno ponašanje, gorljivost, teret žudnje koju nose, često usporedo s sveprožimajućom krhkošću i dubokom patnjom. Ponukana tim interesom, 39-godišnja francuska redateljica i glumica snimila je dramu "Backstage", u kojoj tematizira psihologiju "fanova" prikazujući je kao razornu, uništilačku ovisnost koja u krajnjim slučajevima nije gora od alkoholne ili heroinske.



Junakinja "Backstagea" je 16-godišnja Lucie, provincijska šiparica koja je obuzeta likom i glazbom pop-dive Lauren Waks. Jednog dana Lucie kod kuće dočeka iznenađenje: njezina je majka nazvala televizijski "reality" program koji je priredio kućni koncert Lauren u Lucienoj sobi. Djevojčica je, međutim, toliko šokirana materijalizacijom idola u vlastitoj kuhinji da bježi i sramoti se pred milijunskom publikom. Odmah potom bježi u Pariz i pokušava doći u kontakt s Lauren da bi se s njom "objasnila". Upornošću i srećom nadmudri zaštitare i ušulja se u hotel u kojem Lauren boravi. Razmažena, umorna i depresivna zvijezda zainteresira se za mladu poklonicu i pretvara je u osobu od povjerenja. Pred maloljetnicom se najednom otvara sav raskoš i mrak "backstagea": njezina je heroina shrvana , nezadovoljna i kapriciozna žena koju more ljubavni jadi i stvaralačka kriza, a cijeli se Laurenin tim okreće protiv divine nove miljenice.



Emmanuelle Bercot u francuskom je filmu uvaženo ime, ali ponajprije kao glumica: tijekom osamdesetih i devedesetih glumila je (među ostalim) u filmovima takvih uglednika kao što su Lelouch, Tavernier i Claude Miller, da bi se koncem devedesetih okrenula režiji. Godine 1997. jedan joj je kratki film dobio glavnu nagradu u Cannesu, a prije "Backstagea" snimila je i jedan zapaženi TV film. "Backstage" je prošle jeseni uvršten u konkurenciju Mostre u Veneciji, i to opravdano. Riječ je o zanimljivom filmu koji ne zastaje na općim mjestima o "sjaju i bijedi estrade", nego pokušava nešto dublje. Bercottina diva Lauren nije nekakva denserica "na špiritijeru" nego kantautorica s ambicioznim materijalom, neka vrsta spoja Madonnina imidža i de-šperatnog zvuka P. J. Harvey. Ni Lucie nije potpuna blesača: ona je  ranjivo dijete iz očito disfunkciona-lne obitelji, ali odvažna, pa čak i na svoj način tankoćutna. Snažna su podrška takvom Bercotinu konceptu bile i izvrsne glumice. Dok je mlada Le Besco upravo sjajna, priznajem da je za mene još veće iznenađenje Emmanuelle Seigner.

Lijepa Parižanka



Tu lijepu Parižanku dosad smo poznavali ponajprije po filmovima njezina supruga Romana Polanskog ("Frantic", "Gorki mjesec", "Deveta vrata"…) i moram priznati da me se nikad nije pretjerano dojmila. Uloga Lauren Waks nešto je mnogo ozbiljnije i (barem meni) baca novo svjetlo na Seigner kao glumicu.



"Iza kulisa", naravno, nije bez mana. Bercot je očito bolja redateljica nego scenaristica, film je narativno pokatkad konfuzan pa stječete dojam da se redateljica sporadično pogubi u vlastitoj priči. Ali, moram priznati da me nakon "Backstagea" to vrludanje nije previše smetalo, jer je film posve oslonjen o dva potresna i interesantna karaktera.



Možda bi bilo pretjerano uspoređivati "Iza kulisa" s Wilderovim "Bulevarom sumraka", ali oba filma ipak imaju nešto slično: bolećivu, morbidnu viziju kojom prikazuju ono iza kulisa.

Jurica Pavičić