Izbori su demokratski način određivanja članova vodstva ili posebnih organa u raznim sredinama: teritorijalnima (od države do najmanje teritorijalne jedinice, poput gradskog kotara u Hrvatskoj), strukovnima (cehovima, komorama itd.), političkima (strankama) i inima. U tom sklopu se spominju: opći izbori; općinski izbori; prijevremeni izbori; drugi krug izbora; izaći na izbore; izgubiti na izborima; provesti izbore; tajni izbori; predsjednički izbori; zastupnički izbori, lokalni izbori; stranački izbori... Najvažnijim u mnogim se zemljama smatraju parlamentarni izbori: u njima punoljetni građani kao birači biraju parlament, zakonodavno predstavničko tijelo, iz kojega u parlamentarnim sustavima proistječe i vlada kao glavni izvršni organ, dok se u predsjedničkim sustavima najvažnijima smatraju predsjednički izbori, koji određuju vrh izvršne vlasti. Izbori nerijetko određuju ritam političkog pa i privrednog života zemlje: političke stranke nastoje u predizbornoj godini dana privući što više birača, prikazati sebe kao jedine sposobne za upravljanje državom a protivnike kao nesposobne, nepoštene itd.; vladajuća garnitura pazi da u predizbornoj godini ne optereti građane dažbinama; svi obećavaju i nemoguće - ali birači više vole vjerovati u optimistične laži nego u pesimistične istine. Izbori ne dovode na vlast najbolje, nego najprivlačnije, one koji su se najmanje kompromitirali. “Izbori” su plural riječi “izbor”, koja je postverbal glagola “izabrati”, složenice prijedloga “iz” i glagola “brati”, praslavenskog podrijetla (“brat'”), v.: “breme”, iz indoevropskog korijena “bher-” (nositi, uzeti), usp. grčki “fero” (nosim), gotski “bairan” (nositi), armenski “berem” (nosim).