Judaizam smatra da se priroda ponaša u skladu s voljom Svevišnjega. On ju je stvorio i ustanovio zakone po kojima priroda djeluje. Po volji Svevišnjega postoje iznimke i uloge se mogu promijeniti, a takve privremene promjene nazivamo čudima. Knjiga Izlaska prepuna je čuda koja su se zbivala za vrijeme izlaska židovskog naroda iz Egipta. Najpoznatija su, naravno, deset udaraca, o kojima čitamo ovoga šabata, te vrhunac svih čuda, razdvajanje mora. "Egipatska čuda" su promijenila skoro svaki prirodni zakon, od kemijskih zakona (voda u krv), preko fizikalnih (3 dana mraka) do zakona vjerojatnosti (smrt prvorođenaca samo kod Egipćana, dok su židovski prvorođenci potpuno netaknuti). Osim toga, bitno je naglasiti da svi ti udarci nisu pogodili židovski narod, koji se nalazio u samom Egiptu, nego samo Egipćane.
Čuda koja su se dogodila u Egiptu polako su mijenjala vjerovanja Egipćana i njihova se vjera promijenila iz vjere u faraona u vjeru u Svevišnjega. Ovu vjeru nisu dosegli zagledavši se duboko u veličanstvenost prirode nego su svjedočili dramatičnim promjenama u prirodi. Ovaj odnos između prirode i čuda također je točka s koje možemo promatrati odnos između vjere i znanosti.
Dobro je poznata tvrdnja da Petoknjižje (vjera) i znanost predstavljaju dva različita pogleda na svijet. Judaizam objašnjava da nam je isti Stvoritelj koji je načinio svijet (znanost) dao i Petoknjižje (vjeru). U svetoj knjizi Zoharu (Zohar - "sjaj, veličanstvo" smatra se najznačajnijim djelom Kabale, židovskog misticizma) stoji: "Kada je Presveti poželio stvoriti svijet, pogledao je u Toru i stvorio ga." (Zohar, II, 161a).
Petoknjižje nam u prvom poglavlju Postanka, u 31 rečenici, priča priču o stvaranju - ali nam ne objašnjava kako je Svevišnji sve stvorio. Jednostavno kaže: "On je stvorio". Znanost suprotno tome raspolaže s nekoliko teorija kojima nastoji objasniti što se točno dogodilo za vrijeme stvaranja. Tora se bavi pitanjima "Tko?" i "Zašto?" dok znanost pokušava saznati "Što?" i "Kako?". Na primjer, kada je u pitanju teorija velikog praska, judaizam ne govori o prasku nego o onome od koga je prasak potekao.
Židovstvo nikada nije proganjalo znanost, upravo suprotno. Prema židovstvu, znanost mora biti slobodna od dogmatskih sveza i predrasuda. Samo ako ima potrebnu slobodu, može dostići svoje ideale. Mnogi slavni Židovi bili su ne samo učeni u Tori, nego i značajni znanstvenici. Među njima su Maimonid (Moše ben Majmon, (1138. - 1204.), Nachmanid (Moše ben Nahman (1194. - 1270.), Geršonid (Levi ben Geršon, (1288. - 1344.) itd. Svi su oni bili znameniti rabini svoga doba koji su istovremeno raspolagali i velikim znanjem u mnogim područjima: znanosti, filozofiji, jezicima i medicini. Bavili su se medicinom, matematikom i astronomijom, a između vjere i znanosti nikada nisu vidjeli ni najmanje suprotnost. Naprotiv - u znanosti su vidjeli veličinu Boga i rekli:
"Kako su velika tvoja djela, Vječni, sva si ih mudro učinio; puna je zemlja tvojih dobara!" (Ps 104, 24)
rabin Kotel Da Don
Čuda koja su se dogodila u Egiptu polako su mijenjala vjerovanja Egipćana i njihova se vjera promijenila iz vjere u faraona u vjeru u Svevišnjega. Ovu vjeru nisu dosegli zagledavši se duboko u veličanstvenost prirode nego su svjedočili dramatičnim promjenama u prirodi. Ovaj odnos između prirode i čuda također je točka s koje možemo promatrati odnos između vjere i znanosti.
Dobro je poznata tvrdnja da Petoknjižje (vjera) i znanost predstavljaju dva različita pogleda na svijet. Judaizam objašnjava da nam je isti Stvoritelj koji je načinio svijet (znanost) dao i Petoknjižje (vjeru). U svetoj knjizi Zoharu (Zohar - "sjaj, veličanstvo" smatra se najznačajnijim djelom Kabale, židovskog misticizma) stoji: "Kada je Presveti poželio stvoriti svijet, pogledao je u Toru i stvorio ga." (Zohar, II, 161a).
Petoknjižje nam u prvom poglavlju Postanka, u 31 rečenici, priča priču o stvaranju - ali nam ne objašnjava kako je Svevišnji sve stvorio. Jednostavno kaže: "On je stvorio". Znanost suprotno tome raspolaže s nekoliko teorija kojima nastoji objasniti što se točno dogodilo za vrijeme stvaranja. Tora se bavi pitanjima "Tko?" i "Zašto?" dok znanost pokušava saznati "Što?" i "Kako?". Na primjer, kada je u pitanju teorija velikog praska, judaizam ne govori o prasku nego o onome od koga je prasak potekao.
Židovstvo nikada nije proganjalo znanost, upravo suprotno. Prema židovstvu, znanost mora biti slobodna od dogmatskih sveza i predrasuda. Samo ako ima potrebnu slobodu, može dostići svoje ideale. Mnogi slavni Židovi bili su ne samo učeni u Tori, nego i značajni znanstvenici. Među njima su Maimonid (Moše ben Majmon, (1138. - 1204.), Nachmanid (Moše ben Nahman (1194. - 1270.), Geršonid (Levi ben Geršon, (1288. - 1344.) itd. Svi su oni bili znameniti rabini svoga doba koji su istovremeno raspolagali i velikim znanjem u mnogim područjima: znanosti, filozofiji, jezicima i medicini. Bavili su se medicinom, matematikom i astronomijom, a između vjere i znanosti nikada nisu vidjeli ni najmanje suprotnost. Naprotiv - u znanosti su vidjeli veličinu Boga i rekli:
"Kako su velika tvoja djela, Vječni, sva si ih mudro učinio; puna je zemlja tvojih dobara!" (Ps 104, 24)
rabin Kotel Da Don
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....