Kada se danas spomene Korčula, prva asocijacija više nisu prekrasne plaže ili rodna kuća Marca Pola, već Jakša Cvitanović Cvik, nasilnik i narkoboss koji je taj idilični otok tijekom svoje višegodišnje "vladavine" uspješno navukao na heroin i zaradio milijune.
Nakon vapaja roditelja ovisnika, početkom godine došli smo na Korčulu i već tada Cvikovo ime nitko nije želio izgovoriti na glas. "Mulac", kako su ga nekad zvali, do 30. godine života pretvorio se u zvijer i zbog stotinjak kaznenih prijava koje je skupio ljudi su znali da s njim nema šale.
Jutarnji je tada razotkrio njegove poslove i Cviku je vjerojatno prvi put "voda došla do grla". U maniri pojedinih generala i kontroverznih poduzetnika, dao je petama vjetra. O spektakularnom bijegu pokraj dvojice "usnulih" policajaca pričala je cijela država. No, njega policija još nije pronašla i vjerojatno će i ovaj tekst Cvik pročitati iz udobnosti koju mu omogućava novac stečen na smrti korčulanskih narkomana.
Na pitanje tko je čovjek koji je unatoč mladosti uspio jedan cijeli otok držati u šahu te kako je taj cijeli otok to mogao dopustiti, sami Korčulani dat će odgovor: "Nismo ga zaustavili dok smo još mogli. Kasnije se više nismo usudili". A mogli su još davno jer su Cvika godinama gledali kako postaje ovo što je danas.
Eksperimentiranjima svojih školskih kolega s drogom on se nije pridružio, već je na njima odlučio zaraditi. Bio je sve nasilniji i prijateljima počeo prodavati drogu. "Bilo nas je strah od osvete jer se uspio izvući čak i od pucanja iz automatske puške na policajca", rekli su nam stanovnici Vele Luke, ne krijući ljutnju zbog vlastitog kukavičluka koji je u sljedećim godinama uništene mladosti koštao i njihovu djecu.
Uspješnim izbjegavanjem zatvora Cvik je očito zaradio poene kod većih trgovaca drogom koji su ga zbog toga primili u svoju ligu. U Vela Luku jedan je dan došao u novom BMW-u, kupio je gliser i počeo graditi kuću. S rastom njegova bogatstva rastao je i broj ovisnika na Korčuli.
Tada započinje i vezu s dubrovačkom odvjetnicom Anom Birimišom, pravnom zastupnicom Sindikata dubrovačko-neretvanske policije u postupku nadoknade božićnica. Slučajno ili ne, MUP tada zatvara policijsku stanicu u Veloj Luci i nadležnom proglašava onu u 38 kilometara udaljenom gradu Korčuli. Cvik likuje jer mu od tada više nitko ne stoji na putu. "Stekao je dovoljno da može potkupiti. Na žalost, i neke od naših kolega", kažu korčulanski policajci.
Danas, kada se Cvik već nekoliko mjeseci uspješno skriva, Korčulani kažu da su odahnuli. Slobodni pričati o njemu, zbrajaju žrtve i ližu rane, prisjećaju se čovjeka koji je živio okružen glamurom, a iz sebe ostavljao bijedu i smrt. Današnja priča djevojke koja je hrabro priznala da je za Cvika dilala heroin, a kada je odlučila prestati, njegovi su je jataci oteli i teško premlatili, natjerala ih je da se još jednom prisjete. "Cvik se nikada nije drogirao".
Krešimir Raguž
Nakon vapaja roditelja ovisnika, početkom godine došli smo na Korčulu i već tada Cvikovo ime nitko nije želio izgovoriti na glas. "Mulac", kako su ga nekad zvali, do 30. godine života pretvorio se u zvijer i zbog stotinjak kaznenih prijava koje je skupio ljudi su znali da s njim nema šale.
Jutarnji je tada razotkrio njegove poslove i Cviku je vjerojatno prvi put "voda došla do grla". U maniri pojedinih generala i kontroverznih poduzetnika, dao je petama vjetra. O spektakularnom bijegu pokraj dvojice "usnulih" policajaca pričala je cijela država. No, njega policija još nije pronašla i vjerojatno će i ovaj tekst Cvik pročitati iz udobnosti koju mu omogućava novac stečen na smrti korčulanskih narkomana.
Na pitanje tko je čovjek koji je unatoč mladosti uspio jedan cijeli otok držati u šahu te kako je taj cijeli otok to mogao dopustiti, sami Korčulani dat će odgovor: "Nismo ga zaustavili dok smo još mogli. Kasnije se više nismo usudili". A mogli su još davno jer su Cvika godinama gledali kako postaje ovo što je danas.
Eksperimentiranjima svojih školskih kolega s drogom on se nije pridružio, već je na njima odlučio zaraditi. Bio je sve nasilniji i prijateljima počeo prodavati drogu. "Bilo nas je strah od osvete jer se uspio izvući čak i od pucanja iz automatske puške na policajca", rekli su nam stanovnici Vele Luke, ne krijući ljutnju zbog vlastitog kukavičluka koji je u sljedećim godinama uništene mladosti koštao i njihovu djecu.
Uspješnim izbjegavanjem zatvora Cvik je očito zaradio poene kod većih trgovaca drogom koji su ga zbog toga primili u svoju ligu. U Vela Luku jedan je dan došao u novom BMW-u, kupio je gliser i počeo graditi kuću. S rastom njegova bogatstva rastao je i broj ovisnika na Korčuli.
Tada započinje i vezu s dubrovačkom odvjetnicom Anom Birimišom, pravnom zastupnicom Sindikata dubrovačko-neretvanske policije u postupku nadoknade božićnica. Slučajno ili ne, MUP tada zatvara policijsku stanicu u Veloj Luci i nadležnom proglašava onu u 38 kilometara udaljenom gradu Korčuli. Cvik likuje jer mu od tada više nitko ne stoji na putu. "Stekao je dovoljno da može potkupiti. Na žalost, i neke od naših kolega", kažu korčulanski policajci.
Danas, kada se Cvik već nekoliko mjeseci uspješno skriva, Korčulani kažu da su odahnuli. Slobodni pričati o njemu, zbrajaju žrtve i ližu rane, prisjećaju se čovjeka koji je živio okružen glamurom, a iz sebe ostavljao bijedu i smrt. Današnja priča djevojke koja je hrabro priznala da je za Cvika dilala heroin, a kada je odlučila prestati, njegovi su je jataci oteli i teško premlatili, natjerala ih je da se još jednom prisjete. "Cvik se nikada nije drogirao".
Krešimir Raguž
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....