METKOVIĆ - Stipe Gabrić Jambo, poduzetnik, gradonačelnik Metkovića i saborski zastupnik, našao se u središtu zanimanja hrvatske javnosti nakon što su objavljeni sadržaji imovinskih kartica saborskih zastupnika.
U ovom intrevjuu Jambo otkriva nepoznate detalje iz svoje poslovne i političke biografije, načine na koje se obogatio, kao i to što mu je pomoglo da ostvari veliki poslovi uspjeh. Unatoč bogatstvu koje ne taji, Jambo tvrdi da nije najbogatiji saborski zastupnik.
- Mnogi saborski zastupnici su bogatiji od mene, ali sam samo ja prijavio ono što imam - tvrdi Jambo i naglašava da nije, poput svojih bogatih kolega u Saboru, 1990. dočekao "gologuz". Carstvo obitelji Jambo počeo je, kaže, graditi njegov otac, a "početni kapital" bila su zaprežna kola.
- Moj otac, zemljoradnik, sa svojih šesnaest godina ostao je 1948. bez oca. Od imovine imao je samo zaprežna kola i nešto zemlje. On i majka su zajedničkim radom stekli do danas 200 hektara voćnjaka (maslina, bresaka, mandarina, šljiva, trešanja, kajsija, nektarina, mandarina, naranača) i plodne zemlje. Kuću, koju sam prijavio i koja, prema procjeni banke, vrijedi 10 milijuna kuna, nisam gradio je nego moj otac. Nisam nijednu mistriju uložio u tu kuću. Kuću u kojoj živi moj brat također je izgradio naš ćaća - ističe Stipe Gabrić.
No kako je tekao Jambov put i kako je gradio poslovnu karijeru?
- Dok sam išao u osnovnu i srednju školu svakodnevno sam, vozeći bicikl, raznosio mlijeko po zgradama u Metkoviću, dostavljao sam po tridesetak litara mlijeka na dan. U ljetnim mjesecima sam prodavao voće i povrće u mjestima na Braču, a u zimskim mjesecima, budući da je ćaća kupio veliki kamion 1973., vozili smo i prodavali u Banjoj Luci i u Sarajevu po 200 kamiona povrća: kupusa, kelja, poriluka, cvjetače, salate - hvali se Gabrić.
Godine 1981. Stipe Gabrić Jambo diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i za diplomu otac mu je kupio novi Golf.
- Nisam brzopotezno kupio diplomu u nekim večernjim školama kao što je moda u posljednje vrijeme - kaže Gabrić koji je, nakon završenog studija, počeo raditi kao pripravnik u PIK-u Neretva, u Lukama, nekoć najvećem rasadniku u jugoistočnoj Europi. Potom je otišao u vojsku, a vojni rok je odslužio u Puli i Tivtu. Poslije povratka iz vojske počeo je raditi za metkovićki Razvitak, moćno socijalističko trgovačko poduzeće u kojem se zadržao do 1997.
- U Razvitku sam prošao sve, od skladišnog radnika do direktora. Najprije sam bio referent skladištar, pa sedam godina nakupac stoke po cijeloj bivšoj državi. Kad sam dobio ponudu da budem nakupac stoke, direktoru sam postavio dva uvjeta koje je on prihvatio: da kupujem za gotovinu i da mi nitko ne diktira cijenu. Ako mi netko diktira cijenu, svezane su mi ruke i ne mogu kupiti ništa - pojašnjava Stipe Garbrić koji je, kako kaže, "po pijacama Srbije, Hercegovine i Bosne naučio životnu školu".
- U tom poslu sam mnogo naučio, mnogo zaradio i vjerojatno doktorirao život. U trgovačkom poslu trebate biti vuk u svemu, odlučan u svemu. Ako dođete kao nakupac sami na pijacu, na pazarni dan, na primjer u Mrčajevce pokraj Čačka, u Trebinje ili Odžak, onda udarite nisku cijenu, a oni prodaju jer im gori pod petama. Ponekad sam kupovao sam na vagi, odoka, ili u đuture.
Znao sam telad plaćati 30 dinara žive vage, a najniže cijene su bile po 40 dinara. Igrao sam se ja u tome, nadmudrivao, ipak sam bio premazan svim mastima. Imao sam kešovinu u džepu pa sam mogao diktirati cijene - navodi Jambo i otkriva zašto se odlučio i kako je, zapravo, postao nakupac.
- Kad sam studirao u Zagrebu za Gavrilović je kao nakupac radio jedan stari Imoćanin. Pitao sam ga: 'Ostane li išta od toga posla'? On mi je dogovorio: 'Moj Stipane, di se medo valja, tu i dlake ostaju'.
No početkom rata, 1991. godine, započeli su obračuni i sukobi i Napretku, velikom društvenom društvu.
- U Razvitku je započela jedna, reka bih, 'ulična revolucija7. Praktički, jedno rukovodstvo se protjeruje... U tom vremenu, od 1991. do1997., imao sam, povremeno, značajniju ulogu - kaže Jambo.
Bilo je to vrijeme kad je Razvitak trgovao s MORH-om prodajući voće i povrće HV-u i HVO-u. Jambo danas tvrdi da je riječ o beznačajnim količinama koje su prodane vojsci.
Razvitak je, naime, doživio sudbinu trgovačkih sustava koji su bili koncipirani da akumuliraju dobit tijekom ljetnih mjeseci budući da je turizam cvjetao. No kad je turizam, praktički, zbog ratnih prilika propao - 2000 zaposlenika Razvitka moralo je ili u mirovinu ili na ulicu.
- Nakon što sam ja 1997. otišao iz Razvitka, tamo se počelo 'arčiti i babčiti'. Ostalo je 150 nekretnina i turističko naselje Klek. Zahvaljujući nesnalaženju i sitnim malim interesima, te su nekretnine dane u bescjenje - tvrdi Jambo. Na primjedbu da je upravo on kupio turističko naselje Klek, Jambo odgovara: - Firma Jambo je 2002. kupila Klek javljajući se na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji.
Tvrtka Jambo se, naime, bavi trgovinom voća, povrća, ribe i mesa za mnoge hotele i trgovačke lance od Zadra do Dubrovnika (Kerum, Mercator, Studenac...)
- Počeo sam se baviti ribom kad sam vidio da su veliki trgovački centri ribom propali. Riba je danas strateški proizvod, o čemu govori i to da se godišnje na svijetu izlovi oko 80 milijuna tona - kaže Stipe Gabrrić koji otkriva da tvrtka Jambo pravno-formalno nije njegova jer je, kaže, "to davno prebacio na druge". - S tim nemam ništa, to sam davno prebacio na odvjetničke kuće i prijatelje - otkrio je Stipe Gabrić.
No otkud Jambo u građevinskom biznisu i ulaganju u nekretnine?
- Kad imate viška novca, onda razmišljate u što je dobro uložiti. Mi godišnje ostvarimo značajne prihode koje se mogu reinvestirati. Danas je najbolji biznis bavljenje nekretninama, što se pokazalo i ovih dana budući da dionice na burzi ovise o cijeni nafte. uvijek kupujem nekretnine i zemlju. I danas ću, vjerojatno, kupiti jednu parcelu zemlje. Evo, prije desetak godina kupio sam za 300 tisuća maraka neka skladišta u sarajevskom Stupu. Sad ću to prodati pet puta skuplje. Ja 'nanjušim' biznis, ne pitam ni ženu, ni mamu ni ćaću za savjet. Donosim odluku u trenutku dok drugi, koji nemaju stava, pitaju okolo za savjet. Dok oni pitaju, prođe vlak - hvali se Jambo čija poduzeća, bez tvrtke Jambo, ostvare godišnji prihod od oko 300 milijuna kuna što, kaže, "nije ni mnogo ni malo".
Ima i onih koji uspiju Jamba "prevesti žedna preko vode". Prošle godine Jambo je prodao svoje udjele u GP Dubrovnik za 22,5 milijuna eura, međutim, novac nije sjeo na njegov račun.
- Jedan dio sam naplatio i posudio nekim trgovačkim društvima, a veliki dio nisam naplatio, a to ću dobiti oko Nove godine - navodi Jambo i priznaje da je sasvim drukčije baviti se politikom kad pripada stranci koja dijeli vlast na državnoj razini jer u tom slučaju ima netko tko može uvijek "otvoriti vrata" u Zagrebu. A on, Jambo, širom ih je otvorio sudeći prema projektima koji će se realizirati do kraja njegova saborskog mandata.
- Drukčije je vladati na državnoj razini. Kako je Metković jedini grad koji nema zaštitu od poplava, jutros sam imao sastanak s direktorom Hrvatskih voda. Projekt obrane od poplava bit će realiziran prije isteka moga saborskog mandata, a riječ je o investiciji od 60 milijuna kuna. Projekt financiraju dvije države i obuhvatit će dva grada, Čapljinu i Metković. Drugo, izgradit ćemo obilaznicu oko Metkovića, vrijednu 15 milijuna eura, za koju je raspisan natječaj još prošle godine.
Treći projekt, vrijedan 100-tinjak milijuna kuna, kanalizacija je u Metkoviću koju financira Svjetska banka. Očekujem i da ćemo realizirati projekt odlagališta otpada. Uz to, bio sam u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza u vezi sa sređivanjem luke Metković. Razgovaramo kako Neretvu učiniti plovnom za veće brodove i što grad time dobiva.
Ovih dana počinjemo sređivati i Trg kralja Tomislava, gradit ćemo dvije nove osnovene škole i dvije nove dvorane, sanirati odlagalište otpada itd. Metković mora imati sadržaje velikog i moćnog grada - odlučan je Jambo koji će, tvrdi, nakon sljedećih lokalnih izbora napustiti Hravtski sabor i posvetiti se Metkoviću jer je u tom gradu "mnogo posla".
Na upit što je potrebno da bi se uspjelo u poslu i u politici, Jambo odgovara:
- Za uspjeh morate biti školovani, imati radne navike i brzo donositi ispravne odluke, ne biti hazarder. U životu sam samo jednom kockao. Putovao sam 1977. iz Zagreba u Trst, namjeravao sam kupiti odjeću. U Vrhnici su bili neki 'šibicari'. Nudili su igru sa tri karte... Izgubio sam 2000 dinara, dvije plave "hiljadarke". U tom trenutku sam za sva vremena prestao s kockom. Mislio sam da ću dobiti, ali nisam, to su bili prevaranti. Pitali su me je li mi žao. Rekao sam im da mi nije žao, ali mi je i te kako bilo, nisam se obukao u Trstu. Tada sam završio s kartama i kockom - prisjeća se Jambo, koji priznaje da u životu, izvan obitelji i dobrih vina, i nema baš nekih zadovoljstava.
- Sretan sam kad se moja dica smiju i šale na moj račun. Zadovoljstvo mi je i popiti čašu dobrog hrvatskog vina, pošip, zlatan plavac ili dingač. Ono što ima jug Hrvatske, to nemaju ni Francuska ni Španjolska - kaže Jambo.
Metković je najsjevernija točka na kojoj se uzgajaju mandarine. Dolina Neretve godišnje proizvede voća i povrća u vrijednosti od oko milijardu kuna što se plasira u Hrvatsku i zemlje bivše Jugoslavije, a Jambo kaže:
- Ove godine mandarine su se dobro prodavale u Austriji, u lancima Inter-spar te u Češkoj i Njemačkoj. Naše mandarine su tražene zbog idealnog odnosa kiseline, šećera i suhe tvari. U uzgoju mandarina je malo troška. Onome tko ima puno nasada, najveći izdatak su troškovi berbe.
Jambov pokojni stric Božo u školi je učio francuski i budući da je, umjesto "žambo" (francuski jambon - pršut) pročitao "jambo", prozvali su ga Jambo, a potom i sve članove njihove obitelji. Božo Gabrić Jambo inače je bio komunist i partizan, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata najprije završio u logoru Jasenovac, a potom deportiran u jedan njemački logor u Norveškoj gdje su ga Nijemci ubili.
Ipak, ni Jambov otac ni Stipe Gabrić Jambo nikad nisu bili članovi Saveza komunista.
- Imao sam sjajnih ponuda za učlanjenje u Partiju. Ali, ja sam kršten i krizman. Sveti Ilija je bio jači od Partije! - prisjeća se Jambo. Prva stranka kojoj je Jambo pristupio bio je HDZ , u koji ga je 1990. učlanio Luka Bebić.
Sadašnja Jambova stranka, HSS, koja koalira sa Sanaderovim HDZ-om, omogućila je vladaru u Poneretlja da u Zagrebu "širom otvora vrata" za nove projekte. Jambo uvijek pobijedi. - Neću reći da sam fenomen, ali jesam iznimka u politici - zaključio je Jambo.
Budući da su Jambo i Luka Bebić već deset godina 'na ratnoj nozi', očekivalo se da će Jambo istupiti iz HSS-a bude li njegova stranka koalirala s HDZ-om na državnoj razini.
To se, međutim, nije dogodilo.
- Poštujem odluke svoje stranke i uredno dižem ruku. Ne treba očekivati prisnost između mene i Bebića, ali korektan odnos prema instituciju predsjednika Sabora mora postojati. Nakon potpisivanja ugovora o koaliciji, imali smo dva kontakta. Kad je izabran za predsjednika Sabora uredno sam podigao ruku i čestitao mu. Drugi put smo se rukovali za vrijeme feste Sv. Vlaha. U Dubrovniku je kao gost bio predsjednik Sabora i ja sam mu pružio ruku.
Od saborske plaće želim kredit za stan
Još nije izgovorila nijednu repliku iz zastupničkih klupa, a već ima nadimak - saborska "Pepeljuga". Za razliku od imovinske kartice Stipe Gabrića, u kojoj nema dovoljno rubrika za popis svega što Jambo posjeduje, u imovinskoj kartici 42-godišnje nove zastupnice HDZ-a Ljubice Lukačić sve su rubrike potpuno prazne.
- Da, ni auto nemam, ni pokretnina ni nekretnina, a ni ušteđevine - smije se Lukačić iz invalidskih kolica koje su, kaže, jedina materijalna vrijednost koju ima. Od rođenja je u kolicima jer joj je pri porođaju povrijeđen centar za ravnotežu, no Lukačić ne smatra da je invaliditet razlog što se imovinom ne može mjeriti sa svojim saborskim kolegama.
- Poznajem dosta kolega iz srednje škole i s faksa koji su u situaciji kao i ja - nakon godina studiranja i rada nemaju ništa. A i oni koji su riješili stambeno pitanje uglavnom su opterećeni golemim kreditima - objašnjava Lukačić. Potekla je, kaže, iz skromne radničke obitelji iz Ivanjca. Roditelji nisu imali ni za njezino školovanje.
- Tijekom studija je bilo teško. Dobila sam studentski kredit koji je pokrivao osnovne troškove i jako sam se trudila da završim faks. Možda su ostali zarađivali dok sam učila, ali sam na diplomu ponosna. Ona je moje bogatstvo - kaže Lukačić. Po završetku Pravnog fakulteta u Zagrebu Lukačić je volontirala na zagrebačkom Općinskom sudu, odradila vježbenički staž, položila pravosudni ispit, a potom su slijedili i poslovi u Sindikatu invalida Hrvatske, Zajednici saveza osoba s invaliditetom te URIHO-u (Ustanovi za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom). Baveći se tematikom osoba s invaliditetom, upoznala je Jadranku Kosor koja je zaslužna i za njezin angažman u politici.
- Svjesna sam što ljudi misle o zastupnicima, da im je cilj bogaćenje bez rada. Ne mislim tako. Nije bogatstvo samo u materijalnome. Bogat je tko pomaže i sebi i drugima. U nekim sam stvarima možda i bogatija od Jamba - kaže Lukačić, pa napominje da Jamba ne poznaje i ne zna kakav je čovjek. Ako je bogat, kaže, ne znači da je loš ili neosjetljiv. Ne misli ni to da će, s obzirom na to da je imovinskim stanjem bliža prosječnom građaninu od većine kolega, bolje od ostalih zastupnika razumjeti probleme onih koji su je birali.
- Nije sramota nemati, ali ni imati. Ne bih rekla da ljudi koji imaju novca ne razumiju probleme ostalih, pitanje je koliko se tko želi angažirati na rješavanju problema drugih ljudi. Biti čovjek nema veze s tim jesi li političar niti s tim koliko imaš na računu - zaključuje Lukačić. Jedina grupacija koju može razumjeti bolje od ostalih zastupnika su invalidi.
- Vrata mojeg ureda u Saboru bit će otvorena svima, ali najviše osobama s invaliditetom. Pozivam ih da mi se obrate sa svakim svojim problemom - kaže Lukačić.
Najsiromašnija zastupnica ne skriva nadu da će u četiri godine saborskog mandata riješiti stambeno pitanje. - Plaća će biti mnogo veća, možda ću moći ući u kredit i u otkup stana. Voljela bih kupiti stan tako da gradski, kojim se koristim godinama, mogu vratiti. Ima mnogo onih kojima bi dobrodošao - planira Lukačić. ( Nataša Božić)
Ivica Radoš
U ovom intrevjuu Jambo otkriva nepoznate detalje iz svoje poslovne i političke biografije, načine na koje se obogatio, kao i to što mu je pomoglo da ostvari veliki poslovi uspjeh. Unatoč bogatstvu koje ne taji, Jambo tvrdi da nije najbogatiji saborski zastupnik.
- Mnogi saborski zastupnici su bogatiji od mene, ali sam samo ja prijavio ono što imam - tvrdi Jambo i naglašava da nije, poput svojih bogatih kolega u Saboru, 1990. dočekao "gologuz". Carstvo obitelji Jambo počeo je, kaže, graditi njegov otac, a "početni kapital" bila su zaprežna kola.
- Moj otac, zemljoradnik, sa svojih šesnaest godina ostao je 1948. bez oca. Od imovine imao je samo zaprežna kola i nešto zemlje. On i majka su zajedničkim radom stekli do danas 200 hektara voćnjaka (maslina, bresaka, mandarina, šljiva, trešanja, kajsija, nektarina, mandarina, naranača) i plodne zemlje. Kuću, koju sam prijavio i koja, prema procjeni banke, vrijedi 10 milijuna kuna, nisam gradio je nego moj otac. Nisam nijednu mistriju uložio u tu kuću. Kuću u kojoj živi moj brat također je izgradio naš ćaća - ističe Stipe Gabrić.
No kako je tekao Jambov put i kako je gradio poslovnu karijeru?
- Dok sam išao u osnovnu i srednju školu svakodnevno sam, vozeći bicikl, raznosio mlijeko po zgradama u Metkoviću, dostavljao sam po tridesetak litara mlijeka na dan. U ljetnim mjesecima sam prodavao voće i povrće u mjestima na Braču, a u zimskim mjesecima, budući da je ćaća kupio veliki kamion 1973., vozili smo i prodavali u Banjoj Luci i u Sarajevu po 200 kamiona povrća: kupusa, kelja, poriluka, cvjetače, salate - hvali se Gabrić.
Godine 1981. Stipe Gabrić Jambo diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i za diplomu otac mu je kupio novi Golf.
- Nisam brzopotezno kupio diplomu u nekim večernjim školama kao što je moda u posljednje vrijeme - kaže Gabrić koji je, nakon završenog studija, počeo raditi kao pripravnik u PIK-u Neretva, u Lukama, nekoć najvećem rasadniku u jugoistočnoj Europi. Potom je otišao u vojsku, a vojni rok je odslužio u Puli i Tivtu. Poslije povratka iz vojske počeo je raditi za metkovićki Razvitak, moćno socijalističko trgovačko poduzeće u kojem se zadržao do 1997.
- U Razvitku sam prošao sve, od skladišnog radnika do direktora. Najprije sam bio referent skladištar, pa sedam godina nakupac stoke po cijeloj bivšoj državi. Kad sam dobio ponudu da budem nakupac stoke, direktoru sam postavio dva uvjeta koje je on prihvatio: da kupujem za gotovinu i da mi nitko ne diktira cijenu. Ako mi netko diktira cijenu, svezane su mi ruke i ne mogu kupiti ništa - pojašnjava Stipe Garbrić koji je, kako kaže, "po pijacama Srbije, Hercegovine i Bosne naučio životnu školu".
- U tom poslu sam mnogo naučio, mnogo zaradio i vjerojatno doktorirao život. U trgovačkom poslu trebate biti vuk u svemu, odlučan u svemu. Ako dođete kao nakupac sami na pijacu, na pazarni dan, na primjer u Mrčajevce pokraj Čačka, u Trebinje ili Odžak, onda udarite nisku cijenu, a oni prodaju jer im gori pod petama. Ponekad sam kupovao sam na vagi, odoka, ili u đuture.
Znao sam telad plaćati 30 dinara žive vage, a najniže cijene su bile po 40 dinara. Igrao sam se ja u tome, nadmudrivao, ipak sam bio premazan svim mastima. Imao sam kešovinu u džepu pa sam mogao diktirati cijene - navodi Jambo i otkriva zašto se odlučio i kako je, zapravo, postao nakupac.
- Kad sam studirao u Zagrebu za Gavrilović je kao nakupac radio jedan stari Imoćanin. Pitao sam ga: 'Ostane li išta od toga posla'? On mi je dogovorio: 'Moj Stipane, di se medo valja, tu i dlake ostaju'.
No početkom rata, 1991. godine, započeli su obračuni i sukobi i Napretku, velikom društvenom društvu.
- U Razvitku je započela jedna, reka bih, 'ulična revolucija7. Praktički, jedno rukovodstvo se protjeruje... U tom vremenu, od 1991. do1997., imao sam, povremeno, značajniju ulogu - kaže Jambo.
Bilo je to vrijeme kad je Razvitak trgovao s MORH-om prodajući voće i povrće HV-u i HVO-u. Jambo danas tvrdi da je riječ o beznačajnim količinama koje su prodane vojsci.
Razvitak je, naime, doživio sudbinu trgovačkih sustava koji su bili koncipirani da akumuliraju dobit tijekom ljetnih mjeseci budući da je turizam cvjetao. No kad je turizam, praktički, zbog ratnih prilika propao - 2000 zaposlenika Razvitka moralo je ili u mirovinu ili na ulicu.
- Nakon što sam ja 1997. otišao iz Razvitka, tamo se počelo 'arčiti i babčiti'. Ostalo je 150 nekretnina i turističko naselje Klek. Zahvaljujući nesnalaženju i sitnim malim interesima, te su nekretnine dane u bescjenje - tvrdi Jambo. Na primjedbu da je upravo on kupio turističko naselje Klek, Jambo odgovara: - Firma Jambo je 2002. kupila Klek javljajući se na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji.
Tvrtka Jambo se, naime, bavi trgovinom voća, povrća, ribe i mesa za mnoge hotele i trgovačke lance od Zadra do Dubrovnika (Kerum, Mercator, Studenac...)
- Počeo sam se baviti ribom kad sam vidio da su veliki trgovački centri ribom propali. Riba je danas strateški proizvod, o čemu govori i to da se godišnje na svijetu izlovi oko 80 milijuna tona - kaže Stipe Gabrrić koji otkriva da tvrtka Jambo pravno-formalno nije njegova jer je, kaže, "to davno prebacio na druge". - S tim nemam ništa, to sam davno prebacio na odvjetničke kuće i prijatelje - otkrio je Stipe Gabrić.
No otkud Jambo u građevinskom biznisu i ulaganju u nekretnine?
- Kad imate viška novca, onda razmišljate u što je dobro uložiti. Mi godišnje ostvarimo značajne prihode koje se mogu reinvestirati. Danas je najbolji biznis bavljenje nekretninama, što se pokazalo i ovih dana budući da dionice na burzi ovise o cijeni nafte. uvijek kupujem nekretnine i zemlju. I danas ću, vjerojatno, kupiti jednu parcelu zemlje. Evo, prije desetak godina kupio sam za 300 tisuća maraka neka skladišta u sarajevskom Stupu. Sad ću to prodati pet puta skuplje. Ja 'nanjušim' biznis, ne pitam ni ženu, ni mamu ni ćaću za savjet. Donosim odluku u trenutku dok drugi, koji nemaju stava, pitaju okolo za savjet. Dok oni pitaju, prođe vlak - hvali se Jambo čija poduzeća, bez tvrtke Jambo, ostvare godišnji prihod od oko 300 milijuna kuna što, kaže, "nije ni mnogo ni malo".
Ima i onih koji uspiju Jamba "prevesti žedna preko vode". Prošle godine Jambo je prodao svoje udjele u GP Dubrovnik za 22,5 milijuna eura, međutim, novac nije sjeo na njegov račun.
- Jedan dio sam naplatio i posudio nekim trgovačkim društvima, a veliki dio nisam naplatio, a to ću dobiti oko Nove godine - navodi Jambo i priznaje da je sasvim drukčije baviti se politikom kad pripada stranci koja dijeli vlast na državnoj razini jer u tom slučaju ima netko tko može uvijek "otvoriti vrata" u Zagrebu. A on, Jambo, širom ih je otvorio sudeći prema projektima koji će se realizirati do kraja njegova saborskog mandata.
- Drukčije je vladati na državnoj razini. Kako je Metković jedini grad koji nema zaštitu od poplava, jutros sam imao sastanak s direktorom Hrvatskih voda. Projekt obrane od poplava bit će realiziran prije isteka moga saborskog mandata, a riječ je o investiciji od 60 milijuna kuna. Projekt financiraju dvije države i obuhvatit će dva grada, Čapljinu i Metković. Drugo, izgradit ćemo obilaznicu oko Metkovića, vrijednu 15 milijuna eura, za koju je raspisan natječaj još prošle godine.
Treći projekt, vrijedan 100-tinjak milijuna kuna, kanalizacija je u Metkoviću koju financira Svjetska banka. Očekujem i da ćemo realizirati projekt odlagališta otpada. Uz to, bio sam u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza u vezi sa sređivanjem luke Metković. Razgovaramo kako Neretvu učiniti plovnom za veće brodove i što grad time dobiva.
Ovih dana počinjemo sređivati i Trg kralja Tomislava, gradit ćemo dvije nove osnovene škole i dvije nove dvorane, sanirati odlagalište otpada itd. Metković mora imati sadržaje velikog i moćnog grada - odlučan je Jambo koji će, tvrdi, nakon sljedećih lokalnih izbora napustiti Hravtski sabor i posvetiti se Metkoviću jer je u tom gradu "mnogo posla".
Na upit što je potrebno da bi se uspjelo u poslu i u politici, Jambo odgovara:
- Za uspjeh morate biti školovani, imati radne navike i brzo donositi ispravne odluke, ne biti hazarder. U životu sam samo jednom kockao. Putovao sam 1977. iz Zagreba u Trst, namjeravao sam kupiti odjeću. U Vrhnici su bili neki 'šibicari'. Nudili su igru sa tri karte... Izgubio sam 2000 dinara, dvije plave "hiljadarke". U tom trenutku sam za sva vremena prestao s kockom. Mislio sam da ću dobiti, ali nisam, to su bili prevaranti. Pitali su me je li mi žao. Rekao sam im da mi nije žao, ali mi je i te kako bilo, nisam se obukao u Trstu. Tada sam završio s kartama i kockom - prisjeća se Jambo, koji priznaje da u životu, izvan obitelji i dobrih vina, i nema baš nekih zadovoljstava.
- Sretan sam kad se moja dica smiju i šale na moj račun. Zadovoljstvo mi je i popiti čašu dobrog hrvatskog vina, pošip, zlatan plavac ili dingač. Ono što ima jug Hrvatske, to nemaju ni Francuska ni Španjolska - kaže Jambo.
Metković je najsjevernija točka na kojoj se uzgajaju mandarine. Dolina Neretve godišnje proizvede voća i povrća u vrijednosti od oko milijardu kuna što se plasira u Hrvatsku i zemlje bivše Jugoslavije, a Jambo kaže:
- Ove godine mandarine su se dobro prodavale u Austriji, u lancima Inter-spar te u Češkoj i Njemačkoj. Naše mandarine su tražene zbog idealnog odnosa kiseline, šećera i suhe tvari. U uzgoju mandarina je malo troška. Onome tko ima puno nasada, najveći izdatak su troškovi berbe.
|
Malo je troškova u uzgoju mandarina u dolini Neretve
|
Jambov pokojni stric Božo u školi je učio francuski i budući da je, umjesto "žambo" (francuski jambon - pršut) pročitao "jambo", prozvali su ga Jambo, a potom i sve članove njihove obitelji. Božo Gabrić Jambo inače je bio komunist i partizan, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata najprije završio u logoru Jasenovac, a potom deportiran u jedan njemački logor u Norveškoj gdje su ga Nijemci ubili.
Ipak, ni Jambov otac ni Stipe Gabrić Jambo nikad nisu bili članovi Saveza komunista.
- Imao sam sjajnih ponuda za učlanjenje u Partiju. Ali, ja sam kršten i krizman. Sveti Ilija je bio jači od Partije! - prisjeća se Jambo. Prva stranka kojoj je Jambo pristupio bio je HDZ , u koji ga je 1990. učlanio Luka Bebić.
Sadašnja Jambova stranka, HSS, koja koalira sa Sanaderovim HDZ-om, omogućila je vladaru u Poneretlja da u Zagrebu "širom otvora vrata" za nove projekte. Jambo uvijek pobijedi. - Neću reći da sam fenomen, ali jesam iznimka u politici - zaključio je Jambo.
|
Kako
je i zašto Stipe Gabrić dobio nadimak Jambo
|
Budući da su Jambo i Luka Bebić već deset godina 'na ratnoj nozi', očekivalo se da će Jambo istupiti iz HSS-a bude li njegova stranka koalirala s HDZ-om na državnoj razini.
To se, međutim, nije dogodilo.
- Poštujem odluke svoje stranke i uredno dižem ruku. Ne treba očekivati prisnost između mene i Bebića, ali korektan odnos prema instituciju predsjednika Sabora mora postojati. Nakon potpisivanja ugovora o koaliciji, imali smo dva kontakta. Kad je izabran za predsjednika Sabora uredno sam podigao ruku i čestitao mu. Drugi put smo se rukovali za vrijeme feste Sv. Vlaha. U Dubrovniku je kao gost bio predsjednik Sabora i ja sam mu pružio ruku.
|
Uva
žavam Luku Bebića, ali među nama ne treba očekivati prisnost
|
Od saborske plaće želim kredit za stan
Još nije izgovorila nijednu repliku iz zastupničkih klupa, a već ima nadimak - saborska "Pepeljuga". Za razliku od imovinske kartice Stipe Gabrića, u kojoj nema dovoljno rubrika za popis svega što Jambo posjeduje, u imovinskoj kartici 42-godišnje nove zastupnice HDZ-a Ljubice Lukačić sve su rubrike potpuno prazne.
- Da, ni auto nemam, ni pokretnina ni nekretnina, a ni ušteđevine - smije se Lukačić iz invalidskih kolica koje su, kaže, jedina materijalna vrijednost koju ima. Od rođenja je u kolicima jer joj je pri porođaju povrijeđen centar za ravnotežu, no Lukačić ne smatra da je invaliditet razlog što se imovinom ne može mjeriti sa svojim saborskim kolegama.
- Poznajem dosta kolega iz srednje škole i s faksa koji su u situaciji kao i ja - nakon godina studiranja i rada nemaju ništa. A i oni koji su riješili stambeno pitanje uglavnom su opterećeni golemim kreditima - objašnjava Lukačić. Potekla je, kaže, iz skromne radničke obitelji iz Ivanjca. Roditelji nisu imali ni za njezino školovanje.
- Tijekom studija je bilo teško. Dobila sam studentski kredit koji je pokrivao osnovne troškove i jako sam se trudila da završim faks. Možda su ostali zarađivali dok sam učila, ali sam na diplomu ponosna. Ona je moje bogatstvo - kaže Lukačić. Po završetku Pravnog fakulteta u Zagrebu Lukačić je volontirala na zagrebačkom Općinskom sudu, odradila vježbenički staž, položila pravosudni ispit, a potom su slijedili i poslovi u Sindikatu invalida Hrvatske, Zajednici saveza osoba s invaliditetom te URIHO-u (Ustanovi za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom). Baveći se tematikom osoba s invaliditetom, upoznala je Jadranku Kosor koja je zaslužna i za njezin angažman u politici.
- Svjesna sam što ljudi misle o zastupnicima, da im je cilj bogaćenje bez rada. Ne mislim tako. Nije bogatstvo samo u materijalnome. Bogat je tko pomaže i sebi i drugima. U nekim sam stvarima možda i bogatija od Jamba - kaže Lukačić, pa napominje da Jamba ne poznaje i ne zna kakav je čovjek. Ako je bogat, kaže, ne znači da je loš ili neosjetljiv. Ne misli ni to da će, s obzirom na to da je imovinskim stanjem bliža prosječnom građaninu od većine kolega, bolje od ostalih zastupnika razumjeti probleme onih koji su je birali.
- Nije sramota nemati, ali ni imati. Ne bih rekla da ljudi koji imaju novca ne razumiju probleme ostalih, pitanje je koliko se tko želi angažirati na rješavanju problema drugih ljudi. Biti čovjek nema veze s tim jesi li političar niti s tim koliko imaš na računu - zaključuje Lukačić. Jedina grupacija koju može razumjeti bolje od ostalih zastupnika su invalidi.
- Vrata mojeg ureda u Saboru bit će otvorena svima, ali najviše osobama s invaliditetom. Pozivam ih da mi se obrate sa svakim svojim problemom - kaže Lukačić.
Najsiromašnija zastupnica ne skriva nadu da će u četiri godine saborskog mandata riješiti stambeno pitanje. - Plaća će biti mnogo veća, možda ću moći ući u kredit i u otkup stana. Voljela bih kupiti stan tako da gradski, kojim se koristim godinama, mogu vratiti. Ima mnogo onih kojima bi dobrodošao - planira Lukačić. ( Nataša Božić)
|
Saborska Pepeljuga: Zastupnica HDZ-a ne posjeduje nikakvu imovinu
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....