Jazzerella - Lijepe žene dolaze u grad

Zagreb će ovih dana ponovno ugostiti ugledna imena iz svijeta jazza. Nakon uspjeha Zagreb Jazz Festivala, održanog lani u studenome u ZKM-u gdje su nastupili Ron Carter, Archie Shepp, Jack DeJohnette i World Saxophone Quartet, inicijator Dražen Kokanović pokrenuo je novi festival Jazzerella, posvećen ženama u jazzu. Festival će 19. svibnja u istom prostoru, ZKM-u, otvoriti trombonistica Sarah Morrow, Amerikanka koja živi u Parizu, sa sastavom American All Stars In Paris. Sljedeći dan nastupa klaviristica Lynne Arriale sa svojim trijem koji ugledni kritičari smatraju jednim od najboljih u suvremenom jazzu. Posljednji dan, 21. svibnja, na programu je pjevačica i klaviristica Diane Schuur sa svojim kvartetom.

Sarah Morrow

Trombonisticu Sarah Morrow iz Pickeringtona u Ohiju smatraju nastavljačicom tradicije znanih bop trombonista J. J. Johnsona i Curtisa Fullera. Počela je svirati trombon kad joj je bilo 12 godina, a nakon studija komunikacije na sveučilištu Ohio dvije je godine radila u administraciji.



Otkrio ju je Ray Charles i pozvao u svoj veliki orkestar, zatim je svirala funk s grupom basista Foleyja, a nakon zimske europske turneje vratila se u Pariz i pridružila big bandu trubača Cecila Bridgewatera i njegove tadašnje supruge, pjevačice Dee Dee Bridgewater. Uslijedili su angažmani u orkestru Dukea Ellingtona, sastavu Davida Murraya na koncertima na kojima je izvodio glazbu posvećenu Johnu Coltraneu, a zatim je 2001. sa svojim kvintetom pozvana na turneju "Rising Star" na kojoj su predstavljene nove nade jazza. Na njezinu drugom albumu "Standards And Other Stories" gost joj je bivši šef, tenor saksofonist David Murray. Nastupala je na najuglednijim europskim jazz festivalima, svirala kao predgrupa na koncertima Chicka Coree, Kennyja Garretta i Dee Dee Bridgewater, a kad je jednom prigodom svirala u rodnom Ohiju, kritičar Curtis Schieber, oduševljen njezinim nastupom, usporedio je njezin kvintet s Rolls Royceom.



19. svibnja

Sarah Morrow, trombon

Rhoda Scott, Hammond orgulje

Hal Singer, tenor saksofon

Peter Giron, kontrabas

John Betsch, bubnjevi
SARAH MORROW & The American All Stars In Paris Featuring Rhoda Scott

Albumi:



Greenlight (RDC Records) 1999., Standards And Other Stories (RDC) 2001., Sarah Morrow & The American All Stars In Paris (O+Music) 2005.

Zanimljivost

Prihvativši ponudu Raya Charlesa da svira s njegovim velikim orkestrom, postala je prva žena instrumentalist u toj glazbenoj instituciji. Charles je, naime, poznat kao glazbeni perfekcionist te strog i zahtjevan šef, koji ne tolerira pogreške i slabosti, pa nikad nije želio angažirati žene - sve dok nije čuo Sarah Morrow. S Charlesom je svirala od studenog 1995. do svibnja 1997., a zatim se, nakon angažmana s tadašnjim Charlesovim, a nekadašnjim basistom Milesa Davisa Foleya, nastanila se u Europi. Posljednjih godina svira s Amerikancima koji žive u Parizu. Među njima je i veteran tenor saksofonist Hal Singer (rođen

1919. u Tulsi u Oklahomi), istaknuto ime jazza i rhythm & bluesa, koji je sudjelovao u nastanku R&B klasika "Good Rockin' Tonight" s Wynonieom Harrisom i "Talk To Me, Talk To Me" s Little Willie Johnom, a 1948. imao je i vlastiti instrumentalni hit "Cornbread", kojim je dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice.

Rhoda Scott

Orguljašica Rhoda Scott, kći metodističkog svećenika rođena 1938. u Atlantic Cityju u New Jerseyju, odrasla je u Newarku. Počela je svirati na orguljama u očevoj crkvi, a potom nastupala po klubovima u Newarku, gradu poznatom po dobrim orguljašima. Pohađala je Manhattan School of Music, no o orguljama je najviše, kaže, naučila od Richarda Groovea Holmesa, jednog od najboljih orguljaša soul jazza šezdesetih. Brzo se probijala na jazz sceni, svirajući po klubovima i prateći izvođače poput Jimmyja Scotta, Johna Leeja Hookera i Little Esther. Tada je, kaže, zavoljela pratiti pjevače.



Nakon što se potkraj šezdesetih preselila u Francusku, Rhoda Scott je postala jedna od vodećih ličnosti europske jazz scene, a u domovini je gotovo zaboravljena. U Parizu je prvo nastupala u klubu Le Billboquet, zaljubila se u klupskog menadžera i udala za njega. - Prije je bio glumac, imao je dobre veze i znao je sve o show businessu - rekla je jednom, objašnjavajući kako su se upoznali.



Rhoda Scott u domovinu dolazi samo povremeno, radi koncerata i posjeta obitelji. Jedan od njezinih najboljih albuma, "Rhoda Scott In New York", snimljen 1976. s big bandom Thada Jonesa i Mela Lewisa, ponovno je objavljen prije tri godine.





19. svibnja

Sarah Morrow & The American All Stars In Paris

Sarah Morrow, trombon

Rhoda Scott, Hammond orgulje

Hal Singer, tenor saksofon

Peter Giron, kontrabas

John Betsch, bubnjevi

RHODA SCOTT

Albumi:



"Hey! Hey! Hey!" (Prestige) 1962.

"Live At The Club Saint-Germain" (Barclay) 1974.

"Rhoda Scott + Kenny Clarke" (Barclay) 1977.

"Rhoda Scott In New York", 1976. (s orkestrom Thada Jonesa i Mela Lewisa)

"Negro Spirituals" (Barclay) 1984.

"Encore Encore Encore" (Universal Music) 2003.



Zanimljivost:



Poznata je po nadimku Bosonoga dama, jer uvijek svira bosa. Kaže da tako bolje osjeća pedale na orguljama, a njenim primjerom povele su se mnoge druge orguljašice. Prvi put je u Europu došla da bi studirala kod Nadie Boulanger (zajedno s Astorom Piazzolom i Egbertom Gismonteom), a Pariz joj se toliko svidio da je odlučila ostati. Tamo živi od 1968. Na njenom prvom albumu "Hey! Hey! Hey!" prateća pjevačica bila joj je buduća velika pop zvijezda Dionne Warwick. Kasnije je snimila puno albuma, uglavnom za diskografsku kuću Barclay, a na nekima izvodi spirituale i gospel pjesme koje je naučila u djetinjstvu u očevoj crkvi.

Lynne Arriale

Lynne Arriale, rođena 1957. u Milwaukeeju, diplomirala je klavir na Konzervatoriju Wisconsin, a tek nakon diplome počela se zanimati za jazz. Vrlo je brzo počela napredovati, a pažnju kritičara prvi je put privukla 1993., kad je pobijedila na natjecanju Great American Jazz  Competition u Jacksonvilleu u Floridi, na kojem su prije nje pobjeđivali danas znani klaviristi Marcus Robert i Harry Connick Jr. Njezini su uzori Bill Evans, Keith Jarrett i Carla Bley. Najčešće svira s trijem, u kojem je najdulje bubnjar Steve Davis, njezin životni partner, a kao kontrabasisti izmjenjivali su se Jay Anderson, Drew Gress, John Patitucci, Scott Coley... Njezin album "Arise" iz 2003. dospio je na 17. mjesto Billboardove jazz ljestvice, a u godišnjem izboru najboljih jazz albuma agencije United Press osvojio je prvo mjesto. Ugledni jazz kritičar Bob Blumenthal smatra Lynne Arriale Trio tenutačno "jednim od najznačajnijih u jazzu". Nedavno je snimila deveti album kojim obilježava 10 godina svojeg trija.



Lynne Arriale Trio & Deborah Brown



20. svibnja

Lynne Arriale, klavir

Markus Schieferdecker, kontrabas

Steve Davis, bubnjevi

LYNNE ARRIALE

Albumi:



"The Eyes Have It", 1993.

"When You Listen", 1994.

"With Words Unspoken" (DMP), 1996.

"Long Road Home" (TCB Records), 1997.

"Melody" (TCB Records), 1999.

"Live At the Montreux Jazz Festival" (TCB Records), 2000.

"Inspiration" (TCB Records) 2002.

"Arise" (Motema Music) 2003.

"Come Together" (Motema Music), 2004.

Zanimljivost:

Na početku karijere puno je naučila od starijih, uglednijih kolega s kojima je sudjelovala na

japanskoj turneji "100 Golden Fingers" (100 zlatnih prstiju). Klaviristi "zlatnih prstiju" s njom su tada bili: Hank Jones, Tommy Flanagan, Kenny Barron, Harold Mabern, Junior Mance, Monty Alexander, Roger Kellaway, Ray Bryant i Cedar Walton.

Deborah Brown

Pjevačica Deborah Brown rođena je u Kansas Cityju, gradu koji se može pohvaliti bogatom jazz tradicijom, na koju se i ona nastavlja. Glazba ju je odvela diljem svijeta prije nego što se devedesetih nije skrasila u Europi. Tamo je ostala desetak godina, a potom se vratila u Ameriku. Sada živi u Atlanti u Georgiji. Kaže da je na nju najviše utjecala Sarah Vaughan. Deborah Brown je snimila 12 albuma (posljednji, "I Found My Thrill", s engleskim gitaristom Joeom Beckom), nastupala je sa saksofonistima Johnnyjem Griffinom, Jamesom Moodyjem, Louom Donaldsonom, trubačima Clarkom Terryjem, Harryjem Edisonom, pjevala je s velikim orkestrima Olega Lundstroma iz Rusije, Sandviken Big Bandom iz Švedske, Kluver Big Bandom iz Danske. Najpoznatija je ipak po nastupima sa svojim kvartetom Jazz 4 Jazz (klavirist Horace Parlan, basist Red Mitchell i bubnjar Ed Thigpen), s kojim je snimila i album "Jazz 4 Jazz". Ove godine u veljači pjevala je na koncertu u počast Elli Fitzgerald i Louisu Armstrongu te sa sastavom The Kansas City Jazz Ambassadors u Američkom jazz muzeju u svojem rodnom gradu, gdje je s pjevačicama Angelom Hagenbach i Toni Oliver, također iz Kansas Cityja, održala koncert Ladies Sing the Blues.



Deborah Brown With Lynne Arriale Trio



20. svibnja
DEBORAH BROWN

Albumi:



"Jazz 4 Jazz", 1988. (s Horaceom Parlanom, Redom Mitchellom i Edom Thigpenom)

"Live At The Blue Note", 1997. 

"Songbird", 2002.

"Heather In The Mist", 2004.

Zanimljivost:

U Parizu su je nazivali američkom ambasadoricom jazza, jer je proputovala cijeli svijet - pjevala je u više od 50 zemalja, diljem Europe, ali i u Africi, Aziji i, naravno, Americi. Bila je, na primjer, gošća jazz festivala u Tunisu, Gruziji i na Jamajci. Nastupala je i u nizozemskoj televizijskoj emisiji za UNICEF, s ambasadorima dobre volje, glumicom Audrey Hepburn i bivšim Jamesom Bondom Rogerom Mooreom.

Diane Schuur Quartet

Klaviristica i pjevačica Diane Schuur (53), slijepa od najmlađe dobi, zavoljela je glazbu uz oca, samoukog boogie woogie klavirista, i majku koja je skupljala ploče Elle Fitzgerald, Nata Kinga Colea i Dukea Ellingtona.



Glazbenu karijeru počela je sredinom 70-ih u Kaliforniji, no probila se tek 1979., nakon što ju je na festivalu u Montereyu zapazio slavni tenor saksofonist Stan Getz i uzeo pod svoje okrilje. Nastupila je s njim na koncertu u Bijeloj kući, koji je prenosila televizija, a tom prilikom zapazio ju je Larry Rosen, šef diskografske tvrtke GRP i ponudio joj ugovor. Prvi album "Deedles", prema nadimku koji joj je još u djetinjstvu dala baka, snimila je 1984., a već za treći album "Timeless", na kojemu su joj gosti Stan Getz i klavirist Dave Gruisin, dobila je Grammy u kategoriji najbolje jazz pjevačice. I sljedeći album, "Diane Schuur & The Count Basie Orchestra", nagrađen je Grammyjem. Sljedećih godina Diane Schuur snima hvaljeni album "In Tribute", s posvetama svojim pjevačkim uzorima (Dinah Washington, Ella Fitzgerald, Billie Holiday, Peggy Lee, Ivie Anderson, Mabel Mercer...) te "Heart To Heart" na kojemu je surađivala s bluesmanom BB Kingom. Od 2000. snima za diskografsku kuću Concord, a na prvom albumu "Friends For Schuur" pridružili su joj se kao gosti Stevie Wonder i Ray Charles.



Odabrana diskografija:



"Timeless" (GRP) 1986., "In Tribute" (GRP) 1992., "Heart To Heart" (GRP) 1994., "Friends For Schuur" (Concord) 2000., "Schuur Fire" (Concord) 2005.



Zanimljivost 





21. svibnja

Diane Schuur, glas i klavir

Scott Steed, kontrabas

Reginald Jackson, bubnjevi

Rodney Fleeman, gitara

Diane Schuur Quartet

Iako je smatraju jednom od prvih dama suvremenog jazza, repertoar Diane Schuur zadire i u druge žanrove, a glazbeni afiniteti su joj još širi. Voli na primjer grupu Rush, AC/DC i Led Zeppelin, ima sve ploče Beatlesa, obožava country pjevačicu Patsy Cline, kao i Brendu Lee i Patti Page. Treba spomenuti da joj je u drugoj polovici sedamdesetih karijeru gotovo upropastili potezi nesposobnog menadžera, pa se na neko vrijeme povukla iz glazbe i vratila u obiteljski dom. Odlučila je ipak pokušati ponovno, a tad ju je zapazio Stane Getz. Slavni saksofonist nije joj samo pomogao glazbenim savjetima: iako je sam bio nepopravljivi pijanac, češće pijan nego trijezan, pomogao joj je da othrva sličnim problemima - i kako sama kaže, "čista sam već 16 godina".

Feđa Kalebić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. siječanj 2026 11:02