ZAGREB - Na Županijskome sudu u četvrtak je dovršeno i ponovljeno suđenje Nikici Jelaviću, "zaostalo" iz slučaja tzv. zločinačke organizacije, optuženom za pokušaje ubojstava Vjeke Sliška i Jurja Dodića 1995. godine u Maksimirskoj cesti te Vjeke Sliška i Ivice Bertića 1999. godine kod Cvjetnog trga kada je projektilom zolje ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini.
Predsjednik vijeća Županijskog suda, sudac Marijan Garac objavu presude najavio je za ponedjeljak. U prvom suđenju u Remetincu Nikica Jelavić bio je oslobođen ovih optužbi zbog nedostatka dokaza, ali je Vrhovni sud vratio predmet na ponovljeno suđenje.
I tijekom ovog postupka najviše se osporavao glavni dokaz tužiteljstva koji Jelavića dovodi u vezu sa zločinom u središtu grada u kojemu je stradala potpuno nevina osoba. Riječ je o tragu DNK izuzetom s registarskih tablica Mercedesa kojim su počinitelji pobjegli iz Preradovićeve ulice i zapalili ga u Klaićevoj.
DNK analiza pokazala je da se radi o Jelavićevu biološkom tragu. No, Jelavić i njegovi branitelji cijelo su vrijeme tvrdili da je njegova slina zapravo podmetnuta na tablice, i to tek nakon što je on policiji dao svoj nesporni uzorak.
I vještaci su potvrdili da prilikom uzimanja uzorka od Jelavića nije poštivana propisana procedura, tako da je vijeće Županijskog suda u jednoj fazi postupka taj nalaz čak i izdvojilo iz spisa kao nezakonit dokaz. Međutim, odlučujući po žalbi tužiteljstva Vrhovni sud zauzeo je stav da se unatoč činjenici da se pravila nisu poštivala ipak ne može govoriti o podmetanju i nezakonitom dokazu, što je naveo i vještak Milovan Kubat, pa je on vraćen u spis.
Današnji završni govori tužiteljstva i obrane nisu se puno razlikovali od onih već iznesenih u Remetincu.
Dok je Jelavićev branitelj Anto Nobilo naglašavao da su glavni dokazi protiv njegova klijenta više nego sumnjivi, odnosno plod podmetanja prijašnjeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog i policije, tužiteljica Dunja Pavliček istaknula je kako osim spomenutog traga DNK postoje i materijalni dokazi te iskazi svjedoka koji idu u prilog optužbi da je Jelavić sudjelovao u pucnjavi na Sliška 1995. u Maksimirskoj.
I Nikica Jelavić iznio je završni govor u kojemu je prije svega analizirao nalaze i iskaze prvog vještaka za DNK Ivana Juričića. Pobrojavši cijeli niz neslaganja u njegovim nalazima te razlike u pristupu njega i Milovana Kubata, Jelavić je kazao kako je Juričić zbog ovog podmetanja nagrađen i promaknut u MUP-u.
- Smatram da sam dokazao ovom vijeću da nisam kriv i da nemam nikakve veze s djelima za koja me se tereti i vjerujem u pravednu sudsku odluku - zaključio je Jelavić.
Što se tiče optužbe za napad zoljom na Vjeku Sliška 1999. godine, tužiteljstvo je na početku Jelavića teretilo da je to učinio "shodno planu zločinačke organizacije...", ali je dio odavno izbrisan iz optužnice. Tužiteljstvo je Jelavića također teretilo da je u noći 27. studenoga oko 1.25 sati u Preradovićevoj ulici osobno ispalio projektil iz Armbrusta na blindirani Jeep u kojemu su bili Vjeko Sliško i njegov tjelohranitelj Ivica Bertić.
Kao što je poznato, projektil se odbio od džipa i raznio nesretnog Dominija koji se slučajno zatekao u blizini. Dok je Jelavić ponudio alibi da je za vrijeme ovog događaja bio na drugom mjestu u gradu te tvrdi da mu je biološki trag podmetnut, tužiteljica Pavliček, osim na tom tragu DNK, optužbu zasniva i na izjavama svjedoka o sukobu Sliška s Bagarićevim klanom.
Željko Petrušić
| I tijekom ovog postupka najviše se osporavao glavni dokaz tužiteljstva koji Jelavića dovodi u vezu sa zločinom u središtu grada u kojemu je stradala potpuno nevina osoba. Riječ je o tragu DNK izuzetom s registarskih tablica Mercedesa. |
I tijekom ovog postupka najviše se osporavao glavni dokaz tužiteljstva koji Jelavića dovodi u vezu sa zločinom u središtu grada u kojemu je stradala potpuno nevina osoba. Riječ je o tragu DNK izuzetom s registarskih tablica Mercedesa kojim su počinitelji pobjegli iz Preradovićeve ulice i zapalili ga u Klaićevoj.
DNK analiza pokazala je da se radi o Jelavićevu biološkom tragu. No, Jelavić i njegovi branitelji cijelo su vrijeme tvrdili da je njegova slina zapravo podmetnuta na tablice, i to tek nakon što je on policiji dao svoj nesporni uzorak.
I vještaci su potvrdili da prilikom uzimanja uzorka od Jelavića nije poštivana propisana procedura, tako da je vijeće Županijskog suda u jednoj fazi postupka taj nalaz čak i izdvojilo iz spisa kao nezakonit dokaz. Međutim, odlučujući po žalbi tužiteljstva Vrhovni sud zauzeo je stav da se unatoč činjenici da se pravila nisu poštivala ipak ne može govoriti o podmetanju i nezakonitom dokazu, što je naveo i vještak Milovan Kubat, pa je on vraćen u spis.
Današnji završni govori tužiteljstva i obrane nisu se puno razlikovali od onih već iznesenih u Remetincu.
Dok je Jelavićev branitelj Anto Nobilo naglašavao da su glavni dokazi protiv njegova klijenta više nego sumnjivi, odnosno plod podmetanja prijašnjeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog i policije, tužiteljica Dunja Pavliček istaknula je kako osim spomenutog traga DNK postoje i materijalni dokazi te iskazi svjedoka koji idu u prilog optužbi da je Jelavić sudjelovao u pucnjavi na Sliška 1995. u Maksimirskoj.
I Nikica Jelavić iznio je završni govor u kojemu je prije svega analizirao nalaze i iskaze prvog vještaka za DNK Ivana Juričića. Pobrojavši cijeli niz neslaganja u njegovim nalazima te razlike u pristupu njega i Milovana Kubata, Jelavić je kazao kako je Juričić zbog ovog podmetanja nagrađen i promaknut u MUP-u.
- Smatram da sam dokazao ovom vijeću da nisam kriv i da nemam nikakve veze s djelima za koja me se tereti i vjerujem u pravednu sudsku odluku - zaključio je Jelavić.
Što se tiče optužbe za napad zoljom na Vjeku Sliška 1999. godine, tužiteljstvo je na početku Jelavića teretilo da je to učinio "shodno planu zločinačke organizacije...", ali je dio odavno izbrisan iz optužnice. Tužiteljstvo je Jelavića također teretilo da je u noći 27. studenoga oko 1.25 sati u Preradovićevoj ulici osobno ispalio projektil iz Armbrusta na blindirani Jeep u kojemu su bili Vjeko Sliško i njegov tjelohranitelj Ivica Bertić.
Kao što je poznato, projektil se odbio od džipa i raznio nesretnog Dominija koji se slučajno zatekao u blizini. Dok je Jelavić ponudio alibi da je za vrijeme ovog događaja bio na drugom mjestu u gradu te tvrdi da mu je biološki trag podmetnut, tužiteljica Pavliček, osim na tom tragu DNK, optužbu zasniva i na izjavama svjedoka o sukobu Sliška s Bagarićevim klanom.
MaksimirskaNikicu Jelavića tereti se da je 29. siječnja 1995. u 4.07 sati iz puškomitraljeza Zastava pucao na Sliška i Jurja Dodića, koji su izišli iz ureda u Maksimirskoj 109 i sjeli u Sliškov automobil. I Sliško i Dodić tada su teško ranjeni u izrešetanom vozilu. Tužiteljstvo je kao dokaz protiv Jelavića ponudilo uplatnicu za teniske terene na Jelavićevo ime koja je bila u torbi pronađenoj blizu mjesta događaja, te iskaze svjedoka, članova obitelji i prijatelja Vjeke Sliška. Nije riječ o očevicima nego o osobama kojima je Sliško pričao o sukobu sa Bagarićem i njegovom ekipom. |
Cvjetni trg
|
Željko Petrušić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....