Je li MMF bolje rješenje

Jadranka Kosor uspjela je zemlju učiniti toliko očajnom da se više ne boji ni dolaska ozloglašenog MMF-a. Sve je bolje od njene vlasti. Međunarodni monetarni fond čak se počinje prizivati kao opcija manjeg zla. Ekonomistica Sandra Švaljek jučer je zavrtila tu ideju, sugerirajući da za one koji sami ne znaju uvesti red ni dolazak MMF-a nije loš izbor. “Ako nema političke volje i odlučnosti da se napravi što je potrebno, onda ni na MMF ne treba gledati kao na krajnje nepovoljno rješenje”, doslovce kaže.

Kad premijerkina ekonomska savjetnica počne prizivati MMF, to može značiti samo jedno: izgubila je svaku nadu da će Vlada Jadranke Kosor obaviti posao nužan za konsolidaciju javnih financija i ekonomski spas države. Švaljek servira i usporedbu s Grčkom, koja je, kaže, “dobra pouka za Hrvatsku jer pokazuje da, ako se predugo daju nerealna obećanja, a osobito ako se ona i ne ispunjavaju, onda je to siguran put u fiskalnu krizu”.

Premijerka i njena Vlada napravili su od MMF-a pravu babarogu za plašenje nacije. Valjda da bi sami sebe mogli proglasiti spasiteljima. Oni će i bez MMF-a, tvrde već mjesecima, provesti sve što je potrebno. Nisu, a vidimo da i neće. Jadranki Kosor mora biti jasno gdje je izlaz. Savjetnici su joj to nacrtali. Njihova rješenja uključila je u svoj program oporavka. Ali taj je dokument, najbolje što je izašlo iz njena kabineta, ostao mrtvo slovo na papiru. MMF ima funkciju korbača: Hrvatsku bi natjerao da napravi ono što je i sama deklarirala nužnim.

Zemljama koje ga zovu u pomoć MMF osigurava jeftinije kredite, a traži rigoroznije kresanje javne potrošnje. Sve, Hrvatskoj bliske, države, koje su se odlučile za takvu opciju, morale su pristati na smanjenje državnog aparata, zamrzavanje mirovina i smanjenje socijalnih prava.

Vlada Ivice Račana, koja je od HDZ-a naslijedila ekonomski potpuno devastiranu Hrvatsku, aranžman s MMF-om platila je obavezom da će donijeti restriktivan državni proračun, ograničiti rast plaća u javnom i državnom sektoru te smanjiti broj zaposlenih, poglavito u dotad prebukiranoj, glomaznoj vojsci. Ali, uz pomoć MMF-a Grčka je, evo, uspjela da svoj proračunski deficit u samo pola godine smanji za gotovo 40 posto; u Srbiji, koja je, za razliku od Hrvatske, izašla iz recesije, ovih se dana svađaju oko toga kamo da skrenu višak para koji se pojavio u državnoj blagajni: Beograd bi podijelio u plaće, MMF još zahtijeva oprez i štednju.

Hrvatskoj je, na žalost, za svaki pomak potreban neki žandar. Ni za vlastitu korist neće raditi bez pritiska. Da međunarodna zajednica nije radila presing, Hrvatska bi još bila neuređena, poludivlja zemlja. Zbog NATO-a vojska se morala civilizirati i čistiti od Šuškovih ustašluka. Zbog EU moraju se usvajati europski standardi, što ide preko volje, uz žilave otpore. Promjene koje zahtijeva Europa HDZ-ova je vlast godinama pokušavala eskivirati ili fingirati. Da Bruxelles ne inzistira na progonu korupcije, Sanaderova bi hobotnica još bila netaknuta i pljački države ne bi bilo kraja. Sve promjene nabolje Hrvatskoj su morale biti nametnute. Ako država ni svoje financije ne zna ili ne želi dovesti u red, onda dolazak MMF-a, kao nužno zlo, ostaje jedino rješenje.