Film se razvija kada jedan prototipski moderni srednjoškolski učitelj odluči potpuno odbaciti liberalan pristup školstvu i nad svojim učenicima zavesti svojevrsnu diktaturu
Na izvjestan način, tema se vratila tamo odakle je i ponikla. Godine 1967. Ron Jones bio je profesor povijesti u srednjoj školi Cubberley u kalifornijskom gradiću Palo Alto. Na predavanju o holokaustu nitko od njegovih učenika nije mogao povjerovati da se tako nešto uopće moglo dogoditi. “Nijemci mora da su poseban narod. Kako su uopće mogli tvrditi da ne znaju ništa o istrebljenju Židova? Kako su se seljaci, liječnici, zubari i učitelji pretvarali da nisu ništa s tim imali? Kako to da su se susjedi ili čak prijatelji Židova pravili da ih se to ništa ne tiče...”
Nakon ovakvih pitanja, Jones se odlučio na jednodnevni eksperiment poučivši klince osnovama totalitarnog mišljenja i ponašanja. Odjek je bio nevjerojatan i eksperiment nazvan “Treći val” produžen je na pet dana. Na kraju je razred djelovao kao uniformna cjelina, koja je poštovala vlastitu hijerarhiju i neprijateljski se ponašala prema vršnjacima iz drugih razreda. Lekcija iz nacionalsocijalizma bila je nevjerojatno efikasna.
Jonesov eksperiment kasnije je često citiran u pedagoškoj literaturi, a 1981. po njemu je Morton Rhue napisao roman “Val”. Iste godine snimljen je i srednjometražni televizijski film s Bruceom Davisonom u ulozi profesora, na kojem je Ron Jones bio savjetnik. Knjiga i film postali su dio srednjoškolske nastave, ne samo u Americi, nego i u Njemačkoj i Austriji, nudeći učenicima zoran primjer kako shvatiti neka od najstrašnijih razdoblja ljudske povijesti.
Njemački redatelj Dennis Gansel i sam je u školi pročitao roman i pogledao film. Oboje su ga zaintrigirali, ali su mu se činili i nekako nestvarni. Zašto se sve odigrava u Americi kada bi se isto tako moglo zbivati i u Njemačkoj, zemlji iz koje je ta tema i potekla? Dotad je najveći uspjeh postigao filmom “NaPolA”, dramom o talentiranom mladom boksaču koji se 1942. upisuje u školu za nacističku elitu, a “Val” je zamislio kao njegov svojevrsni nastavak: dramski motivi su slični, ali ovaj put smješteni u suvremeno okružje.
Kada prvi put ugledamo junaka filma “Val”, on se doima kao prototip modernog srednjoškolskog profesora: Rainer Wenger (glumi ga u Njemačkoj vrlo popularni Jürgen Vogel) kratko je ošišan, srednjih je godina, u autu (kakav si već može priuštiti s profesorskom plaćom) preglasno sluša Ramonese i ne drži previše do školskih autoriteta. Učenicima je simpatičan zbog svog nekonformizma, ali do njih njegove riječi baš i ne dopiru. Berlinska srednja škola, u kojoj se događa radnja, ista je kao i većina takvih institucija u Europi i Americi: klince zanimaju samo glazba, droga i video igre, zajedništvo ne postoji, svi se dijele na klanove i autsajdere.
U školi su na dnevnom redu tematski projekti i Wenger se - primjereno svom habitusu - opredjeljuje za anarhiju. Tu je temu već prisvojio drugi profesor i Wenger bira čistu suprotnost - autokraciju. U početku se čini da će njegov projekt završiti neslavno, međutim, učenike stvar počinje intrigirati kada profesor počinje - što dotad nikad nije radio - zahtijevati i provoditi disciplinu. Traži da ga odsad nazivaju “Gospodine Wenger”, da mu se obraćaju uz pozdrav donekle sličan nacističkom te im objašnjava da odsad pripadaju pokretu koji se zove “Val”. Pokret ima svoj logo, a njegovi pripadnici prepoznaju se po bijelim košuljama. Entuzijazam za novu “furku” je popriličan pa se Val ubrzo počinje širiti po školi i dobivati pristaše i u drugim razredima, a grafiti s logom u trenu su izniknuli na zidovima berlinskih ulica.
Bojažljivi Tim (vrlo dobri Frederick Lau), koji se dotad nije ni u što uklapao, postaje najmilitantniji pripadnik pokreta i Wengerov tjelesni čuvar, momci iz razreda prvi put se igravaju kao složan vaterpolski tim, međutim, ima i onih kojima se “Val” baš i ne sviđa. Karo (Jennifer Ulrich), djevojka vođe vaterpolskog napada, ne želi biti dio nečega takvoga, a i Wenglerova supruga Anke (Christiane Paul) upozorava ga da je stvar otišla predaleko. Uistinu, eksperiment u autokraciji ubrzo postaje problem koji nadilazi okvire škole.
Film ‘Val’, unatoč konkurenciji američkih filmova, na prvom je mjestu gledanosti
“Val” je imao svjetsku premijeru na festivalu američkog nezavisnog filma u Sundanceu, gdje je dobio odlične kritike, a na filmskom sajmu koji se održavao usporedno s berlinskim festivalom sve su projekcije bile prekrcane zainteresiranim kupcima.
Prikazivanje u Njemačkoj počelo je prije mjesec dana i unatoč jakoj konkurenciji hollywoodskih hitova, “Val” je odmah zasjeo na prvo mjesto. Nakon dva tjedna uspio ga je detronizirati “Jumper” s Haydenom Christensenom, ali se kasnije Ganselov film opet vratio na vrh. Reakcije njemačke kritike su zanimljive: iako većina recenzenata ističe da je film spretno napravljen, ima prigovora da je redatelju važnije zaigrati na emocije gledatelja a ne na njegov razum. Ipak, bez takvog postupka teško da bi “Val” u tolikoj mjeri zaokupio gledatelje.
Tema odgoja u školama i način na koji se siju klice diktature opet su udarne vijesti u njemačkim medijima, a izdanja koja se bave fenomenom takvih školskih eksperimenata teško je i pobrojati. Ganselov “Val” ipak je postigao željeni cilj: umjesto da gledaju američki tv film iz 1981., buduće generacije njemačkih školaraca dobivat će pouke o opasnostima diktature iz prvoklasno napravljene triler-drame s domaćom etiketom.
Nenad Polimac
Na izvjestan način, tema se vratila tamo odakle je i ponikla. Godine 1967. Ron Jones bio je profesor povijesti u srednjoj školi Cubberley u kalifornijskom gradiću Palo Alto. Na predavanju o holokaustu nitko od njegovih učenika nije mogao povjerovati da se tako nešto uopće moglo dogoditi. “Nijemci mora da su poseban narod. Kako su uopće mogli tvrditi da ne znaju ništa o istrebljenju Židova? Kako su se seljaci, liječnici, zubari i učitelji pretvarali da nisu ništa s tim imali? Kako to da su se susjedi ili čak prijatelji Židova pravili da ih se to ništa ne tiče...”
| Dosadašnji najbolji uradak nemačkog redatelja bio je film o odrastanju mladića u nacističkoj školi za rukovoditelje |
Jonesov eksperiment kasnije je često citiran u pedagoškoj literaturi, a 1981. po njemu je Morton Rhue napisao roman “Val”. Iste godine snimljen je i srednjometražni televizijski film s Bruceom Davisonom u ulozi profesora, na kojem je Ron Jones bio savjetnik. Knjiga i film postali su dio srednjoškolske nastave, ne samo u Americi, nego i u Njemačkoj i Austriji, nudeći učenicima zoran primjer kako shvatiti neka od najstrašnijih razdoblja ljudske povijesti.
Njemački redatelj Dennis Gansel i sam je u školi pročitao roman i pogledao film. Oboje su ga zaintrigirali, ali su mu se činili i nekako nestvarni. Zašto se sve odigrava u Americi kada bi se isto tako moglo zbivati i u Njemačkoj, zemlji iz koje je ta tema i potekla? Dotad je najveći uspjeh postigao filmom “NaPolA”, dramom o talentiranom mladom boksaču koji se 1942. upisuje u školu za nacističku elitu, a “Val” je zamislio kao njegov svojevrsni nastavak: dramski motivi su slični, ali ovaj put smješteni u suvremeno okružje.
Kada prvi put ugledamo junaka filma “Val”, on se doima kao prototip modernog srednjoškolskog profesora: Rainer Wenger (glumi ga u Njemačkoj vrlo popularni Jürgen Vogel) kratko je ošišan, srednjih je godina, u autu (kakav si već može priuštiti s profesorskom plaćom) preglasno sluša Ramonese i ne drži previše do školskih autoriteta. Učenicima je simpatičan zbog svog nekonformizma, ali do njih njegove riječi baš i ne dopiru. Berlinska srednja škola, u kojoj se događa radnja, ista je kao i većina takvih institucija u Europi i Americi: klince zanimaju samo glazba, droga i video igre, zajedništvo ne postoji, svi se dijele na klanove i autsajdere.
U školi su na dnevnom redu tematski projekti i Wenger se - primjereno svom habitusu - opredjeljuje za anarhiju. Tu je temu već prisvojio drugi profesor i Wenger bira čistu suprotnost - autokraciju. U početku se čini da će njegov projekt završiti neslavno, međutim, učenike stvar počinje intrigirati kada profesor počinje - što dotad nikad nije radio - zahtijevati i provoditi disciplinu. Traži da ga odsad nazivaju “Gospodine Wenger”, da mu se obraćaju uz pozdrav donekle sličan nacističkom te im objašnjava da odsad pripadaju pokretu koji se zove “Val”. Pokret ima svoj logo, a njegovi pripadnici prepoznaju se po bijelim košuljama. Entuzijazam za novu “furku” je popriličan pa se Val ubrzo počinje širiti po školi i dobivati pristaše i u drugim razredima, a grafiti s logom u trenu su izniknuli na zidovima berlinskih ulica.
Bojažljivi Tim (vrlo dobri Frederick Lau), koji se dotad nije ni u što uklapao, postaje najmilitantniji pripadnik pokreta i Wengerov tjelesni čuvar, momci iz razreda prvi put se igravaju kao složan vaterpolski tim, međutim, ima i onih kojima se “Val” baš i ne sviđa. Karo (Jennifer Ulrich), djevojka vođe vaterpolskog napada, ne želi biti dio nečega takvoga, a i Wenglerova supruga Anke (Christiane Paul) upozorava ga da je stvar otišla predaleko. Uistinu, eksperiment u autokraciji ubrzo postaje problem koji nadilazi okvire škole.
Film ‘Val’, unatoč konkurenciji američkih filmova, na prvom je mjestu gledanosti
| USPJEH
|
Prikazivanje u Njemačkoj počelo je prije mjesec dana i unatoč jakoj konkurenciji hollywoodskih hitova, “Val” je odmah zasjeo na prvo mjesto. Nakon dva tjedna uspio ga je detronizirati “Jumper” s Haydenom Christensenom, ali se kasnije Ganselov film opet vratio na vrh. Reakcije njemačke kritike su zanimljive: iako većina recenzenata ističe da je film spretno napravljen, ima prigovora da je redatelju važnije zaigrati na emocije gledatelja a ne na njegov razum. Ipak, bez takvog postupka teško da bi “Val” u tolikoj mjeri zaokupio gledatelje.
Tema odgoja u školama i način na koji se siju klice diktature opet su udarne vijesti u njemačkim medijima, a izdanja koja se bave fenomenom takvih školskih eksperimenata teško je i pobrojati. Ganselov “Val” ipak je postigao željeni cilj: umjesto da gledaju američki tv film iz 1981., buduće generacije njemačkih školaraca dobivat će pouke o opasnostima diktature iz prvoklasno napravljene triler-drame s domaćom etiketom.
Nenad Polimac