Iz eksperimenta s Tihomirom Oreškovićem u HDZ-u, čini se, ništa nisu naučili. Prije nego što su aktualnog premijera izvukli kao svog zeca iz šešira, stranački šefovi jedva da su ga poznavali. Legenda kaže da su mu dali tri sata za odluku hoće li iz svijeta biznisa preskočiti u visoku politiku, da upravlja državom.
Izmislili su ga kao svoju premosnicu za formiranje Vlade. Kao surogat premijera kako bi Mostom blokirani Tomislav Karamarko ipak mogao ući u Banske dvore. Bojati se da sličnu vrstu ozbiljnosti HDZ pokazuje i u aktualnom pretumbavanju Vlade. U pokušaju da famoznim preslagivanjem - pretakanjem iz šupljeg u prazno - te isticanjem Zdravka Marića kao svog odabranika za budućeg premijera eliminiraju Oreškovića. Nekoliko je razloga koji upućuju na takav zaključak.
Zec u šumi
Odluku da će sadašnji ministar financija biti kandidat za novog premijera (premda dosadašnjeg još nisu smaknuli, što bi upućivalo da spremaju ražanj za zeca koji je još u šumi!), HDZ je donio na telefonskoj sjednici. Valjda po logici: ako Vlada može prodavati državnu imovinu a da se ne pogleda u oči, zašto i HDZ ne bi telefonski odabrao čovjeka za najutjecajniju funkciju u državi! Ali kako je to odrađeno? Neka od HDZ-ovih službenica, vjerojatno po instrukcijama iz Sheratona, gdje Karamarko i dalje ordinira smišljajući izlaz iz klopke u kojoj se našao, kontaktirala je članove Predsjedništva.
Nije to bila telefonska konferencija u sklopu koje bi svatko od nas mogao raspraviti i izraziti svoje mišljenje, nego nas je nazivala tajnica i pitala jesmo li za Marića ili nismo, otkriva povratnik u HDZ-ovu vrhušku Darko Milinović. Ni govora da bi se o toj važnoj odluci debatiralo, još manje da bi se s Marićem možda razgovaralo. Na isti način, telefonski, odluka je onda prenesena izabranome. HDZ-ova je tajnica nazvala Marića kako bi mu priopćila radosnu vijest da će biti HDZ-ov novi premijer iz šešira. Ali je pritom nazvala posve krivog Zdravka Marića. Sve skupa neozbiljno i neodgovorno!
Ministar Marić ozbiljan je i stručan čovjek, ali gurati ga u ulogu premijera, to se čini déjà vu, po HDZ-ovim tvrdnjama, već propalog scenarija. Njegova je prednost pred premijerom Oreškovićem u boljem poznavanju Hrvatske. Ali, on također nije bio na izborima i nema tu vrstu legitimiteta. Nestranački je čovjek, što znači da će iza njega stajati - u najboljem slučaju - nečija tuđa stranka. A takva konstelacija može voditi s Oreškovićem već viđenom sukobu nadležnosti. Vrlo je izvjesno da će ga HDZ-ovi moćnici pokušati držati na kratkom lancu. Bez obzira što takvi obično pucaju.
Na manjak ozbiljnosti upućuje i Karamarkov običaj da sam sebi skače u usta. Pokušavajući srušiti Oreškovića, šef je HDZ-a promijenio ploču, pa sada - posve suprotno od onoga što je govorio prije pola godine - tvrdi da Hrvatskoj umjesto stručnog i nestranačkog treba politički premijer. Kako se Marić u tu priču ne uklapa, čini se da je Karamarko pobrkao govore. Argumentacijom o političkom premijeru mogao je braniti svoju nominaciju za tu funkciju, ali, nakon što je takva mogućnost definitivno otpala, retoriku je trebalo prilagoditi novim okolnostima. Za HDZ-ova šefa ta se operacija pokazala prezahtjevnom. Što je s onima koje su mnogo složenije?
Udica i mamac
HDZ još nema 76 glasova za opoziv sadašnjeg premijera Oreškovića i rušenje njegove Vlade. A bez toga nema ni stvaranja nove parlamentarne većine, ni novog mandatara, ni novog kabineta. Karamarkova sve tanja svita blefira. Ministar Marić u tu je priču ubačen kao mamac. Kao udica na koju bi se HDZ-u sada nedostajući glasovi mogli upecati. Njegova bi reputacija ozbiljnog čovjeka pritom svakako mogla biti od koristi. Ali sve drugo prilično je neozbiljno. S navodnim budućim mandatarom o sastavu njegove Vlade nije se razgovaralo. Kako stvari sada stoje, Marić je više sredstvo koje se pokušava upotrijebiti za micanje Oreškovića nego kandidat za premijera.