Idemo dalje - poručio je preko svojih odvjetnika Ivo Sanader iz Remetinca neposredno nakon što mu je Ustavni sud pružio ruku i srušio presude u dva teška slučaja. Bivši se premijer s razlogom osjeća osokoljeno. Ne samo da su čuvari ustavnog poretka ukinuli presude u slučaju Hypo te Ina-MOL, nego su to učinili na krajnje kontroverzan način, pokazujući spremnost da pritom ne biraju sredstva.
Osuđenog su Sanadera uzeli u zaštitu tako što su izveli pravi udar na Ustav. Sveto pismo svake civilizirane države faktički su proglasili neobaveznim.
Ponovljeni će se postupci - jednako važno! - odvijati u bitno promijenjenim okolnostima. Progon pretvorbene otimačine i ratnog profiterstva praktično postaje nemoguć. Protiv organiziranog kriminala, koji je u sprezi s političkom vlašću u protekla dva i pol desetljeća opljačkao narod i razorio državu, ništa se ne može. Fait accompli. Drugim riječima, zločinačkoj strukturi koja je pokrala Hrvatsku ostaje tek staviti soli na rep. Odlukom Ustavnog suda država je kapitulirala pred kriminalnim naslijeđem. Ne samo da protiv gvalje državnog banditizma nikakvog efikasnog sredstva nema, nego se izvan snage stavlja i svaki pokušaj da mu se dohaka.
Nakon što je Ustavni sud, faktički ukidajući ustavnu odredbu o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva, ušao u otvoreni sukob s Ustavom, nemoguće je zaobići pitanje tko je stariji. Tko je kome nadređen, Ustavni sud Ustavu ili je ipak obratno. Jednako je nezaobilazno pitanje što je ostalo od velike antikorupcijske kampanje, koja je svojedobno bila jedan od ključnih uvjeta za ulazak u Europu. Gotovo ništa! Ili toliko da se cijeli taj ogromni posao može smatrati grandioznim neuspjehom. Tresu se temelji Sanaderovih presuda. Presuda koje su, navodno, bile izraz riješenosti države da se obračuna s visokorangiranom, sustavnom korupcijom, godinama ugniježđenom u državnom vrhu.
Srce hobotnice
Ivo Sanader s mnogo se razloga smatrao kreatorom i samim srcem hobotnice. Premda je, naravno, od prvog dana problematično da se veliki obračun s političkom mafijom sveo na jednog čovjeka i nešto njegovih kokošara. Bivši je premijer nosio ne samo vlastiti teret. Uzalud je sutkinja Ivana Čalić upozoravala da je kriminalni poredak kolektivno djelo. Oni koji su glavu spuštali, oni koji su je okretali, oni koji su zatvarali oči i oni koji su šutjeli o tome, svi su oni prešutno podupirali stvaranje sustava koji je državu tretirao kao vlastiti privatni bankomat, govorila je. Izravno je čak prozvala neke od Sanaderovih pobočnika. Ništa im se nije dogodilo. Kad se podvuče crta, samo je jedan potpredsjednik Vlade odgulio svoje, a jedan se ministar iskupio društveno korisnim guljenjem krumpira. Kuloari već šapuću da će pasti i presuda u slučaju Fimi-Medije, u kojoj je osim Sanadera za korupciju osuđen i HDZ. Ništa nemoguće!
Stanje stvari
Odlukom Ustavnog suda impliciranim odustajanjem od procesuiranja financijskih zločina iz devedesetih, bez obzira na to radi li se o ratnom profiterstvu ili pretvorbenom kriminalu, Hrvatska će u svoje početke kao samostalne države definitivno ugraditi zločin političke elite počinjen prema vlastitom narodu. Jednom metak, drugome imetak - to je stanje stvari koje se više ne kani ispravljati. Aboliranje onih koji su zgrtali dok je sirotinja ratovala, gotova je stvar. Slično se događa i s drugim krugom pljačke kojem je država bila izvrgnuta, onim iz vremena posttuđmanovskog HDZ-a. Kompletno se pravosuđe tu blamira: Državno odvjetništvo nije bilo sposobno dokazati da je Sanader za izručenje Ine mađarskom MOL-u zaista primio mito, nego se to detektira iz katastrofalnih ugovora, koje bi samo lud ili korumpiran šef Vlade potpisao. HDZ-u bliski sudac Ivan Turudić u presude je ugradio neoprostive greške, koje kao da su za cilj imale njihovo rušenje. Ustavni se sud ruga zdravom razumu ne samo u Sanaderovom slučaju. Bivšem premijeru ukida presudu, jer je sud propustio ustanoviti notorno: njegov status službene osobe. Slično je prethodno Milana Bandića pustio iz pritvora, bez obzira na to što je zagrebački gradonačelnik prekršio obavezu da ne pokušava utjecati na svjedoke. Pravosudni sustav plus Ustavni sud proizvode pravnu nesigurnost i kaos i destruiraju pravni poredak.
Urušavanje stanja u pravosuđu može imati kobne posljedice. Prvo, spomenuti ispadi u direktnoj su korelaciji s tupljenjem državne oštrice u obračunu s korupcijom. Unatoč DORH-ovom ratu s takozvanim lokalnim šerifima, brojni su dokazi da tempo antikorupcijske kampanje jenjava, barem kad je riječ o kapitalcima. Predsjednik najvećeg suda u zemlji javno se, kao da u tome nema ništa suspektno, predstavlja kao prijatelj sa zakonom posvađanih i pritvaranjem kompromitiranih osoba. Ustavni sud omogućava da gradonačelnik Bandić i dalje neometano obavlja svoju funkciju, kao da je potpuno čist pred zakonom, kao da se protiv njega ne vodi postupak za kriminalno raspolaganje gradskim parama i resursima. Aktualni šef HDZ-a stalno tvrdi da je njegova stranka svoju katarzu prošla. Teško dok mu je Kalmeta sa svim svojim repovima i dalje jedan od ključnih uzdanika. O nedovoljno temeljitoj moralnoj dezinfekciji HDZ-a govori i činjenica da je i sam Karamarko nedavno uhvaćen s prstima u aferi koja opasno miriše na nešto već viđeno. Otkriće da bi zajedno sa svojom ženom Anom Šarić mogao biti poslovno povezan s tvrtkom Migrit, iza koje, kako se sumnja u važnim američkim i europskim institucijama, stoji netransparentni ruski kapital, koji se posredno pokušava ubaciti u zatvorene mu zemlje, to otkriće, dakle, unosi nemir u HDZ-ove redove. Stranački kuloari gotovo konsternirani propituju zar je moguće da se opet ponavljaju obrasci koji su svojedobno upropastili HDZ. U svakom slučaju, teška bitka protiv s politikom povezanog kriminala još nije dobivena. U nekim je aspektima čak napravljen korak unazad.
Drugo, labavljenje pravosudne omče protiv korupcije ruši povjerenje u institucije. Vjera javnosti u hrvatsko pravosuđe vrlo je niska, recentne odluke autoritet pravosudne vlasti dodatno razaraju. Umjesto da funkcionira kao čuvar ustavnog poretka, Ustavni sud sam sebe pretvara u kerbera sumnjivih interesa. Spašava Bandića i Sanadera, simbole politike koja se amalgamirala s driblanjem zakona, upropaštava vlastiti ugled. Društvo u velevažnim crnim togama puca u noge i sebi i pravnoj državi. Ukidanjem mogućnosti progona ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala opet se uvodi državno sponzorstvo nad lopovskom praksom. Državna je vlast godinama funkcionirala kao dio hobotnice, zakonima i ogluhom uporno je štitila otimačinu, sada se s razine Ustavnog suda rezultati takve prakse definitivno amenuju. Ako nisu izraz potpune nekompetentnosti, onda se takvi potezi mogu objasniti samo trgovinom. Ili su nesposobni ili su kupljeni? Beskrajna bespomoćnost - to je sve što građani u takvoj situaciji mogu osjećati.
Masa gubitnika
Treće, aktualni događaji povezani s procesuiranjem političkog kriminala ubit će svaku nadu da je u hrvatskom društvu moguće osigurati barem elementarnu pravednost. Hrvatska je impregnirana ogromnim i frustrirajućim nepravdama. Moderni svijet mnogo govori o galopirajućim socijalnim nejednakostima. Odvajajući se od nekad dominantnog socijalističkog egalitarizma, hrvatska se nacija drastično rascijepila na uski krug dobitnika i široku masu gubitnika ratnog vremena i tranzicije. Njihove međusobne razlike nisu nastale na osnovu rada ni sposobnosti, uglavnom su politički određene. Bogatstvo jednih direktno je povezano sa siromaštvom drugih. “Nezasitnost takozvanih političkih elita dovela je do bijede onih koji su ih izabrali”, rečeno je u obrazloženju jedne od Sanaderovih presuda. Sada tako proizvedene nepravde ostaju zauvijek cementirane. Niti će lopovima biti uzeto, niti će opljačkani dobiti satisfakciju. Svojedobno zloguko “Tko je jamio, jamio je!”, pravosudni sustav nije opozvao. Dapače, Rojsovi su ga klonovi među ustavnim sucima i službeno, s najvišeg mjesta, osnažili i potvrdili. Neminovno tako otvarajući pitanje čemu služi Ustavni sud, pa onda i država koja se miri s razbojničkom politikom.