Jesen je kalendarski počela 23. rujna, a završava 21. prosinca. Zašto je to uopće bitno? Zapravo i nije jer se kalendarska konvencija sve manje podudara s meteorološkim situacijama. Ipak, jedan iskričav politički proces trebao je biti vezan baš za dolazak jeseni, to je naime okvirni rok što ga je HDZ bio odredio predsjednici države da se izjasni želi li dogodine izaći na izbore i tražiti još jedan predsjednički mandat.
U lipnju 2018. godine, usred jedne od žešćih razmjena između Vlade i Pantovčaka, javio se uime HDZ-a i premijera Plenkovića istaknuti dužnosnik stranke i Sabora, zastupnik Branko Bačić. Rekao je da je početak jeseni primjeren rok do kada HDZ mora krenuti u pripreme oko predsjedničkih izbora i da vjeruje kako će dotad predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlučiti hoće li ići u borbu za drugi mandat kao kandidatkinja HDZ-a.
Bačić je tih napetih dana išao još malo dalje i grublje prema predsjednici: ocijenio je da Grabar-Kitarović teško može pobijediti na izborima ako iza nje ne stane najjača politička stranka, HDZ, te joj je, zacijelo uime premijera Plenkovića, poručio da smanji količinu dnevnih komentara i kritika na račun Vlade i da pokuša imidž popravljati nadovezujući se na navodna Vladina postignuća. Ukratko, predsjednici je poslana javna poruka da počne podržavati Vladu i da se taj novi gard mora stabilizirati do jeseni.
Ne može se reći da predsjednicu ta i slične poruke nisu destabilizirale, ona ih nikako nije mogla u potpunosti ignorirati. Bilo je više nego očito da je Kolinda Grabar-Kitarović brzo korigirala ton u odnosu na Vladu, razumijevajući sugestije poput Bačićevih kao poruku da pravu potporu HDZ-a neće dobiti ne prestane li, i to u potpunosti, s oporbenim djelovanjem u odnosu na Plenkovića i njemu najvažnije ministre.
Otad do danas značajno je otupjela predsjedničina kritičnost, ali se i dalje ne može kao posljedicu ili protuuslugu uočiti povećana uključenost predsjednice u političke planove Plenkovićeva HDZ-a. Moglo bi se reći da se Kolinda Grabar-Kitarović našla u nesretnom rascjepu: ogluši li se o preporuke da se primiri, mogla bi izgubiti vezu s HDZ-om, a utiša li se do razine načelnih, bezopasnih, slabopolemičnih komentara svakodnevice, izgubit će značajan dio potpore iz onog drugog bazena, među glasačima koji podržavaju nju, neovisno o HDZ-u i zapravo u inat Plenkoviću.
To je ono u čemu se predsjednica prilično gubila proteklih mjeseci, što se nije toliko vidjelo dok se suzdržavala naširoko govoriti i istupala uglavnom svečarski ili protokolarno, no čim je, kao ovog četvrtka, napokon progovorila o dnevnopolitičkim stvarima, razina nesigurnosti došla je do punog izražaja.
Predsjednica očito proživljava tešku krizu političkog identiteta, ona prolazi kroz košmar neizvjesnog reizbora i u takvom stanju političkog vitiliga njen intervju za Novu TV jedan je od najlošijih, najneusredotočenijih, najpovršnijih i najnesigurnijih istupa otkad je preuzela predsjedničku dužnost u veljači 2015. godine.
Došla je i ta jesen uoči isteka mandata, može se dakako kupiti još nešto malo vremena, uvijek će Bačić džentlmenski reći kako to niti nije bio rok nego samo realni okvir očekivanja, ali kako god bilo, ubrzano se približava trenutak kad će se predsjednica morati fokusirati i u pogledu agende za eventualni drugi mandat i u odnosu na očekivanja od HDZ-a u mogućoj kampanji. Prije bilo kakvog brendiranja Hrvatske, čemu je ovih dana zbunjeno pristupila, predsjednica će i te kako morati rebrendirati sebe.
Ono što joj nikako ne ide u prilog, to jest bitno joj otežava poziciju i odluku, jest to što se u ključnim mjesecima definiranja njene kandidature usporedo razvija veliki obračun unutar HDZ-a, nakon pokretanja istraga u kojima se ispituje i eventualna umiješanost Milijana Brkića, drugog čovjeka HDZ-a. Nezgodno je za predsjednicu što ta stvar vjerojatno neće biti riješena brzo, nego bi se mogla protegnuti duboko u njenu izbornu godinu, a kroz sve to vrijeme morat će dobro odmjeravati kako će se pozicionirati prema pojedinim centrima moći u HDZ-u.
Logično, Kolinda Grabar-Kitarović mogla je očekivati da će joj i novu, kao i prethodnu kampanju, što se HDZ-a tiče, najviše iznijeti upravo Brkić, no može li istu razinu uključenosti danas-sutra očekivati od Plenkovića, Jandrokovića, Bačića ili Kuščevića, e to je već veliko pitanje. Na predsjedničinu žalost, novi odnosi u HDZ-u nisu proces u kojem će ona moći do kraja ostati neutralna, neovisno o tome što formalno više nije članica HDZ-a. I te kako će se očekivati njena uključenost i pomoć i prema tome će se procjenjivati lojalnost i odmjeravati količina podrške za eventualnu novu kandidaturu.
Plenkovićeva garnitura u HDZ-u i na čelu države u međuvremenu se prilično stabilizirala, svemu usprkos, pa je i izvjesnost bilo kakve brze implozije u HDZ-u, koja bi išla na štetu Plenkovića a onda inercijom predsjednici u prilog, nerealna je u sljedećih nekoliko godišnjih doba presudnih za predsjedničinu odluku i početak kampanje. Dakle, nije vjerojatno da će predsjednica moći kroz kampanju lagano i neometano plivati na struji općeg uvjerenja u neuspjeh Plenkovićeve Vlade. Iako nema niti treba očekivati oduševljenje Vladom, na bliskom horizontu nema niti naznaka da bi ova garnitura mogla stradati već u 2019. godini.
Prema svemu sudeći, Kolinda Grabar-Kitarović morat će pronaći zahtjevnije oblike proizvodnje vidljivosti u politici u sljedećoj godini.
Pred njom je nekoliko osnovnih mogućnosti, a najmanje su tri: (1) u potpunosti odustati od potpore HDZ-a i stati otvoreno uz najnezadovoljnije skupine društva s desnog spektra, (2) utopiti se u prosječnosti HDZ-ove vladavine i tiho sekundirati Plenkoviću što joj umanjuje šanse na izborima ako oporba iznjedri solidnog kandidata i (3) odustati do kandidature i početi se neopterećeno spremati za pokušaj preuzimanja političkog liderstva na desnici, u čemu i dalje ima više izgleda nego bilo tko od ljudi koji se trenutačno guraju za vođe na tom spektru.
Ovotjedni nastup na Novoj TV nije bio dobar ulog ni u jedno, ni u drugo, ni u treće. To je bio nastup pun nervoze i nesigurnosti. Usmjeravanje kritike prema medijima koji tobože ne razumiju da problem nije u korupciji, nego u tome što se na silu ne širi pozitivna atmosfera, komičan je predsjedničin pokušaj transfera negativnih emocija. “Ne smijem na Plenkovića pa ću na medije.”
Prema signalima koje je slala, Kolinda Grabar-Kitarović još nije načisto u vezi s nastavkom političke karijere, stoga je nejasno zašto je uopće pristala na jesenski intervju prije jesenske odluke. Ono što je sigurno jest da se ne želi prebrzo odreći korpusa koji joj je osigurao prvi mandat.
Predsjednica je u TV intervjuu relativizirala značaj afere s Milijanom Brkićem, de facto kritizirala ministra Kuščevića zbog odnosa prema organizatorima građanskih referenduma, pokazala razumijevanje prema Penavi i prosvjedu u Vukovaru, ali je svugdje ipak prije svega pazila na to da previše ne razgnjevi Plenkovića. Takvo doziranje međutim od nje ne očekuju ni potpisnici referenduma, ni prosvjednici iz Vukovara, ni Milijan Brkić.
To je stav s kojim se možda može kupiti vrijeme, ali se teško mogu kupiti glasovi. Jesen je stigla, predsjednice naša.