Legendarni John Coltrane najveće je ime jazza u drugoj polovici 20. stoljeća, glazbenik i vizionar koji je stalno istraživao nove granice, a njegov je utjecaj prisutan i danas, pa mu se reputacija, kako godine prolaze, nimalo ne smanjuje. Lani su, na primjer, na Billboardovoj ljestvici najprodavanijih jazz albuma od prva tri mjesta, dva zauzeli albumi s njegovim dotad neobjavljenim snimkama: "At Carnegie Hall" (Blue Note - Dancing Bear) na kojemu je bio član kvarteta Theloniousa Monka, i "On Down, One Up" (Impulse - Aquarius), na kojima je zabilježen nastup njegova klasičnog kvarteta u njujorškom klubu Half Note u svibnju 1965. godine.
Nije ni čudno što je on jedan od rijetkih, poput Louisa Armstronga, Charlieja Parkera i Milesa Davisa, koji su potpuno dominirali glazbom svoga doba te ostavili trag i izvan jazza. Diskografska kuća Fantasy sada je objavila box set sa šest CD-ova "Fearless Leader", na kojem su sakupljene sve snimke što ih je sredinom 50-ih godina, na početku karijere, pod svojim imenom snimio za Prestige. Od proljeća 1957. pa do prosinca 1958., dakle u samo 18 mjeseci, Coltrane je u studio Rudyja Van Geldera u New Jerseyju (u kojem su se, osim za Prestige, snimali i albumi za mnoge druge jazz kuće, poput Blue Notea, Riversidea, a poslije i Impulsea) dolazio devet puta, obično petkom, očito danom koji je bio rezerviran za Prestige. S njim su najčešće dolazili klavirist Red Garland i basist Paul Chambers s kojim je svirao u kvintetu Milesa Davisa, za bubnjevima je najčešće bio Art Taylor, a Coltrane je nekoliko puta na snimanje pozvao i trubače, bilo Donalda Byrda, Wilbura Hardena ili mladog Freddieja Hubbarda.
Bob Weinstock, vlasnik Prestigea, uglavnom je bio i producent. On je Coltraneove snimke objavio na 11 albuma, od kojih je posljednji, "The Last Trane", pustio na tržište tek 1965. godine. Weinstock je, mora mu se priznati, pokazao priličnu dozu dalekovidnosti kad je 1957. ponudio Coltraneu ugovor. Istina, Coltrane je tada imao već 31 godinu i nije bio početnik - svirao je s raznim R&B grupama, trubačem Dizzyjem Gillespiejem, alt saksofonistom Johnnyjem Hodgesom te bio član Davisova kvinteta s kojim je za Prestige snimio četiri albuma (sve zajedničke snimke Davisa i Coltranea nedavno su objavljene u boxu "Legendary Prestige Sessions") - no bio je poznat tek u užem krugu jazz entuzijasta. Weinstock ga je i prije koristio kao sidemena, dakle člana drugih grupa, a nakon što je Davis raspustio svoj kvintet - jer mu je dosadilo brinuti se hoće li se njegov saksofonist (Coltrane) i bubnjar (Philly Joe Jones), obojica na heroinu, pojaviti na zakazanom nastupu - ponudio mu je da snima vlastite albume.
Nedugo nakon toga Coltrane se vratio u Philadelphiju i riješio ovisnosti te toga ljeta prihvatio poziv da svira s Theloniousom Monkom, još jednim inovatorom, od kojega je mnogo naučio. To se ljeto Monk, nakon godina sviranja, probio na jazz sceni, a veliku zaslugu u njegovoj novostečenoj popularnosti odigrao je upravo Coltrane. Utjecaji su, dakle, bili obostrani, slično kao i kad je svirao s Davisom koji je to i sam priznao rekavši kako je postao legenda kad je u njegovu kvintetu bio Coltrane.
Dakle, kad je Coltrane u svibnju 1957. prvi put ušao u Van Gelderov studio kako bi snimio vlastiti album, bio je i više nego spreman i siguran u sebe, pa je rezultat fantastičan. Na prvim snimkama Coltrane uglavnom slijedi kanone hard bopa, svira u zacrtanim harmonijskim i ritmičkim okvirima, a najimpresivniji je u baladama. No, kako vrijeme odmiče, može se pratiti njegovo stalno nastojanje da isproba nešto novo. Na posljednjim snimkama, u prosincu 1958., na primjer u skladbama "Bahia" i "Goldsboro Express", gotovo se može osjetiti kako je spreman probiti postojeće granice i koliko ga u tome sputavaju prateći glazbenici.
Ove snimke bile su, osim na originalnim albumima, dostupne i na glomaznom setu od 16 CD-ova iz 1991., na kojima je sakupljeno sve što je snimio za Prestige, dakle i pod svojim imenom i kao sideman. No, ovakva prezentacija čini se mnogo praktičnija: uostalom, preostale snimke uskoro će biti dostupne na još dva seta koje Fantasy uskoro planira objaviti.
Nedugo nakon posljednjeg sessiona s ovog boxa Coltrane je, ponovno u Davisovoj grupi, snimio epohalni album "Kind Of Blue", a zatim je počeo snimati za Atlantic te nekoliko godina poslije za Impulse, sa svojim klasičnim kvartetom s kojim se vinuo u dotad neistražena glazbena područja. No, bez obzira na ono što je poslije postigao, snimke sadržane u boxu "Fearless Leader" odaju originalnog i inovativnog glazbenika koji je stvarao sjajnu glazbu. I da je snimio samo njih, Coltrane bi bio zapamćen kao velikan.
Feđa Kalebić
Nije ni čudno što je on jedan od rijetkih, poput Louisa Armstronga, Charlieja Parkera i Milesa Davisa, koji su potpuno dominirali glazbom svoga doba te ostavili trag i izvan jazza. Diskografska kuća Fantasy sada je objavila box set sa šest CD-ova "Fearless Leader", na kojem su sakupljene sve snimke što ih je sredinom 50-ih godina, na početku karijere, pod svojim imenom snimio za Prestige. Od proljeća 1957. pa do prosinca 1958., dakle u samo 18 mjeseci, Coltrane je u studio Rudyja Van Geldera u New Jerseyju (u kojem su se, osim za Prestige, snimali i albumi za mnoge druge jazz kuće, poput Blue Notea, Riversidea, a poslije i Impulsea) dolazio devet puta, obično petkom, očito danom koji je bio rezerviran za Prestige. S njim su najčešće dolazili klavirist Red Garland i basist Paul Chambers s kojim je svirao u kvintetu Milesa Davisa, za bubnjevima je najčešće bio Art Taylor, a Coltrane je nekoliko puta na snimanje pozvao i trubače, bilo Donalda Byrda, Wilbura Hardena ili mladog Freddieja Hubbarda.
Bob Weinstock, vlasnik Prestigea, uglavnom je bio i producent. On je Coltraneove snimke objavio na 11 albuma, od kojih je posljednji, "The Last Trane", pustio na tržište tek 1965. godine. Weinstock je, mora mu se priznati, pokazao priličnu dozu dalekovidnosti kad je 1957. ponudio Coltraneu ugovor. Istina, Coltrane je tada imao već 31 godinu i nije bio početnik - svirao je s raznim R&B grupama, trubačem Dizzyjem Gillespiejem, alt saksofonistom Johnnyjem Hodgesom te bio član Davisova kvinteta s kojim je za Prestige snimio četiri albuma (sve zajedničke snimke Davisa i Coltranea nedavno su objavljene u boxu "Legendary Prestige Sessions") - no bio je poznat tek u užem krugu jazz entuzijasta. Weinstock ga je i prije koristio kao sidemena, dakle člana drugih grupa, a nakon što je Davis raspustio svoj kvintet - jer mu je dosadilo brinuti se hoće li se njegov saksofonist (Coltrane) i bubnjar (Philly Joe Jones), obojica na heroinu, pojaviti na zakazanom nastupu - ponudio mu je da snima vlastite albume.
Nedugo nakon toga Coltrane se vratio u Philadelphiju i riješio ovisnosti te toga ljeta prihvatio poziv da svira s Theloniousom Monkom, još jednim inovatorom, od kojega je mnogo naučio. To se ljeto Monk, nakon godina sviranja, probio na jazz sceni, a veliku zaslugu u njegovoj novostečenoj popularnosti odigrao je upravo Coltrane. Utjecaji su, dakle, bili obostrani, slično kao i kad je svirao s Davisom koji je to i sam priznao rekavši kako je postao legenda kad je u njegovu kvintetu bio Coltrane.
Dakle, kad je Coltrane u svibnju 1957. prvi put ušao u Van Gelderov studio kako bi snimio vlastiti album, bio je i više nego spreman i siguran u sebe, pa je rezultat fantastičan. Na prvim snimkama Coltrane uglavnom slijedi kanone hard bopa, svira u zacrtanim harmonijskim i ritmičkim okvirima, a najimpresivniji je u baladama. No, kako vrijeme odmiče, može se pratiti njegovo stalno nastojanje da isproba nešto novo. Na posljednjim snimkama, u prosincu 1958., na primjer u skladbama "Bahia" i "Goldsboro Express", gotovo se može osjetiti kako je spreman probiti postojeće granice i koliko ga u tome sputavaju prateći glazbenici.
Ove snimke bile su, osim na originalnim albumima, dostupne i na glomaznom setu od 16 CD-ova iz 1991., na kojima je sakupljeno sve što je snimio za Prestige, dakle i pod svojim imenom i kao sideman. No, ovakva prezentacija čini se mnogo praktičnija: uostalom, preostale snimke uskoro će biti dostupne na još dva seta koje Fantasy uskoro planira objaviti.
Nedugo nakon posljednjeg sessiona s ovog boxa Coltrane je, ponovno u Davisovoj grupi, snimio epohalni album "Kind Of Blue", a zatim je počeo snimati za Atlantic te nekoliko godina poslije za Impulse, sa svojim klasičnim kvartetom s kojim se vinuo u dotad neistražena glazbena područja. No, bez obzira na ono što je poslije postigao, snimke sadržane u boxu "Fearless Leader" odaju originalnog i inovativnog glazbenika koji je stvarao sjajnu glazbu. I da je snimio samo njih, Coltrane bi bio zapamćen kao velikan.
Feđa Kalebić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....