Postoji jedna sjajna stvar kad razgovarate s
Josipom Lisac, a ta je da vam uopće ne padne na pamet pitati je nešto o njezinim haljinama, frizurama, make upu… Odnosno, prije razgovora odlučite da ćete je pitati barem nešto o njezinoj legendarnoj garderobi, jer nije baš da je nemate razloga pitati o njezinu ekstravagantnom izgledu koji je već desetljećima podjednako prepoznatljiv i jedinstven, ali kad razgovor privedete kraju i odete dalje svojim poslom, sjetite se da ste je zaboravili pitati je li zaista njezina haljina na MESAM-u 1987. bila napravljena od 100 četvornih metara materijala i je li ono zaista bila ljubičasta tempera u kosi koja je obilježila njezine nastupe devedesetih. Odgovori na oba pitanja su “da” i možda bi bilo zanimljivo čuti neka detaljna objašnjenja, ali kada razgovor s njom krene, on ode u nekom sasvim desetom smjeru, vrlo neočekivanom, i onda takva pitanja zapravo djeluju vrlo “plitko”.
Koketiranje s jazzom
S Josipom se može satima razgovarati o glazbi, ali i o gomili drugih stvari, pa je tako i ovaj razgovor, koji smo dogovorile u povodu izlaska njezina novog albuma “Živim po svome” protekao u razgovoru o ljubavi, životu, smrti, osjećajima, kretivnosti, slobodi, sreći… Naravno, i o novom albumu, koji smo čekali osam godina, a koji će donijeti, kako i sama Josipa kaže, “jazzy” zvuk.
“Kada sam s Elvisom Stanićem razgovarala o tome kako bih voljela da moj novi album zvuči, rekla sam mu da bih ja to malo ‘jazzy’. Naime, ja sebe nikada nisam decidirano okarakterizirala, zato i nisam rekla jazz. No, ja sam još davno surađivala sa sjajnim jazz glazbenicima, a s najvećim zvijezdama jazza radila sam 1975., kada su Karlo Metikoš i Boško Petrović producirali moj ‘Bijeli album’ s najvećim jazz obradama, tako da ja zapravo već dugo koketiram s jazzom. Ali, već tada me društvo nije razumjelo. Govorili su: zašto ona pjeva takve pjesme, pa ona je tako mlada? Ja sam tada bila u počecima i odgajala sam samu sebe i jazz je dio mene. Ovaj album smo dugo pripremali i radili, ali ja sebi ionako nikada ne postavljam neki rok kada nešto moram završiti. Kada me ljudi pitaju kada ću završiti novi album, a ja kažem da ne znam jer doista ne znam. Završit ću ga kada bude gotov, to je zapravo uvijek odgovor.”
Ako se bilo što sa sigurnošću može reći za Josipu Lisac, to je onda da je zaista oduvijek bila drukčija, nikad ista, i uvijek neponovljiva, kao da u njezinu riječniku ne postoji riječ “šablona”.
Njezin prvi album bio je Dnevnik jedne ljubavi, kojeg je napravila s Karlom Metikošem i Ivicom Krajačem. Najpoznatija pjesma s tog albuma je “O jednoj mladosti” koja se i danas smatra jednom od najboljih balada u povijesti domaće glazbe, a koju je prije par godina obradila i grupa Flyer s kojima ju je Josipa i otpjevala.
1Iako je svaki njezin album donio barem jedan hit, za osamdesete se, barem po broju hitova, može reći da su bile njezine najuspješnije godine. U tom je razdoblju Josipa ‘izbacila’ hitove kao što su Magla, Danas sam luda, Gdje Dunav ljubi nebo, Boginja, Da li sam ti rekla da te volim, Hir, hir, hir, Nismo mi bez cilja...
“Silno me odvraćaju klišei, ne volim šablone, borim se protiv toga i smeta mi to. Kada mi kažu da mora biti tako i tako, to me jako razljuti, jer sve se može napraviti drukčije. Oduvijek sam živjela izvan šablona. Evo, nikada se nisam ni udala, imala djecu, ja nisam niti udovica. Karla i mene je uvijek fasciniralo to što sve je bilo drugačije. Ali, tako se dogodilo. Nas dvoje se nismo vjenčali, nismo stupili u brak, što je normalno za ljude koji se vole, kao što je normalno da se razvedu kada se ne vole. Ima i onih kojima je život nametnuo neke žrtve, pa ostaju u braku po 30 godina iako se ne vole, a sve zbog obitelji i djece.”
Osjetljiva na tišinu publike
Kada se s Josipom pokrene tema o ljubavi, riječi iz nje samo izlaze. Naime, kada ona kaže da je još zaljubljena u Karla, svako pitanje postaje suvišno i na neki način se čini nepristojno prekinuti je dok govori o tome što njoj znači ljubav, što je to i koliko joj znači. Uostalom, Josipa je rođena na dan zaljubljenih iako bi to već moglo značiti svrstavanje u klišee, koje ona baš i ne podnosi.
“Za ljubav često volim iskoristiti rečenicu: Ljubav je najveća tajna. Svatko mora na svoj način otkriti ljubav, ljubav se živi i nadasve pokazuje. O njoj se ne priča puno, tko priča previše o ljubavi, taj ne voli puno. Ljubav je meni pokretačka snaga, sve o čemu sanjam, maštam i sve što radim, radim zahvaljujući snazi ljubavi. Kada je u pitanju ljubav u poslu, najvažnije mi je kad ljudi osjete ljubav na koncertu. Ne moram čak ništa niti govoriti, dovoljno je unjeti sebe, svoje emocije i svoj svjetonazor. Ja ne mogu vjerovati kada čujem neke kolege koji kažu da se nakon koncerta osjećaju prazno. Ne znam jesu li uopće svjesni što su izgovorili. Ja sam nakon koncerta ispunjena jer primam i dajem, to je permanentni krug primanja i davanja, ne znam kako bi se itko mogao nakon koncerta osjećati prazno. No, tako je i u ljubavi dvoje ljudi - ne razmišljaš o primanju, o tome koliko si puta dao a koliko puta primio. Nema tu brojanja, jer osoba koja te voli ti konstantno daje. Najveća instanca ljubavi trebala bi biti sloboda, da mi pripadamo jedno drugom, da smo jedno, ali da smo ipak dvije individue. To je teško postići, morate biti jako osviješteni, imati toleranciju, jer svatko od nas ima sebe, ali imamo i jedno drugo. Ja sam dandanas zaljubljena u Karla, ja ljubav osjećam, nosim je, ona je u meni...”
Lakoća s kojom Josipa govori o stvarima, ljudima i događajima koji joj puno znače, a koje je, barem na ovom svijetu, izgubila, na trenutke postaje zarazna. Jednostavnost prihvaćanja stvari onakvima kakve jesu Josipi je urođeno jer, kako i sama ističe, sve se događa onako kako se treba dogoditi i kada se treba dogoditi.
“Ljudi ne vole pričati o takvim stvarima jer nisu upoznali sebe, ali meni nije teško govoriti o smrti. Pa, ja sam je upoznala, ona ima ključeve od mog stana, doći će ona i k meni jednog dana, uostalom, kao i svima. Svi ćemo jednog dana umrijeti i zato trebamo uvijek slaviti život. Kada me pitaju kako mogu raditi koncerte za Karla na njegov dan, ja uvijek kažem da to radim tada jer slavim njegov život.”
1Kroz svoju je karijeru Josipa surađivala s brojnim glazbenicima, Bajagom, grupom Boa, Dinom Dvornikom, Šabanom Bajramovićem, Tedijem Spalatom... S Elvisom Stanićem prvi je put surađivala 2001., te ponovno 2005., a Stanić je s njom napravio njezin posljednji album.
Josipa Lisac nije privlačila pažnju samo svojim osebujnim vokalom, već i modnim stilom. Svako je razdoblje obilježeno jedinstvenim modnim dodacima: togama, šeširima, perikama, spektakularnim haljinama, žicama... Nije zaboravila ni frizure, kao ni bezbroj boja svoje kose.
Koncerti za Karla Metikoša, ali i svi Josipini koncerti nešto su što se željno isčekuje. Nikada se o njezinim koncertima nije mogla pročitati loša kritika, a svaki je za njezine prijatelje i obožavatelje doživljaj.
“Svaki koncert ima svoju bazu, a to su kvalitetne pjesme i kvalitetni glazbenici. Ta baza ima svoj nivo ispod kojeg nikada ne idem. Gotovo nijedan koncert mi nije isti, ja volim igru, iznenađenja i improvizaciju. To je mašta i kreativnost. Ne volim se hvaliti svojom kreativnošću, više je volim pokazivati. Nisam osjetljiva na aplauze, nego na tišinu i koncentraciju kojom me slušaju i prate, kada me ljudi ne žele prekinuti. To me oduševljava. Moji koncerti, to su moji izlasci. Često me pitaju zašto nigdje ne izlazim, ali izlazim - na svoje koncerte. Lijepo se sredim, blistam i susrećem se s mojim prijateljima. Jednom su me pitali kako uspijevam održati svu tu energiju, kako uspijevam nakon svih tih godina i dalje raditi s jednakim trudom. Vidite, ja imam jedan veliki privilegij, a to je da živim onako kako sam zamislila. Eto, tako uspijevam raditi ovo što radim svih ovih godina.”
Karijera Josipe Lisac obilježena je vokalnim suradnjama koje su često bile neočekivane, poput Stoke, Flyera, Shortyja...
Josipa Lisac strastvena je igračica golfa već petu sezonu u Golf & Country clubu, no za sebe kaže da je još uvijek početnik. Golf joj se sviđa jer u njemu nema agresivnosti, već samo koncentracija glave, srca i mozga. Otprilike onako kako radi svoje albume - polako i sa srcem.
Album “Živim po svome” napravljen je u sobi, odnosno u nekoliko soba. Naime, kako kaže Josipa, svi iz ekipe su svoj dio odradili u svojoj sobi, međusobno su svoje dionice mejlali jedan drugom, kasnije to isto poslali mejlom glavnom producentu, koji je također u svojoj sobi mijenjao i prekrajao ono što je mislio da treba promijeniti.
“Nisam mogla vjerovati da se u sobi mogu napraviti najdivnije dionice. Stizale su nam sa svih strana svijeta i meni u početku nije bilo baš jasno što je to, kako to sad radimo. Shvatila sam da to nije baš uobičajeni način rada, ali mi je bilo sjajno. Isprva sam se čudila, ali sam dobila upravo ono što sam htjela. Ja se inače ne volim ponavljati, volim se mijenjati i uvijek se vidim u stvarima koje nikada nisam radila. Kada sam s Tedijem Spalatom dogovarala suradnju da zajedno otpjevamo ‘Dalmatino povišću pritrujena’, sve smo odradili preko telefona. Nazvao me, ja sam ga malo poslušala, onda smo zajedno vježbali preko telefona i napravili vokalni aranžman. Prije koncerta smo imali generalnu probu i nastupili. I ispalo je sjajno.”
Njezine suradnje s ostalim glazbenicima često su privlačile pozornost jer bilo je tu nekoliko kombinacija koje su bile, u najmanju ruku, neočekivane: Shorty, Stoka, Flyer, Šaban Bajramović, Cubismo, Dino Dvornik… Bilo ih je još, a zanimljivo je da Josipa nikada nije bila ta koja je inicirala suradnju, uvijek su nju zvali.
“Nikad ne treba podcjenjivati ono što vam netko drugi nudi. Ti ljudi su me uvijek zvali da dodam svoj identitet i talent i onda je priča onakva kakva treba biti. Ja sam se našla u tim suradnjama i zaista morate biti vrlo muzikalna osoba, širokih pogleda, kako biste mogli prepoznati da se tu nešto krije. Nikada nisam dvojila trebam li surađivati s nekim od njih ili ne.”
Merita Arslani
Koketiranje s jazzom
S Josipom se može satima razgovarati o glazbi, ali i o gomili drugih stvari, pa je tako i ovaj razgovor, koji smo dogovorile u povodu izlaska njezina novog albuma “Živim po svome” protekao u razgovoru o ljubavi, životu, smrti, osjećajima, kretivnosti, slobodi, sreći… Naravno, i o novom albumu, koji smo čekali osam godina, a koji će donijeti, kako i sama Josipa kaže, “jazzy” zvuk.
“Kada sam s Elvisom Stanićem razgovarala o tome kako bih voljela da moj novi album zvuči, rekla sam mu da bih ja to malo ‘jazzy’. Naime, ja sebe nikada nisam decidirano okarakterizirala, zato i nisam rekla jazz. No, ja sam još davno surađivala sa sjajnim jazz glazbenicima, a s najvećim zvijezdama jazza radila sam 1975., kada su Karlo Metikoš i Boško Petrović producirali moj ‘Bijeli album’ s najvećim jazz obradama, tako da ja zapravo već dugo koketiram s jazzom. Ali, već tada me društvo nije razumjelo. Govorili su: zašto ona pjeva takve pjesme, pa ona je tako mlada? Ja sam tada bila u počecima i odgajala sam samu sebe i jazz je dio mene. Ovaj album smo dugo pripremali i radili, ali ja sebi ionako nikada ne postavljam neki rok kada nešto moram završiti. Kada me ljudi pitaju kada ću završiti novi album, a ja kažem da ne znam jer doista ne znam. Završit ću ga kada bude gotov, to je zapravo uvijek odgovor.”
Ako se bilo što sa sigurnošću može reći za Josipu Lisac, to je onda da je zaista oduvijek bila drukčija, nikad ista, i uvijek neponovljiva, kao da u njezinu riječniku ne postoji riječ “šablona”.
Njezin prvi album bio je Dnevnik jedne ljubavi, kojeg je napravila s Karlom Metikošem i Ivicom Krajačem. Najpoznatija pjesma s tog albuma je “O jednoj mladosti” koja se i danas smatra jednom od najboljih balada u povijesti domaće glazbe, a koju je prije par godina obradila i grupa Flyer s kojima ju je Josipa i otpjevala.
1Iako je svaki njezin album donio barem jedan hit, za osamdesete se, barem po broju hitova, može reći da su bile njezine najuspješnije godine. U tom je razdoblju Josipa ‘izbacila’ hitove kao što su Magla, Danas sam luda, Gdje Dunav ljubi nebo, Boginja, Da li sam ti rekla da te volim, Hir, hir, hir, Nismo mi bez cilja...
 |
 |
|
D
nevnik jedne ljubavi
|
Na
jveći hitovi Josipine karijere
|
“Silno me odvraćaju klišei, ne volim šablone, borim se protiv toga i smeta mi to. Kada mi kažu da mora biti tako i tako, to me jako razljuti, jer sve se može napraviti drukčije. Oduvijek sam živjela izvan šablona. Evo, nikada se nisam ni udala, imala djecu, ja nisam niti udovica. Karla i mene je uvijek fasciniralo to što sve je bilo drugačije. Ali, tako se dogodilo. Nas dvoje se nismo vjenčali, nismo stupili u brak, što je normalno za ljude koji se vole, kao što je normalno da se razvedu kada se ne vole. Ima i onih kojima je život nametnuo neke žrtve, pa ostaju u braku po 30 godina iako se ne vole, a sve zbog obitelji i djece.”
Osjetljiva na tišinu publike
Kada se s Josipom pokrene tema o ljubavi, riječi iz nje samo izlaze. Naime, kada ona kaže da je još zaljubljena u Karla, svako pitanje postaje suvišno i na neki način se čini nepristojno prekinuti je dok govori o tome što njoj znači ljubav, što je to i koliko joj znači. Uostalom, Josipa je rođena na dan zaljubljenih iako bi to već moglo značiti svrstavanje u klišee, koje ona baš i ne podnosi.
“Za ljubav često volim iskoristiti rečenicu: Ljubav je najveća tajna. Svatko mora na svoj način otkriti ljubav, ljubav se živi i nadasve pokazuje. O njoj se ne priča puno, tko priča previše o ljubavi, taj ne voli puno. Ljubav je meni pokretačka snaga, sve o čemu sanjam, maštam i sve što radim, radim zahvaljujući snazi ljubavi. Kada je u pitanju ljubav u poslu, najvažnije mi je kad ljudi osjete ljubav na koncertu. Ne moram čak ništa niti govoriti, dovoljno je unjeti sebe, svoje emocije i svoj svjetonazor. Ja ne mogu vjerovati kada čujem neke kolege koji kažu da se nakon koncerta osjećaju prazno. Ne znam jesu li uopće svjesni što su izgovorili. Ja sam nakon koncerta ispunjena jer primam i dajem, to je permanentni krug primanja i davanja, ne znam kako bi se itko mogao nakon koncerta osjećati prazno. No, tako je i u ljubavi dvoje ljudi - ne razmišljaš o primanju, o tome koliko si puta dao a koliko puta primio. Nema tu brojanja, jer osoba koja te voli ti konstantno daje. Najveća instanca ljubavi trebala bi biti sloboda, da mi pripadamo jedno drugom, da smo jedno, ali da smo ipak dvije individue. To je teško postići, morate biti jako osviješteni, imati toleranciju, jer svatko od nas ima sebe, ali imamo i jedno drugo. Ja sam dandanas zaljubljena u Karla, ja ljubav osjećam, nosim je, ona je u meni...”
Lakoća s kojom Josipa govori o stvarima, ljudima i događajima koji joj puno znače, a koje je, barem na ovom svijetu, izgubila, na trenutke postaje zarazna. Jednostavnost prihvaćanja stvari onakvima kakve jesu Josipi je urođeno jer, kako i sama ističe, sve se događa onako kako se treba dogoditi i kada se treba dogoditi.
“Ljudi ne vole pričati o takvim stvarima jer nisu upoznali sebe, ali meni nije teško govoriti o smrti. Pa, ja sam je upoznala, ona ima ključeve od mog stana, doći će ona i k meni jednog dana, uostalom, kao i svima. Svi ćemo jednog dana umrijeti i zato trebamo uvijek slaviti život. Kada me pitaju kako mogu raditi koncerte za Karla na njegov dan, ja uvijek kažem da to radim tada jer slavim njegov život.”
1Kroz svoju je karijeru Josipa surađivala s brojnim glazbenicima, Bajagom, grupom Boa, Dinom Dvornikom, Šabanom Bajramovićem, Tedijem Spalatom... S Elvisom Stanićem prvi je put surađivala 2001., te ponovno 2005., a Stanić je s njom napravio njezin posljednji album.
Josipa Lisac nije privlačila pažnju samo svojim osebujnim vokalom, već i modnim stilom. Svako je razdoblje obilježeno jedinstvenim modnim dodacima: togama, šeširima, perikama, spektakularnim haljinama, žicama... Nije zaboravila ni frizure, kao ni bezbroj boja svoje kose.
 |
 |
|
Iz
azovi s mladim kolegama
|
Prepoznatljiv stil i ekstravagancija
|
Koncerti za Karla Metikoša, ali i svi Josipini koncerti nešto su što se željno isčekuje. Nikada se o njezinim koncertima nije mogla pročitati loša kritika, a svaki je za njezine prijatelje i obožavatelje doživljaj.
“Svaki koncert ima svoju bazu, a to su kvalitetne pjesme i kvalitetni glazbenici. Ta baza ima svoj nivo ispod kojeg nikada ne idem. Gotovo nijedan koncert mi nije isti, ja volim igru, iznenađenja i improvizaciju. To je mašta i kreativnost. Ne volim se hvaliti svojom kreativnošću, više je volim pokazivati. Nisam osjetljiva na aplauze, nego na tišinu i koncentraciju kojom me slušaju i prate, kada me ljudi ne žele prekinuti. To me oduševljava. Moji koncerti, to su moji izlasci. Često me pitaju zašto nigdje ne izlazim, ali izlazim - na svoje koncerte. Lijepo se sredim, blistam i susrećem se s mojim prijateljima. Jednom su me pitali kako uspijevam održati svu tu energiju, kako uspijevam nakon svih tih godina i dalje raditi s jednakim trudom. Vidite, ja imam jedan veliki privilegij, a to je da živim onako kako sam zamislila. Eto, tako uspijevam raditi ovo što radim svih ovih godina.”
Karijera Josipe Lisac obilježena je vokalnim suradnjama koje su često bile neočekivane, poput Stoke, Flyera, Shortyja...
Josipa Lisac strastvena je igračica golfa već petu sezonu u Golf & Country clubu, no za sebe kaže da je još uvijek početnik. Golf joj se sviđa jer u njemu nema agresivnosti, već samo koncentracija glave, srca i mozga. Otprilike onako kako radi svoje albume - polako i sa srcem.
Album “Živim po svome” napravljen je u sobi, odnosno u nekoliko soba. Naime, kako kaže Josipa, svi iz ekipe su svoj dio odradili u svojoj sobi, međusobno su svoje dionice mejlali jedan drugom, kasnije to isto poslali mejlom glavnom producentu, koji je također u svojoj sobi mijenjao i prekrajao ono što je mislio da treba promijeniti.
“Nisam mogla vjerovati da se u sobi mogu napraviti najdivnije dionice. Stizale su nam sa svih strana svijeta i meni u početku nije bilo baš jasno što je to, kako to sad radimo. Shvatila sam da to nije baš uobičajeni način rada, ali mi je bilo sjajno. Isprva sam se čudila, ali sam dobila upravo ono što sam htjela. Ja se inače ne volim ponavljati, volim se mijenjati i uvijek se vidim u stvarima koje nikada nisam radila. Kada sam s Tedijem Spalatom dogovarala suradnju da zajedno otpjevamo ‘Dalmatino povišću pritrujena’, sve smo odradili preko telefona. Nazvao me, ja sam ga malo poslušala, onda smo zajedno vježbali preko telefona i napravili vokalni aranžman. Prije koncerta smo imali generalnu probu i nastupili. I ispalo je sjajno.”
Njezine suradnje s ostalim glazbenicima često su privlačile pozornost jer bilo je tu nekoliko kombinacija koje su bile, u najmanju ruku, neočekivane: Shorty, Stoka, Flyer, Šaban Bajramović, Cubismo, Dino Dvornik… Bilo ih je još, a zanimljivo je da Josipa nikada nije bila ta koja je inicirala suradnju, uvijek su nju zvali.
“Nikad ne treba podcjenjivati ono što vam netko drugi nudi. Ti ljudi su me uvijek zvali da dodam svoj identitet i talent i onda je priča onakva kakva treba biti. Ja sam se našla u tim suradnjama i zaista morate biti vrlo muzikalna osoba, širokih pogleda, kako biste mogli prepoznati da se tu nešto krije. Nikada nisam dvojila trebam li surađivati s nekim od njih ili ne.”
|
Dionice za al
bum stizale su e-mailom
|
Merita Arslani
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....