'Kad bih se napio, Karadžić me svojim fićom vozio kući'

Uhićenje Radovana Karadžića u ovom trenutku čini veliku radost znatnom dijelu bosanskog stanovništva, ali važnije od toga je hoće li Karadžić živ i zdrav stići u Haag i hoće li se dogoditi presuda. Jer, bez presude Međunarodnog suda u Haagu, koji bi identificirao Srbiju kao agresora, organizarora i pomagača u izvršitelja u genocidu - sve drugo je nevažno - izjavio je Abdulah Sidran, bošnjački književnik, koji se, uz ostalo, prisjetio i prijateljevanja s Karadžićem prije rata.



- Bili smo kolege književnici, ponekad smo se družili, recitirali po školama ili na pjesničkim večerima. Sjedili smo u kafanama i bili na ponekom putovanju. Karadžić nije bio od alkohola da bi naše druženje bilo intenzivno, ali me ponekad svojim automobilom, fićom, vozio kući pijanog. Time mi je pomagao - kaže Sidran.



- Kad smo prepoznali da je Karadžić vrbovan od policije i da nas denuncira, bilo mu je zabranjeno sjediti za našim stolom u klubovima gdje smo se okupljali - nastavlja Sidran koji, kako kaže, ima svoju “teoriju” kako je došlo do preobrazbe “od jednog smušenog polupjesnika i studenta do planetarno poznatog zločinca”.

Josip Osti

- Njegov otac je bio četnik, i incestuozni silovatelj. Radovan je u Sarajevo došao sa 14 godina, u srednju školu, iako je imao i bliže gdje ići, u Nikšić, ali se sklanjao od kućnog srama - kaže Sidran.



Bošnjački pjesnik tvrdi da je Karadžić imao psihičkih problema, budući da je često grizao zanoktice i imao naglašenu potrebu da bude zavodnik.



-  Prsti su mu bili toliko izranjavani da je krio ruke ispod stola. Imao je sklonost i da bude kicoš. Oni koji su ga izabrali da bude politički vođa, gledali su tko ima šarma kako bi mogao manipulirati gomilom - priča Sidran. 

Josip Osti, nekoć tajnik Društva pisaca BiH i autor knjige “Karadžić, pjesnik ili zločinac”,  također je poznavao Karadžića i bio s njim blizak prijatelj od 70-ih do početaka 80-ih godina.



- Sastajali smo se, ne toliko za kafanskim stolom, jer sam se ja bavio i atletikom. Kao liječnik, Karadžić je uvijek bio spreman pomoći, mogli ste ga probuditi u tri ujutro. Dok se nije počeo baviti politikom, bio je prijatan u društvu - priča Osti.



Karadžić se, naime, početkom 80-ih godina prestao družiti sa sarajevskom generacijom ‘68. zbog toga što je završio u zatvoru.



-  Karadžić je uhapšen zbog kuće na Palama, budući da nije imao sve račune. Direktor poduzeća koje je gradilo kuću bio je Krajišnik. Iz zatvora je izašao nakon 11 mjeseci. Dok je bio u zatvoru, mi iz Društva pisaca, budući da nismo znali o čemu se radi, posjećivali smo ga i nosli mu cigarete. Kako ja od 1988. uglavnom boravim u Ljubljani, Karadžića poznajem samo izvan politike - prisjeća se Osti koji, među ostalim, tvrdi da je Karadžić konvertit, budući da se deklarirao kao Crnogorac.



- Uvjeravao nas je da su Crnogorci imali državu prije nego oni “Cigani”, misleći na Srbe iz južne Srbije. Govorio je da se na njemu vidi da je on dinarski, crnogorski tip, te da je Njegoš najveći pjesnik - prisjeća se Osti.



Osim Sidrana i Ostija, sarajevskom društvu “šezdesetosmaša”, s kojima se družio Karadžić, još su pripadali književnik Marko Vešović, Rajko Petrov Nogo te Stanislav Bašić.

Ivica Radoš