OŠTRI REZOVI

Kako konačno doći do pravog šefa oporbe

Biti najjači opozicijski lider može biti rezultat pošteno izgubljene borbe za birače ili lagodna fotelja za gunđanje bez odgovornosti. Trenutno raspolažemo ovim drugim, ali to ne znači da je nedostižna i ona prva mogućnost. Samo treba pronaći lidera. Možda test pomogne
 Jure Mišković / CROPIX

Dakle, želite biti šef oporbe, želite biti novi Bernardić. Vi već jeste Bernardić? Želite biti neki novi ja, ili siguran u ovog ja koji ste sada, da se ništa ne mijenja. Dobro, možemo i to probati. Ne želite biti šef opozicije, to vam zvuči suviše angažirano, kao da se govori o nekome tko ima stav, tko je spreman na akciju i djelovanje… Aha, nije to razlog, hoćete da pozicija prvog gubitnika na izborima zvuči hrvatskije, dobro, probat ćemo i to. Bit ćete šef oporbe. Ne, ne morate znati ništa o avionima, ne morate imati pojma o biznisu, ne morate biti menadžer kao Richard Branson, niti znati tko je on. Morate znati tko su vaši birači i neprijatelji.

Za početak, trebamo ustanoviti vaš identitet. Ne, nije riječ o imenu nego o onome što će biti u političkoj biografiji.

Gdje si bio ‘91? - izaberite pravi odgovor.

a) Na prvoj crti, Minken

b) Na bojišnici

c) Na faksu

d) U krevetu sa pravom studenticom

e) Nemam pojma. Studenti FER-a već imaju aplikaciju pa ću pogledati što mi algoritam nudi.

Odgovor na ovo pitanje mora postojati za hrvatsku političku scenu. Hrvatskom biraču nije toliko važno znati gdje je tko bio ‘91., ali je jako bitno za vaše političko okruženje. Ako niste bili na nekom dobrom mjestu, frontu ili slično gdje se ginulo i borilo za Hrvatsku, pa makar i birtija s kariranim stolnjakom u širem krugu fronta ili negdje dokle je dopirao Hrvatski radio s vijestima s prve linije, morate imati dobar alibi. U protivnom ste na udaru HDZ-a, HČSP-a, Graha, Hrasta, Lista, Hrvatskih naprednih konzervativaca, Udruge žena za čuvanje spomenice, krizmanika i župana. Ili župnika? Da ne spominjemo U ime obitelji, roditeljska vijeća i ostale demokratski napredne skupine.

Upamtite da gotovo svako mjesto i svaki posao koji ste radili, gdje god bili, može biti u službi obrane domovine. To mogu biti i plaže oko Makarske, ali i pozicija u Münchenu, iliti Minkenu. Okupljati gastarbajtere je veliki plus životu u Njemačkoj, dakle udaljenost od bojišnice u životopisu pravog domoljuba nije frka. Biti na fakultetu, tome nasuprot, jest frka. S tim ste mogli osvajati neku divnu studenticu medicine ili nečega na PMF-u, ali ne i zavoditi birače.

- Što hoćemo? Sve!

- Kada to hoćemo? Nije frka, može i u sljedećem mandatu.

Dobro je biti prvi među drugima, samo gunđaš, nemaš odgovornost i ne moraš ništa napraviti. Svaka propuštena prilika se oprašta jer će se pojaviti nova, a ako se sve propuste, uvijek će se oni na vlasti sami zeznuti, zaposliti si nekog rođaka, kupiti avione, potrovati Slavonski Brod ili napraviti nešto peto. Onda ti vlast sama padne u krilo. Ako nemaš sreće. Ako imaš, oni se izvuku za sitnicu, a ti ostaneš šef oporbe.

Gnjev - sve su nam oni krivi.

Gnjev je odlična stvar za nekoga tko misli biti prvi drugi u politici. Riješimo pripremno pitanje.

- Tko je najveći neprijatelj Hrvata?

a) Komunisti

b) Glupost

c) Nitko, Hrvati uopće nisu loše prolazili, nikada. Dosta su snalažljivi.

d) Hrvati

Ako ste izabrali pogrešan odgovor, onda je najbolje da ni ne odgovarate na sljedeće pitanje, iako izgleda kao trik-pitanje.

- Jeste li glupi?

a) Da

b)Ne

c) Ovo je sigurno srpski test i podmetačina

Skupite li pravi gnjev, znači da razumijete narod, da ste jedan od njih i da ćete sve napraviti za njih. Bitno je razlikovati jednu stvar, gnjev ne prikupljate na sebe, nego ga vi definirate za narod. Dakle, ljuti ste u tuđe ime. Osobno, morate biti dobro kako bi birači skužili da ste gnjevni zbog njih, ali ste se i u teškim vremenima pobrinuli za sebe. Nije osobito mudro biti gnjevan i ljut u ekonomskim pitanjima jer će se birači toga sjetiti, a to vam nije u interesu. Nikada, dakle, nećete napasti namete države na plaće, nećete biti protiv državne administracije, nećete dirati vojne mirovine, nećete osobito tvrditi da će ljudi ići u mirovinu dovoljno rano da bi živjeli, prije 65. godine i slične stvari. Morate biti gnjevni zbog nebitnih stvari, nečega što nema veze ni sa čime kao što su pitanja braka, sastava obitelji, vjeronauka u školama i sličnih stvari.

Gnjev je najbolje držati u onom području u kojem se neće preliti na trgove jer ne želite biti vođa mase na semaforima. Voditi masu na ulicama je nezgodno jer nosi odgovornost, murja uvijek laže o broju, treba organizirati autobuse i pokretne šankove, a postoji, iako mala, šansa da uspijete i osvojite vlast. To nije neka pozicija, zahtijeva rad ili makar puno opravdavanja za rad. I loše djeluje na liniju. Pogledati premijera.

Gnjev je odlično iskazivati na onome o čemu npr. govori zastupnik Hasanbegović. Ili Željka Markić, čak i zastupnik Glasnović. Pucanj u prazno. Bučan je i dosadan. Proklinju se prošla vremena i nepravda prema nama i našima, ono kad je vladao komunizam, kada su svi bili nitko, a budućnost mračna. To je pripremna faza kada pokazujete da znate kako izgleda žrtva. Jednostavno je, žrtva skuplja naklonost, a ako vi prezentirate žrtvu, onda vi skupljate simpatije jer ste njen glasnogovornik. Treba biti pažljiv da kada govorite o žrtvama komunizma ne kažete da ste vi žrtva, a ispadne da ste od Titova terora proživjeli samo primanje u pionire. Naši su bili žrtve, komunisti su samo ubijali, bez njih bi svi bili intelektualci i svatko bi imao svoju tvornicu. To je najbolje.

Druga faza igre s gnjevom su obećanja. Kada postane jasno da imate dovoljno pristaša, da je podrška već glasna, raste iz dana u dan sama od sebe i postajete gotovo trendseter Instagrama, onda je vrijeme za nuđenje obećanja. Tu se lukavo postavi uvjet. Obeća se ispravljanje nepravde, povijesne i sudbinske, i obeća se promjena. Promjena je, naravno, izvediva samo kada zauzmete poziciju vlasti. Ne, to ne znači da pobjeđujete na izborima, i dalje se samo natječete za šefa oporbe. Morate samo biti prvi među onima koji su izgubili. To je cilj.

Vrijednosti su važne - jer se prema njima vaši birači mogu identificirati s vama. Ili vi s njima. Zaokružite vrijednosti koje su vam najbliže:

a) Domovina, Bog i Hrvati

b) Papa, Bozanić, mama

c) Obitelj, djeca, mirovina

d) Ne znam, ali ovdje je nešto subverzivno i protiv Crkve.

Zaokružili ste D kao odgovor što pokazuje neku inteligenciju, ali ne i vaš izbor vrijednosti. Za vas je najbolje da se ne pojavljujete među inteligentnim i naprednim frendovima jer je sigurno da vas ogovaraju kada napustite sobu. No, s time možete skupiti neke bodove kod birača, ali ne i glasove. Naime, oni koji misle, prozret će da se umiljavate na tuđem terenu. Ovaj već drži HDZ, a oni su, kao što pokazuju sve naslovnice, čvrsto na vlasti. U boljem slučaju vas može dohvatiti Ante Tomić, idealna ste zabava, ali i to vam je veliki kompliment. Zaokružite li C, a to bi bio pokazatelj da ste oporbeni vlasti, ostavit će vas i vjerni navijači i članovi, jer će vam reći kako ne kužite politiku. Dobar odgovor bi bio - ljudi koji vjeruju u svoju zemlju, ali to je nekako već korišteno u reklami one banke. A i verzija je predsjedničine izjave. Najbolje bi bilo da ostavite prazno, pa kada vas pitaju, kažete da ne postoji ništa čega biste se mogli odreći. Suza na oko, garantirano.

Budimo realni, zašto želite biti šef oporbe? Zašto bi vas ljudi izabrali? To je navodno najteže pitanje u upitniku za posao. Zato što niste uspjeli? Zato što ste znali da nećete uspjeti? Zato što se realni i svjesni toga da ne možete uspjeti? Odlično, ako ste potvrdno odgovorili na bilo koje od ovih pitanja. Stvoreni ste za šefa oporbe. I dobro da je tako jer zamislite da budete onaj koji vodi, koji bi trebao biti lider, koji bi se trebao boriti, riskirati i krenuti u nepoznato s jasnim odlukama, svjestan da može izgubiti, ali mu nije važno. Nije važno jer pritom neće napustiti svoja uvjerenja i vrijednosti, neće iznevjeriti birače, neće odustati od toga da se bori za njih i njihov bolji život, da im osigura dobar život u zemlji u kojoj vlada pravda, gdje se djeca dobro obrazuju i gdje ljudi, žive i umiru zadovoljni, bez osjećaja promašenog života.

To bi značilo da je posljednji odgovor - zato što sam pošteno izgubio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 13:51