Kako njegovati palme ljeti i sačuvati zimi

Iako su sinonim za egzotične tropske krajeve, palme rastu i na našem Jadranu, posebice na srednjem i južnom. Sve palme čine jednu familiju  Palmae (Aracaceae)  koja je bogata drvenastim vrstama biljaka.



Njihova je stabljika gotovo uvijek poput stupa i lišena grananja. Imaju samo jednu zonu prirasta koja se nalazi u središtu krošnje odakle se razvijaju listovi. Oni stvaraju perjanicu unutar koje se razvijaju cvjetovi i plodovi. Dva su tipa palmi. Kod prvog listovi imaju pernatu strukturu i obilniju krošnju graciozno zakrivljenu prema dolje. Najpoznatiji predstavnici toga tipa na našem Jadranu su palme iz roda Phoenix. To su kanarska datulja (Phoenix canariensis) i datulja (Phoenix dactylifera). Obje su vrlo atraktivnog izgleda, lako se uzgajaju, a zahtijevaju toplinu i vlažnost korijenovog sustava. Važno je napomenuti da je datulja jedina vrsta ovog roda koja daje jestive plodove, datulje.



Kod drugog tipa palmi listovi imaju lepezast izgled. Njihova je krošnja više zatvorena te ima loptast oblik. Kod nas je najčešća kineska ili visoka žumara (Trachycarpus fortunei) te mala

Visoka žumara je među najotpornijima na zimu pa se uzgaja i u kontinentalnim područjima

ili grmasta žumara (Chanaerops humilis). Listovi velike žumare tvore veliku vršnu krunu, a razdijeljeni su na brojne segmente u obliku mača. Tamnozelene su boje i rastu na dugim peteljkama bez bodlji.



Velika žumara jedna je od palmi koje su najotpornije na zimu, a podnosi temperaturu nižu od minus pet Celzijevih stupnjeva. Stoga se u, uz odgovarajuću zaštitu, može uzgajati i na otvorenom u kontinentalnim područjima. Pritom joj treba izabrati položaj koji je ljeti osunčan, a zimi zaštićen od jakih vjetrova. Njezin je najveći neprijatelj zimi stalna vlaga koja izaziva truljenje srca biljke iz kojeg rastu listovi. Stoga prije zime treba povezati lepezasto lišće i zamotati u fils koji propušta zrak i vrlo malo vlage. Plastične vreće nisu preporučljive za zaštitu palmi.



Mala žumara jedina je autentična europska vrsta palme, porijeklom je iz zapadnog Mediterana, dok je ostalih oko 3400 vrsta palmi tropskog porijekla. Ona je vrlo dekorativna i za razliku od ostalih palmi, nema jedno deblo već raste grmoliko. Stoga brže raste u širinu nego u visinu koja može doseći 2,5 metara.



Unatoč tropskom porijeklu mnoge su se palme dobro prilagodile umjerenoj klimi i postale nezaobilazni dio mediteranskog pejzaža. Često se sade u drvoredima na rivama te u parkovima. Posebnu atrakciju predstavljaju u velikim vrtovima gdje se sade pojedinačno, ali i u skupinama. Sade se i u malim vrtovima gdje stvaraju ugodan hlad. Sve palme vole položaje zaklonjene od hladnoće i jakog vjetra.



Kao lončanice, palme iziskuju vrlo malo njege. Ovisno o godišnjem dobu, treba ih zalijevati svakih dva do sedam dana. Budući da imaju duboko korijenje, supstrat treba navlažiti sve do dna, a voda koja ostane u podlošku im ne smeta.



Prihranjujemo ih dva puta na mjesec tekućim gnojivom za lončanice, a presađujemo svakih nekoliko godina u supstrat koji mora biti propustan. U palme se često ubrajaju i vrste koje im samo sliče, a botanički im nisu srodne kao što je cikas (Cycas revoluta). Osjetljiv je na mraz, a iziskuje dosta svjetla i visoku zračnu vlagu.



Jasna Rudež, dipl. ing.