Primjećivala sam da nešto u razvoju moga djeteta nije baš 'kako treba'. Imam starije dijete, Ira je imala tri godine kad se rodio Jakov. No svi su me razuvjeravali - kaže
Koraljka Voloder, 38-godišnja diplomirana ekonomistica i majka Ire i Jakova.
No danas, napominje, kada vrti film unatrag, sjeća se dana kad je mislila da joj je pukao vaginalni čep, otišla je u bolnicu i drugi dan joj je induciran porod u rodilištu KB-a Sestre milosrdnice. Porod je protekao u redu i mama i beba su otišli kući. No, primjećivali su da se Jakov grči kod kupanja i presvlačenja. Roditelji, Koraljka i Ivica, pripisivali su to činjenici da Jakov sigurno ne voli vodu, a ni presvlačenje.
- Sve je naizgled bilo u redu, no on nije mogao sjesti u dobi kada je trebao i tu se upalio alarm. Otišli smo fizijatru, dobili termin za fizikalne vježbe. Jakov je tada već imao devet mjeseci, a u međuvremenu je dobio vodene kozice, tako da je s terapijom počeo tek u dobi od 11 mjeseci. Jakov je imao dystoni sindrom - cerebralne poremetnje kretanja (CPK), a manifestirao se kao oštećenje desne ruke i noge - kaže majka Koraljka.
Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, točnije Odsjek za rehabilitaciju djece KB-a Sestre milosrdnice postao je otada redovito odredište obitelji Voloder, kamo Jakov odlazi svaki utorak na vježbe, a svaka dva, tri mjeseca po desetak dana ostaje u bolnici.
Neki oblik poremećaja kretanja kakav ima Jakov danas se viđa kod mnogo djece. Moždana krvarenja javljaju se kao odgovor na traumu rođenja, a kod oko 4000 djece, od oko 40.000 koliko ih se rodi u Hrvatskog svake godine, ta su krvarenja jače izražena. Manifestiraju se kroz simptome različitog intenziteta, a kod oko tri posto djece nastaju vrlo teška oštećenja. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 6000 neurorizične djece, od kojih u Zagrebu oko 1300.
Najčešće u većem ili manjem opsegu stradava područje za motoriku, praćeno oštećenjima govora, vida te kognitivne i emotivne sposobnosti.
Ako se oštećenje otkrije na vrijeme i započne s rehabilitacijom koja je optimalna već s djetetovih pet mjeseci, s obzirom na "plastičnost" dječjeg mozga, oštećenja se u većini slučajeva u potpunosti mogu korigirati.
Dystoni sindrom (CPK) definira se kao skup simptoma koji ukazuju na odstupanje u razvoju djeteta. Nastaje zbog oštećenja mozga koje je nastupilo zbog gubitka kisika ili krvarenja, najčešće, kažu stručnjaci, tijekom poroda ili neposredno prije te poslije njega. Svakako posebnu pozornost treba posvetiti rizičnim trudnoćama, preranom porodu, kompliciranom i teškom porodu, višeplodnoj trudnoći, ako je dijete veliko prilikom poroda, ako je došlo do zastoja rasta djeteta tijekom trudnoće, infekcije, visoke vrijednosti bilirubina, bolesti majke u
trudnoći. Sve su to rizični faktori za neki oblik oštećenja kod djeteta.
Obično prve probleme uočavaju sami roditelji, tako je i bilo kod obitelji Voloder, a onda je tim stručnjaka u KB-u Sestre milosrdnice odredio rehabilitacijski tretman.
- Bojala sam se da ga nećemo moći osposobiti za život. Dijete nije sjedilo, a kamoli stajalo, bila mu je slabija desna strana tijela. Ira je s deset mjeseci pljeskala rukama, a Jakovljeve su bile zgrčene. Užasni su ti osjećaji, bilo me strah da neće moći hodati. Javio se osjećaj krivnje. Pitaš se zašto se to dogodilo? Zašto se dogodilo nama? Tko je kriv? Genetika, ginekolog, pedijatar? Međusobno smo se optuživali sve dok nas liječnici u Vinogradskoj, dr. Valentina Matijević, fizioterapeutica Letica Lovrić i mr. sc. Zdenka Dimić, defektolog-rehabilitator, nisu nakon mnogih razgovora doveli do stanja, kako oni kažu, 'ničije krivnje' - kaže danas Koraljka.
Krenuli su na terapiju, fizikalnu i defektološko-rehabilitacijsku. Stimulirala se motorika one strane tijela koja je bila oštećena, a vježbe su trajale od pola sata do 45 minuta. Jakov se igrao didaktičkim igračkama, učilo ga se da ih prima, dodiruje dlanovima... Koraljka je snimila sve vježbe kako bi ih i s Jakovom mogla raditi i kod kuće.
- Važno nam je bilo da sve vježbe radimo pravilno kako bi njihov učinak bio što veći. Zahvalana sam svima na odjelu u Vinogradskoj i predstojniku Klinike za rehabilitaciju doc. dr. Simeonu Graziu, ravnatelju bolnice prof. dr. Radoslavu Hermanu i svim djelatnicima, ali njih je premalo u odnosu na potrebe. Iako rade i izvan svojih mogućnosti, treba više stručnog kadra za svu djecu koja im dolaze na rehabilitaciju - kaže Koraljka. Ona je dobila dopust za njegu djeteta. Na vježbe je dolazio i tata Ivica. Jakov je u početku plakao, no vrlo brzo je prihvatio vježbe i vrlo poslušno ih izvršavao, što i dalje radi. Danas su sretna obitelj, a strahovi su iza njih.
- Svako jutro odvježbamo svoje vježbe. Dobili smo odmah na početku u bolnici upute što, kako i koje igračke te smo se toga pridržavali. Odradimo defektološke vježbe, pa doručkujemo, zatim odradimo fiziovježbe, izađemo van, ručamo, opet vježbamo i odemo spavati. Svaki pokret za nas nije samo igra, nego je i vježba i svaki pokret pratimo. Forsiramo da stavlja stvari u desnu ruku, ali bez verbalnih naredbi da ne bi došlo do kontraefekta. Sve mu stvari i stavljamo na desnu stranu, a kada nešto uzme u lijevu ruku, onda mu premjestimo u desnu. Sada je već veći i razumije, pa se vragolasto smije kad nešto primi u lijevu ruku - kaže Koraljka.
Pozitivne pomake primijetili su već nakon mjesec dana rehabilitacije. Jakov je dobro vježbao, roditelji su imali povjerenje u liječnike i stručnjake u KB-u Sestre milosrdnice, gdje će Jakov pod nadzorom biti sve dok ne krene u školu, a možda i kasnije ako bude potrebno i ako bude imao još kakve motoričke ili neke druge poteškoće.
Prognoze za Jakovljev oporavak iznimno su dobre. Prvenstveno zahvaljujući kontinuiranoj rehabilitaciji i procjeni djetetovih sposobnosti te procjeni roditeljskih sposobnosti kojima se uz pomoć terapeuta uspijevaju korigirati sva ili većina oštećenja i djeci omogućiti da se pravilno razvijaju. Jakov danas s dvije i pol godine grči ruke i noge neusporedivo manje nego što je to činio kao beba. Roditelji ga planiraju upisati u sportski vrtić i na plivanje, što mu može koristiti dalje u razvoju, a što se ionako preporučuje svoj djeci. Sada je u vrtiću po nekoliko sati.
Roditelji i stručnjaci ističu važnost ranog uočavanja motoričkih problema, a kako bi se to učinkovito provodilo, kaže Koraljka Voloder, trebalo bi uvesti obavezan pregled kod fizijatra, odnosno pregled ortopeda u dobi do tri mjeseca. Apelira se na i uvođenje nacionalnog registra u kojem bi se pratila sva neurorizična djeca.
Veliki problem je i nedostatak kadra jer je rehabilitatora premalo, a tamo gdje ih i ima, trebalo bi urediti da oni educiraju mlađe kolege. Primjerice, ističe Koraljka Voloder, u Klinici za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB-s Sestre milosrdnice, koja je ujedno referentni centar Ministarstva zdravstva, što znači da tamo dolaze pacijenti iz cijele zemlje koji ne mogu dobiti skrb u drugim ustanovama, imaju samo dva logopeda i dva defektologa.
Mr. sc. Zdenka Dimić, defektolog rehabilitator sa 32-godišnjim iskustvom u KB-u Sestre milosrdnice, sada je dočekala mlade snage. Bivša učenica Maja Lang počela je raditi na odjelu kao pripravnica i prije mjesec dana primljena je u radni odnos. U stručni tim, nadaju se, ući će i Blaženka Šota, radna terapeutkinja koja je pisala diplomski rad na "slučaju" Jakova.
1. Zaostajanje glavice pri povlačenju za ruke iz leđnog položaja
2. Nedizanje glave u potrbušnom položaju
3. Glava pada pri postavljanju u vertikalni položaj
4. Hipertonus (ukočenost) ili hipotonus (labavost) cijelog tijela
5. Asimetrije u razvoju vještina (dijete hvata samo jednom rukom, jedna noga je slabija i zaostaje u povlačenju)
6. Čvrsto zatvorene šake s palčevima unutar njih
7. Oslanjanje ili bez oslonca na nepuna stopala pri postavljanju na noge
8. Križanje nogu
9. Izostanak oslonca na podlaktice u dobi od tri mjeseca
10. Dijete se ne rotira samostalno u dobi od 5 ili 6 mjeseci
11. Dijete ne sjedi samostalno u dobi od 8 mjeseci
12. Izostanak pincetnog hvata sa 8 mjeseci
13. Nemogućnost samostalnog stajanja sa 10 mjeseci
14. Dijete ne hoda sa 14 mjeseci
15. Premirna ili preaktivna (nemirna) djeca koja se često bude ili predugo spavaju, često jedu ili premalo jedu, ne vole se maziti ili se ne odvajaju od roditelja, ništa ne diraju ili diraju sve
Suzana Ciboci
No danas, napominje, kada vrti film unatrag, sjeća se dana kad je mislila da joj je pukao vaginalni čep, otišla je u bolnicu i drugi dan joj je induciran porod u rodilištu KB-a Sestre milosrdnice. Porod je protekao u redu i mama i beba su otišli kući. No, primjećivali su da se Jakov grči kod kupanja i presvlačenja. Roditelji, Koraljka i Ivica, pripisivali su to činjenici da Jakov sigurno ne voli vodu, a ni presvlačenje.
- Sve je naizgled bilo u redu, no on nije mogao sjesti u dobi kada je trebao i tu se upalio alarm. Otišli smo fizijatru, dobili termin za fizikalne vježbe. Jakov je tada već imao devet mjeseci, a u međuvremenu je dobio vodene kozice, tako da je s terapijom počeo tek u dobi od 11 mjeseci. Jakov je imao dystoni sindrom - cerebralne poremetnje kretanja (CPK), a manifestirao se kao oštećenje desne ruke i noge - kaže majka Koraljka.
Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, točnije Odsjek za rehabilitaciju djece KB-a Sestre milosrdnice postao je otada redovito odredište obitelji Voloder, kamo Jakov odlazi svaki utorak na vježbe, a svaka dva, tri mjeseca po desetak dana ostaje u bolnici.
Neki oblik poremećaja kretanja kakav ima Jakov danas se viđa kod mnogo djece. Moždana krvarenja javljaju se kao odgovor na traumu rođenja, a kod oko 4000 djece, od oko 40.000 koliko ih se rodi u Hrvatskog svake godine, ta su krvarenja jače izražena. Manifestiraju se kroz simptome različitog intenziteta, a kod oko tri posto djece nastaju vrlo teška oštećenja. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 6000 neurorizične djece, od kojih u Zagrebu oko 1300.
Najčešće u većem ili manjem opsegu stradava područje za motoriku, praćeno oštećenjima govora, vida te kognitivne i emotivne sposobnosti.
Ako se oštećenje otkrije na vrijeme i započne s rehabilitacijom koja je optimalna već s djetetovih pet mjeseci, s obzirom na "plastičnost" dječjeg mozga, oštećenja se u većini slučajeva u potpunosti mogu korigirati.
Dystoni sindrom (CPK) definira se kao skup simptoma koji ukazuju na odstupanje u razvoju djeteta. Nastaje zbog oštećenja mozga koje je nastupilo zbog gubitka kisika ili krvarenja, najčešće, kažu stručnjaci, tijekom poroda ili neposredno prije te poslije njega. Svakako posebnu pozornost treba posvetiti rizičnim trudnoćama, preranom porodu, kompliciranom i teškom porodu, višeplodnoj trudnoći, ako je dijete veliko prilikom poroda, ako je došlo do zastoja rasta djeteta tijekom trudnoće, infekcije, visoke vrijednosti bilirubina, bolesti majke u
trudnoći. Sve su to rizični faktori za neki oblik oštećenja kod djeteta.
Obično prve probleme uočavaju sami roditelji, tako je i bilo kod obitelji Voloder, a onda je tim stručnjaka u KB-u Sestre milosrdnice odredio rehabilitacijski tretman.
- Bojala sam se da ga nećemo moći osposobiti za život. Dijete nije sjedilo, a kamoli stajalo, bila mu je slabija desna strana tijela. Ira je s deset mjeseci pljeskala rukama, a Jakovljeve su bile zgrčene. Užasni su ti osjećaji, bilo me strah da neće moći hodati. Javio se osjećaj krivnje. Pitaš se zašto se to dogodilo? Zašto se dogodilo nama? Tko je kriv? Genetika, ginekolog, pedijatar? Međusobno smo se optuživali sve dok nas liječnici u Vinogradskoj, dr. Valentina Matijević, fizioterapeutica Letica Lovrić i mr. sc. Zdenka Dimić, defektolog-rehabilitator, nisu nakon mnogih razgovora doveli do stanja, kako oni kažu, 'ničije krivnje' - kaže danas Koraljka.
Krenuli su na terapiju, fizikalnu i defektološko-rehabilitacijsku. Stimulirala se motorika one strane tijela koja je bila oštećena, a vježbe su trajale od pola sata do 45 minuta. Jakov se igrao didaktičkim igračkama, učilo ga se da ih prima, dodiruje dlanovima... Koraljka je snimila sve vježbe kako bi ih i s Jakovom mogla raditi i kod kuće.
- Važno nam je bilo da sve vježbe radimo pravilno kako bi njihov učinak bio što veći. Zahvalana sam svima na odjelu u Vinogradskoj i predstojniku Klinike za rehabilitaciju doc. dr. Simeonu Graziu, ravnatelju bolnice prof. dr. Radoslavu Hermanu i svim djelatnicima, ali njih je premalo u odnosu na potrebe. Iako rade i izvan svojih mogućnosti, treba više stručnog kadra za svu djecu koja im dolaze na rehabilitaciju - kaže Koraljka. Ona je dobila dopust za njegu djeteta. Na vježbe je dolazio i tata Ivica. Jakov je u početku plakao, no vrlo brzo je prihvatio vježbe i vrlo poslušno ih izvršavao, što i dalje radi. Danas su sretna obitelj, a strahovi su iza njih.
- Svako jutro odvježbamo svoje vježbe. Dobili smo odmah na početku u bolnici upute što, kako i koje igračke te smo se toga pridržavali. Odradimo defektološke vježbe, pa doručkujemo, zatim odradimo fiziovježbe, izađemo van, ručamo, opet vježbamo i odemo spavati. Svaki pokret za nas nije samo igra, nego je i vježba i svaki pokret pratimo. Forsiramo da stavlja stvari u desnu ruku, ali bez verbalnih naredbi da ne bi došlo do kontraefekta. Sve mu stvari i stavljamo na desnu stranu, a kada nešto uzme u lijevu ruku, onda mu premjestimo u desnu. Sada je već veći i razumije, pa se vragolasto smije kad nešto primi u lijevu ruku - kaže Koraljka.
Pozitivne pomake primijetili su već nakon mjesec dana rehabilitacije. Jakov je dobro vježbao, roditelji su imali povjerenje u liječnike i stručnjake u KB-u Sestre milosrdnice, gdje će Jakov pod nadzorom biti sve dok ne krene u školu, a možda i kasnije ako bude potrebno i ako bude imao još kakve motoričke ili neke druge poteškoće.
Prognoze za Jakovljev oporavak iznimno su dobre. Prvenstveno zahvaljujući kontinuiranoj rehabilitaciji i procjeni djetetovih sposobnosti te procjeni roditeljskih sposobnosti kojima se uz pomoć terapeuta uspijevaju korigirati sva ili većina oštećenja i djeci omogućiti da se pravilno razvijaju. Jakov danas s dvije i pol godine grči ruke i noge neusporedivo manje nego što je to činio kao beba. Roditelji ga planiraju upisati u sportski vrtić i na plivanje, što mu može koristiti dalje u razvoju, a što se ionako preporučuje svoj djeci. Sada je u vrtiću po nekoliko sati.
Roditelji i stručnjaci ističu važnost ranog uočavanja motoričkih problema, a kako bi se to učinkovito provodilo, kaže Koraljka Voloder, trebalo bi uvesti obavezan pregled kod fizijatra, odnosno pregled ortopeda u dobi do tri mjeseca. Apelira se na i uvođenje nacionalnog registra u kojem bi se pratila sva neurorizična djeca.
Veliki problem je i nedostatak kadra jer je rehabilitatora premalo, a tamo gdje ih i ima, trebalo bi urediti da oni educiraju mlađe kolege. Primjerice, ističe Koraljka Voloder, u Klinici za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB-s Sestre milosrdnice, koja je ujedno referentni centar Ministarstva zdravstva, što znači da tamo dolaze pacijenti iz cijele zemlje koji ne mogu dobiti skrb u drugim ustanovama, imaju samo dva logopeda i dva defektologa.
Mr. sc. Zdenka Dimić, defektolog rehabilitator sa 32-godišnjim iskustvom u KB-u Sestre milosrdnice, sada je dočekala mlade snage. Bivša učenica Maja Lang počela je raditi na odjelu kao pripravnica i prije mjesec dana primljena je u radni odnos. U stručni tim, nadaju se, ući će i Blaženka Šota, radna terapeutkinja koja je pisala diplomski rad na "slučaju" Jakova.
1. Zaostajanje glavice pri povlačenju za ruke iz leđnog položaja
2. Nedizanje glave u potrbušnom položaju
3. Glava pada pri postavljanju u vertikalni položaj
4. Hipertonus (ukočenost) ili hipotonus (labavost) cijelog tijela
5. Asimetrije u razvoju vještina (dijete hvata samo jednom rukom, jedna noga je slabija i zaostaje u povlačenju)
6. Čvrsto zatvorene šake s palčevima unutar njih
7. Oslanjanje ili bez oslonca na nepuna stopala pri postavljanju na noge
8. Križanje nogu
9. Izostanak oslonca na podlaktice u dobi od tri mjeseca
10. Dijete se ne rotira samostalno u dobi od 5 ili 6 mjeseci
11. Dijete ne sjedi samostalno u dobi od 8 mjeseci
12. Izostanak pincetnog hvata sa 8 mjeseci
13. Nemogućnost samostalnog stajanja sa 10 mjeseci
14. Dijete ne hoda sa 14 mjeseci
15. Premirna ili preaktivna (nemirna) djeca koja se često bude ili predugo spavaju, često jedu ili premalo jedu, ne vole se maziti ili se ne odvajaju od roditelja, ništa ne diraju ili diraju sve
|
15
znakova koji mogu ukazivati na zaostajanje u razvoju
|
Suzana Ciboci
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....