Kako pravilno ovjesiti sliku

Teško je pronaći sliku koja bi bila toliko nedostojna da se ovjesi na zid jer svatko voli zbilja svašta stavljati na svoje zidove, rekao je pionir pop-arta Roy Lichtenstein u intervjuu prije 45 godina kada ga je novinar upitao potoji li ‘kriva’ slika za ‘krive’ zidove.



Nerijetko se susrećemo s pitanjima poput kako najbolje ovjesiti sliku na zid, treba li naglasiti manje ili veće slike, koliki razmak treba biti između grafika ili, pak, koliko se boja okvira mora slagati s bojom namještaja. Pravila, naravno, postoje i jasno su definirana, ali ipak ih ne treba slijepo slijediti jer svaki prostor je individualan.



- Bilo bi najbolje kada bi male slike krasile male prostorije, a velike slike velike prostorije.  Nadalje, poželjno je da se slika stavi na zid u visini očiju kako bi se lakše uočila. Vaš je izbor
1.Ovjesite slike na zid u visini očiju. Prislonite sliku uza zid, na mjesto na kojem je želite postaviti. Neka njeno središte bude oko 1,5 m od poda, a onda je namjestite kako vam odgovara. Označite na zidu sredinu gornjeg ruba slike.

2.Nikada nemojte samo zabiti čavao u zid! Izaberite najbolji način vješanja ovisno o načinu gradnje zida i o težini slike. Uvijek ovjesite sliku na dvije kukice da bi bila ravna. Teže bi slike trebalo ovjesiti na metalne prstenove.

3.Stavite sliku licem prema dolje i povucite konop koji je drži prema vrhu slike na dvije točke koje su jednako udaljena od vrha. Na te dvije točke će se postaviti kukice. (Što su više udaljene, to će slika biti bliža zidu.)

4.Izmjerite udaljenost između te dvije točke, kao i udaljenost između jedne od njih i vrha slike. Prenesite te udaljenosti na zid počevši od mjesta na kojem ste označili središte.

5.Postavite dvije kukice na dvije točke na koje ćete ovjesiti sliku. Počnite s vješanjem slika od centralne, koja će vam služiti kao polazište za sve ostale.

Ovjesite slike na zid - sam svoj majstor

hoće li to biti visina očiju dok sjedite ili dok ste na nogama. Bitno je ovjesiti slike prateći gornju liniju zida. Amateri, ali i profesionalci poput galerista i kustosa galerija često nisu toga svjesni pa slažu slike na zidu prema donjoj liniji, što se ne preporučuje - ističe akademska slikarica Petra Lidia Ševeljević dodajući kako je postavljanje slika na zid misija koja mora biti detaljno isplanirana i usklađena s ostalim elementima u interijeru.



- U pravilu, u tamniji prostor se ne stavljaju crne i teške slike jer iako to izgleda kao dobra kombinacija, na kraju interijer ispadne sterilan i hladan. Obratna situacija vrijedi za svijetle prostore u kojima će najboje leći tamne i žarke boje. Slike se trebaju i tematski uskladiti, što znači da one koje imaju nešto zajedničko trebaju biti bliže jedna drugoj.



Ta nit vodilja među slikama određuje se intuicijom i nekim estetskim afinitetom  - kaže Ševeljević i upozorava kako se ne smiju zanemariti ni stilovi uređenja, pa tako u rustikalni dom, prema njezinu mišljenju, nije dobro staviti modernu sliku jer su razlike preočite. Ponekad se zna dogoditi da i ta kombinacija ispadne odlična, ali njeno iskustvo, kaže, govori kako u većini slučajeva to nije tako.



S njom se ne slaže arhitektica Vedrana Ergić koja smatra kako je spoj starinskog i modernog veoma dobra, pa čak i poželjna kombinacija. - Slike ili skulpture moraju biti u skladnoj cjelini s prostorom. To ne znači da u suvremeno koncipiranom prostoru trebaju biti samo recentna umjetnička djela. I slika iz 19. stoljeća može jednako dobro pristajati u modernom interijeru, a jedino pravilo kod kombiniranja je unaprijed dobro osmišljen koncept.





Slika naslonjena na zid u interijeru koji je uredila Vedrana Ergić



Evo, baš nedavno sam za jednog kolekcionara slikarstva iz perioda između dva svjetska rata uređivala izuzetno suvremen interijer u kojem sam na neobičan način organizirala velik broj slika manjih dimenzija - navodi Ergić koja tvrdi da postoji mnoštvo mogućnosti za razmještaj slika u prostoru i ovisno o konceptu, one mogu visiti na zidu, na posebno osmišljenom elementu usred prostora, sa stropa tako da ne dotiču zid i mogu slobodno stajati u prostoru,
Postavljanje slika misija je koja mora biti detaljno isplanirana
nonšalantno naslonjene na zid, ponekad čak i licem okrenute prema zidu.



- Jedino što je važno jest imati talent za sklad koji je kod prostora koji se projektiraju najbitnije smisliti unaprijed. A za to zaista ne postoje univerzalna pravila ni jednostavni recepti - zaključuje Ergić.



Bez obzira na različita razmišljanja, obje naše sugovornice složile su se u jednom - najslađe je prekriti sva spomenuta pravila i pokazati, kako kaže Ergić, ‘da izvrsno rješenje može biti dijametralno suprotno uvriježenim recepturama. Zato, preletite pogledom preko savjeta koje vam nude stručnjaci, ali na kraju donesite odluku prema srcu jer vaš dom nije galerija već prostor u kojem je najbitnije da se vi osjećate dobro.



' Birali smo namještaj koji ne smeta slikama'





Kada je Tatjana Kovačić, učiteljica likovne kulture u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, shvatila kako u stanu ima mnoštvo slika koje se nalaze razbacane po svim prostorijama, odlučila je pronaći za njih adekvatno mjesto. Nakon razgovora sa suprugom, odluka je pala. Iz dnevne sobe maknuli su veliki, crni ormar, a na zid koji je do tada bio sakriven poslagali su zaboravljene slike.



- Osnovna ideja je bila staviti slike što bliže jednu drugoj. Nadalje, tolika količina slika zahtijevala je interijer u kojem je sav namještaj nizak, pa smo kupili najmanje moguće komade koje smo našli, kako nešto ne bi ometalo pogled na slike i kako bismo vizualno povećali prostor. Na taj način postigli smo idealni kontrast - dolje dominiraju mirni, bijeli predmeti, a gore razigrane, koloritne slike - ističe Kovačić i dodaje kako se najčešće griješi ne u rasporedu slika, već pri izboru okvira koji, kad je predominantan, jednostavno 'poždere' sliku.



Kada smo je upitali koja joj je slika najdraža nije mogla izabrati: - Svaka od njih predstavlja jedan period života. Moje prvo radno mjesto bilo je u studiju Ede Murtićai većina slika na ovom zidu nosi njegov potpis. Veoma draga mi je slika koja prikazuje čovjeka s ogromnom kacigom na glavi, obučenog u željezno odijelo. Slika je simbol za vrijeme koje dolazi, a u kojem ćemo morati imati svu tu opremu kako bismo sigurno šetali ulicom.

Između znanosti i mistične religije



Umjesto slika i fotografija, na zidovima brojnih poslovnih prostora, ali i običnih građanskih stanova, u posljednje vrijeme mogu se vidjeti fraktali. Riječ fraktal dolazi od latinskog pridjeva fractus što znači razlomljen, nepovezan. Točna definicija fraktala zapravo ne postoji, a u knjigama i stručnim spisima fraktali se najčešće definiraju kao objekti koji daju jednaku razinu detalja, neovisno o razlučivosti koju koristimo. To otprilike znači da ih je moguće uvećavati beskonačno mnogo puta i da pri tome u svakom novom povećavanju vidimo neki detalj koji prije nismo vidjeli, a da količina novih detalja uvijek ostaje otprilike jednaka.



Osim što izgledaju vrlo atraktivno i moderno, fraktali imaju i iscjeliteljske sposobnosti pa tako djeluju protiv stresa, pružaju osjećaj mirnoće, energiziraju, balansiraju protok energije, pobuđuju snažnu povezanost s prirodom i svemirom te osnažuju čovjeka koji boravi u tom prostoru prema ostvarivanju životnih ciljeva.



Kako izabrati fraktal? Najbrže i najsnažnije djelovat će fraktal koji vam se najviše svidio na prvi pogled. Ako, pak, želite nešto konkretno, potražite tzv. fraktal koji je namijenjen isključivo jednoj stvari (koncentracija, uspjeh, veselje, osnaživanje, odlučnost, balansirana prehrana, nježnost, sreća...). Fraktal stavite na vidljivo mjesto. Više o  svemu možete saznati na adresi www.antikom.si/sinergija/.

S tan obitelji Kovačić: Moje slike, moji snovi 

Fraktali: Slike kaosa koje iscjeljuju 



Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. siječanj 2026 11:26