Klinički bolnički centar Rijeka, druga po veličini medicinska ustanova u državi, kojoj gravitira oko pola milijuna ljudi iz tri županije, našla se u središtu još jednog medicinsko-korupcijskog skandala na državnoj razini.
Ma koliko se zaposleni i sama Uprava KBC-a trudili uvjeriti javnost da dnevni ritam bolnice nije ni najmanje narušen, nedavni slučaj Miroslava Maškarina, mladića kojemu su tijekom operacije slijepog crijeva amputirali desnu nogu te ga učinili doživotnim invalidom, i kardiokirurga dr. Ognjena Šimića, koji je uhvaćen kako prima mito, ipak pokazuju suprotno.
Dr. Anđelko Đirlić: Ako je dr. Šimić kriv bit će kažnjen
Šetnja bolničkim hodnicima izaziva nelagodu koja je gotovo na granici nervoze. Pri svakom susretu s osobljem - bilo da je posrijedi čistačica, medicinska sestra ili šef odjela - primijetili smo da češće skreću pogled u pod ili neku zamišljenu točku, nego u nas.
Pacijenti koje smo zatekli u hladnim hodnicima, doimali su se ustrašeni i zabrinuti.
BIJEG OD NOVINARA
Bolnički djelatnici, i to svi koje možete zamisliti - od zaposlenice u laboratoriju za vađenje krvi, preko one koja vas tuče čekićem po koljenu pa do rengenologa - hitro se povlače u anonimnost čim spaze novinare.
To je velika promjena jer su vrata KBC-a uvijek bila otvorena za javnost i komuniciralo se bez čvrstog protokola ili hijerarhijskih skala, manje-više neformalno. Trenutačna situacija jasno je upućivala na to da se nešto prikriva ili, u najboljem slučaju, izbjegava komentirati.
Otkako su mladiću (zabunom?!) odrezali nogu umjesto debelog crijeva, a šefa Kardiologije uhvatili s kuvertom punom eura, promijenilo se dosta toga: od snažnog i razumljivog medijskog pritiska odlučili su se skloniti svi.
Izuzetak je ugledni kirurg iz kojeg smo iscijedili nekoliko rečenica, i to uz čvrsto obećanje da ćemo mu čuvati identitet, ali bez obećanja - na kojem je također inzistirao - da ga ne citiramo u tekstu, što smo odbili, i to zbog istog razloga zbog kojeg ćemo mu zauvijek čuvati identitet - etičkog.
- Kolege kojih ovih dana nema jer su na odmoru ili nekom kongresu, nama koji smo ovdje čine se najsretnijima na svijetu. Pošteđeni su opasnosti da, kao ja sada, nalete na novinare s toliko mnogo pitanja - rekao je očito aludirajući na nas te dodao da "atmosfera u bolnici uopće nije pozitivna ni motivirajuća, što traje već predugo".
'OMERTA' NA KBC-u
- Liječnici i medicinsko osoblje pod velikim su pritiskom, a to moraju osjećati i pacijenti. Naravno da se svašta priča uz kavu i na dnevnim sastancima po odjelima. Komentari su raznoliki, no kudikamo se više priča o Šimiću i lovi koju je uzimao, nego o malom Maškarinu. Postali smo bolnica-slučaj, a to nije dobro ni za nas, ni za pacijente - objasnio je ispod glasa i čak zamolio da ne citiramo njegove riječi.
Razumljivo. Prilično je kompromitirajuće priznati da zdravstvene radnike više zanima koliko je novca zamračio njihov kolega, nego mladić koji će do kraja života sjediti u kolicima samo zato što mu se upalilo slijepo crijevo. Dosta mu je razgovora. Poslao nas je u Upravu da "tamo ispitujemo što nas zanima".
Ravnatelju KBC-a Rijeka, Hermanu Halleru, zamjera se što nakon objave prve vijesti o tragičnim posljedicama operacije Miroslava Maškarina nije odmah prekinuo godišnji odmor, vratio se na radno mjesto, naredio internu istragu i javnosti predočio sve relevantne informacije.
Uhićenje kardiokirurga dr. Ognjena Šimića zacijelo je ravnatelja Hallera zateklo, ali o slučaju Maškarin bio je detaljno informiran. Morao je znati da je samo pitanje trenutka kad će priča o uništenom mladiću dospjeti u medije.
Posebno je zanimljiva "omerta" koja je vladala rječkim KBC-om puna dva tjedna. Da obitelj mladoga Maškarina nije gotovo dva tjedna nakon kobne operacije pozvala novinare i pokazala im posljedice rutinske operacije slijepog crijeva, bolničko bi osoblje zacijelo i dalje šutjelo.
No, uhićenje šefa Kardiokirurgije dr. Ognjena Šimića, koji je - istraga će pokazati: godinama! - primao mito, nije se moglo zatajiti.
O njegovu su krimenu novinari doznali samo nekoliko sati pošto ga je policija privela, i to upravo od zaposlenika KBC-a.
Dok bolnički kolektiv gotovo jednoglasno brani ljudsku i profesionalnu čast dr. Branka Popovića koji je operirao Maškarina, iskusnog kirurga kojemu se prije mirovine dogodila kobna pogreška u operaciji što se, prema svim standardima, smatra rutinskom, prve reakcije u slučaju Šimić, vijesti koja je odmah odjeknula KBC-om, kretale su se gotovo od otvorenog likovanja do konstatacije: bilo je samo pitanje vremena.
Ni dan - dva poslije na istu su temu stale kolati teorije zavjere: ili je to "ciljani udar na rastući ugled riječke Kardiokirurgije iz krugova zagrebačke konkurencije" ili, zapravo, iza svega stoji političko rušenje ravnatelja Hallera, koje su poveli ambiciozni pretendenti na ravnateljsku funkciju.
Vjerojatno će do pravosudnog raspleta, koji zasigurno bude potrajao, slučaj Šimić dobiti još koju teoriju, pogotovo ako se istraga korupcije u zdravstvu zaustavi samo na njegovu slučaju i prelomi na Šimiću koji je - u tome se barem svi slažu - podigao i razvio riječku Kardiokirurgiju.
Premda je KBC Rijeka ustanova iznimno visokih medicinskih dometa i pionir u transplantaciji bubrega i jetre, spletom raznih okolnosti dogodilo se da je 90-ih ostala bez kardiokirurga.
Zbog rata i štednje u zdravstvu godinama su srčane bolesnike slali u Zagreb, ali je 1997. odlučeno da KBC Rijeka mora dobiti Kardiokirurgiju. Prvo su se zauzimali za nekog Srbina, ali bez obzira na škole, nacionalnost je presudila da će željeni kandidat ostati "s one strane granice". U potrazi za dobrim kardiokirurgom tadašnji je ravnatelj potegnuo do Hamburga, znajući da ondje radi Sarajlija, ali zagrebački student dr. Ognjen Šimić.
Uz pomoć gradonačelnika Slavka Linića uspio je pridobiti Šimića da se preseli i on je do danas jedini "kupljeni igrač" riječkog KBC-a. Većina kolega teško ga je prihvaćala, kao i njegove metode rada.
Usto je imao i "monopol" kao jedini kardiokirurg na riječkom području. Na Kardiološkom odjelu, smještenom u sušačkom odjelu KBC-a, dr. Šimić nikad nije stekao prave prijatelje. Zašto? Danas kaže da je za to sam kriv zbog garda kojim je sugerirao da je upravo on glavni i jedini.
Ljerka Krajnović - koja je dr. Šimiću u ruke predala 5000 eura kako bi joj oca operirao preko reda, ali i sve prijavila policiji - te još pet bivših pacijenata koji su pristali svjedočiti, tvrdeći da su istog liječnika podmitili (pred članovima obitelji i drugim svjedocima) da bi ih primio preko reda i tako im vjerojatno spasio život, prema policijskim izvorima, neće biti jedini svjedoci u kaznenom postupku protiv bivšeg šefa riječke Kardiokirurgije.
SVJEDOK I ŠIMIĆEV ŠEF
Iako je policija obavila razgovore s brojnim zaposlenicima KBC-a, svim djelatnicima Kardiokirurškog odjela, zasad je na popisu svjedoka samo troje zaposlenika KBC-a: dvije medicinske sestre i bivši, dugogodišnji, Šimićev šef, predstojnik Klinike za urologiju, prof. dr. Željko Fučkar. Upravo je on, navodno, kao dobar poznanik sugerirao Ljerki Krajnović - koja je prva raskrinkala korumpiranog liječnika te svog oca prebacila na operaciju u zagrebački KBC Rebro - da se obrati policiji. Dok neki liječnici pozdravljaju taj čin svog kolege, ima i onih koji drže da je Fučkarov postupak "debelo zakasnjela reakcija" te da se dok je bio na čelu Klinike za kirurgiju, trebao oštro obračunati ne samo sa Šimićem, nego i s drugim kirurzima i kardiolozima koje prati glas da uzimaju novac od pacijenata. Premda anonimni - dakle, skriveni pod zaštitnim velom novinarske struke koja ni pred sudom ne mora otkriti izvor informacija - podsjećaju i tvrde da je i sam dr. Fučkar prije nekoliko godina bio javno prozvan za uzimanje mita, ali je nakon policijske obrade amnestiran od krivnje.
SVI ZNALI ZA ŠIMIĆEVE APETITE
Ako je točna informacija da je upravo dr. Fučkar rekao Ljerki Krajnović da dr. Šimića prijavi policiji, onda to samo potvrđuje da su u KBC-u znali za korupciju u vlastitim redovima, ali ništa nisu poduzimali.
Treba, naravno, čuti i dr. Šimića, što je u sadašnjim okolnostima, nažalost, neizvedivo. U pritvoru je, a i šanse da bi razgovarao s novinarima minimalne su.
Mogući dolazak Miladina Đorđevića, koji sam najavljuje spremnost da preuzme riječku Kardiokirurgiju te da se vrati obitelji koja svih ovih godina živi u Rijeci, pozdravljaju njegovi riječki kolege koji odreda drže da je Šimićeva karijera u KBC-u definitivno završena, bez obzira na sudski epilog.
Koliko je tisuća eura dr. Šimić naplatio koristeći svoju poziciju "Boga", odnosno bića koje u svojim rukama i skalpelima drži tajnu života i smrti, trebalo bi se rasvijetliti sudskim postupkom.
No, nije nebitna ni činjenica da su o njegovoj sklonosti naplaćivanju znali gotovi svi njegovi kolege, uključujući i šefa. Pokaže li se da jesu, valja im suditi kao suučesnicima.
- Ja vodim stručni dio Kirurgije. Kratko sam u mandatu šefa Kirurgije, tek šest mjeseci, i ono što mogu reći o radu docenta Šimića jest da su njegovi rezultati vrlo dobri i za to nisam imao nikakve primjedbe - izjavio je prof. dr. Miljenko Uravić.
O mitu - o čemu se, priznaje, šuškalo - nikad nije ni od kolega, ni od pacijenata dobio bilo kakvu primjedbu, ni konkretno saznanje.
- Uhićenje nas je sve šokiralo, ali moj je primarni posao, kao i Uprave KBC-a, osigurati daljnji neometani rad odjela. Docent Šimić nije bio sam, mi imamo još izučenih kardiokirurga, educiranih u vrhunskim europskim i američkim centrima, koji mogu nastaviti operativni program. Kompletirali smo listu čekanja koju je, što je istina, vodio isključivo dr. Šimić. Više od jedne srčane operacije na dan nemoguće je izvesti. Tko je hitan slučaj, a tko nije, odlučuje struka. Trenutačno je na listi 30-ak pacijenata, što znači da se na operaciju čeka oko mjesec dana - istaknuo je dr. Uravić.
Uhićenog šefa Kardiokirurgije, kojemu će, kažu u Upravi KBC-a, najvjerojatnije uručiti izvanredni otkaz, zamijenio je dojučerašnji prvi asistent dr. Igor Medved. On, pak, odbija bilo kakav komentar najvećeg korupcijskog skandala u povijesti riječke bolnice, ali i hrvatskog zdravstva.
Omiljen među kolegama i osobljem, što ne važi i za njegova prethodnika dr. Šimića, dr. Medved ipak ne želi govoriti protiv bivšeg kolege.
Čak i da se dokaže Šimićevo enormno bogaćenje na račun pacijenata, većina njegovih kolega ipak smatra kako ne zaslužuje da ga se pribije na stup srama. Ako je i uzimao mito, kažu, sigurno nije jedini i sigurno to nije najveći korupcijski zločin u ovoj državi opljačkanih tvornica, korumpiranih sudaca i političara.
LIJEČNIČKI KODEKS
Za Etičko povjerenstvo KBC-a Rijeke, kaže dr. Jasna Gobić-Matejčić, slučaj Šimić bit će tema rasprave, no tek kad o cijeloj aferi posljednju riječ kaže pravosuđe.
- Istina je da se u madantu ovoga saziva Etičkog povjerenstva nismo susreli sa slučajem mita unutar KBC-a. Bez namjere da branim kolegu, smatram da je korupcija prisutna svugdje gdje u sustavu postoje konfuzija i nedorečenost. Ona je pokazatelj krize u društvu, a može se suzbijati prvenstveno sređivanjem sustava. Korupcija u zdravstvu širok je i slojevit pojam, a uzroci su sigurno u neimaštini, nedovoljnim kapacitetima javnozdravstvenog sektora i lošoj organizaciji zdravstvene službe - rekla je dr. Gobić-Matejčić te dodala da i za mito treba dvoje.
U svojoj se karijeri ginekologinje susrela sa slučajevima da je pacijentica donijela cvijeće, bombonijeru, 20 dag kave....
- Kad bih odbila primiti, događalo mi se da se pacijentica rasplače. Kako se postaviti prema takvoj situaciji, a ne uvrijediti osobu s druge strane stola - pita se dr. Gobić-Matejčić kojoj nismo uspjeli objasniti razliku između darovanih 20 dag kave i traženih 5000 eura.
No, nije samo u riječkom KBC-u slučaj da posljednjih dana liječnici i medicinsko osoblje od pacijenata više ne žele primiti ni cvijeće, ni kavu, ni bocu pića. Ipak, za one koji su razvili metodu preuzimanja "zahvale i nagrade" od pacijenata, i to ne u sitnim darovima, nego u novcu i umjetninama, fotografije uglednog kardiokirurga s lisicama na rukama sigurno neće biti kočnica da nastave sa slaganjem svojih kolekcija. Sami se liječnici pitaju može li se darivanje nazvati mitom.
Kako bi svi u svakom trenutku znali ispravan odgovor, treba samo posegnuti za Kodeksom Liječničke komore u kojemu piše: "Liječnik će posao obavljati stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući bolesnika ni emotivno, ni tjelesno, ni materijalno.
Osim redovne nagrade za svoj rad u obliku plaće ili honorara, stjecanje materijalne i druge koristi njegova liječničkog rada nije u skladu s ovim Kodeksom..."
Zašto sam napustio državnu bolnicu
Prof. dr. Boris Nemec, jedan od najpoznatijih hrvatskih ortopedskih kirurga, nakon 32 godine staža u državnoj bolnici, Klinici za ortopediju Lovran, odlučio se, kako komentiraju njegovi kolege, na hrabar, avanturistički, poduzetnički pothvat.
Nedaleko od Rijeke, u Matuljima, sagradio je prvu privatnu ortopedsku bolnicu s dvije operacijske dvorane, opremljene najsuvremenijom medicinskom aparaturom, za izvođenje i najsloženijih kirurških zahvata, te apartmanskim smještajem za pacijente. Sada radi u uvjetima kakve je godinama želio, ali ih u lovranskoj bolnici nije imao jer je, baš kao i cijeli bolnički sustav države, naslijedila - siromaštvo.
- Zašto sam otišao? Jer sam želio više, bolje i drugačije, a nisam mogao. Pogriješio sam što sam mnogo putovao, gledao kako se radi u inozemstvu, a kada bih se vratio i pokušao nešto promijeniti, premda ne revolucionarno jer sam bio svjestan u kakvom sam okruženju radio, naprosto nije išlo. Primjerice: organizacija prijema pacijenata. Nigdje u svijetu nisam vidio takve gužve za čekanje na pregled jednostavno zato što se svakom pacijentu odredi termin dolaska. Čekanje na operacije? I vani postoje liste, ali nikome ne pada na pamet ubacivati se preko reda na bilo koji način. Sustav je tako uređen da to niti nije izvedivo. Imao sam 300 do 400 pacijenata koji su čekali operaciju, ali količinu mog rada određivali su uvjeti i želja pacijenata da ih baš ja operiram. Bolnica nije imala dovoljno operacijskih dvorana u odnosu na broj kirurga, a da ne spominjem zastarjelu opremu. Dio tih problema može se riješiti komercijalizacijom dijela bolničkog sustava. Ne vidim zašto liječnici iz državnih bolnica ne smiju raditi u privatnim klinikama. Jasno, ne tako da to zlorabe pa da u radno vrijeme zarađuju privatno - rekao je dr. Nemec kojega znaju razbjesniti naslovnice gdje se njegove kolege proziva za pogreške ili primanje mita jer, kako kaže, nitko pritom ne pita u kakvim uvjetima liječnici rade, niti se dovoljno naglašava činjenica da u oronulim bolnicama i zastarjelom opremom postižu vrhunske rezultate.
Priznaje da u zdravstvu postoji korupcija, ali, kako tvrdi, ni više, ni manje nego u ostalim granama. Korupcija će, smarta, nestati kad se uvede sustav privatnih osiguranja. U tom će slučaju osiguravajuća kuća umjesto pacijenta dogovarati operacije i preglede te za to platiti ne samo bolnici, nego i liječniku kojega sami izaberu za zahvat ili dijagnostiku. U bolnicu dr. Nemeca na operacije ne dolaze samo pacijenti iz Hrvatske i susjednih zemalja, nego i iz arapskih zemalja, Velike Britanije, Kanade...
Dva su razloga za to: prvi, koristi nove metode koje omogućuju znatno brži oporavak pacijenata, a drugi je to što je jeftinije nego u zapadnim klinikama. Primjerice: endoskopski zahvat na koljenu u njegovoj klinici stoji 6150 kuna, što je jednako cijeni istog zahvata u državnoj bolnici.
Riječki san o Sveučilišnoj bolnici
Punih 30 godina Rijeka teži izgradnji nove bolnice. Nedavno je taj projekt vrijedan oko 300 milijuna eura ušao u investicijski program Vlade, Rijeka ima gotove projekte, no sam početak gradnje u optimističkim najavama očekuje se tek kroz dvije do tri godine. Riječki KBC djeluje na tri lokaliteta, a jedina namjenski građena bolnička zgrada napravljena je prije 70 godina na Sušaku. KBC danas, kako to često ističe ravnatelj Haller, stanuje pod čak 90 krovova. Ogromona bi ulaganja trebala da se urede brojni devastirani objekti, obnovi oprema, nabave suvremeni dijagnostički aparati. Teza da u sustavu državnog zdravstva, Rijeka, premda drugi po veličini kklinički bolnički centar ima zapostavljeni tretman u odnosu na Zagreb, opća je tvrdnja riječkih i političkih i zdravstvenih krugova. U KBC-u je zaposleno 3.000 ljudi, od toga 400 liječnika. Raspolaže s 1.400 postelja, a od HZZO mjesečno se financira s 39 milijuna kuna, a ustanovi gravitira oko pola milijuna stanovnika iz PGŽ-a, Istarske i Ličko-senjske županije.
Nevenka Horvat
Ma koliko se zaposleni i sama Uprava KBC-a trudili uvjeriti javnost da dnevni ritam bolnice nije ni najmanje narušen, nedavni slučaj Miroslava Maškarina, mladića kojemu su tijekom operacije slijepog crijeva amputirali desnu nogu te ga učinili doživotnim invalidom, i kardiokirurga dr. Ognjena Šimića, koji je uhvaćen kako prima mito, ipak pokazuju suprotno.
Dr. Anđelko Đirlić: Ako je dr. Šimić kriv bit će kažnjen
Šetnja bolničkim hodnicima izaziva nelagodu koja je gotovo na granici nervoze. Pri svakom susretu s osobljem - bilo da je posrijedi čistačica, medicinska sestra ili šef odjela - primijetili smo da češće skreću pogled u pod ili neku zamišljenu točku, nego u nas.
Pacijenti koje smo zatekli u hladnim hodnicima, doimali su se ustrašeni i zabrinuti.
BIJEG OD NOVINARA
Bolnički djelatnici, i to svi koje možete zamisliti - od zaposlenice u laboratoriju za vađenje krvi, preko one koja vas tuče čekićem po koljenu pa do rengenologa - hitro se povlače u anonimnost čim spaze novinare.
To je velika promjena jer su vrata KBC-a uvijek bila otvorena za javnost i komuniciralo se bez čvrstog protokola ili hijerarhijskih skala, manje-više neformalno. Trenutačna situacija jasno je upućivala na to da se nešto prikriva ili, u najboljem slučaju, izbjegava komentirati.
Otkako su mladiću (zabunom?!) odrezali nogu umjesto debelog crijeva, a šefa Kardiologije uhvatili s kuvertom punom eura, promijenilo se dosta toga: od snažnog i razumljivog medijskog pritiska odlučili su se skloniti svi.
Izuzetak je ugledni kirurg iz kojeg smo iscijedili nekoliko rečenica, i to uz čvrsto obećanje da ćemo mu čuvati identitet, ali bez obećanja - na kojem je također inzistirao - da ga ne citiramo u tekstu, što smo odbili, i to zbog istog razloga zbog kojeg ćemo mu zauvijek čuvati identitet - etičkog.
- Kolege kojih ovih dana nema jer su na odmoru ili nekom kongresu, nama koji smo ovdje čine se najsretnijima na svijetu. Pošteđeni su opasnosti da, kao ja sada, nalete na novinare s toliko mnogo pitanja - rekao je očito aludirajući na nas te dodao da "atmosfera u bolnici uopće nije pozitivna ni motivirajuća, što traje već predugo".
'OMERTA' NA KBC-u
- Liječnici i medicinsko osoblje pod velikim su pritiskom, a to moraju osjećati i pacijenti. Naravno da se svašta priča uz kavu i na dnevnim sastancima po odjelima. Komentari su raznoliki, no kudikamo se više priča o Šimiću i lovi koju je uzimao, nego o malom Maškarinu. Postali smo bolnica-slučaj, a to nije dobro ni za nas, ni za pacijente - objasnio je ispod glasa i čak zamolio da ne citiramo njegove riječi.
Razumljivo. Prilično je kompromitirajuće priznati da zdravstvene radnike više zanima koliko je novca zamračio njihov kolega, nego mladić koji će do kraja života sjediti u kolicima samo zato što mu se upalilo slijepo crijevo. Dosta mu je razgovora. Poslao nas je u Upravu da "tamo ispitujemo što nas zanima".
Ravnatelju KBC-a Rijeka, Hermanu Halleru, zamjera se što nakon objave prve vijesti o tragičnim posljedicama operacije Miroslava Maškarina nije odmah prekinuo godišnji odmor, vratio se na radno mjesto, naredio internu istragu i javnosti predočio sve relevantne informacije.
Uhićenje kardiokirurga dr. Ognjena Šimića zacijelo je ravnatelja Hallera zateklo, ali o slučaju Maškarin bio je detaljno informiran. Morao je znati da je samo pitanje trenutka kad će priča o uništenom mladiću dospjeti u medije.
Posebno je zanimljiva "omerta" koja je vladala rječkim KBC-om puna dva tjedna. Da obitelj mladoga Maškarina nije gotovo dva tjedna nakon kobne operacije pozvala novinare i pokazala im posljedice rutinske operacije slijepog crijeva, bolničko bi osoblje zacijelo i dalje šutjelo.
No, uhićenje šefa Kardiokirurgije dr. Ognjena Šimića, koji je - istraga će pokazati: godinama! - primao mito, nije se moglo zatajiti.
O njegovu su krimenu novinari doznali samo nekoliko sati pošto ga je policija privela, i to upravo od zaposlenika KBC-a.
Dok bolnički kolektiv gotovo jednoglasno brani ljudsku i profesionalnu čast dr. Branka Popovića koji je operirao Maškarina, iskusnog kirurga kojemu se prije mirovine dogodila kobna pogreška u operaciji što se, prema svim standardima, smatra rutinskom, prve reakcije u slučaju Šimić, vijesti koja je odmah odjeknula KBC-om, kretale su se gotovo od otvorenog likovanja do konstatacije: bilo je samo pitanje vremena.
Ni dan - dva poslije na istu su temu stale kolati teorije zavjere: ili je to "ciljani udar na rastući ugled riječke Kardiokirurgije iz krugova zagrebačke konkurencije" ili, zapravo, iza svega stoji političko rušenje ravnatelja Hallera, koje su poveli ambiciozni pretendenti na ravnateljsku funkciju.
Vjerojatno će do pravosudnog raspleta, koji zasigurno bude potrajao, slučaj Šimić dobiti još koju teoriju, pogotovo ako se istraga korupcije u zdravstvu zaustavi samo na njegovu slučaju i prelomi na Šimiću koji je - u tome se barem svi slažu - podigao i razvio riječku Kardiokirurgiju.
Premda je KBC Rijeka ustanova iznimno visokih medicinskih dometa i pionir u transplantaciji bubrega i jetre, spletom raznih okolnosti dogodilo se da je 90-ih ostala bez kardiokirurga.
Zbog rata i štednje u zdravstvu godinama su srčane bolesnike slali u Zagreb, ali je 1997. odlučeno da KBC Rijeka mora dobiti Kardiokirurgiju. Prvo su se zauzimali za nekog Srbina, ali bez obzira na škole, nacionalnost je presudila da će željeni kandidat ostati "s one strane granice". U potrazi za dobrim kardiokirurgom tadašnji je ravnatelj potegnuo do Hamburga, znajući da ondje radi Sarajlija, ali zagrebački student dr. Ognjen Šimić.
Uz pomoć gradonačelnika Slavka Linića uspio je pridobiti Šimića da se preseli i on je do danas jedini "kupljeni igrač" riječkog KBC-a. Većina kolega teško ga je prihvaćala, kao i njegove metode rada.
Usto je imao i "monopol" kao jedini kardiokirurg na riječkom području. Na Kardiološkom odjelu, smještenom u sušačkom odjelu KBC-a, dr. Šimić nikad nije stekao prave prijatelje. Zašto? Danas kaže da je za to sam kriv zbog garda kojim je sugerirao da je upravo on glavni i jedini.
Ljerka Krajnović - koja je dr. Šimiću u ruke predala 5000 eura kako bi joj oca operirao preko reda, ali i sve prijavila policiji - te još pet bivših pacijenata koji su pristali svjedočiti, tvrdeći da su istog liječnika podmitili (pred članovima obitelji i drugim svjedocima) da bi ih primio preko reda i tako im vjerojatno spasio život, prema policijskim izvorima, neće biti jedini svjedoci u kaznenom postupku protiv bivšeg šefa riječke Kardiokirurgije.
SVJEDOK I ŠIMIĆEV ŠEF
Iako je policija obavila razgovore s brojnim zaposlenicima KBC-a, svim djelatnicima Kardiokirurškog odjela, zasad je na popisu svjedoka samo troje zaposlenika KBC-a: dvije medicinske sestre i bivši, dugogodišnji, Šimićev šef, predstojnik Klinike za urologiju, prof. dr. Željko Fučkar. Upravo je on, navodno, kao dobar poznanik sugerirao Ljerki Krajnović - koja je prva raskrinkala korumpiranog liječnika te svog oca prebacila na operaciju u zagrebački KBC Rebro - da se obrati policiji. Dok neki liječnici pozdravljaju taj čin svog kolege, ima i onih koji drže da je Fučkarov postupak "debelo zakasnjela reakcija" te da se dok je bio na čelu Klinike za kirurgiju, trebao oštro obračunati ne samo sa Šimićem, nego i s drugim kirurzima i kardiolozima koje prati glas da uzimaju novac od pacijenata. Premda anonimni - dakle, skriveni pod zaštitnim velom novinarske struke koja ni pred sudom ne mora otkriti izvor informacija - podsjećaju i tvrde da je i sam dr. Fučkar prije nekoliko godina bio javno prozvan za uzimanje mita, ali je nakon policijske obrade amnestiran od krivnje.
SVI ZNALI ZA ŠIMIĆEVE APETITE
Ako je točna informacija da je upravo dr. Fučkar rekao Ljerki Krajnović da dr. Šimića prijavi policiji, onda to samo potvrđuje da su u KBC-u znali za korupciju u vlastitim redovima, ali ništa nisu poduzimali.
Treba, naravno, čuti i dr. Šimića, što je u sadašnjim okolnostima, nažalost, neizvedivo. U pritvoru je, a i šanse da bi razgovarao s novinarima minimalne su.
Mogući dolazak Miladina Đorđevića, koji sam najavljuje spremnost da preuzme riječku Kardiokirurgiju te da se vrati obitelji koja svih ovih godina živi u Rijeci, pozdravljaju njegovi riječki kolege koji odreda drže da je Šimićeva karijera u KBC-u definitivno završena, bez obzira na sudski epilog.
Koliko je tisuća eura dr. Šimić naplatio koristeći svoju poziciju "Boga", odnosno bića koje u svojim rukama i skalpelima drži tajnu života i smrti, trebalo bi se rasvijetliti sudskim postupkom.
No, nije nebitna ni činjenica da su o njegovoj sklonosti naplaćivanju znali gotovi svi njegovi kolege, uključujući i šefa. Pokaže li se da jesu, valja im suditi kao suučesnicima.
- Ja vodim stručni dio Kirurgije. Kratko sam u mandatu šefa Kirurgije, tek šest mjeseci, i ono što mogu reći o radu docenta Šimića jest da su njegovi rezultati vrlo dobri i za to nisam imao nikakve primjedbe - izjavio je prof. dr. Miljenko Uravić.
O mitu - o čemu se, priznaje, šuškalo - nikad nije ni od kolega, ni od pacijenata dobio bilo kakvu primjedbu, ni konkretno saznanje.
- Uhićenje nas je sve šokiralo, ali moj je primarni posao, kao i Uprave KBC-a, osigurati daljnji neometani rad odjela. Docent Šimić nije bio sam, mi imamo još izučenih kardiokirurga, educiranih u vrhunskim europskim i američkim centrima, koji mogu nastaviti operativni program. Kompletirali smo listu čekanja koju je, što je istina, vodio isključivo dr. Šimić. Više od jedne srčane operacije na dan nemoguće je izvesti. Tko je hitan slučaj, a tko nije, odlučuje struka. Trenutačno je na listi 30-ak pacijenata, što znači da se na operaciju čeka oko mjesec dana - istaknuo je dr. Uravić.
Uhićenog šefa Kardiokirurgije, kojemu će, kažu u Upravi KBC-a, najvjerojatnije uručiti izvanredni otkaz, zamijenio je dojučerašnji prvi asistent dr. Igor Medved. On, pak, odbija bilo kakav komentar najvećeg korupcijskog skandala u povijesti riječke bolnice, ali i hrvatskog zdravstva.
Omiljen među kolegama i osobljem, što ne važi i za njegova prethodnika dr. Šimića, dr. Medved ipak ne želi govoriti protiv bivšeg kolege.
Čak i da se dokaže Šimićevo enormno bogaćenje na račun pacijenata, većina njegovih kolega ipak smatra kako ne zaslužuje da ga se pribije na stup srama. Ako je i uzimao mito, kažu, sigurno nije jedini i sigurno to nije najveći korupcijski zločin u ovoj državi opljačkanih tvornica, korumpiranih sudaca i političara.
LIJEČNIČKI KODEKS
Za Etičko povjerenstvo KBC-a Rijeke, kaže dr. Jasna Gobić-Matejčić, slučaj Šimić bit će tema rasprave, no tek kad o cijeloj aferi posljednju riječ kaže pravosuđe.
- Istina je da se u madantu ovoga saziva Etičkog povjerenstva nismo susreli sa slučajem mita unutar KBC-a. Bez namjere da branim kolegu, smatram da je korupcija prisutna svugdje gdje u sustavu postoje konfuzija i nedorečenost. Ona je pokazatelj krize u društvu, a može se suzbijati prvenstveno sređivanjem sustava. Korupcija u zdravstvu širok je i slojevit pojam, a uzroci su sigurno u neimaštini, nedovoljnim kapacitetima javnozdravstvenog sektora i lošoj organizaciji zdravstvene službe - rekla je dr. Gobić-Matejčić te dodala da i za mito treba dvoje.
U svojoj se karijeri ginekologinje susrela sa slučajevima da je pacijentica donijela cvijeće, bombonijeru, 20 dag kave....
- Kad bih odbila primiti, događalo mi se da se pacijentica rasplače. Kako se postaviti prema takvoj situaciji, a ne uvrijediti osobu s druge strane stola - pita se dr. Gobić-Matejčić kojoj nismo uspjeli objasniti razliku između darovanih 20 dag kave i traženih 5000 eura.
No, nije samo u riječkom KBC-u slučaj da posljednjih dana liječnici i medicinsko osoblje od pacijenata više ne žele primiti ni cvijeće, ni kavu, ni bocu pića. Ipak, za one koji su razvili metodu preuzimanja "zahvale i nagrade" od pacijenata, i to ne u sitnim darovima, nego u novcu i umjetninama, fotografije uglednog kardiokirurga s lisicama na rukama sigurno neće biti kočnica da nastave sa slaganjem svojih kolekcija. Sami se liječnici pitaju može li se darivanje nazvati mitom.
Kako bi svi u svakom trenutku znali ispravan odgovor, treba samo posegnuti za Kodeksom Liječničke komore u kojemu piše: "Liječnik će posao obavljati stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući bolesnika ni emotivno, ni tjelesno, ni materijalno.
Osim redovne nagrade za svoj rad u obliku plaće ili honorara, stjecanje materijalne i druge koristi njegova liječničkog rada nije u skladu s ovim Kodeksom..."
Zašto sam napustio državnu bolnicu
Prof. dr. Boris Nemec, jedan od najpoznatijih hrvatskih ortopedskih kirurga, nakon 32 godine staža u državnoj bolnici, Klinici za ortopediju Lovran, odlučio se, kako komentiraju njegovi kolege, na hrabar, avanturistički, poduzetnički pothvat.
Nedaleko od Rijeke, u Matuljima, sagradio je prvu privatnu ortopedsku bolnicu s dvije operacijske dvorane, opremljene najsuvremenijom medicinskom aparaturom, za izvođenje i najsloženijih kirurških zahvata, te apartmanskim smještajem za pacijente. Sada radi u uvjetima kakve je godinama želio, ali ih u lovranskoj bolnici nije imao jer je, baš kao i cijeli bolnički sustav države, naslijedila - siromaštvo.
- Zašto sam otišao? Jer sam želio više, bolje i drugačije, a nisam mogao. Pogriješio sam što sam mnogo putovao, gledao kako se radi u inozemstvu, a kada bih se vratio i pokušao nešto promijeniti, premda ne revolucionarno jer sam bio svjestan u kakvom sam okruženju radio, naprosto nije išlo. Primjerice: organizacija prijema pacijenata. Nigdje u svijetu nisam vidio takve gužve za čekanje na pregled jednostavno zato što se svakom pacijentu odredi termin dolaska. Čekanje na operacije? I vani postoje liste, ali nikome ne pada na pamet ubacivati se preko reda na bilo koji način. Sustav je tako uređen da to niti nije izvedivo. Imao sam 300 do 400 pacijenata koji su čekali operaciju, ali količinu mog rada određivali su uvjeti i želja pacijenata da ih baš ja operiram. Bolnica nije imala dovoljno operacijskih dvorana u odnosu na broj kirurga, a da ne spominjem zastarjelu opremu. Dio tih problema može se riješiti komercijalizacijom dijela bolničkog sustava. Ne vidim zašto liječnici iz državnih bolnica ne smiju raditi u privatnim klinikama. Jasno, ne tako da to zlorabe pa da u radno vrijeme zarađuju privatno - rekao je dr. Nemec kojega znaju razbjesniti naslovnice gdje se njegove kolege proziva za pogreške ili primanje mita jer, kako kaže, nitko pritom ne pita u kakvim uvjetima liječnici rade, niti se dovoljno naglašava činjenica da u oronulim bolnicama i zastarjelom opremom postižu vrhunske rezultate.
Priznaje da u zdravstvu postoji korupcija, ali, kako tvrdi, ni više, ni manje nego u ostalim granama. Korupcija će, smarta, nestati kad se uvede sustav privatnih osiguranja. U tom će slučaju osiguravajuća kuća umjesto pacijenta dogovarati operacije i preglede te za to platiti ne samo bolnici, nego i liječniku kojega sami izaberu za zahvat ili dijagnostiku. U bolnicu dr. Nemeca na operacije ne dolaze samo pacijenti iz Hrvatske i susjednih zemalja, nego i iz arapskih zemalja, Velike Britanije, Kanade...
Dva su razloga za to: prvi, koristi nove metode koje omogućuju znatno brži oporavak pacijenata, a drugi je to što je jeftinije nego u zapadnim klinikama. Primjerice: endoskopski zahvat na koljenu u njegovoj klinici stoji 6150 kuna, što je jednako cijeni istog zahvata u državnoj bolnici.
|
Prof, dr. Boris Nemec, vlasnik prve privatne ortopedske bolnice u Hrvatskoj:
|
Riječki san o Sveučilišnoj bolnici
Punih 30 godina Rijeka teži izgradnji nove bolnice. Nedavno je taj projekt vrijedan oko 300 milijuna eura ušao u investicijski program Vlade, Rijeka ima gotove projekte, no sam početak gradnje u optimističkim najavama očekuje se tek kroz dvije do tri godine. Riječki KBC djeluje na tri lokaliteta, a jedina namjenski građena bolnička zgrada napravljena je prije 70 godina na Sušaku. KBC danas, kako to često ističe ravnatelj Haller, stanuje pod čak 90 krovova. Ogromona bi ulaganja trebala da se urede brojni devastirani objekti, obnovi oprema, nabave suvremeni dijagnostički aparati. Teza da u sustavu državnog zdravstva, Rijeka, premda drugi po veličini kklinički bolnički centar ima zapostavljeni tretman u odnosu na Zagreb, opća je tvrdnja riječkih i političkih i zdravstvenih krugova. U KBC-u je zaposleno 3.000 ljudi, od toga 400 liječnika. Raspolaže s 1.400 postelja, a od HZZO mjesečno se financira s 39 milijuna kuna, a ustanovi gravitira oko pola milijuna stanovnika iz PGŽ-a, Istarske i Ličko-senjske županije.
Nevenka Horvat
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....