Moja je najveća životna avantura započela prije skoro deset godina kada me prijatelj upitao što se nalazi na mom bucket listu. Ja tada nisam ni znala što je to, a kamoli imala razrađeni popis. No odmah sam odlučila napraviti jedan. Na prvome je mjestu bilo naučiti surfati, a na drugome posjetiti Australiju. Dva tjedna kasnije bila sam na dasci, a sljedeću Novu godinu slavim u Australiji.

Za surfanje sam saznala iz američkih filmova. Kao mala bih se divila tim ljudima na daskama i cijeloj toj egzotici surfanja. Činilo mi se toliko daleko, posebno i strano. Bila sam uvjerena da trebam otići na drugi kontinent da to doživim. Dok zaista nisam napisala tu listu. Dva dana kasnije javila mi se prijateljica da je našla oglas za školu surfanja i to u Portugalu – mom kontinentu. Zajedno smo se upisale i već isti mjesec bile na obali Atlantskog oceana.

Nevjerojatno je kako te surfanje ili sasvim osvoji ili ne. Surfanje zaista nije samo neki hobi sa strane. Moraš uložiti i vrijeme i novac i sebe. Biti na toj dasci, u tišini pod suncem, je poput meditacije. Prisili te da budeš prisutan u trenutku. Surferi pravi val znaju čekati i po sat vremena, a imaš tek nekoliko sekundi za prepoznati ga, pripremiti se i uloviti ga.

Ja više ni godišnje ne provodim na lokacijama gdje se ne može surfati. I danas je to puno lakše kada sam poduzetnica nego prije kada sam radila u korporaciji. Meni je jedina želja tada bila otići na par mjeseci i samo surfati, ali to je bilo neizvedivo. Sve dok nakon 16 godina korporativnog života nisam napravila upravo to. Odlučila sam provesti pet mjeseci surfajući na obali Portugala. Jedan me kolega ohrabrio sa smiješkom i rekao da ću nakon mjesec dana takvog života početi menadžerirati ljudima na plaži. No to se nije dogodilo. Pet sam mjeseci živjela - surfala, podučavala jogu i uživala u hrani.

Bila je to poprilična promjena i, da se razumijemo, bila je potrebna i ozbiljna priprema za nju. Uvijek sam znala s novcima. Bila sam silno štedljiva i znala sam ih dobro rasporediti. Tako sam prije odlaska u Portugal skupila svu ušteđevinu, podijelila na pet mjeseci, oduzela mjesečnu rentu i podijelila na 30 dana. Znala sam otpočetka koliko novca imam na raspolaganju svaki dan. Međutim, kad sam stigla, pronašla sam posao i time si olakšala avanturu.

A danas svu ušteđevinu trošim na putovanja. I uvijek ona koja uključuju surfanje. Do sada sam obišla Portugal, Španjolsku, Bali, Kostariku, Havaje, Južnoafričku Republiku, Kanarske otoke i Kaliforniju. Još mi je ostala Australija. Nju želim posjetiti otkad sam otkrila surfanje i isplanirala sam si je kao sljedeću destinaciju za doček Nove godine. Posjetit ću prijatelje, obići taj magičan kontinent i surfati na još jednoj svjetskoj destinaciji.

Ljudi me znaju pitati smatram li se nakon toliko godina profesionalnim surferom. Mislim da bi to bilo nepravedno za reći jer za ovaj sport morate krenuti od malih nogu i posvetiti više vremena nego što ja uspijevam, ali sam zasigurno stigla daleko od prvog vala koji sam uhvatila. Još uvijek na kojoj god se plaži prvi put našla, uvijek uzmem instruktora sa sobom. Jedna od lekcija kojima te surfanje uči je i koliko je ocean nepredvidiv i kako biti oprezan i savjestan.

Jednoga bih dana voljela imati vlastiti retreat na plaži. Podučavala bih druge surfanju, meditaciji i jogi. Bio bi to pravi mali bijeg od stresne svakodnevice koja nas često navodi da uzimamo stvari zdravo za gotovo, a toliko je mogućnosti pred nama u svakom trenutku. Trebamo slušati sebe i svoje strasti, spoznati što nas to veseli i živjeti u skladu sa svojim vrijednostima. Želim nastaviti raditi s ljudima i pomoći im na tom putovanju. Tako ja vraćam svoj dug svemiru.

Želiš doznati više o nezaboravnim iskustvima i kako ih ponoviti? Klikni OVDJE!

Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista