Stipe je bio mirno, poslušno i drago dijete. Nije bio ratoboran. Nikad nikoga nije prvi udario, ali je zato znao vratiti udarac ako je bio napadnut. Uostalom, i ja sam mu govorila da mi ne dolazi doma plačući - kaže o djetinjstvu svog sina, svjetskog boksačkog prvaka Stipe Drviša njegova ponosna majka Jadranka Tomašev.
Pokazujući nam Stipine slike dok je bio mali, kaže da je kao dijete bio jako umiljat, a posebno je bio vezan za baku Anđelku, koja ga je čuvala nakon što su se njegovi roditelji rastali, a on i majka iz Makarske preselili u Pulu.
- Imao je tri godine kad smo 1976. iz Makarske došli u Pulu. Ja sam odmah našla posao, a Stipe je ostajao s mojom majkom, s kojom smo i živjeli u istom stanu gdje smo i danas. Bio je jako vezan za baku pa nije htio ići u vrtić. Upisala sam ga, ali je njegov boravak u vrtiću kratko trajao jer je stalno plačući govorio: 'Ostavi me s bakom Anđelkom' - prisjeća se razdoblja od prije 30-ak godina Jadranka Tomašev.
Kaže da joj kao samohranoj majci nije bilo teško odgajati Stipu. Imala je posao i njezinu majku koja je čuvala Stipu ako je trebalo i 24 sata na dan.
- Bili smo sigurni i Stipe nije osjećao nedostatak oca. Uostalom, kad je imao devet godina, u njegov je život ušao moj sadašnji suprug Vaso, koji je sa Stipom odmah pronašao zajednički jezik. Zajedno su išli u lov i ribolov, a i bilijar su skupa igrali, pa su na jednom turniru, kada je Stipe već bio srednjoškolac, osvojili drugo mjesto. Vaso mu je bio oslonac. Kad je zbog nepodopština trebao od mene dobiti batine, trčao je Vasi koji ga je branio. Pravi biološki otac Stipi zbog toga nikad nije nedostajao, što i sam kaže, jer za njega je jedini pravi otac očuh Vaso, koji je uvijek bio uz njega kad mu je to bilo najpotrebnije - kaže majka Jadranka.
Govoreći o svom prvom suprugu i Stipini ocu Vladi Drvišu, Jadranka kaže da on za svog sina, otkad su 1976. godine napustili Makarsku, nikad nije pitao.
- Nikad mu u te 32 godine ni rođendan nije čestitao. Za jednog našeg boravka u Makarskoj srela sam Vladu i rekla mu kako ne smije zaboraviti da je Stipe njegovo dijete, no on mi na te moje riječi ništa nije odgovorio - prisjeća se Jadranka.
Ipak, kaže da je prije nekoliko godina, kad je Stipe već bio boksački šampion, otac Vlado na pulsku adresu poslao telegram s čestitkama. - Kad se Stipe vratio s toga meča, dala sam mu telegram. Nakon što ga je otvorio, samo je rekao: 'Tko je taj čovjek, meni drugi otac ne treba' i telegram bacio u smeće. Bio je to jedini put kad se, eto, otac Vlado, koji danas ima drugu obitelj i djecu, sjetio svog sina. A Stipe zapravo i ne zna tko je Vlado i kako izgleda. I to mu nimalo ne smeta - kaže majka našeg svjetskog boksačkog prvaka.
Jedini član očeve obitelji s kojim su Stipe i njegova majka u kontaktu je očev brat Slaven.
- Stric Slaven je s nama ostao jako dobar i Stipe ga voli i poštuje. Kad smo dok je bio mali odlazili u Makarsku na odmor, Slaven je dolazio po Stipu i vodio ga k sebi. U posljednje vrijeme, u zadnjih 4-5 godina, u naš je život ušla i Stipina teta, Vladina sestra Ivanka Cica, koja je bila i na meču u Oberhausenu - kaže Jadranka Tomašev o obitelji svog bivšeg supruga i odnosima s njima.
Prisjećajući se Stipina djetinjstva i mladosti, kaže da je bio odličan učenik i izvrstan matematičar.
- Bio je odličan učenik i s njim zbog učenja nikad nije bilo problema. Uvijek je slušao. I kad je već kao tinejdžer počeo izlaziti van, uvijek je dolazi doma u vrijeme kad smo mu rekli da dođe. Gotovo nikad nije zakasnio, a ja sam u njegovu odgoju bila stroga. Bila sam stroga jer nisam željela da upadne u loše društvo, drogu i alkohol. Stipe je zaista slušao. Kad bi mu se reklo ne, znao je reći: 'Onda dobro'. Samo jednom, sjećam se, kada je imao 16-17 godina, poželio je ići na moto-utrke u Rijeku. To smo mu zabranili i tada smo se žestoko posvađali. Bilo je plača, ali nije otišao - kaže Jadranka.
Stipe je, kaže njegova majka, najnormalnije prihvatio brata Velimira koji se rodio kad je njemu bilo 10 godina.
- Nije bio nimalo ljubomoran na Velimira, jer je vidio da ga ne zapostavljamo. Ni suprug Vaso ni ja nismo nikad pravili razliku između njih dvojice. Zavoljeli su se od prvog trenutka i danas smo presretni i prezadovoljni kada vidimo kako se njih dvojica neviđeno vole - sretno kaže majka Jadranka, što potvrđuje i njezin suprug, Stipin očuh i Velimirov otac Vaso. Inače, nakon završetka srednje elektrotehničke škole, Stipe je upisao ekonomski fakultet, ali je zbog boksa odustao. Zatim je upisao i kineziološki fakultet, no ni njega nije završio. - Bila bih sretna da je diplomirao i da se nije odlučio za boks. Međutim, to je bila njegova odluka i ja ju poštujem - kaže Jadranka Tomašev.
Dodaje kako nikada nije željela da se njezin sin bavi boksom. Nekim drugim sportom da, tako nije imala ništa protiv njegova igranja košarke u kojoj je također bio uspješan, no boks je prevladao.
- Zapravo nisam ni znala da je, kad je imao 19 godina, počeo trenirati boks. Doduše, jednom nam je rekao da trenira, ali samo kako bi malo ojačao mišiće jer je bio izuzetno mršav. Pomislila sam neka trenira, ali sigurno nikada neće zapravo boksati. To da ima prvi meč, saznala sam slučajno, on nam to nije rekao jer je znao da se ja protivim. Naime, jedna kolegica na poslu rekla mi je da moj Stipe sljedeći dan ima prvi meč. Nisam vjerovala pa sam joj odgovorila da je to nemoguće jer moj Stipe ne boksa, a i rekao bi nam da je to istina, jer nikad nije lagao. Kad sam došla doma, priznao je da će imati prvi pravi meč, no ja sam bila neumoljiva. Govorila sam mu da to neću dopustiti, da ću ga zaključati u sobu, a on mi je samo rekao da će jednoga dana ići na Olimpijadu, postati europski i svjetski prvak. Blijedo sam ga gledala i na kraju ipak pustila na meč, a moj je Stipe postigao sve ono što je obećao. Bio je na Olimpijadi, bio je europski, a eto sada i svjetski prvak. Ponosna sam i sretna zbog njega, no meni je i danas najvažnije da je zdrav i da je iz svakog meča izašao neozlijeđen. Uvijek sam mu govorila: 'Što god da postigneš, ostani ono što jesi'. Takav je i ostao, zato smo izuzetno sretni - zaključuje Jadranka.
Stipina majka do meča za titulu svjetskog prvaka nije bila ni na jednom meču svog sina.
- Svi su išli s njim, a ja sam ostajala doma i svako toliko pogledavala na televiziju ako se njegov meč prenosio. Nisam mogla mirno gledati, pa su me ovog puta jedva nagovorili da odem u Njemačku. Nismo znali je li bolje da ostanem sama doma ili da gledam u ringu. A nije mi bilo lako. U sedmoj i osmoj rundi mislila sam da sam gotova, da neću preživjeti, no danas moram reći da sam ponosna na njega i sretna što je osvojio svjetsku titulu koju je tako silno želio. No, nikada više neću gledati ni jedan njegov meč, pa tako ni ako odluči braniti titulu u pulskoj Areni, kao što je rekao. Mene u Areni sigurno neće vidjeti - kaže Jadranka.
Uostalom, dodala je, vrijeme je da se ostavi boksa i daruje joj unučad.
- Već mu dulje govorim da može boksati, ali da nam da i unuke. Postigao je sve što je želio i ja bih sada bila najsretnija da se ostavi boksa - kaže majka Jadranka.
Otac Stipe Drviša, Vladimir, s kojim svjetski boksački prvak u poluteškoj kategoriji niti ima niti želi imati kontakta još od djetinjstva, odbija bilo kakvu komunikaciju s novinarima koji žele doznati nešto više o tome dijelu života boksačkog šampiona.
- Nemam vam što reći, niti želim pričati o svome životu - kratko nam je kazao Vladimir Drviš kojeg smo kontaktirali u njegovom domu u Makarskoj.
Podsjetimo, nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka Stipe Drviš je medijima otkrio kako je njega i njegovu majku otac ostavio dok je Stipe bio još sasvim mali dječak.
- Svojeg biološkog oca danas ne bih prepoznao na ulici. Ostavio je mamu i mene kada nam je najviše bio potreban i više se nikad nije pojavio. On je za mene stranac i uopće me ne zanima što se događa s njim niti bih ga volio upoznati, kazao je Stipe Drviš u nedavnom intervjuu za Jutarnji list.
Vladimir Drviš je u Makarskoj, gdje se i Stipe rodio i gdje često provodi ljeto, u međuvremenu zasnovao novu obitelj, a ima obrt koji se bavi ugradnjom klimatizacijskih sustava i instalacija za plin. (I. Profaca)
Silvana Fable
Pokazujući nam Stipine slike dok je bio mali, kaže da je kao dijete bio jako umiljat, a posebno je bio vezan za baku Anđelku, koja ga je čuvala nakon što su se njegovi roditelji rastali, a on i majka iz Makarske preselili u Pulu.
- Imao je tri godine kad smo 1976. iz Makarske došli u Pulu. Ja sam odmah našla posao, a Stipe je ostajao s mojom majkom, s kojom smo i živjeli u istom stanu gdje smo i danas. Bio je jako vezan za baku pa nije htio ići u vrtić. Upisala sam ga, ali je njegov boravak u vrtiću kratko trajao jer je stalno plačući govorio: 'Ostavi me s bakom Anđelkom' - prisjeća se razdoblja od prije 30-ak godina Jadranka Tomašev.
Kaže da joj kao samohranoj majci nije bilo teško odgajati Stipu. Imala je posao i njezinu majku koja je čuvala Stipu ako je trebalo i 24 sata na dan.
- Bili smo sigurni i Stipe nije osjećao nedostatak oca. Uostalom, kad je imao devet godina, u njegov je život ušao moj sadašnji suprug Vaso, koji je sa Stipom odmah pronašao zajednički jezik. Zajedno su išli u lov i ribolov, a i bilijar su skupa igrali, pa su na jednom turniru, kada je Stipe već bio srednjoškolac, osvojili drugo mjesto. Vaso mu je bio oslonac. Kad je zbog nepodopština trebao od mene dobiti batine, trčao je Vasi koji ga je branio. Pravi biološki otac Stipi zbog toga nikad nije nedostajao, što i sam kaže, jer za njega je jedini pravi otac očuh Vaso, koji je uvijek bio uz njega kad mu je to bilo najpotrebnije - kaže majka Jadranka.
Govoreći o svom prvom suprugu i Stipini ocu Vladi Drvišu, Jadranka kaže da on za svog sina, otkad su 1976. godine napustili Makarsku, nikad nije pitao.
- Nikad mu u te 32 godine ni rođendan nije čestitao. Za jednog našeg boravka u Makarskoj srela sam Vladu i rekla mu kako ne smije zaboraviti da je Stipe njegovo dijete, no on mi na te moje riječi ništa nije odgovorio - prisjeća se Jadranka.
Ipak, kaže da je prije nekoliko godina, kad je Stipe već bio boksački šampion, otac Vlado na pulsku adresu poslao telegram s čestitkama. - Kad se Stipe vratio s toga meča, dala sam mu telegram. Nakon što ga je otvorio, samo je rekao: 'Tko je taj čovjek, meni drugi otac ne treba' i telegram bacio u smeće. Bio je to jedini put kad se, eto, otac Vlado, koji danas ima drugu obitelj i djecu, sjetio svog sina. A Stipe zapravo i ne zna tko je Vlado i kako izgleda. I to mu nimalo ne smeta - kaže majka našeg svjetskog boksačkog prvaka.
Jedini član očeve obitelji s kojim su Stipe i njegova majka u kontaktu je očev brat Slaven.
- Stric Slaven je s nama ostao jako dobar i Stipe ga voli i poštuje. Kad smo dok je bio mali odlazili u Makarsku na odmor, Slaven je dolazio po Stipu i vodio ga k sebi. U posljednje vrijeme, u zadnjih 4-5 godina, u naš je život ušla i Stipina teta, Vladina sestra Ivanka Cica, koja je bila i na meču u Oberhausenu - kaže Jadranka Tomašev o obitelji svog bivšeg supruga i odnosima s njima.
Prisjećajući se Stipina djetinjstva i mladosti, kaže da je bio odličan učenik i izvrstan matematičar.
- Bio je odličan učenik i s njim zbog učenja nikad nije bilo problema. Uvijek je slušao. I kad je već kao tinejdžer počeo izlaziti van, uvijek je dolazi doma u vrijeme kad smo mu rekli da dođe. Gotovo nikad nije zakasnio, a ja sam u njegovu odgoju bila stroga. Bila sam stroga jer nisam željela da upadne u loše društvo, drogu i alkohol. Stipe je zaista slušao. Kad bi mu se reklo ne, znao je reći: 'Onda dobro'. Samo jednom, sjećam se, kada je imao 16-17 godina, poželio je ići na moto-utrke u Rijeku. To smo mu zabranili i tada smo se žestoko posvađali. Bilo je plača, ali nije otišao - kaže Jadranka.
Stipe je, kaže njegova majka, najnormalnije prihvatio brata Velimira koji se rodio kad je njemu bilo 10 godina.
- Nije bio nimalo ljubomoran na Velimira, jer je vidio da ga ne zapostavljamo. Ni suprug Vaso ni ja nismo nikad pravili razliku između njih dvojice. Zavoljeli su se od prvog trenutka i danas smo presretni i prezadovoljni kada vidimo kako se njih dvojica neviđeno vole - sretno kaže majka Jadranka, što potvrđuje i njezin suprug, Stipin očuh i Velimirov otac Vaso. Inače, nakon završetka srednje elektrotehničke škole, Stipe je upisao ekonomski fakultet, ali je zbog boksa odustao. Zatim je upisao i kineziološki fakultet, no ni njega nije završio. - Bila bih sretna da je diplomirao i da se nije odlučio za boks. Međutim, to je bila njegova odluka i ja ju poštujem - kaže Jadranka Tomašev.
Dodaje kako nikada nije željela da se njezin sin bavi boksom. Nekim drugim sportom da, tako nije imala ništa protiv njegova igranja košarke u kojoj je također bio uspješan, no boks je prevladao.
- Zapravo nisam ni znala da je, kad je imao 19 godina, počeo trenirati boks. Doduše, jednom nam je rekao da trenira, ali samo kako bi malo ojačao mišiće jer je bio izuzetno mršav. Pomislila sam neka trenira, ali sigurno nikada neće zapravo boksati. To da ima prvi meč, saznala sam slučajno, on nam to nije rekao jer je znao da se ja protivim. Naime, jedna kolegica na poslu rekla mi je da moj Stipe sljedeći dan ima prvi meč. Nisam vjerovala pa sam joj odgovorila da je to nemoguće jer moj Stipe ne boksa, a i rekao bi nam da je to istina, jer nikad nije lagao. Kad sam došla doma, priznao je da će imati prvi pravi meč, no ja sam bila neumoljiva. Govorila sam mu da to neću dopustiti, da ću ga zaključati u sobu, a on mi je samo rekao da će jednoga dana ići na Olimpijadu, postati europski i svjetski prvak. Blijedo sam ga gledala i na kraju ipak pustila na meč, a moj je Stipe postigao sve ono što je obećao. Bio je na Olimpijadi, bio je europski, a eto sada i svjetski prvak. Ponosna sam i sretna zbog njega, no meni je i danas najvažnije da je zdrav i da je iz svakog meča izašao neozlijeđen. Uvijek sam mu govorila: 'Što god da postigneš, ostani ono što jesi'. Takav je i ostao, zato smo izuzetno sretni - zaključuje Jadranka.
Stipina majka do meča za titulu svjetskog prvaka nije bila ni na jednom meču svog sina.
- Svi su išli s njim, a ja sam ostajala doma i svako toliko pogledavala na televiziju ako se njegov meč prenosio. Nisam mogla mirno gledati, pa su me ovog puta jedva nagovorili da odem u Njemačku. Nismo znali je li bolje da ostanem sama doma ili da gledam u ringu. A nije mi bilo lako. U sedmoj i osmoj rundi mislila sam da sam gotova, da neću preživjeti, no danas moram reći da sam ponosna na njega i sretna što je osvojio svjetsku titulu koju je tako silno želio. No, nikada više neću gledati ni jedan njegov meč, pa tako ni ako odluči braniti titulu u pulskoj Areni, kao što je rekao. Mene u Areni sigurno neće vidjeti - kaže Jadranka.
Uostalom, dodala je, vrijeme je da se ostavi boksa i daruje joj unučad.
- Već mu dulje govorim da može boksati, ali da nam da i unuke. Postigao je sve što je želio i ja bih sada bila najsretnija da se ostavi boksa - kaže majka Jadranka.
|
Neću gledati više ni jedan njegov meč
|
Otac Stipe Drviša, Vladimir, s kojim svjetski boksački prvak u poluteškoj kategoriji niti ima niti želi imati kontakta još od djetinjstva, odbija bilo kakvu komunikaciju s novinarima koji žele doznati nešto više o tome dijelu života boksačkog šampiona.
- Nemam vam što reći, niti želim pričati o svome životu - kratko nam je kazao Vladimir Drviš kojeg smo kontaktirali u njegovom domu u Makarskoj.
Podsjetimo, nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka Stipe Drviš je medijima otkrio kako je njega i njegovu majku otac ostavio dok je Stipe bio još sasvim mali dječak.
- Svojeg biološkog oca danas ne bih prepoznao na ulici. Ostavio je mamu i mene kada nam je najviše bio potreban i više se nikad nije pojavio. On je za mene stranac i uopće me ne zanima što se događa s njim niti bih ga volio upoznati, kazao je Stipe Drviš u nedavnom intervjuu za Jutarnji list.
Vladimir Drviš je u Makarskoj, gdje se i Stipe rodio i gdje često provodi ljeto, u međuvremenu zasnovao novu obitelj, a ima obrt koji se bavi ugradnjom klimatizacijskih sustava i instalacija za plin. (I. Profaca)
|
Otac Vlado instalira klimu i ne želi govoriti o svom sinu
|
Silvana Fable
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....