SPLIT - Kad neka građanska inicijativa u vrlo kratkom roku uspije zaustaviti besmislene poteze vlasti, onda je ili koeficijent besmislenosti tih poteza previše visok ili se bliže kakvi izbori. Na splitskim Bačvicama jučer se dogodilo - oboje.
Osam dana nakon što je poslao kamione i bagere da po pješčanoj plaži nasipaju šljunak, splitski je gradonačelnik Ivan Kuret shvatio da bi izgubio glasova koliko je kamenčića nasuto, pa je radove odlučno i zaustavio, i za to izabrao simbolični prosvjed zaljubljenika u Bačvice i piciginaša, koji su jučer planirali sami početi uklanjati kamenje.
- Ljudi zbog kojih se ovo radi nisu zadovoljni, i to je neprihvatljivo. Zaustavljamo radove, revidirat ćemo projekte i utvrditi tko je odgovoran. Istina je, tvrdio sam da postoje sva odobrenja i da je napravljena javna rasprava. Bio sam obmanut, nisam znao što se zaista događa, i to je moja odgovornost. Prava odgovornost leži na zaključite sami kome - kazao je Kuret naoštrenim piciginašima koji su se okupili na prosvjedu, ne znajući da će im se pridružiti krema gradskog HDZ-a.
Zagonetna osoba o kojoj govori Kuret je Denis Sinovčić, čovjek kojeg je Kuret izabrao za direktora komunalne tvrtke Splitska kupališta, odobrio mu sve planove u svojstvu jedinog člana skupštine tvrtke i još ga prije 8 dana branio da je sve napravljeno kako treba. A događanje Bačvica splitskoj vlasti i Splićanima je čak i za ovdašnje standarde potpuno nevjerojatan niz grešaka.
Kupalište ili gradilište?
Mala kronologija za početak. Prije desetak dana na zapadnoj obali Bačvica pojavili su se kamioni puni tucanika i bageri, i počeli taj materijal iskrcavati u more, tik uz betonsku obalu. Ljubitelji pješčanog simbola Splita - posebno igrači picigina - digli su se na zadnje noge, zajedno sa “susjedima” na obližnjim Firulama i Ovčicama. Iz gradske tvrtke Splitska kupališta krenula su umirivanja kako je sve u redu, da se radi o nečemu nazvanom “prihrana” plaže, da će Bačvice ostati pješčane, da se sve radi po stručnoj studiji splitskog Građevinskog fakulteta koja je bila ponuđena na javnu raspravu...
Malo je trebalo da bi se otkrilo kako bar dio tvrdnji iz Grada ne drži vodu, ili pijesak. Već u ponedjeljak stiglo je prvo zaustavljanje radova, iz Lučke kapetanije, čiji je inspektor Ivica Čikotić otkrio da nije zatražena suglasnost te institucije, pa je odlučio prikupiti svu dokumentaciju. Dan kasnije oglasio se i Konzervatorski odjel Ministarstva kulture: Bačvice su dio zaštićene urbane cjeline grada Splita, pa je Splitskim kupalištima trebalo njihovo odobrenje, a zapravo nisu bili ni obaviješteni. Ekološke udruge zagrmjele su i o nedostatku studije utjecaja na okoliš te građevinske i lokacijske dozvole, ali je to bio teren na kojem direktor Splitskih kupališta Denis Sinovčić još i ima poneki odgovor - tvrdio je da nije riječ o građevinskim radovima, nego o komunalnom održavanju plaže.
Piciginaši stanuju ovdje
- Mi smo uputili upit ministarstvu i od njih dobili odgovor da za takvo komunalno održavanje ne trebamo raditi studiju utjecaja na okoliš - rekao je Sinovčić, a to nam je potvrdila i glasnogovornica MZOPUG-a Kata Gojević.
Javne rasprave nije bilo, nego su Sinovčić i gradonačelnik Ivan Kuret takvom proglasili javnu promociju tvrtke u studenom u Vili Dalmaciji, gdje je samo predočen plan rada, vrlo uopćen. Bačvicama kao koncesionar upravlja tvrtka Bačvice Plaža, koja, kako kaže direktor Edo Unković, uopće nije obaviještena da će se tamo nešto raditi. Za nevolju, Unković je i predsjednik kotara Bačvice, kojem također nitko ništa nije rekao.
I, na koncu, ostavljenim po strani su se našli i piciginaši, doslovno stanovnici Bačvica koji tamo provode svaki slobodni trenutak, posvećeni piciginu, igri koju kontinentalci mogu prezirati kao izraz dalmatinskog “pusti me stat” mentaliteta, ali na kojoj je odrastao cijeli Split, a Ministarstvo kulture je prepoznalo i zaštitilo kao nematerijalnu kulturnu baštinu. A picigin se, kao što zna svatko tko se u životu jednom bacio za oguljenom teniskom lopticom, može igrati samo na pijesku.
- Tko to nama može garantirati da ništa od toga žala neće doći do pijeska? Nitko, ma što nam govorili - kažu članovi piciginaške “sekte”.
U buci i strastima koje su se digle oko zahvata na Bačvicama, pomalo je u drugom planu ostala sama studija po kojoj je zahvat napravljen, rad profesora dr. Mije Vranješa s Građevinskog fakulteta.
- Valovi na Bačvicama razorno djeluju i odnose pijesak u dubinu. Vjerujem da bi se već za desetak godina, ne poduzme li se ništa, primijetila razlika, i na Bačvicama bi bilo sve manje pijeska, koji je na Firulama i Bačvicama autohton, ali nema prirodnog prinosa zbog okolne izgradnje. Kad puše jugo, valovi iz smjera jugoistoka se odbijaju od zapadne obale stvarajući dužobalno strujanje, a u povratnoj fazi odbijeni val odnosi materijal prema dubini. Taj proces je relativno spor, ali na zapadnoj strani pijesak je u cijelosti odnesen, ostalo je krupnije kamenje, a na više mjesta uz cijelu plažu temelji su podlokani - objašnjava dr. Vranješ.
Nema pijeska ni za lijek
Njegova osnovna ideja je spriječiti odbijanje valova od obalnog zida, postavljanjem novog materijala ispred zida, pa bi se energija vala potrošila na licu novog nasipa.
- Bilo bi idealno kad bi se kao plažni materijal mogao postaviti pijesak, ali bi za to trebalo blizu 6000 kubičnih metara pijeska, što je praktički nemoguće nabaviti. Jedna mogućnost je vraćanje pijeska iz dubine prema obali, ali bi se onda na “pozajmištu” stvorila velika rupa, u koju bi se izvučeni pijesak ponovno vraćao, pa bi se postupak morao ponavljati svake dvije-tri godine. Osim toga, ne zna se ni kakva je kvaliteta toga pijeska u dubini, postoji realna mogućnost da u njemu ima mulja - kaže Vranješ.
I onda se kao dugoročno rješenje dr. Vranješu nametnulo uređenje šljunčanih plaža na mjestima udara valova, sa šljunkom od 4 do 32 milimetra, koji bi se, očekuje on, nakon par godina znatno usitnio, kako se to dogodilo na nekim dijelovima Žnjana, sve do krupnog pijeska, koji bi “perima” - kamenim branama u moru - bio zaustavljen u širenju prema središnjem dijelu Bačvica. Piciginaši u takav ishod ne vjeruju.
- To je najobičniji ekocid, a vjerujte mi, kao nekome tko se od 1944. svakodnevno kupa na Bačvicama, bez ove plaže Split više ne bi bio prepoznatljiv, kao da mu netko oduzme Marjan ili Dioklecijanovu palaču - kaže potpredsjednik društva Picigin Bačvice dr. Stjepan Jukić, koji sumnja i u neke skrivene namjere, ma koliko ih iz Grada demantirali.
- Ovdje će uskoro niknuti četiri hotela. Je li ovo pokušaj da se s Bačvica otjera šušur, tisuće kupača, da bi gosti hotela imali svoj mir - pita se Jukić, koji je godinama radio u Institutu za oceanografiju i ribarstvo. - U moru u kojem postoji ravnoteža tisućama godina, svaka ovakva intervencija izazvat će neki poremećaj, to dobro znamo i iz primjera u Splitu. Priroda uvijek odbacuje implantate - smatra Jukić.
Slično razmišlja i bivši gradonačelnik Nikola Grabić, za čijeg je mandata izgrađen kanalizacijski kolektor koji je očistio splitsko more i donio novi život svim splitskim plažama.
- Ova je uvala gradsko kupalište od 1891., i takva mora ostati. Ne sumnjam da je projekt rađen u dobroj namjeri, ali očito je sasvim nepripremljen - kaže Grabić.
Jedino dugoročno rješenje?
Profesor Vranješ pokušava umiriti zaljubljenike u salbun Bačvica još jednim predviđanjem, onim da će se već za koju godinu šljunak usitniti do veličine krupnijeg pijeska. No, opet sumnje: krupni pijesak nije isto što i onaj koji od davnina stoji na Bačvicama, od boje do veličine zrna.
Najčešće objašnjenje koje se iz Splitskih kupališta - ali i od dr. Vranješa - može čuti na zahtjeve za nanošenjem novog pijeska jest da ga se ne može nigdje nabaviti.
- Pijeska nema, svi izvori su zabranjeni za kopanje, i samo se ovo moglo napraviti ako se želi dugoročno rješenje - uporno ponavlja Sinovčić, zaklinjući se u svoje dobre namjere.
Kad god je dosad trebalo na Bačvice nanositi novi pijesak, koncesionar je to radio sa samih Bačvica, s dubine od četiri-pet metara, pri čemu su se koristile usluge tvrtke Dubina. Nasuprot Sinovčiću i Vranješu, direktor Bačvice Plaže Edo Unković je rezolutan:
- Svi naši proračuni govore da pijeska na Bačvicama ima dovoljno, i spremni smo ga prihranjivati svake dvije-tri godine, koliko god treba.
Premda sukob oko šljunka na Bačvicama opet djeluje kao besciljna rasprava između stručnjaka i “običnih” zaljubljenika, Bačvice su ipak prevažne za Split da bi se sve moglo izvesti s toliko pogrešaka u koracima. - Vlasti smatraju građane svojim neprijateljima - zaključila je Patricija Granić iz ekološke udruge Sunce. Nakon jučerašnjeg prekokreta, dodali bismo: osim pred izbore.
Nejasno je otkad ovoj uvali njezino današnje ime, prema jednom tumačenju vodi se iz vremena kad su se tamošnje pličine koristile za pranje bačava, no to nije sasvim vjerojatno. Prvi pisani trag današnjega imena javlja se u službenim spisima mletačkih vlasti, u talijanskom obliku Boticelle, asocijacijom na oblik okolnih hridi. No, i taj naziv zapravo se izvorno odnosio na brežuljak iznad današnjih Bačvica, kojega Splićani znaju kao Katalinića brig, a sama uvala nazivala se Špalacijuni ili Spalaćuni. Tom se rječju nazivalo male čestice zemlje odijeljene međašima, odnosno stupićima ili špalacijunima. Takav naziv je i najčvršća veza između uvale i grada u kojem se nalazi, jer zapravo predstavlja deminutiv od grčke riječi Aspalathos, iz koje se razvilo ime Split.
Bačvice su u prošlosti Splita bile žrtve konzervativnosti - sve do razdoblja između dva svjetska rata - jer se ranije činilo nepristojnim izlagati se suncu i moru, a među splitskim težacima i ribarima kupanje je bilo svojstvenije tovarima (magarcima) nego pristojnoj čeljadi, kako se tada pisalo. Dodatni problem za Bačvice bila je udaljenost od grada. Danas je to područje praktički gradsko središte, čemu je posljedica i jedan od najskupljih "kvadrata" stambenog prostora u Hrvatskoj, no krajem prošlog stoljeća do uvale se moglo samo brodom ili konjskim zapregama. Prvi kupači bili su članovi tada uglednih obitelji Bui i Paparelo-Rizmondo, koje su tamo izgradile svoje ljetnikovce, no pravo kupalište izgradio je tek 1891. Splićanin Ivan Košćina. U skladu s moralom toga vremena muškarci i žene bili su na drvenom kupalištu odijeljeni tri metra visokom ogradom, a bliski kontakti bili su spriječavani i prijetnjom globom i zatvorom. Jedan je policajac stalno pazio hoće li se tko odvažiti prekršiti propise, no (uhvaćenih) prijestupnika nije bilo mnogo. Slični su se običaji zadržali dugo nakon što je drveno kupalište Košćina bilo srušeno u velikom nevremenu 1915., pa "Jadranska pošta" od 9. srpnja 1930. bilježi globu od 400 tadašnjih dinara "za jedan časak radosti", odnosno za javno udijeljeni poljubac nekog nestašnijeg mladića svojoj partnerici. Povijest Bačvica išla je uzlazno i silazno sljedećih 15-20 godina, kad je nakon međunarodnog natječaja, pojave prilično nevjerojatne u današnje vrijeme, žiri pod predsjedanjem velikog slovenskog arhitekte Jožefa Pučnika odabrao najbolji rad za konačno uređenje plaže, ali nikad nije realiziran. Mnogo efikasnijim pokazalo se Društvo za poljepšanje Bačvica, koje je angažiralo arhitektu Lavoslava Horvata, no izgradnja plažnog objekta počela je tek 1937. Današnja zgrada izgrađena je sredinom devedesetih, kao skoro identična replika Horvatove, a rad je Ante Kuzmanića i Eugena Širole.
Za Bačvice je vezan dobar dio povijesti drevnoga grada, Splićani su na njima ljubovali, zabavljali se, učili plivati i plesati, a tu je i kolijevka splitskoga turizma. Samo zgrade danas svjedoče o burnome životu koji se u uvali i oko nje odvijao u zlatno doba s početka tridesetih godina. Od tadašnja tri hotela, "Matić", "Na plaži" (kasnije nazivan "Sava" i "Mosor") i "Park", danas uspješno radi samo ovaj posljednji, "Matića" je nedavno kupio Željko Kerum i tek se čeka njegova obnova, a prekrasni kameni "Mosor" je birokratska utvrda s uredima ministarstana i županijskih službi. Tada, u vrijeme "Male Floramye" i "Spli'skog akvarela" ponosno se, kako svjedoče novinski napisi, govorilo o "visokom rangu hotelske ekstra klase", ili "konfortu kakav se može imati samo u velikim hotelima na elegantnim plažama i u velegradovima". No, drugačije valjda i nije moglo biti u gradu koji je deset puta manji nego danas imao dvostruko više hotela, jednaki broj kino-dvorana, 19 konzulata, podjednako dobre brodske veze s otocima i okolnim gradovima...
A picigin? To naizgled obično dodavanje lopticom u plićaku, autor ovih redaka u to se imao prilike više puta uvjeriti, ne može se igrati nigdje na kugli zemaljskoj nego u toj uvali. Splićani su na ovu pojavu naprosto bolesno ponosni, pa nije za čuditi što je jedan od najčešće objavljivanih splitskih prizora u novinama i na televiziji baš onaj s kupačima i piciginašima u doba godine kad se drugdje još uvijek nose debeli kaputi. Davne 1929. prvi put je zabilježena i božićna zabava s kupanjem i kićenjem jelke u pjeskovitom plićaku, obnovljena unatrag desetak godina, tamo se igra i ambiciozno nazvano "svjetsko prvenstvo u piciginu", a u društvenoj hijerarhiji stalnih i privremenih posjetitelja Bačvica biti piciginaš ravno je pripadnosti engleskoj kraljevskoj obitelji.
Ivica Profaca/EPEHA
Osam dana nakon što je poslao kamione i bagere da po pješčanoj plaži nasipaju šljunak, splitski je gradonačelnik Ivan Kuret shvatio da bi izgubio glasova koliko je kamenčića nasuto, pa je radove odlučno i zaustavio, i za to izabrao simbolični prosvjed zaljubljenika u Bačvice i piciginaša, koji su jučer planirali sami početi uklanjati kamenje.
- Ljudi zbog kojih se ovo radi nisu zadovoljni, i to je neprihvatljivo. Zaustavljamo radove, revidirat ćemo projekte i utvrditi tko je odgovoran. Istina je, tvrdio sam da postoje sva odobrenja i da je napravljena javna rasprava. Bio sam obmanut, nisam znao što se zaista događa, i to je moja odgovornost. Prava odgovornost leži na zaključite sami kome - kazao je Kuret naoštrenim piciginašima koji su se okupili na prosvjedu, ne znajući da će im se pridružiti krema gradskog HDZ-a.
Zagonetna osoba o kojoj govori Kuret je Denis Sinovčić, čovjek kojeg je Kuret izabrao za direktora komunalne tvrtke Splitska kupališta, odobrio mu sve planove u svojstvu jedinog člana skupštine tvrtke i još ga prije 8 dana branio da je sve napravljeno kako treba. A događanje Bačvica splitskoj vlasti i Splićanima je čak i za ovdašnje standarde potpuno nevjerojatan niz grešaka.
Kupalište ili gradilište?
Mala kronologija za početak. Prije desetak dana na zapadnoj obali Bačvica pojavili su se kamioni puni tucanika i bageri, i počeli taj materijal iskrcavati u more, tik uz betonsku obalu. Ljubitelji pješčanog simbola Splita - posebno igrači picigina - digli su se na zadnje noge, zajedno sa “susjedima” na obližnjim Firulama i Ovčicama. Iz gradske tvrtke Splitska kupališta krenula su umirivanja kako je sve u redu, da se radi o nečemu nazvanom “prihrana” plaže, da će Bačvice ostati pješčane, da se sve radi po stručnoj studiji splitskog Građevinskog fakulteta koja je bila ponuđena na javnu raspravu...
Malo je trebalo da bi se otkrilo kako bar dio tvrdnji iz Grada ne drži vodu, ili pijesak. Već u ponedjeljak stiglo je prvo zaustavljanje radova, iz Lučke kapetanije, čiji je inspektor Ivica Čikotić otkrio da nije zatražena suglasnost te institucije, pa je odlučio prikupiti svu dokumentaciju. Dan kasnije oglasio se i Konzervatorski odjel Ministarstva kulture: Bačvice su dio zaštićene urbane cjeline grada Splita, pa je Splitskim kupalištima trebalo njihovo odobrenje, a zapravo nisu bili ni obaviješteni. Ekološke udruge zagrmjele su i o nedostatku studije utjecaja na okoliš te građevinske i lokacijske dozvole, ali je to bio teren na kojem direktor Splitskih kupališta Denis Sinovčić još i ima poneki odgovor - tvrdio je da nije riječ o građevinskim radovima, nego o komunalnom održavanju plaže.
Piciginaši stanuju ovdje
- Mi smo uputili upit ministarstvu i od njih dobili odgovor da za takvo komunalno održavanje ne trebamo raditi studiju utjecaja na okoliš - rekao je Sinovčić, a to nam je potvrdila i glasnogovornica MZOPUG-a Kata Gojević.
Javne rasprave nije bilo, nego su Sinovčić i gradonačelnik Ivan Kuret takvom proglasili javnu promociju tvrtke u studenom u Vili Dalmaciji, gdje je samo predočen plan rada, vrlo uopćen. Bačvicama kao koncesionar upravlja tvrtka Bačvice Plaža, koja, kako kaže direktor Edo Unković, uopće nije obaviještena da će se tamo nešto raditi. Za nevolju, Unković je i predsjednik kotara Bačvice, kojem također nitko ništa nije rekao.
I, na koncu, ostavljenim po strani su se našli i piciginaši, doslovno stanovnici Bačvica koji tamo provode svaki slobodni trenutak, posvećeni piciginu, igri koju kontinentalci mogu prezirati kao izraz dalmatinskog “pusti me stat” mentaliteta, ali na kojoj je odrastao cijeli Split, a Ministarstvo kulture je prepoznalo i zaštitilo kao nematerijalnu kulturnu baštinu. A picigin se, kao što zna svatko tko se u životu jednom bacio za oguljenom teniskom lopticom, može igrati samo na pijesku.
- Tko to nama može garantirati da ništa od toga žala neće doći do pijeska? Nitko, ma što nam govorili - kažu članovi piciginaške “sekte”.
U buci i strastima koje su se digle oko zahvata na Bačvicama, pomalo je u drugom planu ostala sama studija po kojoj je zahvat napravljen, rad profesora dr. Mije Vranješa s Građevinskog fakulteta.
- Valovi na Bačvicama razorno djeluju i odnose pijesak u dubinu. Vjerujem da bi se već za desetak godina, ne poduzme li se ništa, primijetila razlika, i na Bačvicama bi bilo sve manje pijeska, koji je na Firulama i Bačvicama autohton, ali nema prirodnog prinosa zbog okolne izgradnje. Kad puše jugo, valovi iz smjera jugoistoka se odbijaju od zapadne obale stvarajući dužobalno strujanje, a u povratnoj fazi odbijeni val odnosi materijal prema dubini. Taj proces je relativno spor, ali na zapadnoj strani pijesak je u cijelosti odnesen, ostalo je krupnije kamenje, a na više mjesta uz cijelu plažu temelji su podlokani - objašnjava dr. Vranješ.
Nema pijeska ni za lijek
Njegova osnovna ideja je spriječiti odbijanje valova od obalnog zida, postavljanjem novog materijala ispred zida, pa bi se energija vala potrošila na licu novog nasipa.
- Bilo bi idealno kad bi se kao plažni materijal mogao postaviti pijesak, ali bi za to trebalo blizu 6000 kubičnih metara pijeska, što je praktički nemoguće nabaviti. Jedna mogućnost je vraćanje pijeska iz dubine prema obali, ali bi se onda na “pozajmištu” stvorila velika rupa, u koju bi se izvučeni pijesak ponovno vraćao, pa bi se postupak morao ponavljati svake dvije-tri godine. Osim toga, ne zna se ni kakva je kvaliteta toga pijeska u dubini, postoji realna mogućnost da u njemu ima mulja - kaže Vranješ.
I onda se kao dugoročno rješenje dr. Vranješu nametnulo uređenje šljunčanih plaža na mjestima udara valova, sa šljunkom od 4 do 32 milimetra, koji bi se, očekuje on, nakon par godina znatno usitnio, kako se to dogodilo na nekim dijelovima Žnjana, sve do krupnog pijeska, koji bi “perima” - kamenim branama u moru - bio zaustavljen u širenju prema središnjem dijelu Bačvica. Piciginaši u takav ishod ne vjeruju.
- To je najobičniji ekocid, a vjerujte mi, kao nekome tko se od 1944. svakodnevno kupa na Bačvicama, bez ove plaže Split više ne bi bio prepoznatljiv, kao da mu netko oduzme Marjan ili Dioklecijanovu palaču - kaže potpredsjednik društva Picigin Bačvice dr. Stjepan Jukić, koji sumnja i u neke skrivene namjere, ma koliko ih iz Grada demantirali.
- Ovdje će uskoro niknuti četiri hotela. Je li ovo pokušaj da se s Bačvica otjera šušur, tisuće kupača, da bi gosti hotela imali svoj mir - pita se Jukić, koji je godinama radio u Institutu za oceanografiju i ribarstvo. - U moru u kojem postoji ravnoteža tisućama godina, svaka ovakva intervencija izazvat će neki poremećaj, to dobro znamo i iz primjera u Splitu. Priroda uvijek odbacuje implantate - smatra Jukić.
Slično razmišlja i bivši gradonačelnik Nikola Grabić, za čijeg je mandata izgrađen kanalizacijski kolektor koji je očistio splitsko more i donio novi život svim splitskim plažama.
- Ova je uvala gradsko kupalište od 1891., i takva mora ostati. Ne sumnjam da je projekt rađen u dobroj namjeri, ali očito je sasvim nepripremljen - kaže Grabić.
Jedino dugoročno rješenje?
Profesor Vranješ pokušava umiriti zaljubljenike u salbun Bačvica još jednim predviđanjem, onim da će se već za koju godinu šljunak usitniti do veličine krupnijeg pijeska. No, opet sumnje: krupni pijesak nije isto što i onaj koji od davnina stoji na Bačvicama, od boje do veličine zrna.
Najčešće objašnjenje koje se iz Splitskih kupališta - ali i od dr. Vranješa - može čuti na zahtjeve za nanošenjem novog pijeska jest da ga se ne može nigdje nabaviti.
- Pijeska nema, svi izvori su zabranjeni za kopanje, i samo se ovo moglo napraviti ako se želi dugoročno rješenje - uporno ponavlja Sinovčić, zaklinjući se u svoje dobre namjere.
Kad god je dosad trebalo na Bačvice nanositi novi pijesak, koncesionar je to radio sa samih Bačvica, s dubine od četiri-pet metara, pri čemu su se koristile usluge tvrtke Dubina. Nasuprot Sinovčiću i Vranješu, direktor Bačvice Plaže Edo Unković je rezolutan:
- Svi naši proračuni govore da pijeska na Bačvicama ima dovoljno, i spremni smo ga prihranjivati svake dvije-tri godine, koliko god treba.
Premda sukob oko šljunka na Bačvicama opet djeluje kao besciljna rasprava između stručnjaka i “običnih” zaljubljenika, Bačvice su ipak prevažne za Split da bi se sve moglo izvesti s toliko pogrešaka u koracima. - Vlasti smatraju građane svojim neprijateljima - zaključila je Patricija Granić iz ekološke udruge Sunce. Nakon jučerašnjeg prekokreta, dodali bismo: osim pred izbore.
Nejasno je otkad ovoj uvali njezino današnje ime, prema jednom tumačenju vodi se iz vremena kad su se tamošnje pličine koristile za pranje bačava, no to nije sasvim vjerojatno. Prvi pisani trag današnjega imena javlja se u službenim spisima mletačkih vlasti, u talijanskom obliku Boticelle, asocijacijom na oblik okolnih hridi. No, i taj naziv zapravo se izvorno odnosio na brežuljak iznad današnjih Bačvica, kojega Splićani znaju kao Katalinića brig, a sama uvala nazivala se Špalacijuni ili Spalaćuni. Tom se rječju nazivalo male čestice zemlje odijeljene međašima, odnosno stupićima ili špalacijunima. Takav naziv je i najčvršća veza između uvale i grada u kojem se nalazi, jer zapravo predstavlja deminutiv od grčke riječi Aspalathos, iz koje se razvilo ime Split.
Bačvice su u prošlosti Splita bile žrtve konzervativnosti - sve do razdoblja između dva svjetska rata - jer se ranije činilo nepristojnim izlagati se suncu i moru, a među splitskim težacima i ribarima kupanje je bilo svojstvenije tovarima (magarcima) nego pristojnoj čeljadi, kako se tada pisalo. Dodatni problem za Bačvice bila je udaljenost od grada. Danas je to područje praktički gradsko središte, čemu je posljedica i jedan od najskupljih "kvadrata" stambenog prostora u Hrvatskoj, no krajem prošlog stoljeća do uvale se moglo samo brodom ili konjskim zapregama. Prvi kupači bili su članovi tada uglednih obitelji Bui i Paparelo-Rizmondo, koje su tamo izgradile svoje ljetnikovce, no pravo kupalište izgradio je tek 1891. Splićanin Ivan Košćina. U skladu s moralom toga vremena muškarci i žene bili su na drvenom kupalištu odijeljeni tri metra visokom ogradom, a bliski kontakti bili su spriječavani i prijetnjom globom i zatvorom. Jedan je policajac stalno pazio hoće li se tko odvažiti prekršiti propise, no (uhvaćenih) prijestupnika nije bilo mnogo. Slični su se običaji zadržali dugo nakon što je drveno kupalište Košćina bilo srušeno u velikom nevremenu 1915., pa "Jadranska pošta" od 9. srpnja 1930. bilježi globu od 400 tadašnjih dinara "za jedan časak radosti", odnosno za javno udijeljeni poljubac nekog nestašnijeg mladića svojoj partnerici. Povijest Bačvica išla je uzlazno i silazno sljedećih 15-20 godina, kad je nakon međunarodnog natječaja, pojave prilično nevjerojatne u današnje vrijeme, žiri pod predsjedanjem velikog slovenskog arhitekte Jožefa Pučnika odabrao najbolji rad za konačno uređenje plaže, ali nikad nije realiziran. Mnogo efikasnijim pokazalo se Društvo za poljepšanje Bačvica, koje je angažiralo arhitektu Lavoslava Horvata, no izgradnja plažnog objekta počela je tek 1937. Današnja zgrada izgrađena je sredinom devedesetih, kao skoro identična replika Horvatove, a rad je Ante Kuzmanića i Eugena Širole.
Za Bačvice je vezan dobar dio povijesti drevnoga grada, Splićani su na njima ljubovali, zabavljali se, učili plivati i plesati, a tu je i kolijevka splitskoga turizma. Samo zgrade danas svjedoče o burnome životu koji se u uvali i oko nje odvijao u zlatno doba s početka tridesetih godina. Od tadašnja tri hotela, "Matić", "Na plaži" (kasnije nazivan "Sava" i "Mosor") i "Park", danas uspješno radi samo ovaj posljednji, "Matića" je nedavno kupio Željko Kerum i tek se čeka njegova obnova, a prekrasni kameni "Mosor" je birokratska utvrda s uredima ministarstana i županijskih službi. Tada, u vrijeme "Male Floramye" i "Spli'skog akvarela" ponosno se, kako svjedoče novinski napisi, govorilo o "visokom rangu hotelske ekstra klase", ili "konfortu kakav se može imati samo u velikim hotelima na elegantnim plažama i u velegradovima". No, drugačije valjda i nije moglo biti u gradu koji je deset puta manji nego danas imao dvostruko više hotela, jednaki broj kino-dvorana, 19 konzulata, podjednako dobre brodske veze s otocima i okolnim gradovima...
A picigin? To naizgled obično dodavanje lopticom u plićaku, autor ovih redaka u to se imao prilike više puta uvjeriti, ne može se igrati nigdje na kugli zemaljskoj nego u toj uvali. Splićani su na ovu pojavu naprosto bolesno ponosni, pa nije za čuditi što je jedan od najčešće objavljivanih splitskih prizora u novinama i na televiziji baš onaj s kupačima i piciginašima u doba godine kad se drugdje još uvijek nose debeli kaputi. Davne 1929. prvi put je zabilježena i božićna zabava s kupanjem i kićenjem jelke u pjeskovitom plićaku, obnovljena unatrag desetak godina, tamo se igra i ambiciozno nazvano "svjetsko prvenstvo u piciginu", a u društvenoj hijerarhiji stalnih i privremenih posjetitelja Bačvica biti piciginaš ravno je pripadnosti engleskoj kraljevskoj obitelji.
Prije stotinjak godina do Bačvica - samo brodom"Ovo je kupalište idealno, a vrijedi pola svijeta", tako je, prema splitskom listu "Jadranska pošta" od 21. rujna 1929., uskliknuo milijarder Rotschild nakon što se okupao na Bačvicama. Rotschild (list ne piše o kojem je članu slavne obitelji riječ) je u "centar svita" tih dana bio doplovio svojom luksuznom jahtom "Rhodora", a "osobito se je zanimao za starine Dioklecijanove palače", piše "Jadranska pošta". |
Ivica Profaca/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....