Kamo ići na gablec

Purger, Petrinjska 33

Kultno mjesto za gablece, smješteno u neposrednoj blizini Policijske uprave zagrebačke te sudova i Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Pod iskusnim vodstvom gospodina Stanka mjesto već dobro desetljeće nije obnovilo interijer, ali zato svaki poznavatelj "pučke kuhinje" zna da će se ondje dobro jesti. Purger nudi sve vrste gableca, a njegovi su špek fileki, kao i fiš paprikaš, petkom izvanredni. Uz dobru hranu i količinski i više nego dostatne porcije, može se popiti i čaša piva ili nekog domaćeg vina od kojeg je dobar i škropec. Cijene su prosječne, posluga kvalitetna, a atmosfera domaća. Treba pripaziti, jer kad terasa nije otvorena, u kritično se doba dana može dogoditi da ne bude mjesta.

ocjena: uvijek se vraćati

Zagorec, Frankopanska

Jedan od starijih zagrebačkih restauranata i dalje nudi dobar roštilj, ali to je prvenstveno rezervirano za toplije dane, kada radi terasa koja bi trebala barem izravnavanje. Unutrašnjost Zagorca mogla bi putnika koji dugo nije bio u Zagrebu zavarati da se ondje ništa nije događalo duži niz godina, ali na gablecu će se i dalje zateći dosta ljudi. Grah i fileki su stalna ponuda i zadovoljit će nepce gladnog trudbenika. Popiti se može i pivo i vino, ali atmosfera je već nekoliko godina u stalnom padu. Cijene su prosječne, posluga bi mogla biti toplija, a dobar položaj jamči dostatnu klijentelu.

ocjena: ukusno, ali sve teži miris



Astoria, Račkoga 2

Kad je prvi put obnovljena, krajem osamdesetih godina, na današnjem je Trgu hrvatskih velikana bila stvarni biser ponude - pizzeria, a i dobra kuhinja. Kako je odmicalo vrijeme, tako je Astoria gubila na sjaju, ali se ondje i dalje dobro jelo. Nedavno je opet obnovljena i osvanula je u dosta hladnom uređenju, vjerojatno zbog brojnih banaka u okolici. Blagovaonica je nešto veća nego prije, ponuda gableca je klasična, dnevno se nudi i do desetak jela, ali cijena im je oko 10 kuna viša od cijene u ostalim restaurantima (i to vjerojatno zbog bankara). Atmosfera i nije poticajna, a za našeg su posjeta stolovi bili relativno prazni.

ocjena: tanjuri se počiste, ali ne privlači

Mimice, Jurišićeva

Ako postoji zagrebačka stalna točka za brzo jelo s nogu, starije od bilo kojeg hamburgera, pa i brojnih ćevabdžinica, to je kultni restaurant Mimice u Jurišićevoj ulici. Obnovljen je prije nešto više od 10 godina, a u ponudi ima frigane ribice, lignje i osliće. Restaurant Mimice je mjesto koje je bez obzira na sve promjene u ukusima ljudi, socijalne potrese, otvaranje novih restauranata i promjenu interesa i navika građana Zagreba gotovo uvijek puno. Ljudi onamo vole doći, hrana je uvijek svježa, ribice tople, vino pitko, a i kruh se, iako je riječ o klasičnom bijelom, nekako u to uklapa. Ondje se jede uvijek u najmanju ruku svjež pomfrit i tako je zaokružen opći dojam. Cijene su i više nego prihvatljive, atmosfera je atmosfera klasičnog mjesta gdje se brzo jede i odmah odlazi, a možda bi trebalo razmisliti o nekim sjedećim mjestima. Ipak je ondje uvijek puno starijih ljudi. Jasno, time se ozbiljno riskira da cijeli koncept bude doveden u pitanje.

ocjena: uvijek se vraćati



Stara Poštarica, Kranjčevićeva

Jedan od restauranata koji se diči dugom poviješću mjesta na rubu grada kamo su zalazili brojni putnici promijenio je vlasnika koji je donio novi štih - lički utjecaj svojih korijena. Tako se popravilo stanje u toj staroj gostionici, a novi je vlasnik prepravio i meni koji svaki dan - pa i subotom - donosi gablece. Na njemu je u velikoj prednosti mesna ponuda, pa tako gotovo redovito i hladni odojak ili pečeno carsko meso. Poštarica je tako fino popunjena u doba gableca, ali jednako tako i navečer, kada nudi klasičnu gostioničku ponudu. Jedna je, pak, od prednosti Poštarice ponuda Velebitskog piva. Cijene gableca su prosječne, neka mesna jela malo odskaču, posluga je korektna, jedino malo smeta težak zrak u pokrajnjoj prostoriji, što donekle smeta atmosferi.

ocjena: vrijedi vratiti se

Jurja Ves, Maksimirska 121

Krčma koja je usječena u memoriju svih koji su tramvajem iz smjera Zagreba dolazili na Dinamove utakmice i danas izgleda onako kako je jedino moguće nakon što u njezin izgled nije uloženo ništa već više od 30 godina. Na ulazu se lako možete "popiknuti" na slomljene pločice, a nisam vidio nikoga spremnog da sjede u pokrajnju prostoriju namijenjenu za jelo - na vratima su, naime, rešetke. Osim gableca, Jurja Ves nudi i tri menija s tri jela za prihvatljivih 30 kuna, a odabir ostalih jela je tradicionalan. Glavna je blagovaonica većinom ispunjena, porcije obilne, ali juha od govedine je bila izrazito blijede boje. Cijene umjerene, moguće su i kombinacije, ali atmosfera je nekako odbojna.

ocjena: ukusno, ali bez užitka

Gostionica Šport, Maksimirska 105

Nepažljiviji prolaznik lako bi mogao proći mimo tog lokala stisnutog na uglu s kojeg se u nj ne ulazi, pa treba potražiti vrata. Unutrašnjost uređena za mnogo veća očekivanja nego što su to dnevni gableci, ali oko podneva gosti su gablecaši. Budući da je dvorana velika, djeluje da je gostiju malo. Ponuda je klasična, a cijena standardizirana - 20 kuna za gablec. Meni se ipak nastoji popuniti svaki dan jednim posebnim jelom, ali najviše se traže fileki i grah. Gosti su djelovali zadovoljno, tanjuri su ostajali prazni, a pilo se vrlo malo, gotovo ništa. Mjesto vjerojatno pruža više mogućnosti pa se treba ponovno vratiti.



Daj Dam, Kvaternikov trg

Još jedna od gostionica koja je ostavila trag u literaturi - u prvom dijelu Smogovaca u njoj se Crni Džek skriva od hladnoće prije nego što ga Dragec premlati pri povratku kući.

Daj Dam je tada, prije dobrih trideset godina bio stalno pun i tako je postao zaštitni znak bivšeg placa na Kvatriću. Danas je to otužna gostiona u kojoj se, istina, može dobiti "prazan" grah za samo deset kuna, smije se sa sobom donijeti i dodatak za jelo, ali sve je ostalo ispod svih razina. Otuda i praznina u gostioni deprimantne atmosfere gdje naprosto jesti nije lijepo. Ocjena: Nemam se želju uopće vratiti.  



Maestral, Savska 99

Kada gladan čovjek krene Savskom ulicom od Kazališta prema njezinu kraju morat će se nahodati da bi pronašao mjesto gdje može pojesti gablec. Naprosto, Savska je prometna ulica, po njoj cijeli dan - i dobar dio noći - trešte tramvaji, jure automobili, a jelo, pa bio to i "obični" gablec, traži malo mira i tišine. Tako će namjernik, budući da se pivnica Medvedgrad odselila, morati potegnuti gotovo do Vjesnikova nebodera da bi mogao omastiti brk. Na tom se dijelu blok zgrada uvukao desetak metara od ceste i eto odmah ondje kafića. Na broju 99, čak i pretjerano nenametljivo, smjestio se bistro Maestral. Svaki se radni dan ondje nudi klasična ponuda gableca, bez i pokušaja inovacija u meniju. Čobanac i vinski gulaš zaslužuju svaku preporuku, fileki i grah su uvijek korektni, a budući da bistro nosi ime s mora, mogu se i preko tjedna dobiti papaline, a petkom obvezatni bakalar. No, papaline bi mogle biti i bolje - na obližnjoj Trešnjevačkoj tržnici gotovo ih uvijek ima svježih - a i bakalar bi, iako ga petkom brzo nestane, mogao doživjeti znatno poboljšanje.

ocjena: kad sam u blizini i gladan, svratim