KARTA Park prirode: Lonjsko polje

Park prirode Lonjsko polje , jedinstven, nizinski, poplavni i u svjetskim razmjerima raritetni krajolik uz rijeku Savu između Siska i Nove Gradiške, nominiran je za Listu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, i to kao prva hrvatska nominacija u kategoriji mješovitog dobra - kulturnog i prirodnog.

Na Listi svjetske baštine samo je 25 mješovitih dobara za kakvo je kandidirano Lonjsko polje, parkom prirode proglašeno 1990., koji udovoljava dvama kriterijima za kulturnu baštinu i dvama za prirodnu: svjedoči o važnom povijesnom razdoblju od 15. do 19. stoljeća, u kojem se na tom graničnom području Europa branila od osvajačkih pohoda Otomanskog Carstva, a usto je izniman primjer interakcije čovjeka i prirode.

Važni ekološki i biološki procesi, bogata staništa i iznimna bioraznolikost svrstavaju Lonjsko polje, koje se prostire na 506 četvornih kilometara i nakon Parka prirode Velebit drugi je po veličini park prirode u Hrvatskoj, među najraritetnija prirodna dobra u svijetu. Oko 60% tog područja zapremaju stare poplavne šume hrasta lužnjaka, više od 20% posto pašnjačke su i poljoprivredne površine, oko 10% su vodene površine, a naseljima pripada samo 2% ukupne površine parka.

KUĆNI LJUBIMCI

Na tom području boravi oko 500 parova bijelih roda, a selo Čigoč europski je rekorder po broju roda koje se u njemu gnijezde. Rode su mesožderke, hrane se miševima, gujavicama, žabama, zmijama, ribama itd.

Prije stotinjak godina rode su se gnijezdile isključivo u hrastovim šumama, gdje su često stradavale od ptica grabljivica (orlovi, kopci, škanjci), a onda su se počele približavati naseljima i gnijezditi na kućama blizu kojih su bila obrađena polja. U međuvremenu su stekle status kućnih ljubimaca.

Rodina gnijezda teže i do 700 kilograma, a svake godine rode dograđuju ili renoviraju postojeća gnijezda. Najprije dolazi mužjak i čeka ženku, ali se katkad pojavi i mlađa konkurentica, pa onda počinje borba za prevlast u gnijezdu, koju mužjak mirno promatra sa strane i naposljetku se priklanja pobjednici tog sukoba.

OČUVANJE PASMINE

U ornitološkom rezervatu Krapje Đol, veličine 50 hektara, slobodno pasu podolsko-slavonska goveda u vlasništvu Parka prirode, koja su nekad bila temelj egzistencije stanovnikaa, glavni izvor mesa i mlijeka. Uprava Parka prirode sada potiče razmnožavanje te autohtone vrste.

Slično je i s turopoljskom svinjom, koja također živi u hrastovim šumama i samoprehranjuje se žirom. Cilj je isti kao i s govedima: osigurati reprodukcijsku bazu, potaknuti seoska domaćinstva na uzgoj i spasiti pasminu od izumiranja.

Još jedna autohtona sorta, posavski konj, stoljećima križan s drugim pasminama, najčešće s teškim belgijskim konjima i lipicancima u Slavoniji, spašena je od izumiranja koje mu je prijetilo.

POVRATAK U PROŠLOST

Park prirode Lonjsko polje doima se kao vremeplov: kad ne bi bilo nekih novih kuća, koje nerijetko remete sklad tradicijske arhitekture, moglo bi se pomisliti kako nas je vremenski kotač vratio u 19. stoljeće.

Pioniri seoskog turizma (obitelj Nekić i obitelj Sever), Jagoda i Zlatko Sučić, vlasnici najveće etnografske zbirke u selu Čigoč i drugi entuzijasti, predvođeni Upravom Parka prirode Lonjsko polje, vjeruju u razvojnu budućnost ove jedinstvene nizinske regije. Smještaj i hrana u ponudi seoskog turizma dočaravaju život kakav je nekad bio i privlače posebnu kategoriju turista, a bogatstva prirode fasciniraju ljubitelje takvog krajobraza. Turistima se pružaju neiscrpne mogućnosti uživanja u prirodi: šetnje sa specijaliziranim vodičima, vožnje biciklom, panoramski uvid i promatranje zadivljujućih primjeraka flore i faune...

U Parku prirode Lonjsko polje zabilježeno je oko 550 vrsta biljaka, među ostalima i četverolisna biljka raznorotka (Marsilea quadrifolia), upisana kao biljni raritet u crvene knjige svih europskih zemalja.