Kihalić : Pucao sam u ženu jer nije htjela razgovarati

SISAK - Punih pet sati iznosio je jučer obranu Vlastimir Kihalić, optužen za ubojstvo svoje supruge Željke Kihalić i njezinih prijateljica Nade Kušan i Vesne Mokrović-Marinković 21. ožujka ove godine.

Iznoseći obranu, Kihalić je opširno obrazlagao što je sve prethodilo ubojstvima, stalno ponavljajući da je njegov brak bio dobar, da se jako dobro slagao sa svojom Željkom koju je volio najviše na svijetu, da ju je znao koji put ošamariti kada ga je iživcirala, ali da su živjeli kao dva goluba te da je odjednom sve krenulo naopako.

Začuo glas u glavi

- Bacili su uroke na moj život, na moj brak i zbog toga sam tražio pomoć kod Ciganke Mare u Mošćenici, kod hodže u BiH, kod vračara i drugih savjetnika za brak. Mara je sve pogodila, da imam problema, da će me žena zamrziti, da će sve na kraju završiti smrću - istaknuo je Kihalić. Odgovarajući na pitanje svoje odvjetnice Nataše Pifar-Mihelić, pojasnio je kako je u vrijeme sukoba sa ženom ostao i bez pomoći psihijatra jer se njegov razbolio. U Popovaču najprije nije htio, ali je kasnije otišao, ali nije htio ostati ondje ležati, a u Dubravi nisu imali mjesta.

Opisao je i što se zbivalo 21. ožujka. Na pola puta do Gline sjetio se da je zaboravio škare za živicu i vratio se natrag. Na putu kući susreo je svoju ženu. - Kada sam je upitao ide li opet u gostionicu, ona mi je odgovorila psovkom: 'Boli te k.... kamo ja idem' i prekinula vezu. U tom trenutku začuo sam u glavi glas koji često čujem kako mi govori: 'Ne može ona tako s tobom razgovarati, daj ti to sredi oči u oči s njom' - rekao je Kihalić.

- Praveći krug oko kvarta vratio sam se natrag i parkirao auto uz cestu kojom je išla moja žena. Kada me vidjela, prešla je na drugu stranu ulice. Sustigao sam je i razmijenili smo dosta ružnih riječi. Rekao sam joj: 'Željka, ajmo pet minuta sjesti u auto, da sve razjasnimo.' Ona je vičući   'pusti me', 'što ti je' otrčala od mene. Bila je brža, bježala je, a ja sam samo htio razgovarati. Izvadio sam pištolj da je zaustavim i opalio dva metka. Pala je na prsa, okrenuo sam je i počeo ljubiti . Ona je širom otvorenih očiju, a imala je oči lijepe i velike kao krava, gledala u nebo, samo zijevala i nije razgovarala sa mnom. Odvukao sam je s ceste da je ne pogazi auto i krenuo u Glinu oprostiti se s roditeljima i predati se policajcima u Glini s kojima sam radio. Bio sam sav očajan.

'Napravio sam zlo'

Kada sam se putem počeo spuštati prema mjestu Graberje, čuo sam onaj isti prokleti glas: 'Vrati se natrag, ubio si krivu osobu, ubij one dvije gadure, one su ti uništile brak.' Vratio sam se natrag i više se ničega ne sjećam - nastavio je Kihalić.

Na pitanje županijskog državnog odvjetnika Stipe Vrdoljaka je li ubio Nadu Kušan i Vesnu Mokrović, odgovorio je: "Vjerojatno jesam, kažu mi da jesam." Pojašnjavao je kako se nakon ubojstva supruge u potpunosti izgubio, da su mu se izmjenjivali osjećaji ponosa, mržnje, krivnje, straha, požude, da je u glavi imao samo crvene, crne i sme đe boje, da je vidio sebe kao u ugledalu, da je osjećao nekakvu jezu, hladni vjetar, kao da ga je rodio sam vrag, a ne mater.

- Najprije sam mislio da sam spasio sebe, Ivana i Milana, jer su nas žene htjele ostaviti, sada vidim da sam napravio užasno zlo - zaključio je Kihalić.

Rasprava je jučer nastavljena iznošenjem završnih riječi optužbe i obrane, a danas će biti objavljena presuda.