Na dan kada je umro Michael Crichton, autor glasovitog “Jurskog parka”, svijet je obišla slika simpatičnog smeđeg miša. Iako na prvi pogled nimalo različit od ostalih pripadnika svoje vrste, taj je miš pobudio rasprave slične onima iz 1997. godine kada je svijet munjevitom brzinom obišla slika škotskog znanstvenika Iana Willmuta i ovce Dolly, prvog kloniranog sisavca.
Naime, japanski znanstvenik dr. Teruhiko Wakayama iz Centra za razvojnu biologiju RIKEN u Kobeu prvi je klonirao zdravog miša iz stanica uginulog miša koje su 16 godina bile zamrznute na minus 20 Celzijevih stupnjeva. To postignuće odmah je pobudilo nadu kako bismo ubuduće uz pomoć kloniranja mogli spasiti životinje kojima prijeti izumiranje. Neki čak smatraju da bismo tako mogli ponovno oživjeti izumrle životinje poput mamuta čiju su ostaci zamrznuti u permafrostu (trajno smrznuto tlo).
- To će biti vrlo teško, ali naš rad ukazuje da to više nije znanstvena fantastika - izjavio je Teruhiko Wakayama i tako podgrijao maštu milijuna ljudi diljem svijeta koji su u mislima već vidjeli mamute i dinosaure kako šeću oko nas.
- Dosad se na kloniranje gledalo kao na stvar u kojoj se sve odvija u sadašnjosti: imamo živi organizam iz kojeg kloniranjem dobivamo drugi organizam. Sve se odvija u istom vremenskom odsječku - uslijed čega kritičari kloniranja mogu pitati čemu uopće kloniranje nečega što već postoji. Japansko postignuće čini korak u prošlost: imamo samo DNK organizma koji više nije naš suvremenik te iz njega, u sadašnjosti, stvaramo genetski identičan organizam - rekao je filozof dr. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija u Zagrebu.
Bit je tehnike kloniranja da se stanica odrasle životinje uz pomoć električnih impulsa spaja s neoplođenom jajnom stanicom kojoj je izvađena jezgra. Tako se oponaša oplodnja, a postupak uključuje i umetanje zametka u surogat majku. Otkad je na svijet došla ovca Dolly znanstvenici su dosad klonirali 14 vrsta sisavaca uključujući miša, mačku, psa, konja, kravu, svinju itd. No, kloniranje je vrlo komplicirana i nesavršena tehnika.
- Klonirati miša je danas vrlo jednostavno i puno se o tome zna. Klonirati neke druge životinje, poput svinje, krave, konja ili mačke, je moguće, ali teže. Klonirati štakora, koji je evolucijski jako blizak mišu je i dalje prilično teško - pojasnila je molekularna biologinja dr. Marica Gršković sa Sveučilišta California u San Franciscu koja smatra da je Wakayamino postignuće zanimljivo, ali da iz toga nismo ništa naučili. Dr. Gršković sa skepsom gleda na mogućnost kloniranja izumrlih životinja.
- Kloniranje izumrlih životinja, poput mamuta, je trenutno nemoguće. No, pretpostavimo da negdje postoji dobro očuvani primjerak u permafrostu čiji se DNK nije oštetio tijekom 5000 godina u nestabilnim uvjetima. Da bi ga klonirali, potrebno je “ubaciti” očuvanu jezgru u živu kompatibilnu jajnu stanicu - pojasnila je Marica Gršković, naglasivši da ne postoji jajna stanica mamuta.
- To znači da bi najprije trebalo pronaći jajnu stanicu neke druge vrste koja bi bila sposobna “reprogramirati” stanicu mamuta. Embrio takvog “mamutskog klona” bi zatim trebalo implantirati u pseudo-trudnu ženku koja će održati trudnoću i roditi mamuta. No, na Zemlji ne postoji puno vrsta koje bi mogle održati trudnoću s mamutom. Osim slona, ne pada mi nijedna druga životinja na pamet - rekla je dr. Gršković koja smatra da bi umjesto “mogu li se” trebalo upitati se “zašto bi se” klonirale izumrle vrste.
- Na stranu to da bi takav postupak bio vrlo skup, a razvoj tehnike jako dug, ostaje pitanje je kakvu korist bi imala znanost i čovječanstvo od toga. Ne vidim što bismo mogli naučiti od kloniranog mamuta kojega bi smjestili u habitat koji je poprilično drugačiji nego onaj prije 5000 i više godina. Kakve veze bi taj klonirani mamut imao s onim nesputanim mamutom koji je vladao prostranstvima tisućama godina - rekla je dr. Gršković.
Dr. Tomislav Bracanović, pak, ustvrdio je da bi protivnici ubijanja životinja u znanstvene svrhe trebali pozdraviti najavu kloniranja izumrlih vrsta.
- Ako se u znanstvene svrhe godišnje diljem svijeta usmrti veliki broj raznih životinja, ne vidim što bi bilo sporno sa zrcalnim procesom “oživljavanja” barem nekih davno izumrlih životinja.
Štoviše, mislim da bi posebno protivnici ubijanja životinja u znanstvene svrhe možda trebali biti dosljedni i simetrični u svojoj argumentaciji i pozdraviti najavu mogućnosti oživljavanja nekih životinja, bez obzira koliko ta mogućnost još uvijek bila udaljena Jer, ako je nestanak određene životinjske vrste loša stvar, onda je njezino ponovno pojavljivanje dobra stvar, zar ne? - istaknuo je dr. Bracanović.
Iako se većina znanstvenika tome snažno protivi, tehnika kloniranja koju je razvio Teruhiko Wakayama mogla bi se koristiti i za kloniranje ljudi iz njihovih zamrznutih ostataka. U SAD-u postoje dvije kompanije, Alcor Life Extension Foundation i Cryonics Institute, koje su se specijalizirale za zamrzavanje cijelog tijela ili samo glave . Troškovi zamrzavanja kreću se od 28.000 do 150.000 dolara, a smatra se da se za taj postupak dosad odlučilo više od 150 ljudi.
Najpoznatiji od njih je slavni igrač bejzbola Ted Williams koji se proslavio igrajući u klubu Boston Red Sox, a preminuo je 2002. u 83. godini. - Sada postoji nada da ćemo vratiti Teda Williamsa među žive. Istraživanje japanskih znanstvenika sada bi moglo stimulirati razvoj male industrije zamrzavanja naših organa prije nego što umremo kako bismo se mogli vratiti u budućnosti - rekao je napola u šali dr. John Gearhart, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za kloniranje.
Dr. Marica Gršković ističe da je teorijski moguće iz zamrznutih stanica umrlog čovjeka dobiti ljudskog klona.
- Znanstveno, ne vidim što bismo time mogli naučiti. Medicinski, ne vidim koja bi bila svrha takvog kloniranja. Moralno, izričito se protivim kloniranju ljudi u reproduktivne svrhe. Razvoj čovjeka je fascinantan proces na koji utječu i geni i okolina, i nemamo razloga vjerovati da bi klonovi i “originali” bili identični. Dapače, prirodni klonovi - jednojajčani blizanci - koji su se zajedno razvijali u istom biološkom i kulturalnom okruženju, su često vrlo različitog karaktera - istaknula je dr. Gršković.
Dr. Bracanović smatra nema ničeg a priori odbojnog u postojanju klonova; jer sama priroda stvara klonove, poput jednojajčanih blizanaca, koje nitko zbog toga ne smatra čudovištima ili bićima narušene ljudskosti. - Ako kloniram svog pradjeda, dobiveni klon neće biti moj pradjed, iako bi to možda bilo zgodno radi rješavanja nekih imovinskih pitanja u sadašnjosti.
Hitlerov klon ili Einsteinov klon bili bi sigurno posve nove individue, za koje nije vjerojatno da bi pokrenuli novi svjetski rat ili otkrili nešto poput teorije relativnosti. Dakle, ako bismo kloniranje mogli izvesti jednako uspješno kao i prosječan porod te bez štetnih posljedica po zdravlje klona i kloniranog, ne vidim neke nepremostive moralne barijere koje bi nam to priječile - naglasio je dr. Bracanović.
Mrtvu životinju mogli bismo staviti u plastičnu vrećicu i pohraniti u hladnjaku. U običnom kuhinjskom hladnjaku možete sačuvati genetsku raznolikost svake ugrožene životinje - izjavio je dr. Robert Lanza, poznati stručnjak za kloniranje iz kompanije Advanced Cell Technology (ACT) u Massachusettsu. No, mnogi su znanstvenici, uključujući i dr. Maricu Gršković skeptični prema mogućnosti da se pomoću kloniranja očuvaju vrste na rubu istrebljenja.
- Australski znanstvenici, primjerice, godinama pokušavaju klonirati izumrle vrste poput tasmanijskog tigra ili vrste na rubu istrebljenja kao što je wombat. No, bez uspjeha. Nedavno sam bila na znanstvenom skupu gdje je australski znanstvenik Alan Trounson opisao svoj uzaludni trud da klonira wombata.
Iako su žive stanice wombata relativno lako dostupne, problem je u nedostatku odgovarajućih jajnih stanica. Naposljetku, njegov laboratorij je odustao od tog projekta i nude stanice wombata zainteresiranim znanstvenicima - ispričala je dr. Gršković.
- Ako su polarni medvjedi na rubu istrebljenja jer im doslovno izmiče tlo pod nogama, kako će povećanje broja polarnih medvjeda riješiti taj problem?
Želimo li klonirati takve vrste i zatim ih izlagati u zoološkim vrtovima? Ili bi možda bilo efikasnije da novac namijenjen izrazito skupom kloniranju uložimo u očuvanje habitata i sprečavanju istrebljenja ugroženih vrsta? - rekla je naposljetku Marica Gršković.
Tanja Rudež
Naime, japanski znanstvenik dr. Teruhiko Wakayama iz Centra za razvojnu biologiju RIKEN u Kobeu prvi je klonirao zdravog miša iz stanica uginulog miša koje su 16 godina bile zamrznute na minus 20 Celzijevih stupnjeva. To postignuće odmah je pobudilo nadu kako bismo ubuduće uz pomoć kloniranja mogli spasiti životinje kojima prijeti izumiranje. Neki čak smatraju da bismo tako mogli ponovno oživjeti izumrle životinje poput mamuta čiju su ostaci zamrznuti u permafrostu (trajno smrznuto tlo).
- To će biti vrlo teško, ali naš rad ukazuje da to više nije znanstvena fantastika - izjavio je Teruhiko Wakayama i tako podgrijao maštu milijuna ljudi diljem svijeta koji su u mislima već vidjeli mamute i dinosaure kako šeću oko nas.
- Dosad se na kloniranje gledalo kao na stvar u kojoj se sve odvija u sadašnjosti: imamo živi organizam iz kojeg kloniranjem dobivamo drugi organizam. Sve se odvija u istom vremenskom odsječku - uslijed čega kritičari kloniranja mogu pitati čemu uopće kloniranje nečega što već postoji. Japansko postignuće čini korak u prošlost: imamo samo DNK organizma koji više nije naš suvremenik te iz njega, u sadašnjosti, stvaramo genetski identičan organizam - rekao je filozof dr. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija u Zagrebu.
Bit je tehnike kloniranja da se stanica odrasle životinje uz pomoć električnih impulsa spaja s neoplođenom jajnom stanicom kojoj je izvađena jezgra. Tako se oponaša oplodnja, a postupak uključuje i umetanje zametka u surogat majku. Otkad je na svijet došla ovca Dolly znanstvenici su dosad klonirali 14 vrsta sisavaca uključujući miša, mačku, psa, konja, kravu, svinju itd. No, kloniranje je vrlo komplicirana i nesavršena tehnika.
- Klonirati miša je danas vrlo jednostavno i puno se o tome zna. Klonirati neke druge životinje, poput svinje, krave, konja ili mačke, je moguće, ali teže. Klonirati štakora, koji je evolucijski jako blizak mišu je i dalje prilično teško - pojasnila je molekularna biologinja dr. Marica Gršković sa Sveučilišta California u San Franciscu koja smatra da je Wakayamino postignuće zanimljivo, ali da iz toga nismo ništa naučili. Dr. Gršković sa skepsom gleda na mogućnost kloniranja izumrlih životinja.
- Kloniranje izumrlih životinja, poput mamuta, je trenutno nemoguće. No, pretpostavimo da negdje postoji dobro očuvani primjerak u permafrostu čiji se DNK nije oštetio tijekom 5000 godina u nestabilnim uvjetima. Da bi ga klonirali, potrebno je “ubaciti” očuvanu jezgru u živu kompatibilnu jajnu stanicu - pojasnila je Marica Gršković, naglasivši da ne postoji jajna stanica mamuta.
- To znači da bi najprije trebalo pronaći jajnu stanicu neke druge vrste koja bi bila sposobna “reprogramirati” stanicu mamuta. Embrio takvog “mamutskog klona” bi zatim trebalo implantirati u pseudo-trudnu ženku koja će održati trudnoću i roditi mamuta. No, na Zemlji ne postoji puno vrsta koje bi mogle održati trudnoću s mamutom. Osim slona, ne pada mi nijedna druga životinja na pamet - rekla je dr. Gršković koja smatra da bi umjesto “mogu li se” trebalo upitati se “zašto bi se” klonirale izumrle vrste.
- Na stranu to da bi takav postupak bio vrlo skup, a razvoj tehnike jako dug, ostaje pitanje je kakvu korist bi imala znanost i čovječanstvo od toga. Ne vidim što bismo mogli naučiti od kloniranog mamuta kojega bi smjestili u habitat koji je poprilično drugačiji nego onaj prije 5000 i više godina. Kakve veze bi taj klonirani mamut imao s onim nesputanim mamutom koji je vladao prostranstvima tisućama godina - rekla je dr. Gršković.
Dr. Tomislav Bracanović, pak, ustvrdio je da bi protivnici ubijanja životinja u znanstvene svrhe trebali pozdraviti najavu kloniranja izumrlih vrsta.
- Ako se u znanstvene svrhe godišnje diljem svijeta usmrti veliki broj raznih životinja, ne vidim što bi bilo sporno sa zrcalnim procesom “oživljavanja” barem nekih davno izumrlih životinja.
Štoviše, mislim da bi posebno protivnici ubijanja životinja u znanstvene svrhe možda trebali biti dosljedni i simetrični u svojoj argumentaciji i pozdraviti najavu mogućnosti oživljavanja nekih životinja, bez obzira koliko ta mogućnost još uvijek bila udaljena Jer, ako je nestanak određene životinjske vrste loša stvar, onda je njezino ponovno pojavljivanje dobra stvar, zar ne? - istaknuo je dr. Bracanović.
Iako se većina znanstvenika tome snažno protivi, tehnika kloniranja koju je razvio Teruhiko Wakayama mogla bi se koristiti i za kloniranje ljudi iz njihovih zamrznutih ostataka. U SAD-u postoje dvije kompanije, Alcor Life Extension Foundation i Cryonics Institute, koje su se specijalizirale za zamrzavanje cijelog tijela ili samo glave . Troškovi zamrzavanja kreću se od 28.000 do 150.000 dolara, a smatra se da se za taj postupak dosad odlučilo više od 150 ljudi.
Najpoznatiji od njih je slavni igrač bejzbola Ted Williams koji se proslavio igrajući u klubu Boston Red Sox, a preminuo je 2002. u 83. godini. - Sada postoji nada da ćemo vratiti Teda Williamsa među žive. Istraživanje japanskih znanstvenika sada bi moglo stimulirati razvoj male industrije zamrzavanja naših organa prije nego što umremo kako bismo se mogli vratiti u budućnosti - rekao je napola u šali dr. John Gearhart, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za kloniranje.
Dr. Marica Gršković ističe da je teorijski moguće iz zamrznutih stanica umrlog čovjeka dobiti ljudskog klona.
- Znanstveno, ne vidim što bismo time mogli naučiti. Medicinski, ne vidim koja bi bila svrha takvog kloniranja. Moralno, izričito se protivim kloniranju ljudi u reproduktivne svrhe. Razvoj čovjeka je fascinantan proces na koji utječu i geni i okolina, i nemamo razloga vjerovati da bi klonovi i “originali” bili identični. Dapače, prirodni klonovi - jednojajčani blizanci - koji su se zajedno razvijali u istom biološkom i kulturalnom okruženju, su često vrlo različitog karaktera - istaknula je dr. Gršković.
Dr. Bracanović smatra nema ničeg a priori odbojnog u postojanju klonova; jer sama priroda stvara klonove, poput jednojajčanih blizanaca, koje nitko zbog toga ne smatra čudovištima ili bićima narušene ljudskosti. - Ako kloniram svog pradjeda, dobiveni klon neće biti moj pradjed, iako bi to možda bilo zgodno radi rješavanja nekih imovinskih pitanja u sadašnjosti.
Hitlerov klon ili Einsteinov klon bili bi sigurno posve nove individue, za koje nije vjerojatno da bi pokrenuli novi svjetski rat ili otkrili nešto poput teorije relativnosti. Dakle, ako bismo kloniranje mogli izvesti jednako uspješno kao i prosječan porod te bez štetnih posljedica po zdravlje klona i kloniranog, ne vidim neke nepremostive moralne barijere koje bi nam to priječile - naglasio je dr. Bracanović.
Mrtvu životinju mogli bismo staviti u plastičnu vrećicu i pohraniti u hladnjaku. U običnom kuhinjskom hladnjaku možete sačuvati genetsku raznolikost svake ugrožene životinje - izjavio je dr. Robert Lanza, poznati stručnjak za kloniranje iz kompanije Advanced Cell Technology (ACT) u Massachusettsu. No, mnogi su znanstvenici, uključujući i dr. Maricu Gršković skeptični prema mogućnosti da se pomoću kloniranja očuvaju vrste na rubu istrebljenja.
- Australski znanstvenici, primjerice, godinama pokušavaju klonirati izumrle vrste poput tasmanijskog tigra ili vrste na rubu istrebljenja kao što je wombat. No, bez uspjeha. Nedavno sam bila na znanstvenom skupu gdje je australski znanstvenik Alan Trounson opisao svoj uzaludni trud da klonira wombata.
Iako su žive stanice wombata relativno lako dostupne, problem je u nedostatku odgovarajućih jajnih stanica. Naposljetku, njegov laboratorij je odustao od tog projekta i nude stanice wombata zainteresiranim znanstvenicima - ispričala je dr. Gršković.
- Ako su polarni medvjedi na rubu istrebljenja jer im doslovno izmiče tlo pod nogama, kako će povećanje broja polarnih medvjeda riješiti taj problem?
Želimo li klonirati takve vrste i zatim ih izlagati u zoološkim vrtovima? Ili bi možda bilo efikasnije da novac namijenjen izrazito skupom kloniranju uložimo u očuvanje habitata i sprečavanju istrebljenja ugroženih vrsta? - rekla je naposljetku Marica Gršković.
|
Bezusp
ješno kloniranje wombata
|
Tanja Rudež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....