ZADAR - Zadarske benediktinke iz Samostana sv. Marije, poznate kao vjekovne čuvarice zbirke "Zlato i srebro Zadra", u svom samostanskom vrtu ove su godine ubrale oko 150 kilograma gigantskih limuna od kojih prave i samostanski liker.
Časna sestra Tarzicija Petričević donijela je malu sadnicu limuna iz Trogira prije 22 godine želeći obradovati sestru Ivanu Sikirić kojoj nikako nije uspijevalo uzgojiti vlastite sadnice limuna.
- Naše sestre benediktinke iz Trogira imale su puno stabala limuna koji su me fascinirali mnoštvom malih plodova punih soka. Pitala sam pokojnu majku Eufemiju jednu sadnicu i u maloj ju limenci donijela u Zadar sestri Ivani. To je sva moja zasluga oko ovog čudesnog limuna - kaže sestra Tarzicija.
Brigu o sadnici dalje su preuzele sestra Ivana i sestra Pia Kaćan, inače samostanske vrtlarice. Limun je rastao uz pažnju i brigu benediktinki, koje uz stoljetni benediktinski kredo "moli i radi" sa svojim biljkama svakodnevno i razgovaraju, pa je zadarsko stablo počelo davati i veće plodove od matičnog stabla u Trogiru.
U međuvremenu je sestra Pia otkinula nekoliko grančica i zabola ih uz rub vrta, a one su izrasle u druga dva stabla koja su jednako rodna poput matičnog. Svi samostanski gosti, ili oni koji su dobili na dar mirisne plodove teške i po 1,3 kilograma, bili su fascinirani limunom, za koji sestra Ivana kaže da je autohtona hrvatska sorta.
Riječ je o sorti koja rađa plodove teške minimalno pola kilograma, a koja se naziva i "četrun limun". Zahvaljujući zadarskim benediktinkama, sadnice uzgojene od grančica njihova mezimca završile su u brojnim vrtovima u Zadru, ali i po samostanima u Italiji.
Plodovi iz kojih se iscijedi i do 9 decilitara soka izazivali su čuđenje na trpezama u Austriji, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Najveći je za svoj imendan dobila poglavarica samostana Majka Anastazija.
Osim što nesebično daruju izdašne plodove, zadarske benediktinke od njih prave i samostanski liker, koricu ribaju za kolače, mesnatu unutrašnjost kandiraju, a najljepši plodovi se ostavljaju za dekoraciju. Na odlasku iz vrta u kojem traju zimski radovi vedre časne sestre šale se kako se zahvaljujući obilnoj konzumaciji vitamina C u samostanu posvećenom prije jednog tisućljeća nitko ne boji prehlade.
Nikolina Radić
Časna sestra Tarzicija Petričević donijela je malu sadnicu limuna iz Trogira prije 22 godine želeći obradovati sestru Ivanu Sikirić kojoj nikako nije uspijevalo uzgojiti vlastite sadnice limuna.
- Naše sestre benediktinke iz Trogira imale su puno stabala limuna koji su me fascinirali mnoštvom malih plodova punih soka. Pitala sam pokojnu majku Eufemiju jednu sadnicu i u maloj ju limenci donijela u Zadar sestri Ivani. To je sva moja zasluga oko ovog čudesnog limuna - kaže sestra Tarzicija.
Brigu o sadnici dalje su preuzele sestra Ivana i sestra Pia Kaćan, inače samostanske vrtlarice. Limun je rastao uz pažnju i brigu benediktinki, koje uz stoljetni benediktinski kredo "moli i radi" sa svojim biljkama svakodnevno i razgovaraju, pa je zadarsko stablo počelo davati i veće plodove od matičnog stabla u Trogiru.
U međuvremenu je sestra Pia otkinula nekoliko grančica i zabola ih uz rub vrta, a one su izrasle u druga dva stabla koja su jednako rodna poput matičnog. Svi samostanski gosti, ili oni koji su dobili na dar mirisne plodove teške i po 1,3 kilograma, bili su fascinirani limunom, za koji sestra Ivana kaže da je autohtona hrvatska sorta.
Riječ je o sorti koja rađa plodove teške minimalno pola kilograma, a koja se naziva i "četrun limun". Zahvaljujući zadarskim benediktinkama, sadnice uzgojene od grančica njihova mezimca završile su u brojnim vrtovima u Zadru, ali i po samostanima u Italiji.
Plodovi iz kojih se iscijedi i do 9 decilitara soka izazivali su čuđenje na trpezama u Austriji, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Najveći je za svoj imendan dobila poglavarica samostana Majka Anastazija.
Osim što nesebično daruju izdašne plodove, zadarske benediktinke od njih prave i samostanski liker, koricu ribaju za kolače, mesnatu unutrašnjost kandiraju, a najljepši plodovi se ostavljaju za dekoraciju. Na odlasku iz vrta u kojem traju zimski radovi vedre časne sestre šale se kako se zahvaljujući obilnoj konzumaciji vitamina C u samostanu posvećenom prije jednog tisućljeća nitko ne boji prehlade.
Samostanski liker
|
Nikolina Radić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....